O dane o noci!

Izgubio sam izgubljeni prostor za djela poput sati. Te dane koje nagadjah svirepim mracnjastvom moga presamicenog uma. Bitak i bitno nalaze se u jednom koje zivi jos najraniju misao. Misljenje nas je zatvorilo u tunel kolapsa. Prezivljavamo jer moramo, moramo se osloboditi nase "slobode". Kako je nepostojana zatvorena sloboda. Okoncavaju mi najmilije stvari neposredno iz bitka bitnog ili ne. Osamucenje - lijepog li zvuka iz neznatog. Odvrce se cesma, cujem vodu kako pisti. Nije te strah, jer znas kako je umrijeti i ponovo zivi kukolj biti. Trpim trpnost netreperave zore. Budim se u kasne jutarnje casove i okrecem noci. Tu u tunelu noci susrecem bliske i zaboravljene. Da li te je strah? Pitam jer znam pitanje tvoga zapecacenog imena. Pokazi i prezivi jos jedan dan i noc van sebe u sebi , da ne isceznes u propasti - nebivstvovanja.