Šio mu ga Đura

Jelena Milić RSS / 28.08.2007. u 19:04

"Život je kao fudbal. Lako je zabiti gol. Treba znati igrati po pravilima.“

Fiti Martinez, junak španske TV serije Porodica Serano 

 

Đorđe Vukadinović, urednik NSPM i kolumnista Politike, objavio je danas  tekst pod naslovom „Sami smo krivi,“  za koji će neki reći da je postigao i neki gol. Tekst zaslužuje pažnju jer ogoljuje dve stvari. Prvo, način na koji Vukadinović vidi savremeni politički zapad i njegov odnos prema Srbiji –kao siledžiju Đuru, sklonog ciničnom iživljavanju. Vukadinović je lukavo pokušao da uvali svoju viziju iste i onima koji ne smatraju da je politka zapadne međunarodne zajednice usmerena protiv Srbije, na osnovu naše  „navodne zabrinutosti“  koju smo iskazali povodom „nešto oštrije retorike koju poslednjih nedelja deo vlade oko premijera Koštunice koristi da bi izrazio svoje protivljenje zbog sve otvorenijeg insistiranja SAD i nekih članica NATO na nezavisnosti Kosova i Metohije“.  Vukadinović  implicira da oni koji stav  političkog zapada prema Srbiji vide kao racionalan  i otvoren pod određenim prihvatljivim i korisnim uslovima, sa njim u  stvari imaju jedan  patološki, sado-mazohistički  odnos. „E, upravo ova vrsta ciničnog iživljavanja pada mi na pamet dok slušamo komentare povodom nešto oštrije…”  Vukadinović vrlo jasno iznosi i svoj  analitičarski, ne-psihijatriski, pogled na politiku savremenog  političkog  zapada prema Srbiji:“ Kao da ta politika nije već godinama okrenuta tako i to bez obzira koliko se ovdašnja politička elita trudila da to promeni.” Drugo, autor i sam  priznaje postojanje suprotnosti—političkog istoka. „Naime, nema nikakve sumnje da se havarisani srpski državni brod polako naginje ka istoku.”  

 

No, da vidimo da li je u spomenutom tekstu  bilo faula, ofsajda, igranja rukom, autogolova i drugog. Pri tome se neću šire osvrtati na već tradicionalno  karikaturalni način kojim Vukadinović opisuje sve koji se usude da imaju suprotan stav od onoga koji on i slični proklamuju. To smatram stilom, a on mi je u analitici društvenih dešavanja manje bitan od onoga što autor zaključuje. No, Vukadinović vrlo vešto pod maskom karirkaturalnosti opisa političkog neistomišljenika uvaljuje sasvim netačne polazne premise o njima ili o društvenim okolnostima, koje uzima za datost. Tako se uveliko vara  publika, a to smatram  samodiskvalifikacijim vlastitih nalaza. „Ono što me, međutim, fascinira jesu navodno zabrinuti komentari da bi ova oštra retorika mogla da nam pokvari pregovaračke pozicije, ugrozi bezbednost kosovskih Srba i, recimo, politiku Sjedinjenih Država i Velike Britanije okrene protiv nas. “  Setite se, u ostalom, i portreta jednog Vukadinovićevog prijatelja, koga je opisao pre par meseci na istom mestu.   Kod Vukadinovića se, takođe, primećuje i sarkastičan odnos prema svakome ko se mimo njega i saradnika uopšte trzne da otvori temu, iznese stav, kao da su  analitika i komentarisanje društvenih dešavanja u  nas njegov monopol. “ No, interesantno je da će se u Srbiji uvek naći zavidan broj onih koji su iskreno ili kobajagi ubeđeni kako se Veliki brat („Đura”) upravo spremao da nam oprosti to što nas je tukao/bombardovao i da konačno uvaži naše legitimne interese na Kosovu i u Republici Srpskoj.”   Ili je razlog takvog obraćanja javnosti, koje nije u skladu sa njegovim tezama,  zato što se to „radi po zadatku.“   Takav pristup govori o određenoj dozi nesigurnosti u snagu vlastitih  argumenta ili u kvalitet proizvoda—tekstova, intervjua i analiza, što za posledicu ima seriju faulova  i žutih kartona. Stvar taktike, psihološkog zastrašivanja ili omalovažavanja protivnika, ali ne i strategija  koja može iznedriti pobedu.  

Karakteristično  je da tekst vrvi od previda i  netačnosti,  koje nemaju veze sa profilom oponenta u diskusiji ili političkog oponenta, već su faktičke prirode. Autogol za autogolom usled loše pripreme ili potcenjivanja protivnika. Autor, na primer, previđa da ako su  ikad i postojali “(anti)pravoslavni mit i recidiv stare austrougarske fobije”  oni  prijemom : Poljske, Grčke, Bugarske, Češke i Slovačke u NATO i EU gube svoj smisao kao argument  za opise uticaja geopolitičkih trendova na region,  pa nadalje. Vukadinović, namerno ili ne, pogrešno tvrdi da: “Nipošto ne treba zanemariti faktor političke, mentalne i medijske inercije zahvaljujući kojem je perpetuirana jedna pojednostavljena crno-bela slika u kojoj je Srbima još na početku dodeljena uloga „loših momaka” i koje se oni ni do danas nisu oslobodili.”  Ako se samo  prisetimo sa koliko nas je entuzijazma, a tu podrazumevam i politiku uslovljavanja jer ona podrazumeva određena očekivanja,  zapadna međunarodna zajednica dočekala u oktobru 2000, pa ponovo  podržala posle atentata na premijera Đinđića, ako se setimo da je Vojislav Koštunica bio državnik godine u tom periodu, teško da se može reći da je na sceni sve vreme vladao jedan isti stereotip o Srbima kao lošim momcima. Sad, što smo sliku posle atenata na premijera Đinđića vrlo brzo počeli da vraćamo na onu od pre  2000,  zaista smo sami  krivi.

  Vukadinović, takođe,  negira postojanje čitavog jednog istorijskog perioda u kome je SFRJ imala odlične odnose sa SAD, između ostalog zato što nije bila viđena ko sovjetska ekspozitura kad kaže: “ Osim toga, tu je za Amerikance nipošto beznačajan ideološki momenat, shodno kome je Srbija viđena kao poslednji bastion komunizma u ovom delu sveta, a čemu su, pošteno govoreći, pored uspešne hrvatske i slovenačke propagande, mnogo doprinele i fantazmagorije Mirjane Marković, Miloševićevo nepotrebno oklevanje sa uvođenjem višestranačja, kašnjenje u skidanju komunističkih simbola i slično.” Imajući u vidu trenutak kada je u Srbiji počela vlasnička transformacija nad sredstvima za proizvodnju, koliko je kratko trajao Miloševićev embargo na višestranačje i koliko je providna bila Mirina levičarska skribomanija, pogotovu kad se uporedi sa privatnom imovinom članova njene stranke, ovaj se Vukadinovićev pokušaj da Srbiju predstavi kao poslednji bastion komunizma, pogotovu što se gro spomenutih stvari dešavao posle pada Berlinskog zida, zaista predstavlja analitičarski  autogol.    U trenutku  kada se u javnosti pojavilo nešto više stavova i argumenata koji pobijaju njegove standardne teze ili pitanja na koje nema argumentovane odgovore,  Vukadinović   poseže, u spomenutom tekstu,  za u analitici  nedozvoljenim doping sredstvima, onome što se u 21 veku  smatra nedopuštenim i u kreiranju ideologija i politika- shvatanju svog naroda kao žrtve, nikad kao egzekutora. Otužno  opšte mesto svakog šovinizma. Vukadinović sadašnji odnos Srbije sa zapadnom međunarodnom zajednicom ovako opisuje: ” Iako je u ovom pogledu teško praviti neku pouzdanu top-listu, mislim da opisani model predstavlja jednu od najtežih vrsta psihofizičkog nasilja i maltretmana.  Naime, ovde se žrtva ne samo konkretno nepravedno kažnjava uskraćivanjem onoga do čega joj je stalo i na šta, očigledno, polaže legitimno pravo, nego se još i dodatno psihički kinji sugerisanjem kako je na neki način upravo ona – dakle, žrtva – sama kriva za ono što joj se dešava.   Više puta ponavljana teza o “nepravednom”  uskraćivanju Srbije kada su njene, pre svega evropske, integracije u pitanju u funkciji je zamagljivanja činjenice da vladajuća  elita u Srbiji neće ili nije u stanju da svoje političke ciljeve uskladi  sa spomenutim vrednostima, i kao takve ih ponudi biračima. Odgovornost za srpsko tranziciono   tumaranje  Vukadinović prebacuje na drugog—spoljnog neprijatelja—Velikog brata Đuru.   Kao da je Srbija ravnopravno i od početka učestvovala u mukotrpnom stvaranju političko-ekonomskog  projekta Evropske unije  na jasnim ideološkim i socijalnim osnovama,  ili kao da je članstvo u EU po automatizmu garantovano svakome kome padne na pamet, pa i Srbiji koja glorifikuje haške optuženike. Pravo koje joj siledžija Đura, trenutno,  uskraćuje.  Crveni karton.

 Što se mene tiče, Vukadinović je zaslužio i suspenziju iz bilo kakavog  daljnjeg takmičenja zbog sledećeg:“ No, ne treba imati iluzija, glavni i najveći razlog zbog kojeg smo u poslednjem deljenju političkih karata na Balkanu prošli tako kako smo prošli ipak leži u činjenici da smo na neki način platili ceh predrasudi da su Srbi, kada se sve sabere i oduzme, ipak samo produžena ruka ruskih strateških interesa,  “ kaže Vukadinović.  Ova  konstatacija  potpuno marginalizuje razmere zločina koji su se dešavali i amnestira njihove počinioce. Sam je kriv.

 

Nije  problem   što Vukadinović zaslužuje  suspenziju kao politički  analitičar; problem je što je on glasnogovornik-centarfor- desnog krila vlade Srbije, a što je Srbiji suspenzija iz političke Evrope ono što joj  je najmanje potrebno.

 



Komentari (38)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

adam weisphaut adam weisphaut 19:20 28.08.2007

A da nije takodje

problem to sto Vukadinovic dobija priliku da svoje toksicne analize plasira jednom nedeljno preko Politike koja je u delimcnom drzavnom vlasnistvu ?
mvelja mvelja 19:34 28.08.2007

Re: A da nije takodje

cao tekst ti je super
zarkov zarkov 02:38 29.08.2007

Re: A da nije takodje

adam weisphaut
problem to sto Vukadinovic dobija priliku da svoje toksicne analize plasira jednom nedeljno preko Politike koja je u delimcnom drzavnom vlasnistvu ?


nisu problem tumaci nove srpske politicke misli nego veliki broj citalaca koje oni ovde imaju. Tu su svi oni koji ne smeju da se sete pocetka 90-tih, iz ko zna kojih razloga, njih su ameri i nemci zajebali (upropastili im drzavu) a Djordje im to bas lepo tumaci.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:35 28.08.2007

Ne budite iskljucivi!

Zanimljivo da ste se ovoliko potrudili da ocrnite jadnog Vukadinovica. Naravno da ima mnogo diskutabilnog u njegovim stavovima, da se o njima moze polemisati, ali ne vidim potrebu da mu treba “zatvoriti usta”, sto vi otvoreno trazite, jer nekoliko puta u tekstu implicitno zagovarate potrebu da se Vukadinovic suspenduje (“ Što se mene tiče, Vukadinović je zaslužio suspenziju kao politicki analiticar” kazete vi, i mislite da ste u pravu!). Pa zar treba suspendovati sve one s kojima se ne slazemo? Jer u analizama imenovanog ima ne lako branjivih stavova, ali ima i dobrih i zdravorazumskih stavova. Dakle, nemate pravo da trazite da se mal’te ne hapse vasi neistomisljenici, delujete previse slicni onim damicama iz tzv. nevladinih organizacija koje se ne libe da traze obaranje vlade, da traze od medjunarodne zajednice da vrsi pritiske na Srbiju (a pritisci mogu biti veoma razliciti, od nedavanja podrske u medjunarodnim organizacijama do ponovnog bombardovanja – ne daj Boze!), a formalno sve te NVO imaju zadatak da "pomognu brzoj demokratizaciji Srbije".
Svakako da Srbiji nije u interesu da se previse konfrontira sa SAD, ali bi SAD morale da preispitaju neke svoje stavove. Znam, oni su oni (veliki i preveliki) a mi smo mali, pa smo jos i pravili greske, da su oni morali da nas mlate, mlate, pa nisu nas bas umlatili do mrtvog, ali nastavljaju sa pritiscima zato da bi (sic) opravdali ili bar bili na liniji svojih ranijih postavljanja koja su bila izuzetno radikalna i neprimerena XX. Veku. Mozete vi mislite sto god hocete, ali doci ce vreme kada ce se predsednik SAD izviniti Srbima zbog 1999. godine! I Srbija ce imati odlicne odnose sa SAD, ali ne na stetu odnosa sa Rusijom, Kinom, Indijom i Brazilom, pa i Venecuelom.
Siguran sam da vlada Srbije istinski zeli da se ukljuci u evroatlantske organizacije, ali da ta orijentacija nikako ne sme da bude protiv nekih drugih znacajnih svetskih sila. Na kraju, podrska Rusije Srbiji u ovoj fazi resavanja problema KiM ne sme da se banalizuje i omalovazava, makoliko to Rusija radial i radi svojih sopstvenih interesa.
DAkle, Jelena, kritikujte stavove sa kojima se ne slazete, ali ne budite iskljucivi, ne trazite suspenzije i hapsenja. Dobro je sto ima razlicitih misljenja, bilo bi lose kada bi vecina analiticara mislila slicno, a narocito onako kako Vi mislite.
Atomski mrav Atomski mrav 06:47 29.08.2007

Đura će oprostiti što te je tukao...

Verovatno taj imenovani analitičar sada piše novu kolumnu u Politici u kojoj analizira tvoje pisanije na ovom blogu (recimo) i takođe ti daje crveni karton i zahteva da budeš "suspendovana"... Što se mene tiče, ja bih sve "političke analitičare" (termin koji ništa dobro ne donosi) suspendovao, pošto mi svi odreda idu na živce. Takvih Vukadinovića ima mnogo, i onih koji su na istoj "frekvenciji" kao i on, a bogami i onih koji pevaju sasvim drugačiju pesmu... modus operandi im je isti.
blackbox blackbox 08:41 29.08.2007

Šijo mu ga Đura

sve pohvale, baš je odmereno i korektno iako to dotični gospodin svojim cinizmom ne zaslužuje.
Ja razumem potrebu nekoga da se dodvorava određenoj političkoj opciji, partiji i grupaciji i da piše analize po narudžbini, ali se onad , kao što je slučaj sa gospodinom autorom, ne mođe prodavati za tobože nezavisnog analitičara. Inače, imamo inflaciju samozvanih političkih, vojnih , socioloških , psiholoških i svih drugih vrsta analitičara i eksperata, od kojih je većina sa skromnim stručnim kapacitetom ali zato imaju podršku medija i onih za koje rade.
Tekst «Sami smo krivi» po svojoj sadržini,argumentima i asocijacima više bi pristajao nekom tabloidu ali nikako da se objavi u Politici,koja slovi za ozbiljnu novinu. Doduše, možda če ponovo otvoriti rubriku Odjeci i reagovanja.
Vukadinoviča navodno fasciniraju komentari koji izražavaju zabrinutost da bi retorika DSS ministara mogla da slabi našu pregovaračku poziciju. Zatim, konstatuje da je politika SAD i V.Britanijom odavno okrenuta potiv nas, bez obzira koliko se ovdašnja politička elita trudila da to promeni.
Pa i slepom je jasno da se ovakvom politikom slabi naša pregovaračka pozicija , koja i onako nije posebno jaka jer ne priznaje realnost. Kao da se svi pravimo ludi i ne znamo da je kosovsko pitanje odavno internacionalizovano, a to znači da nije više unutrašnje pitanje. Prihvatanjem pregovora i posrednika i Srbija to priznaje.
Ne bih citirao ali preporučujem da Vukadinović pročita današnji tekst Danice Draškovič u Kuriru.
Siguran sam da i Vukadinović zna da Srbija nije u poziciji u kojoj se nalazi zbog navodnog kašnjenja u rasčiščavanju sa komunizmom, niti su je smatrali komunističkom več bahatom i nacionalističkom a za to je kriva politika koja je tako predstavljala.
Stalno pominjanje zavera je već deplasirano, ali nekima je to još jedini izgovor i argument za nemanje argumenata. Nije Zapad bio protiv nas onda kad mi nismo bili protiv njega, nije Srbija nikad bila toliko močna da se je Zapad bojao ali je zapad shvatao i shvatao Srbiju kao značajnog činioca i partnera u regionu , i to čini i sada EU.
Nije li obrenovićevska Srbija prosperirala kada je imala dobre odnose i trgovinu sa Zapadom tj.Austro-ugarskom. Građanska Srbija je uvek imala i imaće perspektivu ali nacionalistička samo teškoće.

Pa zašto stalno potezati pitanje Republike Srpske, je li nam interes da ti Srbi tamo žive dobro i konačno mirno a to znači da traže zajednički interes u BiH, ili ih treba podbunjivati, sejati im iluzije o nekom ujedinjenju. I onda se ne treba čuditi ako oni jednom kažu nemojte nas više braniti.
Što se tiče broda, tačno je da je havarisan a čim je havarisan on je nagnut. I umesto da se trudimo da ga ispravimo,gospodin Vukadinović ga i dalje navija pa makar se i prevrnuo.
Ja sam za to da brod ispravimo , da imamo normalne odnose sa Rusijom, EU, SAD i pre svega susedima. U takvom kontekstu treba tražiti i rešenje za Kosovo i težiti da ono bude takvo da Srbiji ne predstavlja kamen o vratu zarad fikcije o suverenitetu.
Inače i ovaj tekst analitičara Vukadinovića pokazuje da se kod nas razmišlja u kategorijama iz XIX veka, čak ne uvažavajući ni ondašnju realnost. Anahrono je govoriti o ujedinjenju pravoslavnih zemalja kad su nam Grčka, Bugarska i Rumunija več u NATO, da i ne govorim o sveslovenskom savezu jer bi tu morali akceptirati Slovence i Hrvate. Konstatacijom da će se u Srbiji uvek naći zavidan broj onih koji su ubeđeni kako se Veliki brat upravo sprema da nam oprosti to što nas je tukao... Vukadinović već upozorava na NATO i strane plaćenike i domaće izdajnike, na koje je i usmerena retorika DSS. Pa šijo mu ga Đuro, ko nije shvatio.
Pozdrav
Jelena Milić Jelena Milić 09:19 29.08.2007

to blackbox

Ako Vukadivnovc smatra da je "nasa toboznja zabrinutost " posledica patoloskog odnosa, neka pogleda i sta sam ministar Jeremic o tome misli. No, mozda bi i neko iz njegovog okruzenja mogao da pogleda i sta misli glasnogovornik njihovih koalicionih parnera u vladi.


Vuk Jeremić, ministar spoljnih poslova Srbije--delovi iz danasnjeg intervjua u Danasu



- Punopravno članstvo Srbije u EU je centralni strateški prioritet ove vlade. Sve što radimo i politika koju vodimo usmerena je ka ostvarivanju tog cilja. Razlozi su geopolitički, bezbednosni, ekonomski, praktični, civilizacijski, ljudski. To je put od kojeg nećemo odustati ni pod kojim okolnostima i kakvi god bili izazovi pred nama. Od presudne je važnosti, naravno, da na tom putu imamo široku podršku građana.



SADA SMO U PETOJ BRZINI
Veliki uspeh vlade je nastavak pregovora o priključivanju EU, a to je proces koji je bio zamrznut više od godinu dana. Sada smo ponovo u petoj brzini našeg pregovaračkog procesa. Nadamo se da ćemo te pregovore okončati već u roku od nekoliko nedelja i da ćemo biti u prilici da potpišemo ugovor o stabilizaciji i priključivanju EU do kraja godine. To je važan institucionalni korak u procesu učlanjenja u EU.


Kada očekujete vizne olakšice EU za građane Srbije?
- Otpočeli smo ozbiljne razgovore o liberalizaciji viznog režima i ustanovili smo put na kojem ćemo zajedno sa Briselom raditi na liberalizaciji, odnosno dovođenju Srbije na belu Šengensku listu. Jedan od najvažnijih razloga zašto smo toliko uporni po pitanju viza jeste to što želimo da učinimo Evropu potpuno pristupačnom za sve naše građane, da što veći broj naših ljudi dobije priliku da ima lično iskustvo s tim šta znači Evropa i zašto je Evropa nešto ka čemu treba da težimo. To je jedna od prioritetnih tema u svim našim razgovorima sa evropskim zvaničnicima. Da bi evropsko članstvo postalo stvarnost za Srbiju, Evropa najpre mora da postane realnost za sve građane Srbije.


Za punopravno članstvo u EU potrebno je biti i članica NATO. Gde smo na tom putu?
- Završena je priprema i usvajanje Prezentacionog dokumenta za program Partnerstvo za mir. Taj dokument ću predstaviti Severnoatlantskom savetu 5. septembra u Briselu. To je važan korak u reformi odbrambenog sistema i uključenju Srbije u širi evroatlantski prostor u izuzetno složenom bezbednosnom trenutku za region. Od izuzetne važnosti je što nakon prezentacije dokumenta postajemo punopravna članica programa Partnerstvo za mir i što onda kroz formu kolektivne saradnje možemo na bitno značajniji način doprineti zajedničkoj bezbednosti na ovom prostoru.


Odnosi sa susedima opterećeni su ratovima devedesetih. Ima li pomaka u regionalnoj saradnji?
- Svaka prva poseta ministra spoljnih poslova neke zemlje ima veliki simbolički značaj i specifičnu težinu. Na taj način se šalje jedan važan signal o spoljnopolitičkim prioritetima. Moja prva poseta bila je BIH i time smo pokazali koliko nam je stalo do dobrosusedskih odnosa. Naravno, nisam bio samo u BIH, već i u Hrvatskoj, CG, Makedoniji, a narednih desetak dana posetiću i Bugarsku i Rumuniju. Uspeli smo u pozicioniranju regionalne saradnje kao jednog od najvažnijih spoljnopolitičkih prioriteta Vlade Srbije.

Vaši koalicioni partneri iz DSS su prethodnih nedelja upućivali žestoke kritike na račun NATO, EU, SAD. Kako se to odražava na odnose sa ovim zemljama i da li je bilo zvaničnih protesta ili neformalnih razgovora o tome?
- Mogu da kažem da je to bilo primećeno u prestonicama tih zemalja. U nezvaničnoj komunikaciji sa njihovim predstavnicima postavljeno je ozbiljno pitanje da li ta retorika znači odustajanje Srbije od dosadašnje evropske orijentacije. Važno je da shvatimo da se nalazimo u izuzetno delikatnom momentu kada je reč o ostvarivanju naših vitalnih interesa kroz procese u koje je uključena međunarodna zajednica. Tu pre svega mislim na pregovore o budućem statusu Kosova i Metohije i na pregovore o Stabilizaciji i priključivanju, odnosno evropskim integracijama. Mislim da je izuzetno važno da shvatimo da je pred nama jako težak diplomatski posao. Ako želimo da se ti procesi završe u našu korist, moramo za to da imamo što širu podršku svih činilaca koji su u to aktivno uključeni.
Po pitanju Kosova i Metohije, imamo "trojku" koja se sastoji od SAD, EU i Ruske Federacije. Dosta su jasne pozicije, po pitanju budućeg statusa KIM, Ruske Federacije i SAD. Mislim da pozicija EU još uvek nije dokraja izdefinisana. Naš fokus, u diplomatskom smislu, trebalo bi, po mom mišljenju, u ovom trenutku da bude prvenstveno usmeren ka zemljama članicama EU, zbog načina na koji se postižu odluke u okviru Unije. Nisam siguran da je oštra retorika prema Evropi korisna.


Da li ste Vi kao ministar ili nadležna služba Ministarstva spoljnih poslova utvrdili štetu od takvog oštrog stava DSS?

- Septembar je mesec kada u svetu diplomatije stvari počinju da funkcionišu punom parom, nakon relativno mirnog perioda u avgustu. To je tako u svim zemljama i mislim da je od sada zaista neophodno da budemo odmereni, uzdržani i da budemo izuzetno aktivni prema zemljama iz EU. Treba, takođe, voditi računa da je većina zemalja EU ujedno i članica NATO i da je Alijansa ključni faktor bezbednosti na Kosovu i Metohiji. Sa njima moramo imati partnerski odnos po pitanju očuvanja regionalnog mira i stabilnosti.
Primetio sam da je većina tih komentara bila u smislu aneksa 11 Ahtisarijevog plana - bezbednost na granici, u kojem se predviđa buduća uloga NATO na Kosovu. Mi smo Ahtisarijev plan odbacili i on ne predstavlja osnovu za ovu novu rundu pregovora. Ne vidim neki veliki dobitak iz ponovnog stavljanja Ahtisarijevog plana u žižu javnosti na indirektan način. Treba da se koncentrišemo na buduće rešenje statusa Kosova. Mi imamo jasnu viziju kako bi ono trebalo da izgleda. Treba da dobijemo podršku ključnih međunarodnih činilaca da ta vizija bude sprovedena u delo i da na kraju dođemo do kompromisnog rešenja kojim će obe strane biti zadovoljne.


Kako će ovi oštri stavovi ministara i državnih funkcionera iz DSS protiv budućih partnera u EU i NATO uticati na rešenje statusa Kosova?

- Ono što će najviše uticati na konačno rešenje statusa Kosova biće način na koji se vode pregovori. U ovim pregovorima želimo da budemo pozitivni i da demonstriramo spremnost na kompromis. Postoje naravno crvene linije koje kao država nećemo biti spremni da pređemo, a tu pre svega mislim na održanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Srbije.
sentinel26 sentinel26 11:18 29.08.2007

Gde ono rekoše da je ovaj učio škole ?

Jelena Milić

Vuk Jeremić, ministar spoljnih poslova Srbije--delovi iz danasnjeg intervjua u Danasu

Kada očekujete vizne olakšice EU za građane Srbije?
- Otpočeli smo ozbiljne razgovore o liberalizaciji viznog režima i ustanovili smo put na kojem ćemo zajedno sa Briselom raditi na liberalizaciji, odnosno dovođenju Srbije na belu Šengensku listu. Jedan od najvažnijih razloga zašto smo toliko uporni po pitanju viza jeste to što želimo da učinimo Evropu potpuno pristupačnom za sve naše građane, da što veći broj naših ljudi dobije priliku da ima lično iskustvo s tim šta znači Evropa i zašto je Evropa nešto ka čemu treba da težimo. To je jedna od prioritetnih tema u svim našim razgovorima sa evropskim zvaničnicima. Da bi evropsko članstvo postalo stvarnost za Srbiju, Evropa najpre mora da postane realnost za sve građane Srbije.

............................
Što se mene tiče, Vukadinović je zaslužio i suspenziju iz bilo kakavog daljnjeg takmičenja zbog sledećeg:“ No, ne treba imati iluzija, glavni i najveći razlog zbog kojeg smo u poslednjem deljenju političkih karata na Balkanu prošli tako kako smo prošli ipak leži u činjenici da smo na neki način platili ceh predrasudi da su Srbi, kada se sve sabere i oduzme, ipak samo produžena ruka ruskih strateških interesa, “ kaže Vukadinović. Ova konstatacija potpuno marginalizuje razmere zločina koji su se dešavali i amnestira njihove počinioce. Sam je kriv.
.


Konačno su svi saznali (a ja sam to već napisao prije 3 meseca) da je g-din Jeremić ministar inostranih poslova samo 49%, ministar sa "nižim" položajem mu je postao šef.
Ako neko iz ovog citiranoj dijela njegovog intervjua (naručen radi "vadjenja flkeka" uspije da pronadje nešto novo ili šta je gospodin hteo da kaže svaka mu čast.

Kako ono reče jedan gosn Savjetnik: "....mladost i energija ...protiv gerontokratije ".
Gosn ministar uopšte nije odgovorio na pitanje. Gradjane zanima datum i obim olakšica a sa ostalim dijelom priče treba da se javi šefu kada hoće da traži povišicu plate.

Gospodjo Milić,
ne čini li vam se da se na osnovu ovog citata gosn Djordja, može zaključiti da je on već "vidjen" na novoj dužnosti ili se bar kandidovao. A ako to nije tako onda on ima veoma ružno mišljenje o ovom narodu.
Jelena Milić Jelena Milić 12:18 29.08.2007

onome na koga se odnosi

obrisala sam par komentara i komentara na komentare. inicijalni urosev komentar je trol i jos po nesto, ista fraza koju ponavlja iz posta u post. zato su otisli i komentari na to.

prosli put sam mu obrisala post koji je podrzavao evropske teroristicke organizacije, nemam volje da se preganjam oko toga.

IMAM NAMERU DA OD OVOG BLOGA POKUSAM DA NAPRAVIM MESTO NA KOME SE DISKUTUJE O TEMI POSTA na odredjeni nacin.

primedbe tipa gde je ovde sloboda govora , eto vam vasa demokratija i sl ne stoje, jer je bloger sam svoj urednik, tako da sama biram i naslov i opremu teksta a i komentare na tekst. to jest imam pravo da profilisem. a i nameru.

hvala na razumevanju

jm
Goran Nikolić Goran Nikolić 13:51 29.08.2007

srbija i zapad


mislim da cak i od izbora nove Vlade ove godine,
Srbija, po treci put dobija sansu,
odnosno, blagonaklon stav EU

Jelena Milić Jelena Milić 14:00 29.08.2007

Re: srbija i zapad

slazem se. pa i ono oko ustava je bio takvo progledavanje kroz prste.

i drzavna zajednica sa CG.

inace, vi i ja se slazemo i oko SAD pozicije u svetu. kazu da je jedan od glavnih razloga supremacije ulaganje u istrazivanja i razvoj cuveni RandD. inace, cuveni neokon ideolog kog aja jako volim da citam, dines de suza, kaze da su sad i zemlje zapada razvijene i stabilne i zbog protestantske vere u bolje sutra, naspram budistickih i hindu vidjenaj sveta u ciklusima tj u varijacijaam istog.....a d aje jedna od sustinskih pomaka napravljan, u odnosu na ostatak sveta, kad je nauka pocela da se koristi u industriji. razbija i neke od predrasuda o hegemenosticko--kolonijalnim otimacinam resursa i robovlasnistvu koje se obicno pripisuju samo zeljama razvijenog zapada.


kagan citira kineze koji svet danas opisuju kao "jedna supersila vise sila" znate ono, jedna drzava dva sitema ....no efekti jedne supersile i jake regionalne sile na zemlju koja je geografski bliza regionalnoj sili, mogu biti isti.


takodje, kagan razlikuje supersilu od ominpotentnosti sto mi se svidja.

u ekonomistu od pre par meseci ima odlican txt u kome se ocenjuje da je i pored svih napora busa da je unazadi, SAD i dalje supersila, samo da mozd asvoje resurse ne koristi uvek na pravi nacin, ali da je supersila upravo zato sto je u stanju da ne izgubi primat i kad dozivljava jake poraze poput vjetnama ili iraka.
Goran Nikolić Goran Nikolić 15:00 29.08.2007

Re: srbija i zapad

sad se potpuno slazemo,
i to mi se svidja o efktima regionalne sile,
koji mogu biti isti, kao jedine
globalne koja je daleko
(npr. Etiopija je sila za Somaliju,
vishe nego sto je to bila SAD)

i to u vezi moci ali ne i omnipotentnosti je skroz na mestu
medjutim, za razliku od vecine mozda,
ja sam misljenja da kroz vreme moc SAD jacha,
jer ce ta drzava zbog ogromne supremacije u tehnologiji
i ljudskom kapitalu, postajati relativno , i naravno, apsolutno, sve mocnija,
u 22. veku postati i solarna sila
(osvojice, ali stvarno, Suncev sistem, odnosno Mars i Mesec)

istoricizam, tj. teza P. Kenedija o usponu i padu velikih sila
prosto vishe ne vazi,
pojavio se neko ko ce spreciti druge da se pojave,
i mislim da je misija anglosaksonaca humana, jer bi svet
kaskao od 50 do 100 godina da nije njih,
sada bi mozda bili negde u prvoj polivni 20. veka, tehnoloski i uopste civilizacijski.

neke nacije, kao stari Grci, Latini ili Anglosaksonci
snazno ubrzaju tocak istorije
berab berab 13:56 29.08.2007

Vukadinovic

Fenomen Vukadinovic moze se razumeti analizirajuci psiholosku strukturu njegove licnosti.Gledajuci talk show u kome Vukadinovic,Zarkovic i Gorcin Stojanovic raspravljaju o pojedinim temama koje nisu strogo politicke mozemo zakljuciti o kakvoj licnosti se radi.Vukadinovic je pre svega okrenut negativno,on uvek vidi do pola praznu casu.On je nepoverljiv i sujetan uz to frustriran i zavidan.Za njega su oni koji su jaki,pozitivni,uspesni,prodorni i veseli sve ono sto nije on sam,mali iskompleksirani gubitnik.Te svoje frustracije prenosi na nivo nacije i brani sve ono sto po prirodi stvari pripada gubitnistvu.On ne mrzi Zapad zbog arogancije i nerazumevanja drugih,on ga mrzi jer je jak,napredan,dinamican.Njegovi argumenti samo su na izgled racionalni,u sustini on brani svoj polozaj gubitnika koji u svom porazu uziva ali posto nema snage da se tom jacem odupre on beskrajno kukamavci.Kada govori o Srbiji on je uvek stavlja u polozaj nemocne zrtve,cak ne i neduzne ali nemocne da se odupre osim da se buni,kuka,bogorada i mazohisticki uziva u svojoj nesreci.On ne zeli da se zaborave ponizenja naneta Srbiji i na tome zeli da izgradi novi identitet:po njemu Srbi trebaju biti ljudi koje je EU i USA brutalno tukla,kaznjava,mrzi i kinji.To je njemu dovoljno.On ne vidi izlaz,resenje a i zasto bi?Pa tako je lepo jalovo seiriti nad jacim uzivajuci u samosazaljenju.Vukadinovic nema stroga politicka nacela,on je zapravo vrlo skromno obrazovan,njegove ideje su plitke i bio sam zacudjen kada sam saznao da je univerzitetski profesor.Iskren da budem ne bih mu dao vise od neke srednje strucne skole u provinciji.On samo na izgled podrzava konzervativnu desnicu, a zapravo ideal mu je neka palanacka Srbija iz doba Milovana Glisica i Stevana Sremca.Njegova slika drustva je karikaturalna i on savremeni svet i ne razume pa je njegov strah od tog istog sveta tim veci.Vukadinovic je po sebi beznacajna pojava kao i ostali kvazi analiticari(Antonic i dr) pa je mnogo vaznije pitanje zasto su takve individue neopravdano mnogo zastupljene u nasem javnom zivotu?
Jelena Milić Jelena Milić 14:07 29.08.2007

Re: Vukadinovic

vas post sam pomno procitala. pomislila sam da ga pobrisem, jer bih volela da na blogu razgovaramo o osobama iz javnog zivota samo na osnovu njihovih javno izrecenih stavova.

vi ste ovde izneli i mnogo licnih diskvalifikacija koje ne podrzavam. takvim opisom vukadinovica, takvim argumentima, i mi sami postajemo vukadinovic. "On je nepoverljiv i sujetan uz to frustriran i zavidan.Za njega su oni koji su jaki,pozitivni,uspesni,prodorni i veseli sve ono sto nije on sam,mali iskompleksirani gubitnik.Te svoje frustracije prenosi na nivo nacije i brani sve ono sto po prirodi stvari pripada gubitnistvu."

u drugom delu ste izneli par vrlo interesantnih i validnih argumenata i vasih utisaka o njegovo strucnosti sto je ok. ko je na javnoj sceni o tome mu se moze pricati.

vas cu post ovog puta ostaviti, cisto kao primer i drugim komentatorima sta ce biti povod za brisanje komentara. ali vas zaista molim da pokusate da izbegavate uvrede, bez obzira koliko se vama cinile OK. ostavljam ga i zbog vaznosti pitanja koje ste odlicno postavili: pa je mnogo vaznije pitanje zasto su takve individue neopravdano mnogo zastupljene u nasem javnom zivotu?
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 14:57 29.08.2007

Ono što još drži vodu...

Ono što "još drži vodu" jeste rešenost EU da nas integriše...
Inače po onome što rade naši političari, mi bi već debelo u izolaciju.
Ne znam šta je Jeremić i ostatak onoga što kod nas predstavlja spoljnu politiku drugačije od ovih što "pričaju o NATO državi"....Samo su tako podelili uloge...
nikson nikson 15:44 29.08.2007

Re: Ono što još drži vodu...

drago to sam cekao

sifra 11,3 znaci jeremic vuk (po pocetnim slovima imena i prezimena)
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 17:53 29.08.2007

Re: Ono što još drži vodu...

nikson
drago to sam cekao

sifra 11,3 znaci jeremic vuk (po pocetnim slovima imena i prezimena)

Svaka čast majstore...o)))
Sudden Twist Sudden Twist 15:08 29.08.2007

nepisano pravilo


onome što se u 21 veku smatra nedopuštenim i u kreiranju ideologija i politika- shvatanju svog naroda kao žrtve, nikad kao egzekutora. Otužno opšte mesto svakog šovinizma


Hm vrlo interesantno nepisano pravilo o kreiranju ideologije i politike.

Međutim, nisu li svi narodi u okruženju svoju ideologiju i politiku pa u krajnjoj liniji i trenutnu spoljnopolitičku poziciju stekli na poziciji žrtve od "velikosrpskog fašizma". Istovremeno su svoju ulogu u istom negirali ili istorijski marginalizovali.

Albanci na toj ulozi žrtve grade pravni argument za nezavisnost zar ne?

Stvarno je postalo dosadno da kada neko ukaže na zjapeći nesklad između zadate istine i stvarnog bude etiketiran kao neko ko negira zločine i krivce, a onda time i diskvalifikuje bilo kakvu ideju da naša država i narod je ipak imala i ima neko pravo da se pita o nekim stvarima.

Godinama slušam priču o suočavanju sa prošlošću, čišćenju svojeg dvorišta, prihvatanja uloge agresora i tome slično.

Šta imam od tog čišćenja sopstvenog dvorišta ako neki Dnevni Avaz piše o nekom Jurišiću kao oslobodiocu čiji zločin je usput u svetskim razmerama potpuno anoniman?

Šta imam od toga da se suočavam sa Ovčarom ako su zločini u Sisku potpuno anonimni i marginalizovani?

Zašto neko može da spoljnopolitičku poziciju gradi na Račku a moja država ne može na Klečki?

Zašto neko može da nezavisnost dobije na aparthejdu do 1999 a ja ne mogu da to negiram za isti od 1999?

Zbog čega je Srebrenica genocid a Jasenovac "zločin u Jasenovcu" (da nije možda zato što tada nije bilo interneta)?

Kako nekome može da se toleriše da izabere SSovca za predsednika a sa druge steane ti isti čitavu naciju etiketiraju zato što je većina glasala za Miloševića kao fašističku?

Pa zbog tog čišćenja sopstvenog dvorišta zamalo da mi okrive domovinu za genocid? I to od strane koga Hrvata, Bošnjaka i Albanca? Ma dajete molim vas.

Da se razumemo suočavanje sa zločinima je ok, ali čišćenje sopstvenog dvorišta je utopija!

Mi moramo na svakom koraku ukazivati na ono što nam se dogodilo i na ono što smo uradili, ali ne jedno bez drugog.

Dakle slažem se sa vama da je neukusno da na sopstvenim žrtvama gradite politiku ali je neophodno ako želite bilo kakav uspeh u njoj.

PS odgovorio sam vam na prethodnom blogu ono što ste me pitali. Hvala na pitanju.
pnbb pnbb 16:52 29.08.2007

Re: nepisano pravilo

sva ova pitanja, ili konstatacije, sam i ja postavljao na ex blogu... sigurno manje koncizno nego u gornjem postu, ali ipak... bice da su iz tog razloga odgovori izbegavani, ili su korisceni one, toliko puta ponavljane, fraze cije znacenje vise ne razumem...

najmorbidnija od svega je cinjenica da prost odgovor na vecinu pitanja glasi ' oni su se prvi setili'...
za sve posle toga , carobna rec je 'relativizacija' ...

bez obzira na sve, nama ipak niko nije branio da se pocetkom devedesetih 'prvi setimo'...
veliki brat je medjutim tipovao da se to nece resiti bez krvi, i moroni sa jedne ,druge i trece strane ga nisu izneverili u ocekivanjima...
tolerantan tolerantan 18:21 29.08.2007

Standardno !

Kvalitetan tekst !
Uostalom, više i nije iznenađenje --- standardno kvalitetni tekstovi Vukadinovića, jednog od retkih neostrašćenih ličnosti naše javne scene !
Legbreak googly Legbreak googly 18:45 29.08.2007

Psihologija nemoci

Ja mislim da za Vukadinovica i politicki mu bliske komentatore vazi pravilo da, kada ocenjuju politiku SAD i zapadnih zemalja kao nepravednu i svojevoljnu, oni projektuju sopstveni mentalitet na motive tih zemalja. Oni verovatno zamisljaju sta bi oni radili kada bi bili u poziciji moci i kakvi bi bili njihovi motivi, i jedino sto, izgleda, moze da dopre do njihovog uma je svojevoljnost i kapricioznost siledzije. Ocigledno im promice cinjenica da je politika tih zemalja vodjena principom zastite svojih gradjana i njihovih interesa, a ne Srbije. Stoga u optuzbama drugih za siledzijstvo, od strane Vukadinovica, ali i nasih politicara, ja samo vidim frustraciju siledzijskog mentaliteta realnom nemoci u svetu.
babic babic 01:22 30.08.2007

Re: Psihologija nemoci

Ovo je već drugi tekst na blogu b 92 u proteklih nekoliko dana,u kojem se bez ikakvih racionalnih razloga napada Vukadinović.Valda bi najbolje bilo ukinuti sajt NSPM,izbaciti Vukadinovića iz Politike,pa da nam put u "svetlu budućnost" bude široko otvoren.
Setite se, u ostalom, i portreta jednog Vukadinovićevog prijatelja, koga je opisao pre par meseci na istom mestu. Kod Vukadinovića se, takođe, primećuje i sarkastičan odnos prema svakome ko se mimo njega i saradnika uopšte trzne da otvor

"Vukadinovićevi prijatelji" postoje u Srbiji.Pre nekoliko meseci,ovde sam pročitao nekoliko komentara učesnika bloga,koji su pisali da Srbiju i Srbe treba ukinuti,da je svako ko se smatra Srbinom fašista,i da će demokratiju i napredak doneti NATO tenkovi.
Sada Vi tvrdite da je Vukadinović izmislio svojeg "prijatelja" koji sa cvećem čeka američke tenkove,a ja sam ovde čitao njihove komentare i uverio se da postoje,ne jedan nego čitava bulumenta.
gorangm gorangm 09:10 30.08.2007

Srpski indentitet

Tekst je ok. U prilicnoj meri se slazemo. Medjutim jedno ishodiste, jedno odredjenje Vukadinovica jesu memljive kelije monaha Vojislava. Jedna nesposobnost srpska da se suoci sa vremenom u kom se zivi da se resavaju problemi, uvek je svetionik za napredak u dalekoj proslosti, umesto da se vlastiti identitet trazi u vremenu u kom jesmo u kom postojimo. Otuda pitanje je da li su Srbi ikada bili nacija, ako naciju smatramo novovekovnim izumom, da li je u Srbiji moguce uspostavljanje bilo kakvog ljudskog individuuma, jer upustajuci se u raspravu sa nekrofilom tipa vukadinovica prihvatate i njegov jezik jezik memljivih kelija pravoslavnih manastira u kojima je pekao zanat, i sticao samospoznaju njegov idol i mentor dr Vojislav Kostunica. Zbilja on me u svim svojim komentarima najvise podseca na nekoga ko brani jedan zanos jedan odnos jedno nemanje vlastitog mislim licnog identiteta pred navalom vrednosti koje se srecu u kapitalistickom drustvu, a pre svega pred slobodom ljudskog individuuma.

Problem je s njim i plejadom "slobodnih" mislilaca iz te plejade novokomponovane srpske "slobodne" misli upravo u recniku a i u definiciji pojma sloboda. Ako slobodu vezujemo za pojam naroda dolazimo do feudalistickog sistema do omiljenog doba kneza Laze i njegovog recnika, koji nije bio prijateljski ni prema ostalim srpskim velmozama a kamoli prema ostalim narodima. Pitanje je problem koji traje od oslobodjenja od turaka, jednostavno srbija nema identitet, srbi nemaju slobodu, jer toj nasoj individualnoj slobodi uvek je pretpotstavljana sloboda kolektiva, a pre svega nasih vodja. I tako dok su se pre svega slovenci a potom i hrvati koliko toliko uspesno prilagodili vremenu u kom zive,. kod nas su se dizali hramovi svetom savi, i drugim svecima slavila i velicala proslost, cetnistvo i slicno tome. Sve je to krajnje problematicno. Jer pocev od dvadesetog veka Srbija jedan pretezno neobrazovan i poljoprivredan narod, naoruzava se zestoko, da bi u nekoliko ratova prisvojila teritorije na kojima i nema srba. I sta se dogadja. Ljudi kao ljudi, nisu svi kao Srbi i ne gledaju svi u srednji vek, i iz tog uglavnom tog razloga jer pricamo jezikom kostunice, seselja, draskovica, milosevica, nas ne vole, jednostavno treba taj jezik prevladati i ostaviti ga iza sebe, jer taj jezik nam je cak i milijardere koji ne znaju nista drugo no da otimaju iznedrio, bas kao i nasoj braci rusima. Sve svoje blago podelili su domacim tajkunima, rodjacima politicara i slicno a ocekuju da ce ih zapad placati da ce zapad podizati fabrike da vecina rusa imaju od cega da zive dok "ugledni ruski biznismeni" haraju evropom i jure za najlepsim zenama sveta. Pravoslavlje nikada nije znalo da uspostavi kontakt sa ljudskim individuumom. Uvek ga je negiralo. Nikada za pravoslavca nije prihvatljivo da je covek stvoren po slici bozijoj, vec pre svega da je rab boziji a da su nasi svestenici u direktnoj vezi sa bogom, ogromna je teznja nase crkve oduvek bila da zaglupi i ponizi nas narod. Jos je Dositej Obradovic pisao o tome da su Turci spasavali narod od zuluma srpske pravoslavne crkve. Duboki su koreni te nekulture koju iskazuje svojim ponasanjem Vukadinovic. Rekao bih da usled pomenutih okolnosti kod nas u nasoj pravoslavnoj domovini do sada pojedinac, najvisi domet imao kao drug. Jer biti gospodin u pravoslavlju je nedostizno, velmoza si ili kmet. Jer mi smo narod a ne nacija, kao slovenci ili hrvati. I njihovoj crkvi nije bilo lako pocetkom devetnaestog veka pa se povukla, i ostavila prostor za ljudski individuum, no nasa crkva se tesko odrice vlasti nad ljudskim umom, nad ljudskim pravom nad ljudskim dusama, i nije malo onih koji i dan danas veruju u reci svestenstva koje su vise nego problematicne.

Sve u svemu cemu tolika analiza nekog misljenja koje je dostojno srednjeg veka ili nemanjickih analiticara a ne dvadesetog veka. Jasno je da se u javnosti ne bi trebalo pojavljivati nesto tako ali sta da se radi, uvek moze da se trazi azil, ili nesto slicno.


Jelena Milić Jelena Milić 11:35 30.08.2007

evo zbog cega

kao sto sam i u tekstu rekla
Nije problem što Vukadinović zaslužuje suspenziju kao politički analitičar; problem je što je on glasnogovornik-centarfor- desnog krila vlade Srbije, a što je Srbiji suspenzija iz političke Evrope ono što joj je najmanje potrebno.

Sudden Twist Sudden Twist 10:42 30.08.2007

Sado-Mazo

Jelena Milić
Sad što smo sliku posle atenata na premijera Đinđića vrlo brzo počeli da vraćamo na onu od pre 2000, zaista smo sami krivi.


Potpuno se slažem sa ovom konstatacijom. Npr. neki članovi NGO su bliske prijateljice Tereze Sovjecki koja je u Evropskoj komisiji zadužena za Srbiju i sastavlja izveštaje o nama. Njihovi subjektivni utisak i vokabular se tu može često prepoznati. U tom pogledu zaista smo krivi za sliku koju sami o sebi kreiramo kod uticajnih ljudi.

Za punopravno članstvo u EU potrebno je biti i članica NATO. Gde smo na tom putu?


Sugestivno pitanje koje u sebi sadrži pogrešnu tvrdnju za koju se podrazumeva da je istinita. Takav uslov ne postoji. Malta i Kipar npr. nisu ni članice Partnerstva za mir.
Jelena Milić Jelena Milić 10:53 30.08.2007

Re: Sado-Mazo

hm. sumnjam. mislim da je negativna slika koju nasa vlast salje ipak mnogo ozbiljnija. i to sto je mladic jos na slobodi. i velimir ilic i jjegovo ponaanje u javnosti i sprdnja sa insitucijama. i to sto nemamo ustavni sud . i to koliko jos zakona nedostaje...uloga NGOs nije uloga PR agencija.

interesantno, vi ovim komentarom u stvari dosta omalvovazavete i ljude u briselu zaduzene direktno za nase integracije, ali i ljude iz kancelarije za pridruzivanje koji sa terezom kazu da lepo saradjuju.

sa drugim delom se sasvim slazem, i negde sam napisala da i ono malo argumenata u javnosti pro NATO cesto plasiraju ljudi koji pojma nemaju.
Sudden Twist Sudden Twist 14:35 31.08.2007

Re: Sado-Mazo

Jelena Milić
interesantno, vi ovim komentarom u stvari dosta omalvovazavete i ljude u briselu zaduzene direktno za nase integracije, ali i ljude iz kancelarije za pridruzivanje koji sa terezom kazu da lepo saradjuju.


Naprotiv, mislim da su ljudi u Briselu uključujući i Terezu značajno korigovali svoju sliku o nama zahvaljujući radu Kancelarije i čitave administracije u pregovorima.

Ali s obzirom da sami kažete da je slika koju šalje vlada "mnogo ozbiljnija" prihvatate li da i aktivnosti nekih ljudi nevladinog sektora tome doprinose?
bladerunner bladerunner 11:21 30.08.2007

Jelena

prvo sto se tice Vukadinovica ne bih komentarisala - prosecno , nista znacajno osim dela da je primetio retoriku i zadrt stav DSS - a koja nas sve plasi.
a sto se tice Đure - da ga sije sije ga

Being the World's Only Superpower
Means Never Having to Say You're Sorry

I will never apologize for the United States
of America. I don't care what the facts are.
George H. W. Bush[1]


Cuba
Cuba, said US District Judge James Lawrence King on December 17, 1997, "in outrageous contempt for international law and basic human rights, murdered four human beings in international airspace." He then proceeded to award $187.6 million to the families of the Florida-based Cuban pilots who had been shot down in February 1996 by Cuban jets while on an air mission, destination Cuba.[2] (In actuality, the Cuban government had done no more than any government in the world would have done under the same circumstances. Havana regarded the planes as within Cuban airspace, of serious hostile intent, and gave the pilots explicit warning: "You are taking a risk." Planes from the same organization had gone even further into Cuban territory on earlier occasions and had been warned by Cuba not to return.)
In November 1996, the federal government gave each of the families a down payment of $300,000 on the award, the money coming out of frozen Cuban assets.[3]
Such was justice, anti-communist style.
Totally ignored by the American government, however, was Cuba's lawsuit of May 31, 1999, filed in a Havana court demanding $181.1 billion in US compensation for death and injury suffered by Cuban citizens in four decades of "war" by Washington against Cuba. The document outlined American "aggression", ranging from backing for armed rebel groups within Cuba and the Bay of Pigs invasion in 1961, to subversion attempts from the US naval base of Guantanamo and the planting of epidemics on the island.
Cuba was demanding $30 million in direct compensation for each of the 3,478 people it said were killed by US actions and $15 million each for the 2,099 injured. It was also asking $10 million each for the people killed, and $5 million each for the injured, to repay Cuban society for the costs it has had to assume on their behalf. That was "substantially less" than the amount per person fixed by US Judge King in the pilots' case, the document pointed out.
Cuban officials delivered the papers for the suit to the US Interests Section in Havana, but the Americans refused to accept them.[4] The Cuban government then took its case to the United Nations, where it has been in the hands of the Counter-Terrorism Committee since 2001. This committee is made up of all 15 members of the Security Council, which of course includes the United States, which may account for the inaction on the matter.

Vietnam
On January 27, 1973, in Paris, the United States signed the "Agreement on Ending the War and Restoring Peace in Vietnam". Among the principles to which the United States agreed was the one stated in Article 21: "In pursuance of its traditional policy [sic], the United States will contribute to healing the wounds of war and to postwar reconstruction of the Democratic Republic of Vietnam [North Vietnam] and throughout Indochina."
Five days later, President Nixon sent a message to the Prime Minister of North Vietnam in which he stipulated the following: "(1)The Government of the United States of America will contribute to postwar reconstruction in North Vietnam without any political conditions. (2)Preliminary United States studies indicate that the appropriate programs for the United States contribution to postwar reconstruction will fall in the range of $3.25 billion of grant aid over 5 years."[5]
Nothing of the promised reconstruction aid was ever paid. Or ever will be.
However -- deep breath here -- Vietnam has been compensating the United States. In 1997 it began to pay off about $145 million in debts left by the defeated South Vietnamese government for American food and infrastructure aid. Thus, Hanoi is reimbursing the United States for part of the cost of the war waged against it.[6]
How can this be? The proper legal term is "extortion". The enforcers employed by Washington included the World Bank, the International Monetary Fund, the Export-Import Bank, the Paris Club, and the rest of the international financial mafia. The Vietnamese were made an offer they couldn't refuse: Pay up or subject yourself to exquisite forms of economic torture, even worse than the considerable maiming you've already experienced at the hands of our godfathers.[7]
At the Vietnamese embassy in Washington (a small office in an office building), the First Secretary for Press Affairs, Mr. Le Dzung, told the author in 1997 that this matter, as well as Nixon's unpaid billions, are rather emotional issues in Vietnam, but the government is powerless to change the way the world works.

Nicaragua
Under siege by the United States and its Contra proxy army for several years, Nicaragua filed suit in 1984 in the World Court (International Court of Justice), the principal judicial organ of the United Nations, located in The Hague, Netherlands, for relief from the constant onslaught, which included mining its harbors. The Court ruled in 1986 that the US was in violation of international law for a host of reasons, stated that Washington "is under a duty immediately to cease and to refrain from all such acts [of hostility]" and "is under an obligation to make reparation to the Republic of Nicaragua for all injury".
Anticipating the suit, the Reagan administration had done the decent and right thing: It announced, on April 6, 1984, three days before Nicaragua's filing, that the US would not recognize the World Court's jurisdiction in matters concerning Central America for a two-year period.
Apart from the awesome arbitrariness of this proclamation, the court's ruling of June 27, 1986 actually came after the two-year period had expired, but the United States ignored it anyway. Washington did not slow down its hostile acts against Nicaragua, nor did it ever pay a penny in reparation.[8]

Libya
The April 1986 American bombing of Libya took the lives of scores of people and wounded another hundred or so. The dead included Libyan leader Moammar Qaddafi's young daughter; all of Qaddafi's other seven children as well as his wife were hospitalized, suffering from shock and various injuries. A year later, 65 claims were filed with the White House and the Department of Defense under the Federal Tort Claims Act and the Foreign Claims Act, on behalf of those killed or injured. The claimants, who were asking for up to $5 million for each wrongful death, included Libyans, Greeks, Egyptians, Yugoslavs and Lebanese.[9] Before long, the number of claimants reached to about 340, but none of their claims got anywhere in the American judicial system, with the Supreme Court declining to hear the case.[10]

Panama
For several years following the American invasion of 1989, with its highly destructive bombing and ground combat, many individual Panamanians tried in various ways to receive compensation for the death or injury of themselves or family members, or the wreckage of their home or business. But their legal claims and suits were met by an implacable US government. One American law firm filed claims on behalf of some 200 Panamanians (all non-combatants), under provisions of the Panama Canal treaty, first in Panama with US military officials, who rejected the claims; then in two suits filed in US courts, all the way up to the Supreme Court, with each of the courts declining to hear the cases.[11]
During the years 1990 to 1993, some 300 Panamanians petitioned the Inter-American Commission on Human Rights of the Organization of American States (OAS) for a finding that the United States had violated many of their rights and was liable for "just compensation". In 1993, the Commission ruled the petition "admissible". But as of the year 2005, it was still pending as to its "merits", which were being "studied".[12] It should be born in mind that over the years, the United States has wielded inordinate influence in the OAS, far more than any other member. Witness Washington's success in getting Cuba suspended from the organization in 1962 and kept out to the present time despite repeated, growing, and publicly-expressed support for Cuba's reinstatement by other OAS members.
There was a report some years ago that a few small payments -- seemingly somewhat arbitrary -- had been made "on the ground" by US officials to Panamanians in Panama. But in December 1999, the State Department Press Office dealing with Panama stated that "the United States has not paid any compensation for combat-related deaths or injuries or property damage due to Operation Just Cause" (this being the not-tongue-in-cheek name given to the American invasion and bombing). [13] Some of the American aid given to Panama since 1989, the State Department added, has been used by Panama for such purposes. The State Department puts the matter thusly, it would appear, to make it clear to the world that they do not feel any guilt or responsibility for what they did to the people of Panama and will not succumb to any kind of coercion, legal or moral, to pay any compensation.
On December 20, 1999, the tenth anniversary of the American invasion, hundreds of Panamanians took to the street to demand once again that the US pay damages to civilian victims of the bombing.

Sudan
The El-Shifa pharmaceutical plant had greatly raised Sudanese medicinal self-sufficiency while producing about 90 percent of the drugs used to treat the most deadly illnesses in the desperately poor country. But on August 20, 1998, the United States saw fit to send more than a dozen Tomahawk cruise missiles screaming into the plant, in an instant depriving the people of Sudan of their achievement.
Based on a covertly acquired soil sample, Washington claimed that the plant was producing chemical weapons. At the same time the US gave the world the clear impression that the factory's owner, Saleh Idris, was a close associate of terrorists and was involved in money laundering. Washington proceeded to freeze $24 million in Idris's London bank accounts. But the US was never able to prove any of its assertions, while every piece of evidence and every expert testimony that surfaced categorically contradicted the claim about chemical weapons.[14] The case fell apart completely, and in the meantime, Idris sued to recover his money as well as compensation for his pulverized plant.
Finally, in May 1999, the United States unfroze Idris's accounts rather than contest his suit because they knew they had no case. However -- as far as what's publicly known -- the US has yet to offer any kind of formal or official apology to Sudan or to Idris for the plant's destruction, or for the serious harm done to his reputation, and has yet to compensate him for the loss of the plant and the loss of business; nor the plant's employees for the loss of their jobs and income, or the ten people who were injured. The degree of Washington's arrogance in the whole matter was stunning, from the initial act on. "Never before," observed former CIA official Milt Bearden, "has a single soil sample prompted an act of war against a sovereign state."[15]

Iraq
The American government and media had a lot of fun with an obvious piece of Iraqi propaganda -- the claim that a biological warfare facility, bombed during the Gulf War in 1991, had actually been a baby food factory. But it turned out that the government of New Zealand, whose technicians had visited the site repeatedly, and various other business people from New Zealand who had had intimate contact with the factory, categorically confirmed that it had indeed been a baby food factory. The French contractor who had built the place said the same. But Chairman of the Joint Chiefs of Staff, Colin Powell, insisted: "It was a biological weapons facility, of that we are sure."[16] As to American compensation, there was none.

China
After the United States bombed the Chinese embassy in Belgrade in May 1999, killing three people inside the building, Washington apologized profusely to Beijing, blaming outdated maps among other problems. But this, it appears, was just a cover for the fact that the bombing wasn't actually an accident. Two reports in The Observer of London in October and November, based on NATO and US military and intelligence sources, revealed that the embassy had been targeted after NATO discovered that it was being used to transmit Yugoslav army communications. The Chinese were doing this after NATO jets had successfully silenced the Yugoslav government's own transmitters.[17]
Over and above the military need, there may have been a political purpose served. China is clearly the principal barrier to US hegemony in Asia, if not elsewhere. The bombing of the embassy was perhaps Washington's charming way of telling Beijing that this is only a small sample of what can happen to you if you have any ideas of resisting or competing with the American juggernaut. Being able to have a much better than usual "plausible denial" for carrying out such a bombing may have been irresistible to American leaders. The chance would never come again.
All of US/NATO's other bombing "mistakes" in Yugoslavia were typically followed by their spokesman telling the world: "We regret the loss of life." These same words were used by the IRA in Northern Ireland on a number of occasions over the years following one of their bombings which appeared to have struck the wrong target. But their actions were invariably called "terrorist".

Guatemala
On March 10, 1999, in a talk delivered in Guatemala City, President Clinton said that US support for repressive forces in Guatemala "was wrong, and the United States must not repeat that mistake." But the word "sorry" did not cross the president's lips, nor did the word "apologize", nor the word "compensation".[18] Forty years of unholy cruelty to a people for which the United States was preeminently responsible was not worth a right word or a penny.
This was the first visit by an American president to Guatemala since Lyndon Johnson went there in 1968, during the height of the oppression by Washington's client-state government. Johnson did not of course say that the current US policy in Guatemala was wrong, when it would have meant a lot more than Clinton saying so 31 years later. LBJ did, however, inform his audience that he had heard that Guatemala was called "the land of eternal spring".[19]

Greece
Clinton's visit to Greece in November 1999 brought out large and fiery anti-American demonstrations, protesting the recent American bombing of Yugoslavia and the indispensable US support for the torturers par excellence of the 1967-74 Greek junta. During his one-day stop, the president found time to address a private group -- "When the junta took over in 1967 here," he told his audience, "the United States allowed its interests in prosecuting the Cold War to prevail over its interest -- I should say its obligation -- to support democracy, which was, after all, the cause for which we fought the Cold War. It is important that we acknowledge that." National Security Council spokesman David Leavey was quick to point out that the president's statement about the former junta was "not intended as an apology."[20]
Questions arise. How can it be that the US fought the Cold War to "support democracy" and wound up supporting not only the Greek dictators but dozens of other tyrannies? Were they all simply "wrong" actions, all "mistakes", like in Guatemala? At what point do we conclude that a consistent sequence of "mistakes" demonstrates intended actions and policy? Moreover, if US "interests" in the Cold War "prevailed" over the cause of democracy, we must ask: What are these "interests" that are in conflict, or at least not harmonious, with democracy, these "interests" which are routinely invoked by American statesmen, but never given a proper name?

Finally, we have the words of President Clinton spoken in Uganda in March 1998:

During the cold war when we were so concerned about being in competition with the Soviet Union,
very often we dealt with countries in Africa and in other parts of the world based more on how they
stood in the struggle between the United States and the Soviet Union than how they stood in the
struggle for their own people's aspirations to live up to the fullest of their God-given abilities.[21]

What is going on here? Guatemala, Greece, Africa, other parts of the world ... Was the president disowning a half-century of American foreign policy? Was he saying that the United States brought all that death, destruction, torture and suffering to the world's multitudes for no good reason? That all we were diligently taught about the nobility of the fight against the thing called "communism" was a fraud?
We'll never know what William Clinton really thought about these things. He may not know himself. But we do know what he did. As discussed in the Introduction and in the Interventions chapter, we know that he continued the very same kind of policies he was, in the above examples, repudiating. And some day, decades hence, another American president may acknowledge that what Clinton did in Iraq, Colombia, Mexico, Yugoslavia and elsewhere, and what George W. Bush did in Iraq and Afghanistan and elsewhere, was "wrong" or "mistaken". But that future president, even as he utters the words, will be doing the "wrong" thing himself in one corner of the world or another. And for the same "interests".

NOTES
1. Speaking as vice president in the context of the shooting down of an Iranian passenger plane
by an American ship, taking 290 lives, Newsweek, August 15, 1988

2. Washington Post, December 18, 1987

3. New York Times, November 11, 1996, p.12

4. Author's conversation with the Cuban Interest Section in Washington, DC

5. "U.S. Aid to North Vietnam", Hearings Before the Subcommittee on Asian and Pacific Affairs, House Committee on International Relations, July 19, 1977, Appendix 2.

6. Los Angeles Times and New York Times, March 11, 1997

7. For a discussion of this maiming, see John Pilger, "Vietnam: The Final Battle", Covert Action Quarterly (Washington, DC), #64, Spring 1998, p.54-65

8. Holly Sklar, Washington's War on Nicaragua (South End Press, Boston, 1988), p.169-70, 314

9. San Francisco Chronicle, April 16, 1987, p.15

10. Interview of attorney Ramsey Clark, September 7, 1999, by the author. Clark had acted on behalf
of many of the claimants. See also Clark's account in his book, "The Fire This Time: U.S. War Crimes
in the Gulf" (New York, 1992), p.167-8

11. Interview of attorney John Kiyonaga of Alexandria, VA, September 10, 1999; he and his brother David were the attorneys for these cases; see their op-ed in the Los Angeles Times, April 1, 1990; see also The Guardian (London), July 28, 1990, p. 7; San Francisco Examiner, April 26, 1992, p.4

12. Interview of Elizabeth Abimershad of the IACHR-OAS in Washington, September 7, 1999 and Aurora Amezquita of the IACHR-OAS in February 2005. The case is Salas, et al. against United States of America, Case No. 10.573

13. Read to the author over the phone, December 22, 1999, by the State Department's Panama desk from
an official press announcement.

14. The Independent (London), February 15, 1999, p.12; Seymour Hersh, "The Missiles of August", The New Yorker, October 12, 1998, p.34-41; New York Times, October 21, 1998, p.1 and 8

15. Washington Post, July 25, 1999, p.F1. For a fuller account of this matter, see William Blum, "Freeing the World to Death: Essays on the American Empire" (2004), chapter 7

16. Peacelink magazine (Hamilton, New Zealand), March 1991, p.19; Washington Post, February 8, 1991, p.1 (includes Powell remark)

17. "Nato bombed Chinese deliberately", The Observer (London), October 17, 1999; and November 28, 1999. Also see Extra! Update (Fairness & Accuracy in Reporting, New York), December 1999

18. Weekly Compilation of Presidential Documents, dated March 15, 1999, p.395

19. Public Papers of the Presidents of the United States (GPO), 1968-69, Vol. II, p.800

20. The Associated Press, dispatch from Athens, Greece, November 20, 1999, by Terence Hunt; Washington Post, November 21, 1999

21. Weekly Compilation of Presidential Documents, March 24, 1998, p.491


This is a chapter from the book Rogue State: A Guide to the
World's Only Superpower, by William Blum

return to homepage:

http://members.aol.com/superogue/homepage.htm


evo linka http://members.aol.com/superogue/sorry.htm

sto se tice NATO- a trenutno nemam vremena ali ima par interesantnih linkova i o tome
Jelena Milić Jelena Milić 11:36 30.08.2007

blejdraneru


amerika ni politicki ni ideoloski nije monolitna...vidite da se otreznjuje, a verovatno ce se i oporaviti, od busa. ono sto mene fascinira je sposobnost samopreispitivanja.


kad nadjete vremna, samo napred...volela bih da otovrimo argumentovanu debatu, bez obzira koliko se slagali ili ne...

pozz
bladerunner bladerunner 14:37 30.08.2007

Jelena

ovo je zasto sam ja protiv ulaska u NATO, ovo je nastavak posta odozgo. Kad se sve procita shvate se svi razlozi. U ovom slucaju vecina clanaka je u vezi sa Srbijom i Kosovom . Mozda vi treba da nam objasnite zasto treba da budemo za NATO ovako ja tu organizaciju smatram samo oruzjem u rukama Amerike koja je izgubila kontrolu a clanice NATO alijanse njenim slugama .Nisam mogla da pronadjem clanak u kome se jasno kaze da u trupama NATOa ima mnogo vise evrospkih vojnika nego americkih. NATO danas je Amerika.Ja volim Ameriku da se razumemo ali ne i njen nacin ophođenja prema drugim zemljama da ne pricam o opasnosti kad se na celu takve drzave pojavi budala kao sto je sadasnji predsednik Amerike.
sorry zbog duzine posta

Published on Wednesday, June 7, 2000 in the Independent / UK
Amnesty International:
NATO Deliberately Attacked Civilians In Serbia
Only five days after NATO was "exonerated" by the International War Crimes Tribunal for its killing of civilians in Yugoslavia last year, Amnesty International today publishes a blistering attack on the Alliance, accusing it of committing serious violations of the rules of war, unlawful killings and – in the case of the bombing of Serbia's television headquarters – a war crime.
The 65-page Amnesty report details a number of mass killings of civilians in NATO raids and states that "civilian deaths could have been significantly reduced if NATO forces had fully adhered to the rules of war".
http://www.commondreams.org/headlines/060700-02.htmhttp://www.commondreams.org/headlines/060700-02.htm



In 1993 the Clinton administration sent Secretary of State Warren Christopher to Europe to urge NATO to intervene against the Serb forces committing atrocities in Bosnia. America's European allies said no, and Christopher did not insist. Last month the Bush administration sent Deputy Secretary of State Robert Zoellick and Secretary of State Condoleezza Rice to Europe, where they raised the possibility of NATO help for a tiny African Union (A.U.) peacekeeping force deployed in Darfur. Without a larger and more capable force to protect civilians, the killing there will continue. But European countries were skeptical about a NATO role beyond, possibly, help with logistics. (France said that NATO should not be "the gendarme of the world."
Nine slots in the African Union mission in Darfur are supposed to be filled by Americans. Of that tiny number, the Pentagon has filled at most three.

http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2005/05/02/AR2005050201262.htmlhttp://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2005/05/02/AR2005050201262.html




The fraud of NATO humanitarianism
By Peter Schwarz
5 May 1999

A "humanitarian action"?
But what is humane about it if all of Yugoslavia, including Kosovo, is bombed back into the Middle Ages? The fairy tale that only "military targets" would be destroyed has long been disproved in practice, and not just by the many bombs that have "missed" their mark. Textile factories and auto plants, refineries, district heating and power stations, government buildings, bridges, roads and railroad lines are being directly attacked and destroyed. In five weeks more bombs have fallen on Yugoslavia than during the entire Second World War; hundreds of civilians have lost their lives and half of the country's industrial capacity has been destroyed. The same fate threatens Yugoslavia as befell Iraq, where, as a consequence of the embargo over 1 million people have died and infant mortality is now the highest in the world. And this is thanks to the same "humanitarian" benefactors
NATO accuses Milosevic of using the television station for spreading "propaganda"--as if NATO itself is not responsible for any propaganda
NATO has even foregone the fig leaf of a UN mandate, even if such a mandate would not have altered the character of the war very much. Nevertheless, the fact that NATO judged it unnecessary clearly shows the extent to which it has arrogantly assumed for itself the role of judge, jury and executioner.
The reasoning utilised to justify the bombardment of Yugoslavia can be used as a formula to legitimise interventions anywhere in the world. Depending upon circumstances, any "emerging democracy" of today could become marked as the "rogue state" of tomorrow.
http://www.ess.uwe.ac.uk/Kosovo/Kosovo-controversies48.htmlhttp://www.ess.uwe.ac.uk/Kosovo/Kosovo-controversies48.html


United Nato 'key to success'
Richard Norton-Taylor
Tuesday June 15, 1999
Guardian Unlimited
Strains within Nato during the 78-day bombing campaign against Yugoslavia prompted fears that the alliance would fragment into conflicting camps, General Sir Charles Guthrie, chief of the defence staff, said yesterday.
"It was an enormously complicated thing," he said, with Nato's 19 member nations - each with its own political view and varying public opinion - having to agree by consensus.
"There were those who felt the alliance would fall apart," he said. In the end, he reflected, the ability of the alliance to remain united was "pretty remarkable".
"Some countries brought more to the table than others," he said, though again naming no names.


http://www.guardian.co.uk/Kosovo/Story/0,,207620,00.htmlhttp://www.guardian.co.uk/Kosovo/Story/0,,207620,00.html


Some cracks in the media propaganda front: reports of grossly exaggerated atrocity stories in Kosovo
By Barry Grey
6 July 1999
http://www.ess.uwe.ac.uk/Kosovo/Kosovo-controversies69.htmhttp://www.ess.uwe.ac.uk/Kosovo/Kosovo-controversies69.htm

And finally President Clinton himself, in a speech May 13 to an audience of veterans in Washington DC. Clinton admitted that the whole premise of the NATO propaganda campaign against the Milosevic regime was false, that "ethnic cleansing is not the same as the ethnic extermination of the Holocaust." But then he reiterated the claim that "There are thousands of people that have been killed, systematically, by the Serb forces. There are a hundred thousand people who are still missing."
http://www.ess.uwe.ac.uk/Kosovo/Kosovo-controversies53.html
NATO Expansion - Are Self-Referencing Mutations in
the Political DNA Good for the Health?
September 1, 1998

A prime minister, Lester Pearson of Canada (I think), once quipped the role of NATO in European power politics is to keep the Russians out, the Germans down, and Americans in
So why does a cold war dinosaur like NATO continue to exist? Mutation-based evolution, dear reader, is the key to survival when the environment changes. So as a first cut mutation in the political DNA, perhaps the purpose of NATO is evolving to protect the American military-industrial-congressional complex while depending on reunification and European integration to keep Germany down, now that Russia is no longer needed.

Why Big Business Strongly Backed NATO Expansion
By Thomas Magstadt
Special to The Star
Kansas City Star
August 23, 1998
...Advocates airily dismiss these concerns as groundless and alarmist. Time alone will tell who's right, but one thing is clear already: The biggest and most immediate beneficiaries will be America's "military-industrial complex" -- in particular the major U.S. defense contractors who have fallen on hard times since the Cold War's end.
http://www.d-n-i.net/fcs/comments/c176.htm


War in the Balkans—a bonanza for weapons industry
http://www.ess.uwe.ac.uk/Kosovo/Kosovo-controversies55.html




"It’s the Russians, Stupid"
0500 GMT, 990614
http://www.ess.uwe.ac.uk/Kosovo/Kosovo-controversies66.htm


Kissinger exposes lies behind US-NATO war
By Barry Grey
28 May 1999
The rejection of long-range strategy explains how it was possible to slide into the Kosovo conflict without adequate consideration of all its implications—especially the visceral reaction of almost all nations of the world against the new NATO doctrine of humanitarian intervention
Here is what Kissinger has to say:
“Several fateful decisions were taken in those now seemingly far-off days in February, when other options were still open. The first was the demand that 30,000 NATO troops enter Yugoslavia, a country with which NATO was not at war, and administer a province that had emotional significance as the origin of Serbia's independence. The second was to use the foreseeable refusal as justification for starting the bombing.
The air war in Kosovo is justified as establishing the principle that the international community—or at least NATO—will henceforth punish the transgressions of governments against their own people. But we did not do so in Algeria, Sudan, Sierra Leone, Croatia, Rwanda, the Caucasus, the Kurdish areas and many other regions. And what will be our attitude to emerging ethnic conflicts in Asia, for example in Indonesia and the Philippines? The answer often given is that we act where we are able to without undue risk, not elsewhere. But what are the criteria for this distinction? And what kind of humanism expresses its reluctance to suffer military casualties by devastating the civilian economy of its adversary for decades to come?...

http://www.ess.uwe.ac.uk/Kosovo/Kosovo-controversies59.htmhttp://www.ess.uwe.ac.uk/Kosovo/Kosovo-controversies59.htm

Russian Military Analysts are reporting today that this past weeks ‘Sudden-Summit’ between Presidents Putin and Bush in the United States has ‘narrowly averted an American nuclear Armageddon’ in which the Americans were planning a massive atomic strike upon Iran.
http://www.whatdoesitmean.com/index1020.htmhttp://www.whatdoesitmean.com/index1020.htm


i jos ovaj link

http://www.ess.uwe.ac.uk/Kosovo/Kosovo-controversies.htm
berab berab 14:52 30.08.2007

Re: blejdraneru

Ovde nije rec o Americi i njenoj monolitnosti vec o velikoj drzavi kao takvoj.Kada neko postane suvise jak i mocan(bio to drzava ,preduzece ili pojedinac)on tezi apsolutnoj dominaciji.Oduvek je tako bilo i bojim se bice.Priroda je selekcijom nasla odgovor kako da spreci pojedine vrste da ne uniste druge jer bi to u krajnjem ishodu bila i njihova propast.Mi sada prvi put od propasti Rimskog carstva imamo jednu mega-drzavu koja samom svojom egzistencijom ugrozava svet.Nema u njoj nikakvog preispitivanja a pojedince poput Majkla Mura tamo uglavnom ne uzimaju za ozbiljno i tretiraju kao cirkuzane.Moc je opasna droga i ceo narod u njoj uziva.
Ako bi smo samo primenili paralele sa ponasanjem drugih drzava dosli bi smo do paradoksalne situacije.Tamo se borci vijetnamskog rata tretriraju kao heroji koji su se borili za svoju zemlju.Cak je i jedan senator ratni veteran iz Vijetnama vec drugi put ucestvuje u predsednickoj kampanji kao potencijalni kandidat isticuci taj deo svoje proslosti kao veliku prednost.Mislim da je van svake sumnje da je rat u Vijetnamu bio(ne greska)vec agresivni rat vodjen protiv jedne nezavisne drzave( DR Vijetnam)i jednog naroda u kome je poginulo preko milion Vijetnamaca.
Zamislite Sljivancanina ili Mrksica da se kandiduju za predsednika?S toga je tesko ocenjivati Ameriku nasim merilima jer oni su hteli mi to ili ne iznad merila koji vladaju u svetu.Da ne pominjem medjunarodni sud za ratne zlocine ili Kioto protokol.Ovo nije antiamerikanizam jer postoji i drugi njen deo onaj pozitivan u doprinosu kulturi,demokratiji,nauci,sportu.Mislim da u ovom vremenu mi moramo da se naviknemo da postoji taj fenomen koji se zove americka dominacija i da protiv nje ne mozemo nista da uradimo.Mozda zvuci kukavicki ali jedina pametna politika je ne odupirati joj se odnosno prikloniti se,pogotovo ako si mali.Jer sta je alternativa?
Oni koji su se suprotstavili lose su prosli.Traziti principe u tome uzaludan je posao ali je i uzaludan posao braniti americku politiku a uz to prkosi ljudskoj inteligenciji.
jovanz021 jovanz021 15:55 30.08.2007

Re: blejdraneru

berab
Mislim da u ovom vremenu mi moramo da se naviknemo da postoji taj fenomen koji se zove americka dominacija i da protiv nje ne mozemo nista da uradimo.Mozda zvuci kukavicki ali jedina pametna politika je ne odupirati joj se odnosno prikloniti se,pogotovo ako si mali.Jer sta je alternativa?


Ovo je istorijsko priznanje.

Vec godinama pokusavam da odgonetnem sta rukovodi neshvatljivo ponasanje jednog dela populacije u Srbiji, i ovo je odgovor.

Mada, ne bih se saglasio sa tvrdnjom da to zvuci kukavicki. Ne bi bilo fer prema kukavicama.

Kada se budemo oslobodili, sto ce biti brze nego sto mnogi pretpostavljaju, narodna vlast treba da primi k znanju ovo priznanje. I da u skladu s njim i postupa.
adam weisphaut adam weisphaut 17:01 30.08.2007

Re: blejdraneru

Kada se budemo oslobodili, sto ce biti brze nego sto mnogi pretpostavljaju, narodna vlast treba da primi k znanju ovo priznanje. I da u skladu s njim i postupa.

Aha dakle narodna vlast bi trebalo da se razracuna sa izdajnicima? Pretpostavljam po kratkom postupku.
berab berab 17:23 30.08.2007

Re: blejdraneru

Salu na stranu,pozovimo proslost u pomoc.Jedna situacija koja je bila drasticnija ali time je odluka morala biti jasnija: 25 i 27.mart 1941 godine.Ovaj drugi datum se i dalje slavi kao veliki dan kada smo ponosno rekli NE.
Sta su drugi uradili(Rumuni,Bugari,Madjari) i da li ih je neko posle rata pitao na cijoj su strani bil u ww2 (kao ni Francuze)i gde li su te zemlje danas.One su uvek na strani jaceg.Da Srbija nije zbacila "sramni pakt" sigurno ne bi bilo NDH,Jasenovca,bombardovanja Beograda,cetnika i partizana.Danas bi bilo 15 miliona Srba i mozda jos Jugoslavije ili makar "Velike Srbije".Kakva je cena placena za nekoliko dana uzivanja u sopstvenom herojstvu?Uzasna.Kakva je pouka iz toga izvucena?Nikakva.
Situacija danas nije ista ali u mnogome je slicna.Imamo Ameriku koja nas vidi kao rusku ekspozituru i zato nas mlati.Albance vidi kao slatki mali narod koji ih obozava(a Amerikanci padaju na to da ih neko voli,pa i oni su ljudi).Rusi igraju kao nekada Englezi,kao bajagi drze nam stranu a mi smo stapic kojim oni draskaju zverku ispod repa,ali na sigurnom rastojanju.Pazite samo, Rusi nikada povodom Kosova ne kazu "mi podrzavamo srpsku stranu"nego "kako se Srbi i Albanci dogovore"
Amerikanci otvoreno podrzavaju Albance.Zasto?Amerikanci su jaci i oni nemaju razloga da prave odstupnicu jer nemaju nameru da odstupe.Rusi to nisu.To je prosto.
E sad dragi JovanZ 021 da li je inteligentno uraditi sada isto kao 27.marta 1941.?Na zalost ima i danas ljudi koji odgovaraju pozitivno.Ne verujem da su izdajnici ili da ne vole svoj narod.Mislim da nisu dovoljno inteligentni.
jovanz021 jovanz021 19:05 30.08.2007

Re: blejdraneru

berab
Salu na stranu,pozovimo proslost u pomoc.


Pa mogli ste i Cara Lazara da navedete, on je bio onoliki gubitnik, pa Karadjordja... Zasto tek sa 27 martom i operacijom Britanske obavestajne sluzbe koju je ovde sprovela Bnai Brit filijala?

Sublimacija "sta bi bilo kad bi bilo" neostambolijskih pokusaja izmene srpskog identiteta je dodeljivanje ulice u Beogradu svapskoj kurvi Zanki Stokic. Ili joj je bese podignut spomenik?

Rusi ne igraju kao Englezi i nikada nece igrati kao Englezi. Oni nisu duzni da nas na bilo koji nacin brane, sve dok ne sklopimo takav medjudrzavni ugovor. Na stranu sto ne vredi braniti nikoga ko se sam ne brani. I ne kazu da podrzavaju "srpsku stranu", nego medjunarodno pravo. Stvar principa. A i dobro izgleda u odnosima sa Arapskom ligom, Islamskom konferencijom, Latinoamerickim drzavama i ostatkom sveta.

berab
E sad dragi JovanZ 021 da li je inteligentno uraditi sada isto kao 27.marta 1941.?Na zalost ima i danas ljudi koji odgovaraju pozitivno.Ne verujem da su izdajnici ili da ne vole svoj narod.Mislim da nisu dovoljno inteligentni.


Vidite, danas nije '41.

Srbi zive u Caru Lazaru, Obilicu, Sindjelicu, Tepicu i Radovanovicu. Srbija jezdi na Kuslji, Jabucilu, Zelenku, Kulasu i Djogu, medju ruzama i ruzmarinima. Em je lepse, em je inteligentnije, jer je nepobedivo.

A "druga Srbija" ima svoje izgovore. Znate kako kazu, inteligentan izgovor zlata vredi.
berab berab 20:55 30.08.2007

Re: blejdraneru

Identitet je fikcija ili kompjuterskim recnikom govoreci operativni sistem.To se nalazi u glavi i down loading se vrsi vaspitanjem ili indoktrinacijom.Posto je rec o posebnom stanju svesti o tome se ne moze rapravljati,posto je svest iskljucivo subjektivna kategorija.Ja o tome ne govorim nego o politickim odlukama koje u jednom prelomnom trenutku politicka elita jedne drzave donese.Onda se pokaze posle odredjenog vremena da li je ta odluka ispravna ili ne a jedini kriterijum je rezultat.Ako se slozimo da je bolje biti ziv nego mrtav,da je bolje biti bogat nego siromasan da je bolje biti zdrav nego bolestan onda nije tesko procenjivati oportunost pojedinih odluka.
Ostavimo 1941 i vratimo se u 1991 godinu.U hladnom ratu pobedjuje Zapad(ne tvrdim ni da su bolji,lepsi,pravedniji ali su bili jaci).Svi pokusavaju brze bolje da novom gospodaru "poljube skute" a to je prihvatanje njihovog svetonazora ,sistema vrednosti i politickog sistema.Srbija se u pocetku necka a cak avgusta 1991 podrzava onaj mizerni puc KGB-a protiv Gorbacova.Dakle svrstava se na stranu gubitnika i sta da ocekuje u svetu u kome pobednici odredjuju pravila igre.
Takav je svet,ja za to nisam kriv.Mozda je onaj koji ga je stvorio napravio neku konstruktivnu gresku ali svet tako funkcionise.Jos je Buda pre 2.500 godina rekao da je osnovni uzrok patnji pogresno vidjenje realnosti.Isti principi vladaju i u prirodi.Onaj ko se ne prilagodi nestaje.Ako se Srbi ne prilagode za 100 godina nece vise postojati a onda ce biti svejedno da li je Lazar Hrebeljanovic bio car ili knez,da li je Obilic postojao ili bio mit,da li je Knezeva vecera samo kopija Tajne vecere,jer o tome tada nikoga nece biti briga.
bladerunner bladerunner 09:02 31.08.2007

Berab

Kada neko postane suvise jak i mocan(bio to drzava ,preduzece ili pojedinac)on tezi apsolutnoj dominaciji.

Ako pod apsolutnom dominacijom podrazumevate i istrebljenje kako bi jedna vrsta ( u ovom slučaju narod) prezivela zar vam se ne cini da to malo nije u redu.Mogli su da izaberu drugi vid dominacije ko sto rekoh jednom - da vladaju coca colom , mc'donaldsom, razvitkom nauke, tehnologije, otkrivanjem lekova, sto znam da zvuci kao bajka u danasnjem vremenu a i ne donosi prihod i ne omogucava americkom narodu the way of life na koji su navikli koji donosi proizvodnja oruzja zar ne?

S druge strane ja se slazem s vama da treba voditi mudru politiku kako bi preziveli i opstali ( sto ne znaci da je bilo ko kukavica vec da samo mudro igra ) i tacno je da kad si mali moras da iznađes nacine da se sacuvas.

Sto se tice NATO-a opet cu ovde iz gornjih citata navesti razloge protiv

-Amnesty International today publishes a blistering attack on the Alliance, accusing it of committing serious violations of the rules of war, unlawful killings and – in the case of the bombing of Serbia's television headquarters – a war crime.

- But European countries were skeptical about a NATO role beyond, possibly, help with logistics. (France said that NATO should not be "the gendarme of the world."

-The fairy tale that only "military targets" would be destroyed has long been disproved in practice, and not just by the many bombs that have "missed" their mark.

-Iraq, where, as a consequence of the embargo over 1 million people have died and infant mortality is now the highest in the world.And this is thanks to the same "humanitarian" benefactors

-as if NATO itself is not responsible for any propaganda

-Nevertheless, the fact that NATO judged it unnecessary clearly shows the extent to which it has arrogantly assumed for itself the role of judge, jury and executioner.

-The reasoning utilised to justify the bombardment of Yugoslavia can be used as a formula to legitimise interventions anywhere in the world. Depending upon circumstances, any "emerging democracy" of today could become marked as the "rogue state" of tomorrow.

-"There were those who felt the alliance would fall apart," he said. In the end, he reflected, the ability of the alliance to remain united was "pretty remarkable".
"Some countries brought more to the table than others," he said, though again naming no names.

Nine slots in the African Union mission in Darfur are supposed to be filled by Americans. Of that tiny number, the Pentagon has filled at most three.

-perhaps the purpose of NATO is evolving to protect the American military-industrial-congressional complex while depending on reunification and European integration to keep Germany down, now that Russia is no longer needed.

-The biggest and most immediate beneficiaries will be America's "military-industrial complex" -- in particular the major U.S. defense contractors who have fallen on hard times since the Cold War's end.


-The war in the Balkans has already proved a windfall for companies like Boeing and Raytheon, which make cruise missiles (average price $1.5 million) and other high-tech weapons being expended by Air Force and Navy planes at a rapid rate. Even better are the prospects for makers of “dumb bombs,” which have not been used at all since the 1991 Persian Gulf War, but are now being dropped by the thousands onto Yugoslavia.

In a lengthy article on the front page of its business section May 20, the New York Times pointed to the impact of the war on the financial fortunes of big defense contractors: “Most of the transports, weapons and ordnance now in use in Kosovo is equipment no longer actively produced—including the C-5 transport plane, the B-2 bomber and the Tomahawk cruise missile. So the need for new generations of matйriel, and the money to pay for it, represents the best business opportunity in years for military contractors.”

-The air war in Kosovo is justified as establishing the principle that the international community—or at least NATO—will henceforth punish the transgressions of governments against their own people. But we did not do so in Algeria, Sudan, Sierra Leone, Croatia, Rwanda, the Caucasus, the Kurdish areas and many other regions.But what are the criteria for this distinction? And what kind of humanism expresses its reluctance to suffer military casualties by devastating the civilian economy of its adversary for decades to come?...


Dakle biti u NATO-u podrazumeva -- ratovati u nepoznatoj dalekoj drzavi, protiv ljudi koji tebi licno nisu naneli nikakvo zlo a uz koriscenje propagande koja treba da posluzi kao opravdanje a koja apsolutno nisu dovoljna da opravdaju smrt ni jednog jedinog deteta , unistavati njihove bolnice i infrastrukturu, ostaviti decu u inkubatorima bez struje ili unistiti jedinu fabriku lekova u vec bednoj drzavi (Sudan), u trupama u kojima ima najmanje americkih vojnika. A sve to u ratu kao sto rekoh koji je Amerika pokrenula iz svojih razloga - tamo gde ima interesa ( sto rece kisindzer -- zasto nije intervenisao u slucaju kurda? - zato sto je turska u to vreme postala najveci uvoznik oruzja od amerike -- sto znaci da NATO nikako nije human (ha,ha)) vec cista vojna masinerija za zgrtanje para . A sve to verovatno protiv strane koju je opet Amerika naoruzala.

ako su razlozi ZA biti u NATO -- to da ce ako nas neko napadne NATO doci da nam pomogne to su budalastine. Doci ce ali samo ako ima interesa. Ako nema okrenuce glavu ko u slucaju kurda kada je genocid i egzodus bio neuporedivo veci nego siptara sa Kosova .

ja bi nekako da ostanemo neutralni sto se tice NATO-a bar

jovanz021 jovanz021 13:30 31.08.2007

Re: Berab

bladerunner
Mogli su da izaberu drugi vid dominacije ko sto rekoh jednom - da vladaju coca colom , mc'donaldsom, razvitkom nauke, tehnologije, otkrivanjem lekova, sto znam da zvuci kao bajka u danasnjem vremenu a i ne donosi prihod i ne omogucava americkom narodu the way of life na koji su navikli koji donosi proizvodnja oruzja zar ne?

Izgleda da zapravo nisu mogli, bar ne onakvu kakvu su hteli - rvacku (sa ch), na sirovoj sili zasnovanu:
Increasingly, writers are pointing out that American pre-eminence has depended substantially on the ability to control the global economy, requiring that the dollar continue to be linked to oil reserves. But the plan to control two-thirds of the world’s remaining petroleum - which is in the Caspian Basin - and demand payment in dollars is in trouble. Some predict that oil will soon no longer be traded in petrodollars, the USD will lose its place as the world’s “reserve currency”, and America will slide into economic decline.

Kada ne bi postojala strateska roba (nafta) cija je berzanska traznja u US $ obezbedjena vojnom dominacijom nad prodavcima, ne bi bile moguce monetarne intervencije maskirane kao berzanske intervencije:
After months of adamant official denial of any potential threat of the subprime mortgage meltdown spreading to the global financial system, the US Federal Reserve (Fed) last Friday, a mere 10 days after declaring market fundamentals as strong and inflation as its main concern, took radical steps to try to halt financial market contagion worldwide that had become undeniable.
The Wall Street Journal (WSJ) reports that the emergency measures - lowering the discount rate - were hastily taken to promote what the Fed publicly referred to as "the restoration of orderly conditions in financial markets". The telling words were "restoration of orderly conditions" in a market that had failed to function orderly. The Fed let the market know that it has shifted to panic mode.
...
Greenspan's monetary approach has been "when in doubt, ease". This means injecting more money into the banking system whenever the US economy shows signs of faltering, even if caused by structural imbalances rather than monetary tightness. For almost two decades, Greenspan has justifiably been in near-constant doubt about structural balances in the economy, yet his response to mounting imbalances has invariably been the administration of off-the-shelf monetary laxative, leading to a serious case of lingering monetary diarrhea that manifests itself in runaway asset price inflation mistaken for growth"
...
What the Fed is trying to do is not merely to restore market liquidity, but to preserve excess liquidity in the market. It is trying to avoid a crisis by setting the stage for a bigger future crisis.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana