Ako za stalno živiš preko, onda si pogleda uprtog ka Srbiji. Naša dijaspora ima veoma čudan smisao za "zezanje". Naši klubovi i disko klubovi su isti i u Austriji, i u Nemačkoj, Švajcarskoj, ... U Njujorku sedi isti baja sa repovima, kožnom jaknom i noktom na malom prstu kao i u Beču. On je istaknuti aktivista nekog "kulturnog udruženja" gde se kuva rakija i peku ćevapi. U zadimljenim i neprovetrenim prostorijama čiji su zidovi obloženi lamperijom na kojoj vise plakete još iz vremena kad su prve generacije izbegle 70.ih godina, društvo u ćošku igra pikado u sledeću turu piva.
U diskotekama uvek postoji bina na kojoj lokalni "band" glumi Jimi Hendrix-a u turbo-folk delirijumu. Pored bine, po pravilu postoji nešto za kurčenje, uglavnom je to ona kruška za udaranje. E tu su glavni oni koji još nemaju ribu pa su izašli sa ortacima u provod.
Ovi stariji imaju dva dana da se izduvaju: petak i subotu. Svi su sa "nakostrešenim" frizurama i lančićem oko vrata. Naručuje se vodka i red bull. Pošto piju samo vikendom (ako se ima para pa izadju) nisu baš mnogo utrenirani. Sad, imagine kombinaciju enektronske-folk-muzike, prejakog razglasa, vodke-red bull, brda popušenih cigareta... Kad gostuje neka Seka tada je ludilo potpuno.
Kao što su na internetu blogovanje i komentari postali hit, valjda zbog interaktivnog odnosa pojedinaca i "sveta", tako su i gazde folkoteka uvele interakciju u svoju branšu pa organizuju takmičenja tipa "nove zvezde Granda". Prijavi se iz publike ko zna da peva, pa četvrt finale, polufinale, ... dolazi publika, navija za svoje, pravi se pazar, svi srećni.
Evo jedne kulturne akcije!