- prilog za razgovor o nama -
Kad se (i ako se) uopšte razgovara o SFRJ, teme tog razgovora su mahom sledeće tri:
1. raspad (tragičan i strašan) i teorije zavera vezane za raspad
2. nostalgija vezana za ljude, prostore, pejzaže, muziku koje je neko voleo i poznavao u toj državi
ili (najopštije)
3. utisci o tome kako se "tada bolje živelo"
Kako bi, za dvadeset godina od danas neko sasvim neutralan (i moguće još nerođen) opisao tu zemlju, za koju mi, savremenici njenog trajanja i raspada još uvek gledamo u "račun", podvlačimo "crte" i tražimo odgovor na čuveno konobarsko pitanje "šta smo imali?", dakle šta bi za tog istraživača iz budućnosti (verovatno) bilo nesporno?
Evo predloga kratke liste opisa:
a) odsustvo političkih i građanskih sloboda, nepostojanje slobode govora i nesigurnost privatne imovine (nacionalizacija, progoni ljudi, zastrašivanje, kult ličnosti, zloupotrebe policije i sudstva...)
b) komandna, državna ekonomija (sa elementima tržišne), zaduženost, politizacija fiskalne (poreske) i monetarne politike neodrživa sa bilo kog ekonomskog stanovišta (inflacija, nestašice energenata i robe široke potrošnje, državne subvencije direktno u potrošnju, stambena izgradnja, društvena svojina,...), nezaposlenost i "rad u inostranstvu" za oko 1 500 000 do 2 000 000 ljudi koji napuštaju zemlju u potrazi za poslom sedamdesetih, mahom u evropske zemlje
c) viši stepen slobode kretanja (bezvizni režim sa većinom zemalja sveta), ali i posebni uslovi pri dobijanju putnih isprava
d) izuzetan spoljnjopolitički položaj i ugled države (zemlja-osnivač UN, KEBS, Pokret nesvrstanih, članica svih relevantinh međunarodnih organizacija...) sa evidentno višim kvalitetom života u poređenju sa drugim jednopartijskim (blokovskim) državama
e) multinacionalna i multikonfesionalna zajednica, ustavno garantovane verske slobode sa mnogo primera teškoća u primeni tih sloboda, ulaganje u verske i sakralne objekte iz budžeta (obnove spomenika kulture)
f) u preseku 1945/1990 vidljivo (i finansijski mahom nerealno) državno ulaganje u obrazovanje, infrastrukturu, zdravstvo, autonomiju lokalnih samouprava, poljoprivredu, ...razne socijalne funkcije države, ali bez slobodne inicijative pojedinca i mahom bez ekonomske održivosti (teorije "propalih nvesticija", "malverzacija u privredi", "paketa mera SIV u ekonomiji",...)
Moj prvi čitalački susret sa objektivnim, analitičkim i istraživačkim pristupom kad je SFRJ u pitanju bila je knjiga "Jugoslavija kao nedovršena država". Na žalost i - poslednji.
Naviknuta sam na stereotipe, predrasude, mitomaniju, na odsustvo volje za dijalog, na nedostatak znanja kada su u pitanju dnevne teme sektorskih politika, istorijskih događaja, kad su pitanju razlozi za pojedine ishode društvenih i političkih procesa, ali ta navika nije uticala na moj optimizam da ljudi ipak mogu (ako hoće i kad hoće) da sasvim realno sagledavaju stvari. Posebno blogeri/ke. I o onome što je bilo, i o onome što jeste, a pogotovo o onome što bismo voleli da bude.
Dakle, SFRJ - šta smo imali?
post scriptum:
tekst je nastao zahvaljujući asocijacijama na meni beskrajno zanimljiv "efekat leptira" i moje konstatacije o kreativnosti jednog komentara