U himeričnom univerzumu misao kao kakav čudan predmet iskrsava na pozadini maglovitog trajanja,
lebdi usred prostora i vremena, živi sopstvenim životom,
zrači potisnutom značenjskom energijom koja zavodi i uvlači prostor neimenovane stvarnosti,
svest i misao nikada do kraja determinisanog stvaralačkog subjekta...
Okruženi stvarima koje , sažete na hologramske projekcije i zamenjene rečju, ponavljaju privid, pokušavamo savladati
antitetičku napetost izmedju misli i njenog dvojnika i tako premostimo iskustvo ambisa koji podvaja ljude, ljude i njihove misli....
Opažena od nekog ili nečeg ali rasterećena automatizmom percepcije misao nagoveštava svoju postvarenost
u sferama duha u postaje ogledalo nad koje se radoznalo naginje misao čoveka relacije....
Borhesovski svesni da svet nije sačinjen od onoga što u njemu vidimo veći od onoga što u njemu zamišljamo,
nailazimo na misao koja svojom ambivalentnom prirodom, sakrivena onim što pokazuje, nudi mnoštvo povoda za
stvaranje ideje o njemu u predstavljanje nepedstvaljenog - čudovišnog sveta smeštenog u glavi....