Ovaj tekst o greškama u svakodnevnoj upotrebi jezika je nastao kao reakcija na drastično snižavanje nivoa jezičke kulture u medijima u Srbiji.
Primeri koji su navedeni nisu poređani prema učestalosti ili prema težini gramatičke, pravopisne, značenjske,...greške. Jednostavno su navođeni kako mi je došlo na pamet ili upalo u oko dok čitam ili slušam. Svi primeri se, ređe ili češće, sreću u pisanim medijima, na televiziji, forumima, blogovima,... i nisam uočio pravilo da broj grešaka zavisi od vlasničke strukture medija. Dakle, drastično snižavanje pismene i usmene jezičke kulture je ravnomerno raspoređeno i teži ;-) ka standardizaciji i uvođenju grešaka i prostakluka u normirani jezik.
Naveo sam i nekoliko primera loših izraza koji su nastali, po mom sudu, lošim ili mehaničkim prevođenjem sa nekog stranog jezika.
Nije mi bila u žiži zapadna varijanta našeg JEZIKA (Hrvatska, BiH) i južna (Crna Gora) nego samo istočna varijanta, mada sam siguran da su i druge varijante suočene sa sličnim problemima ali imaju i specifičnosti.
O problemu akcenata ne smem ni da pomislim, a to je oblast gde je kvarenje jezika dostiglo bolesne razmere ali se mora reći da se i stručnjaci glože i da su pravila labava. A kada nekom kažeš npr. da je pogrešno „bogAto" i da treba „bOgato" taj me gleda belo i kaže "Jes, ti će mi zabraniš!". http://www.nin.co.yu/2003-07/24/29978.html
Osim mog osećaja za JEZIK koji mi je bio glavni orijentir konsultovao sam i nekoliko priručnika Dr Ivana Klajna i drugih jezičkih stručnjaka, npr. "Jezički priručnik" u izdanju Radio-televizije Beograd 1991. kao i nekoliko rečnika a nekad i Jezik danas Matice srpske http://www.maticasrpska.org.yu/download/danas2122.pdf
Znam da se tekstovi na Blogu B92 prilično čitaju, i znam da se dešava da pojedinci, mediji i organizacije reaguju na tekstove na Blogu B92. Osećam tremu. Pozitivan primer je gostovanje Dr Ivana Klajna u Poligrafu na TV B92 kao reakcija na vruće diskusije na Blogu. http://www.b92.net/info/emisije/poligraf.php?yyyy=2007&mm=10&nav_id=268847
Moram da kažem da se sa Ivanom Klajnom slažem (ko sam ja da se sa njim slažem :-) po većini stavova i da je on osoba čije komentare, tekstove, rečnike čitam sa velikom pažnjom i respektom. Neke njegove dozvole i preporuke izbegavam, takvih mojih neslaganja sa njegovim stavovima ima veoma malo, mogu da se prebroje prstima jedne ruke (npr. dozvoljava da se kaže i dopisnica i poslanica i prevoditeljka).
Dakle, ovaj moj tekst nema nikavu veliku pretenziju, ovo je samo pokušaj da se neke od grešaka ponovo istaknu (da li ste čuli da se kaže „istačinju"?) i stave na uvid široj blogerskoj javnosti.
Znajući da je ovde već bilo blogova na jezičke teme molim blogere da stave odgovarajuće linkove.
Eto, čitajte, komentarišite, dajte primere koji vama upadaju u oči, ispravljajte moj tekst ako uočite greške,.. Cilj nam je, valjda, isti - otpor prostakluku i negovanje kulture jezika.
„Oko tridesetak sati" a treba „Oko trideset sati", jer tridesetak sati znači oko trideset sati.
„Trebala sam", umesto - „Trebalo je".
„Pandam" a treba „Pandan".
„Sumljivo" a treba „Sumnjivo".
„Izvinuti se" a treba „Izviniti se".
„Svuda i na svakom mestu" a treba ili „Svuda" ili „Na svakom mestu".
„Kako i na koji način" a treba ili „Kako" ili „Na koji način".
„63 procenata" a treba „63 procenta".
„53 metra kvadratna" a treba „53 kvadratna metra". Kad nekome skrenem pažnju na ovu grešku često dobijem pitanje „A šta je tu pogrešno"? Jednica za površinu je kvadratni metar, a zabuni stvara to što ona mala dvojka ide posle oznake m pa se onda po analogiji čita u redosledu kako je napisano.
„Pojeftinjenje cena" a treba „Pad cena" ili „Pojeftinjuje ta i ta roba".
„Snižene cene za 100%" a treba (verovatno je to ideja) „Sniženje cena za 50 %".
„Sniženje brushaltera" a treba „Sniženje cena brushaltera".
„Kaži Biljo" a treba, kao i svaki vokativ, da se odvoji zapetom (zarezom) „Kaži, Biljo", kao i „Ma Biljo", "Gle Biljo", „Čekaj Biljo" a treba „Ma, Biljo", "Gle, Biljo", „Čekaj, Biljo".
„Na ulicama su protestanti" a ideja je (verovatno) „Na ulicama su demonstranti" (a kad protestanti izađu na ulice onda Protestantska crkva ima problem).
„Malo korzo, malo auto" a treba „Mali korzo, mali auto". Ova greška je karakteristična za ljude iz BiH.
„Varioc, čitaoc, pratioc",... a treba „Varilac, čitalac, pratilac"...
„Odelenje, opredelenje" a treba „Odeljenje, opredeljenje". Ali ispravno je „Pokolenje"!!!
„U vezi toga" a treba „U vezi sa tim". Sviđa mi se ilustracija: "U vezi tvoje žene ti si isključen" a "U vezi sa tvojom ženom imam jedan trač".
„Pretplata" a treba „Preplata" što znači da ste platili račun za struju više nego što treba.
„Preplata" a treba „Pretplata" jer ste se pretplatili na neku knjigu, novine ili časopis.
„Višlje" a treba „Više".
„Gde ćeš, gde ideš" a treba „Kuda ćeš, kuda ideš" jer se radi o kretanju, ali je ispravno „Gde stanuješ, gde se rođen".
„Obzirom na" a treba „S obzirom na".
„Čak štaviše" a treba ili „Čak" ili "Štaviše"
„Svo vreme" a treba „Sve vreme".
„Suturen" a treba „Suteren".
„Ja bi voleo" a treba „Ja bih voleo" ali u drugom i trećm licu je "I tata bi sine".
„Vi bi mogli to da napišete" a treba „Vi biste mogli to da napišete"
Redni broj se piše sa tačkom iza a to npr. znači da kada napišete „5 brigada" to je isto kao „pet brigada" a da je „5. brigada" isto što i „peta brigada". A kada napišeš 5-a brigada ili 5-ta brigada to je nepravilno.
"Stanbeni, prehranbeni, bonbone, tranvaj" a treba „Stambeni, prehrambeni, bombone, tramvaj".
„Jedamput" a treba „Jedanput"
"Skalper" a treba "Skalpel"
Sledeći spisak je samo podsetnik:
pretpostavka, pretposlednji, potkazivač...
ali
predsednik, predškolski, podšišati, tobdžija (top), buregdžija (burek), srpski (Srbin), svadba (svat), vrapca (vrabac)...A onaj koji je ispod predsednika se zove "Podpredsednik" ili "Potpredsednik" - asocijacija Ivica Dačić?
„Fakultet lepih umetnosti" a treba - e, ne znam, znam samo da mi para uši izraz „Lepe umetnosti". Možda "likovnih umetnosti"? Pretpostavljam da je to bukvalni prevod izraza „Fine arts".
„Civilno društvo" a treba, valjda, građansko društvo. Nisam siguran, ali mi „Civilno" liči na suprotno od „Vojno".
„Cifra" a treba „Broj" ili „Iznos" ili „Suma",... Velika cifra je npr. 9 ili 8. A broj se sastoji od cifara.
Što se tiče Rodne ravnopravnosti u jeziku samo nekoliko napomena:
Svaki novi oblik zanimanja (bilo u muškom bilo u ženskom rodu) zahteva posebnu analizu, pravila nema. Postoji samo osećaj za jezik koji posisaš sa majčinim mlekom, a u društvu sa dobrim nastavnicima maternjeg jezika. A ravnopravnost polova je sasvim druga tema. A Rodna ravnpopravnost u jeziku služi samo kao dimna zavesa za neke druge ciljeve.
Neopravdano se izbegavaju neki izrazi kao što su „Na telefonu", „Po meni", „Zadnji",...
„Na telefonu" je sasvim ispravno. Mada se može reći i „Kraj telefona". Pogrešno obrazloženje je da se mora reći „Kraj telefona" jer ne možeš stajati/sedeti na telefonu. Ovo se zove bukvalizam, ili mehanicističko shvatanje jezika.
„Zadnje" u značenju „Poslednje" je dozvoljeno, iako ja radije koristim „Poslednje".
„Protivvazduhoplovna odbrana". Ovo je neopravdana novina u vojničkom jeziku. Do skoro je bila, (ja pamtim poslednjih 40 godina) „Protivvazdušna odbrana" a onda se neko (bukvalan) setio da se ne borimo protiv vazduha nego protiv vazduhoplova. Kao da je jezik slika stvarnosti, što je moglo da se čuje u diskusijama o jeziku na Blogu B92.
Može se reći i „perfekat" i „perfekt", i „elemenat" i „element", a ima reči kod kojih je u praksi preovladao oblik bez A kao što su „insekt", „testament", „koncert", dok pojedine imenice imaju samo oblik bez A „kontakt", „komandant", „insert"...
Zaključak
Jezik nam ima mnoštvo pravila i mnoštvo izuzetaka. Pitajte strance koji uče naš jezik. Kao što se planovi u mnogim oblastima ne ostvare a planirati se mora, tako i u jeziku moraju da postoje pravila, norme, preporuke - pa ćemo da vidimo rezultat.
Jezik nam je nerazvijen, tek se razvija, pravila se stvaraju, menjaju, nameću, reči se nameću, prljaju, nastaju, umiru, menjaju značenja, ... Učestvujte, ali pažljivo. Uzbudljivo je.