Koliko puta vam se dogodilo da pred sam kraj filma ili tokom nekog njegovog katarzičnog dela počne beskonačni niz reklama? Lično sam nekoliko puta zaboravila šta gledam. Sećam se i kako sam jednom prilikom odlučila da štopericom dokažem svakodnevne napade marketing poltergejsta: najpopularnija američka serija, na jednoj od najpopularnijih domaćih tv stanica, u najpopularnijem terminu, trajala je 46 minuta. Od toga, sama serija čitave 22, a reklame 24 minute! A u dvadesetominutnom moru reklama, priznaćete, ponekad je teško uočiti dobru. Čovek u Srbiji može da se istušira, večera i vrati na nastavak filma dok se ne završe reklame. Sa sve prethodnim parenjem nogu. A kada vidi učestale skrolove - koji nisu breaking news - ili logo neke firme u gornjem desnom uglu, može samo da uzme ono lavorče i udavi se, lagano, tiho, nedostojanstveno. Ima bar dvadeset minuta za pokušaj. Ako ne uspe, umije se i stigne na nastavak filma. Ura.
Svima nam je jasno da je pohlepa televizijskih stanica ovde najveći motiv i svi se nadamo da će novi zakoni o radiodifuziji i oglašavanju, sa uvedenim vremenskim ograničenjima, to već nekako regulisati. Ura.
Ima, naravno, i onih reklama koje se brižno pohrane u PC, neki folder sa dobrim AV projektima, folder "Molder" sa jezivo dobrim spotovima, od onih što se šalju prijateljima, gledaju na sedeljkama i krišom na poslu, po kancelarijama. Istina, obično su u pitanju spotovi strane produkcije, ali biva toga i ovde. Očaraju vas ideja, kamera, planovi, montaža, animacija, muzika...I onda ne znate gde da u ličnom, senzitivnom folderu uopšte smestite reklame? Pod volim ili pod ne volim? Ja volim to što je reklama primenjena umetnost, što ima određenu funkciju, ali ne volim što joj je ona ispred estetike. A još manje volim to što vrlo često etike nigde nema.
I premda nema vidljive veze sa televizijom, najmoćnijim medijem za plasiranje dobrih i loših ideja, zbog čega mi se i našla na pucometu, navešću taze primer neukusa u reklami. Univerzalno je i primenljivo. Ovih je dana, naime, aktuelna polemika oko slučaja protesta redakcije Internet portala Bebac.com zbog zloupotrebe beba u reklami za motorno ulje, objavljene u 166 broju časopisa za automobilizam "Sat plus". Na fotografiji reklame za motorno ulje vidi se beba kako sisa, uz tekst "Ništa bolje od originala". Bebac.com najavio da će se obratiti Ministarstvu za kulturu u medije jer su, kako navode, prekršene sve etičke, ljudske, humane i estetske norme. Koliko sam uspela da vidim, za sada se i Nezavisno društvo novinara Vojvodine priključilo apelu, pozivajući medije i oglašivače da prilikom izrade i objavljivanja reklamnih zapisa poštuju Zakon o oglašivanju, po kojem je zabranjena diskriminacija i podsticanje na diskriminaciju bilo koje vrste, ali i na poštovanje moralnih, civilizacijskih, ljudski i estetskih standarda koji ovim zakonom nisu tretirani. Ako već nešto nije uređeno zakonskim aktima, da li je previše očekivati da se uredi elementarnim dobrim ukusom vlasnika i urednika medija, oglašivača i marketinških agencija? Ako smo već glupi da čekamo da prođe 20 minuta reklama, od kojih je većina posvećena ženama-ribačicama klozetskih šolja, veša i sudopera i hiper-dekoltiranim kuvačicama supa, dajte da ne budemo idioti. Ja ne mogu u tome da ne učestvujem. Svaki put kada imam neku tv dilemu (razjarena) kažu mi: imaš izbor, isključi televizor. JA da isključim televizor? Ja?!Da isključim? Televizor? Da ga offiram kada neću da gledam novokomponovane "projekte", sramne vesti, isprazne emisije i neetičke reklame? E, baš neću. Plaćam je i hoću da je gledam.
Neka mali ljudi u televiziji, i sa njima oni što im sede na plećima - ili na bedrima (ovisi od smera novčane transakcije), pogledaju u svoje dlanove pre nego što ih pruže da uzmu pare.