Gledam sinoć poduži TV prilog o ponovnom otvaranju porodilišta "Dr Dragiša Mišović". Od ponedeljka, kažu. E, sad, beše i u maju prošle godine jedan takav ponedeljak u kome rekoše da se porodilište otvara, tj. otvoriše ga, presekoše vrpcu, slikaše se za novine i... cvrc. Ne bi ništa od toga. Neki problemi s EDB-om, agregatom, štatijaznam. Ali, ajde. Valjda će jednom svanuti pravi ponedeljak, i možda će to biti baš ovaj, 2. februar 2009.
Nego, nešto drugo tu meni smeta. Gledam onaj prilog bez daha, ma raj za oči. Nalickane sobe, najmodernija oprema, sve novo, miriše na čisto kroz ekran ljudi! Divota jedna! A onda se kroz kadar prošetaju dve, tri sestre u čistim, belim, blistavim uniformama, a nijedna identifikacioni bedž s imenom, prezimenom i funkcijom nema. Pa se onda u kadru pojavi direktor ustanove da da izjavu, opet u čistoj, beloj, blistavoj uniformi i nekakvim izvezenim inicijalima na džepiću, bez funkcije.
Gledam, kažem, pa se mislim... utrošiše 2,3 miliona eura, renoviraše, okrečiše, pokupovaše, nabaviše, ali za identifikacione bedževe, izgleda, zafalilo para.
S velikim nestrpljenjem očekujem prve priče iz renoviranog porodilišta "Dr Dragiša Mišović". Zanima me da čujem da li će očevima biti omogućeno da prisustvo porođaju ili ne, hoće li za to morati vaditi briseve i plaćati ili ne, da li će se ženama rutinski stimulisati porođaj kako bi se porodile u prepodnevnoj smeni ili ne, da li će porodilje dobiti svu pomoć oko dojenja ili ne, da li će intenzivna nega posle carskog reza trajati 6 sati ili tri dana, itd.
Te se informacije nigde ne mogu pronaći. Čak ni na vebsajtu KBC "Dedinje".
Sajt je, naime, u izradi.
Još od 2006. godine.