Zabava

Pepelito - queer fairy tale inspired by Kabbalah (deo I)

alexlambros RSS / 05.02.2009. u 14:51

AleXandar Lambros

 

Pepelito
Pepelito
Iritirajući zvuk električnog budilnika prenuo ga je iz dubokog sna. Kao i nebrojeno puta za proteklih desetak godina automatski je u sebi savladao želju da ga zavrljači kroz prozor i razbije o trotoar pet spratova niže. Umesto toga, pročkiljio je na jedno oko i napipavajući rukom potražio ga na ormariću kraj kreveta. Do trenutka kad je uspeo da s mukom razdvoji kapke drugog oka, čvrsto slepljene željom za bekstvom od stvarnosti predstojećeg dana, prerušenom u želju za snom, sat je već pokazivao šest i pet. Brzo skrenu pogled na prozor i tamo potraži proleće i lepo jutro. Samo kad je zima prošla, pa ne mora više da ustaje po mraku, cvokoćući u još nezagrejanom stanu... i to je nešto.

 
Ooooo! Pa i ovo dole što oseća, i to je nešto! Jutarnja erekcija ima već neko vreme nije njegov redovni gost. A sada, unazad nekoliko jutara budi se s tvrdim otokom ispod donjeg dela pamučne pidžame prošarane kineskim slovima koju mu je žena povoljno kupila kod Kineza. Dok je postajao svestan strujanja krvi u udu, postade svestan i jednog drugog strujanja, i to u glavi, koje je, ako ćemo pravo, poticalo od nejasnog sećanja na nešto što je noćas sanjao. Iznenada mu sinu kako erekcija i san moraju biti u nekoj uzročno-posledičnoj vezi. Opet ako ćemo pravo, nije mu ništa zasijalo već je to bila obična intuicija. Malo se upregnuo da prizove taj san pa se još više razbudio, a što se više budio, ovaj je sve brže izmicao. Uz to mu je izmicao i neki maglovit lik, doslovce pred očima; potseti sebe na Orfeja u žmirkajućem pokušaju da sačuva Euridiku koja je isto tako izmicala nazad u Had nakon što se ovaj onako glupavo osvrnuo. Uzalud! Što se više upinjao da se priseti, to je san bivao sve nerazgovetniji, a jedva naslućeni bezoblični osećaji sve zgusnutiji u jednu tamnu, nerazlučivu šifru. Neko drugi bi vam jednostavno rekao da su bili potonuli u ponor nesvesnog i njegovu tminu.
 
A taj osmeh što mu sad lebdi po licu? I on mora da je u vezi sa noćašnjim snom. Kome je inače do smeha u rano jutro pred odlazak na mrski posao? Osmeh, smeh, smeh, osmeh .... Hm, kao da se nečemu smejao pre nego što ga je sat probudio. Ili je osmehom uzvratio na nečiji pogled? Biće da je počeo da fantazira, kao i obično. Biće da u suštini ništa nije ni sanjao.
 
Zevnu pa se pridiže na laktove i pogleda na drugu polovinu francuskog kreveta. Žena je spavala čvrstim snom, duge smeđe kose rasute po jastuku, razotkrivena, s nogom prebačenom preko prekrivača. Tanka spavaćica bila se podigla sve do oblih guzova. Pridigao se još malo i nagnuo glavu kako bi osmotrio smeđim svilenkastim dlačicama obrastao procep na mestu na kome su se dva jedra bela brdašca slivala u celinu. Za trenutak sklopi oči zamišljajući kako bi bilo divno okrenuti se i jednostavno se sjuriti u taj vlažni, senoviti izvor toplote. Pička njegove žene, međutim, bila je jedina topla stvar u vezi nje. A ni u to više nije bio siguran. Možda je njena hladna krv uspela da u međuvremenu osvoji i taj poslednji, nesleđeni delić teritorije njenog tela. Taman kad je to pomislio, nadahnutost među preponama s kojom se probudio sasvim je iščilela, baš kao i ova kratkotrajna jutarnja obmana. Bolje bi bilo da skuvam sebi jednu ljudsku kafu pre nego što krenem - pomisli izvlačeći se iz kreveta. Kako inače da podnesem dan na poslu uz onu razblaženu bljuvotinu iz automata koju pretenciozno nazivaju kafom?
 
Stavivši džezvu na ringlu proceni da za tih nekoliko minuta koliko je vodi potrebno da provri može da se istušira. Jaki mlaz mlake vode prijao je njegovom telu. Napetost koja ga je obuzela čim je započeo svakodnevni jutarnji ritual priprema za posao, počela je da mekša. Dok se, žmureći sapunjao penom s blagim mirisom limunove trave, prelazeći lenjo rukama po nadraženim bradavicama, preko stomaka do, od tople vode opuštenih i razvučenih muda koja su se migoljila u šaci punoj klizave pene, lice mu ponovo ozari osmeh. Laka slabost u nogama i neki tihi šum u ušima ... skoro kao u onom snu. Samo sekunda ili dve, samo još pokret ili dva, skliske šake preko uzdrkane kite bilo je dovoljno da se nakratko podseti raja pre izgnanstva. Nije mu se dalo! Najpre ga omete odjek sipljivog kašlja bolesnog oca iz udaljene sobe a zatim ga potpuno prenu kucanje njegove žene na vratima:
Vri ti voda. I, požuri, treba mi kupatilo!
 
Mimoilazeći se na vratima kupatila, razmeniše po jedan ravnodušan pogled. Nekoliko godina njihovog braka svelo se na hrpu izneverenih očekivanja. Ona je u njemu videla čoveka koji će joj obezbediti povlašćeni status dokone bogatašice, on u njoj ženu čije će ga čari pretvoriti u muškarca kakav je želeo da bude. Ona je za njega sada bila hladna, bezosećajna kučka, on za nju najobičniji šmokljan.
Ma, ko i da je bitno - pomisli, žureći u kuhinju rešen da po svaku cenu tog jutra pronađe neko sitno životno zadovoljstvo pa bilo ono makar i šolja jake crne kafe. Avaj! Samo što je bio umočio otvrdli i očigledno ne baš svež keks u vrelu tečnost, začu se dozivanje:
Pepelito, Pepelito ..... Pepi!
 
Bože, kako su samo mogli da mu daju tako kretensko ime? Ko se još zove Pepelito, osim tog lika iz nekog opskurnog pikarskog romana koji je njegova majka čitala nekoliko dana pre njegovog rođenja? Koliko je samo propatio zbog tog smešnog imena! Zašto ga jednostavno ne promeni? Nije li, na nek čudan način, to smešno ime odredilo i njegovu prilično jadnu sudbinu?
Pepelito! - ponovo se oglasi majka, pretvorivši poslednji slog imena koje je toliko mrzeo, u suvi, starački kašalj.
Lekovi za visok pritisak za majku, lekovi za nizak pritisak ocu. Čaj za stomačne smetnje njoj, čaj za prostatu njemu. Lek za reumu oboma. Kad je to obavio ostalo mu je samo još toliko vremena da se obrije, obuče i krene.
Proučavao je svoj odraz u ogledalu. Imao je podočnjake i pomalo upale obraze. Nije ni čudo - radio je kao konj i bio večito neispavan. Oko usta kao da primeti neki grč. Napetost je pretila da se trajno ureže u crte njegovog lica. Zubi, mada zdravi, posiveli od tona kafe i cigareta koje je pokušavao da ostavi još od studentskih dana. Crna kosa, nekako umorna i bez volumena, jednostavno je samo beživotno padala preko čela. Uz to, sa strane, na slepoočnicama, uveliko i prosedela. A tek što je napunio 35-tu! Ali, najupadljivije od svega - ugašeni pogled. Lepe crne oči, oivičene dugim crnim trepavicama bile su bez ikakvog sjaja. Uzdahnuo je rezignirano utrljavajući penu za brijanje po licu. Minut kasnije, lice mu osta bez te senke koju baca dvodnevna brada a koja je činila da deluje još umornije i starije nego što je bio.
Na parkingu iza zgrade došao je za korak bliže ivici nervnog sloma. Kola su, konačno, bila na izdisaju. Izgubio je dodatnih 15-ak minuta pokušavajući da ih pokrene, makar samo još ovaj put. Palila su se i gasila naizmenično, brektala, štektala, brundala i drndala. Naposletku je izašao i otvorio haubu u poslednjem očajničkom pokušaju da na posao ne zakasni više od ovih izgubljenih 15-ak minuta. Čeprkao je bez nade po prljavoj i masnoj utrobi automobila. Zalupio je haubu besan na čitav svet i seo unutra da uzme ključeve i  s mobilnog pozove taksi. Čisto bez veze, još jednom okrenu ključ. Kola, nekim čudom, krenuše.

Poslednja osoba na svetu koju bi poželeo da vidi tog jutra bila je upravo ona koja je stajala pred njim, ona pored čijeg je ganc novog Lambordžinija na parkingu firme uglavio svoj raspad od automobila. Srećko, njegov najbolji drug iz detinjstva, drug iz škole pa kolega sa fakulteta (koji, uzgred budi rečeno, ovaj nikada nije ni završio, dok je naš Pepelito odavno magistrirao), a sad i kolega sa posla. Istina, kad jedan od dvojice prijatelja vozi najnoviji model Labordžinija a drugi model za koji ni rezervnih delova odavno više nema u prodaji, jedan nosi skupoceni model rolexa a drugi jeftini kineski fake, onda tu zapravo i nema mesta pravom prijateljstvu. Više neko nelagodno sećanje, i iz njega proizišla odglumljena ljubaznost, na neko davno vreme bezazlene i ničim opterećene bliskosti. U međuvremenu je Pepelitov drug iz detinjstva postao hodajući spomenik njegove potpune promašenosti. A Srećko bi se, da iole ima grižu savesti, pri svakom susretu osetio barem duplo nelagodnije od Pepelita, jer je u stvari taj isti Srećko ovome kresao ženu. Ovo sam vam rekao u najstrožem poverenju, jer naš junak Pepi, naravno, o tome nema blagog pojma.
 
E sad .... Rečeno vam je da priča, ma koliko zabavna i trivijalna bila, mora da ima neku poentu, da prenese neku poruku. Hm! Nisam siguran u kom nas pravcu ova priča vodi, niti hoće li se do kraja iz nje iznedriti neka mudrost. Zato ću vašu pažnju, dragi moji, za trenutak da zadržim na ovom mestu, čisto da poentiram, za slučaj da se ispostavi da ova priča i nema nekog naročitog smisla.
Elem ... Pepelito i njegov drugar Srećko (a sada kolega koji mu kreše ženu), k'o što rekoh, bili su drugari iz detinjstva. Samo... Pepelito je bio u svakom pogledu uzorno dete. Retko se kad igrao u pesku i skoro nikad valjao u blatu. Govorio je hvala i izvolite kada biste mu pružili kesicu bombona ili ga zamolili da vam nešto donese, čašu vode na primer. Strpljivo je podnosio da ga žene iz komšiluka štipaju za obraze i glade po kosi. Nije lomio igračke. Nije se tukao sa dečacima iz ulice. S pet je naučio da čita, a sa šest već krenuo na časove francuskog. Bio je đak generacije u osnovnoj, pa srednjoj školi. Osvajao silne diplome i medalje na takmičenjima iz matematike i fizike. Išao na razne sekcije, završio srednju muzičku (odsek violina), iako ga to uopšte nije zanimalo, ali, eto, da učini roditeljima. Trenirao mrski mu karate, strpljivo i uporno, ne bi li se nekako otresao imidža zaluđenog štrebera. Nesrećno se zaljubljivao, najpre u devojčice koje su ga beskrupulozno iskorišćavale za pisanje domaćih zadataka i ismevale iza leđa, a onda, u srednjoj školi, i u mladog profesora istorije. Upisao ekonomiju i završio je u roku s visokim prosekom. Magistrirao pre roka.
A Srećko .... onaj koji sada vozi Lambordžini i nosi Rolex, i koji mu uz to dođe i neki direktor u Pepijevoj firmi, pa .... on je bio sušta suprotnost. Večita glavobolja svojih roditelja. Od škole bežao k'o đavo od krsta. Kao klinac mažnjavao čokolade po prodavnicama (navika koju je zadržao, sem što mu se interes sa čokoladica pomerio na malo unosnije transakcije sumnjive legalnosti). Punio kondome vodom i iz fazona gađao prolaznike s balkona. Jednom je, s petnaest, usred školske godine bio pobegao na more sa šest godina starijom ćerkom tatinog kolege, a zatim je veći deo srednje škole proveo u duvanju, gledanju fudbala i pornića, dok je studije (za koje je prijemni prepisao od Pepelita, jer nije, na primer, pravio razliku između deficita i suficita) okončao odmah pošto je na prvoj godini povalio dve asistentkinje (naravno, i sve koleginice koje su bile zgodne).
 
Ja se baš raspričah a vi se sad sigurno pitate - a kako to da su dva tako različita dečaka mogla da se druže? Pa lepo, mogla su. Kao da nikada niste čuli za tako uvrnute spojeve. Srećku je, zahvaljujući Pepiju, uspevalo da se provlači kroz školu, a Pepelito je zahvaljujući zaštiti svog druga uspeo da opstane u nemilosrdnom društvu vršnjaka. A i ... pa, razumevali su se nekako: Pepelito je potajno priželjkivao da je makar malo kao Srećko, a Srećko da mu je makar malo Pepijeve pameti.
I već vas čujem kako dalje pitate - Pa dobro, a gde je u svemu tome poenta, ona zbog koje sam vam sve ovo i ispričao? Čekajte da bacim pogled.
Iskreno, nemam pojma, ali sam sto posto siguran da je baš tu negde. Jao, al ste vi neka teška publika. Pa ne mora, a i ne može pisac baš sve da zna. Ja sam tu samo da vam ispričam ovu priču, a ona, verujte, postaje sve zanimljivija.
 
 
 

Atačmenti



Komentari (22)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miniko63 miniko63 15:11 05.02.2009

Može kafica

"Bolje bi bilo da skuvam sebi jednu ljudsku kafu pre nego što krenem"

niccolo može i za tebe jedna
debora debora 15:56 05.02.2009

Svidja mi se

Prica je super! Popravila mi je dan, nasmejala me, iako Pepi bas i nije srecan.
alexlambros alexlambros 16:00 05.02.2009

Re: Svidja mi se

Prica je super! Popravila mi je dan, nasmejala me, iako Pepi bas i nije srecan.


Stay tuned. Kao i sve bajke i ova ima happy end
drchristiantroy drchristiantroy 16:26 05.02.2009

Re: Svidja mi se

i ova ima happy end

E sada se ne vazi...reko si kraj...pisi neku drugu

alexlambros alexlambros 16:30 05.02.2009

Re: Svidja mi se

E sada se ne vazi...reko si kraj...pisi neku drugu


pa ko da nisi znao, pa bajka je, po prirodi forme mora da ima srecan kraj. ima i druga al je bas hard core pa ne verujem da bi moderacija dozvolila.
drchristiantroy drchristiantroy 16:33 05.02.2009

Re: Svidja mi se

ne verujem da bi moderacija dozvolila

Postao si iskren
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:51 05.02.2009

Re: Svidja mi se

ima i druga al je bas hard core pa ne verujem da bi moderacija dozvolila.


Izopačenosti obično više privlače pažnju. Probaj ako smeš.
alexlambros alexlambros 17:00 05.02.2009

Re: Svidja mi se

izopačenosti obično više privlače pažnju


Vasu definitivno
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:18 05.02.2009

Re: Svidja mi se

Vasu definitivno

Da, našu definitivno.
Ovo je prizemno.
Dobro bi bilo da se malo upristojiš!
I izdigneš iznad onih koje jedan pesnik nazva «Pučina je stoka grdna».
debela.hladovina debela.hladovina 16:56 05.02.2009

Jedan od mogućih nastavaka

Pepelito se često pitao kako je to Srećko uspevao da prelazi iz razreda u razred. Bez obzira na svu Pepijevu pomoć, Srećko je bio glup kao noga. A i zloban uz to. Ono što Pepi nije znao bilo je da se Srećko uvlačio učiteljici. Uvlačio se i direktoru. Kao što se na poslu uvlači šefovima. Zato Srećko od šefova dobija pozivnice za žurke i gleda ih iz VIP lože, dok su Pepelitu istovremeno spremali otkaz, ni ne sanjajući da za svoj uspeh firma (a i oni sa njom) duguju nesrećnom Pepelitu, a ne Srećku koji od njega krade ideje i inspiraciju. A Srećko, svestan svoje duhovne siromašnosti i inferiornosti u odnosu na Pepija, stalno ga je vređao...

Kada je Pepelito dobio otkaz, Srećko nije znao šta da radi. Od koga će sada da krade ideje, koga da optužuje za svoje promašaje... Srećko je bio u panici i trudio se da bude u centru pažnje u firmi pišući nekakve dopise i šaljući e-mailove na sve strane.

A Pepelito? Ostavio je ženu i počeo da kreše Srećkovu sestru koja mu je otvorila oči. I eno ga sada u drugoj firmi, srećan kao što je Srećko nekada bio, znajući da Srećku sva uvlačenja šefovima i učiteljicama ne mogu pomoći da podigne svoj koeficijent inteligencije. I shvatio je da je Srećko u osnovi jedno zlo i nesrećno stvorenje. Iskreno, izgledalo je da ga više nije ni briga za bivšeg druga Srećka koji je spakovao otkaze mnogima u firmi. Recimo, i onoj finoj konobarici u firminoj kafani i čiji nadimak počinje sa A. Da, definitivno, Srećko je bio skot. Ali zato je imao sestru koja je fenomenalna u krevetu...
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:07 05.02.2009

Re: Jedan od mogućih nastavaka

Ali zato je imao sestru koja je fenomenalna u krevetu...


Hm. Pitanje je da li TO nešto stvarno znači isfrustriranom Pepelitu.

Takvi kao on nisu više jaki u krevetu. Džabe... Jer on je postao mlitav, istraumiran muškarac nakon porodičnih i poslovnih neuspeha.

Osim ako hoćeš da se sve završi kao bajka... dakle, mimo onoga što se dešava u stvarnom životu.

Za sve je kriv autor. On je njega od početka vodio ka - propasti.
debela.hladovina debela.hladovina 17:10 05.02.2009

Re: Jedan od mogućih nastavaka

Ko razume - shvatiće :)
leopold_lady leopold_lady 17:17 05.02.2009

........

Čekam nastavak ....

constrictoria92 constrictoria92 18:14 05.02.2009

Čekam nastavak...


p.s.
Neću da komentarišem, jer ne mogu o priči da sudim polovično...

p.p.s.
Kad će nastavak?
alexlambros alexlambros 18:24 05.02.2009

Re: Čekam nastavak...

Kad će nastavak?


u subotu
constrictoria92 constrictoria92 18:39 05.02.2009

Re: Čekam nastavak...

u subotu

Tek?!?
Znači, držiš nas u neizvesnosti...

p.s.
Jedva čekam subotu!
ElectricDreams ElectricDreams 19:56 05.02.2009

G6

Ma Pepelito je kao i gomila "mačo" tipova sa ženama i decom, a u stvari je gay :)
Daj bože da su srećko i pepelito u osnovnoj makar zajedno masturbirali, ako već nije bilo ništa više među njima... a sumnjam da nije bilo

Ja se još uvek doooooooobro sećam mog "jerk-off-buddy" iz osnovne... koji je pravi extra mačo... krao neke stvari, bio po zatvorima više puta... sad je oženjen i ima detence...
Ne znam da li i dalje povremeno ubode nešto muško sa strane... ko zna... možda je zadovoljan ženom :) (mada sumnjam)....
dolybell92 dolybell92 20:52 05.02.2009

Rešenje enigme

Pepelito - queer fairy tale

alexlambros alexlambros 21:04 05.02.2009

Re: Rešenje enigme

Pepelito - queer fairy tale


al na kabbalah je naglasak
Kazezoze Kazezoze 21:24 05.02.2009

Re: Rešenje enigme

alexlambros
Pepelito - queer fairy tale


al na kabbalah je naglasak

bash me interesuje kako si ti shvatio kabalu?
mislim da cemo ja i srdz, na kraju drugog dela imati dosta razloga za smeh
alexlambros alexlambros 21:49 05.02.2009

Re: Rešenje enigme

mislim da cemo ja i srdz, na kraju drugog dela imati dosta razloga za smeh


mislim da me bas zabole
Unfuckable Unfuckable 21:55 05.02.2009

Odjeci i reagovnanja

k'o Vojko i Savle

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana