Nostalgično zazivanje

dunjica RSS / 06.02.2009. u 12:05

U situaciji uzavrelih emocija, riječi koje pozljeđuju, nadmetanjima u anti-protivnosti i mom osobnom osjećaju nedostatka orijentacije kamo i dokle, obhrvala su me sjećanja na jednog malog, ali veoma važnog pratioca vlastitog odrastanja.

 

Taj mali, bezazleni stanovnik šume, simbol generacijskog pamćenja onih koji - baš kao što za sebe reče istočno-njemački dramatičar Thomas Oberender - dva života imaju, ali jednu biografiju.

 

Ježurka Ježić!

 

 

prvi dio

 

 

drugi dio

 

 



Komentari (83)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

4krofnica 4krofnica 12:19 06.02.2009

eh jezurka

to mi je omiljena prica iz detinjstva!

i trazim mojim klincima knjigu sa istim ilustacijama, nema.


nasla sam neku, nije mi to- to

prosto sam ga zamisljala onakvog.

hvala na podsecanju
dunjica dunjica 12:24 06.02.2009

Re: eh jezurka

Slikovnica s istim ilustracijama se može naći u Hrvatskoj, u knjižarama koje još imaju stare zalihe. Iste ilustracije, isti format. Inače, ima nekolicina novih izdanja, s "modernijim" dizajnom. Meni je ipak ovo ostalo u srcu.
Ako imaš priliku, potraži. Sretno!
4krofnica 4krofnica 12:36 06.02.2009

Re: eh jezurka

e,hvala

imam ja svoj raskupusani stari primerak, trazim za njih novi
Rip Kirbi Rip Kirbi 13:10 06.02.2009

Два живота

Мени су у сећању остала два, могло би се рећи - легендарна, романа Бранка Ћопића: "Орлови рано лете" и "Магареће године". Читао сам их са великим узбуђењем.

Нешто касније: "Доживљаји Николетине Бурсаћа".

Уз то: Драган Лукић, Душко Радовић, Љубивоје Ршумовић, Џон Тимоти-Бајфорд и све бајке света.

То су сећања на један другачији живот. Али, и на једно другачије детињство.

Покушавам да свом четворогодишњем сину пренесем барем нешто из тог времена. Нешто од његове наивности и доброте.
dunjica dunjica 13:20 06.02.2009

Re: Два живота

легендарна, романа Бранка Ћопића: "Орлови рано лете" и "Магареће године". Читао сам их са великим узбуђењем.

"Доживљаји Николетине Бурсаћа".

Hvala, Rip Kirbi, na podsjećanju!

Branko Ćopić - nepravedno zapostavljen, pa i nasilno zaboravljen, čiji su junaci velikog srca uveliko obogatili mnoga djetinjstva. Počivao u miru!

Rip Kirbi Rip Kirbi 13:30 06.02.2009

Re: Branko Ćopić

Nostalgija:

Ej godine, nemjerljive, skupe
Zbogom mala iz Bosanske Krupe!
man ray loves me man ray loves me 19:24 06.02.2009

Re: Branko Ćopić

Da li je neko citao knjige Gradimira Stojkovica? Prva je verovatno bila Hajduk u Beogradu, a sledio je citav opus o Hajduku.
dunjica dunjica 20:55 06.02.2009

Re: Branko Ćopić

Man Ray, reci više! Ne javlja se nitko, a ja nestrpljiva da čujem...
man ray loves me man ray loves me 21:07 06.02.2009

Re: Branko Ćopić

to su bile vrlo simpaticne knjige za decu kojih se secam, ustvari za tinejdzere, o gligoriju pecikozi hajduku i njegovim srednjoskolskim danima, prvoj ljubavi - izvesnoj vesni itd... bile su dosta duhovite.
dunjica dunjica 21:12 06.02.2009

Re: Branko Ćopić

Hvala! Ako preporučuješ, nabaviti ćemo... za tinejđere u nastajanju ;-)
Rip Kirbi Rip Kirbi 13:56 06.02.2009

Šibe Krvavac

(za dečake)

Ako je sled asocijacija: Branko Ćopić - Bosna... onda još da dodam:
filmovi "Most" i "Valter brani Sarajevo"


Ja sam plakao kada je u "Mostu" poginuo Bambino. Da li se neko toga seća?
jeremija92 jeremija92 14:13 06.02.2009

Anegdota

Jednom je pričao Branko:
Nekidan moj stari ratni drug, inače general, a odskora u penziji, mi kaže: Branko, evo sad sam u penziji, pa nađoh malo vremena i sedoh da pišem knjigu. Ti si već napisao nekoliko knjiga, pa da mi kažeš poneki savet.
A ja mu odgovorim: Pre nego što sedneš da pišeš svoju prvu knjigu, prvo sedi pa pročitaj bar jednu.

Anegdota je iz vremena kad su svakodnevno izlazile knjige sa ratnim sećanjima, biografijama i ratnim putevima partizanskih brigada.
dunjica dunjica 15:55 06.02.2009

Re: Anegdota

Pre nego što sedneš da pišeš svoju prvu knjigu, prvo sedi pa pročitaj bar jednu.

Anegdota je iz vremena kad su svakodnevno izlazile knjige sa ratnim sećanjima, biografijama


Vremena se mijenjaju, ljudi ostaju isti...
mayo1 mayo1 14:21 06.02.2009

Ježurka

U mojoj obitelji se vrti primjerak Ježurke iz pedeset i neke godine.
Kao što kaže 4krofnica, sav je kupus, ali i dalje rado čitan.

Zato me je ražalostila i naljutila odluka o izbacivanju Ježurke iz lektire za prvi razred osnovne škole.

Obrazloženje odgovornog, Stjepan Babić, "sveučilišni profesor u miru":
http://kovceg.tripod.com/sb_jezeva_kucica.htm

Direktni link ne funkcionira, ne znam zašto, pa molim manuelni postupak - copy pa paste u tražilicu.

Vrijedi pročitati i još jednom se uvjeriti da je ljudska glupost bezgranična, bez obzira na nivo obrazovanja.


Jelica Greganović Jelica Greganović 14:59 06.02.2009

Re: Ježurka

Ja bih da se vratim na ježOve, koji su prosto preslatka bića. Imaju oke ko biber na ulju, mekanu kao pliš trbu i beskrajno dobroćudnu njuškicu, sličnu turskoj papuči sa dugmetom na vrhu. Čak im ni bodlje nisu tako oštre kao što na mah izgleda. Imala sam ježa, živeo je u staroj ručnoj pumpi u dvorištu i škljocao zubima. Sestra i ja smo ga kotrljale u lišće pred spavanje. Bio je kao kuca mala, išao svuda za nama...jedino što me je jednom ugrizao i danas na domalom prstu nosim uspomenu na njega. Obožavao je piletinu i lubenice. I bio je pun buva. Čudo jedno kako buve vole ježOve.
Ježurku Ježića još uvek imam kod kuće, onog mog starog, žutih listova...

dunjica dunjica 15:15 06.02.2009

Re: Ježurka

porodično pakovanje
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:23 06.02.2009

Re: Ježurka

Ko kestenčići
dunjica dunjica 15:39 06.02.2009

Re: Ježurka

Zato me je ražalostila i naljutila odluka o izbacivanju Ježurke iz lektire za prvi razred osnovne škole.


Možda je najbolji komentar na to - 10 godina prije bljutave Babićeve izjave - dala Dubravka Ugrešić u "Kulturi laži":

"Moja omiljena dječja knjiga bila je, naime, "Ježeva kućica". Mala, topla, bezazlena knjiga postala je svojinom generacija djece koja su se rađala u Jugoslaviji. Njezin autor je Branko Ćopić. Znala sam krug zagrebačkih studenata, koji su marljivo studirali Lacana, Foucaulta i Derridu, ali su "glupu" i dragu "Ježevu kućicu" proglasili svojom kultnom knjigom i zabavljali se recitirajući stihove napamet. Bila je to slobodna nostalgična gesta, mali test iz generacijskog pamćenja. Branko Ćopić, inače bosanski Srbin, prije dvadesetak godina izvršio je samoubojstvo, prethodno predvidjevši u mračnu pogovoru jedne od svojih posljednjih knjiga sve što će se kasnije izdogađati. Danas je Branko Ćopić zaboravljen pisac *. Svoje će mjesto, jednoga dana kada se uklone ruševine, već prema svojoj krvnoj grupi, naći u povijesti srpske književnosti. Možda i bosanske, zavisi od velikodušnosti trenutka. U Hrvatskoj Branko Ćopić više ne postoji. Iz trostruka, čini se, razloga. Prvi leži u samom ratu koji je sam po sebi amnestička ljudska aktivnost. Drugi u činjenici da je Ćopić bio Srbin. Treći pak razlog leži u činjenici da Branko Ćopić pripada bivšoj, jugoslavenskoj kulturi. Da postoji, za njegovom knjigom mogla bi posegnuti ruka nostalgična čitaoca. A svaka i najbezazlenija nostalgija u vremenu brisanja jednog pamćenja i konstruiranja novoga (ili vremenu prisilne amnezije i prisilna pamćenja) smatra se, s pravom, opasnom.
...

Spomen "Ježeve kućice" spada u uvredljivo luksuzne osjećaje. Mala knjiga, međutim, nije jedina stvar na popisu gubitaka. A taj popis mogli bi ispostaviti (kada bi zaista mogli, kada bi zaista htjeli i kada bi znali kome) nekih dvadesetak i više milijuna stanovnika iščezle zemlje."


* U jednom zapisu sarajevskog novinara Branka Vukovića opisana je potresna epizoda razgovora s mladim sarajevskim snajperistom muslimanske nacionalnosti. Vojnik koji je "prolupao" u bunilu govori kako se, začudo, "fura" na samo jednu stvar, na knjigu "Orlovi rano lete". Dječja knjiga, čiji je autor Branko Ćopić, spada u visoko-afektivni topos kulturnog pamćenja nekoliko generacija Jugoslavena. Epizoda je, dakako, gotovo neprevodiva, njezinu potresnost, težinu i simboliku mogu u ovom času razumjeti samo bivši Jugoslaveni, oni rezistentniji na nacionalističku mržnju, ti malobrojniji, uostalom.

Malanika Malanika 15:50 06.02.2009

Re: Ježurka

Sva sam se najezila... ide uz temu, al sam ozbiljna. Ozbiljna i tuzna. Vec duze
dunjica dunjica 15:54 06.02.2009

Re: Ježurka

Vec duze

mayo1 mayo1 18:04 06.02.2009

Re: Ježurka

dunjica

Vec duze


Možda ipak...

http://www.jutarnji.hr/spektakli/estrada/clanak/art-2008,11,19,,141612.jl]

Ako Šeparovićka...
dunjica dunjica 20:19 06.02.2009

Re: Ježurka

Ako Šeparovićka...

ne uspije, sa svojim backgroundom, ne znam tko će. Dobra je ta fora s ekologijom; ljubavlju prema prirodi (šumama) izražavamo ljubav prema domovini.

Dokaz koliko je djelo majstorsko, tolike mogućnosti interpretacija, kako kome paše... kao ona s Ježurkom - Tiletom i Lijom - Staljinom Kao što mayo dolje reče:

Što je pisac htio reći?

To me je uvijek bacalo u očaj.
Nikada nije htio reći ono što piše...
Uvijek neka skrivena fora.

Malanika Malanika 14:38 06.02.2009

Povratak kucici

Draga Dunjice, preporuka, naravno, ko vrata i veliko hvala!

Odgledala sam sve i sada jedva cekam da mi cerka dodje iz skole kuci, pa da joj isto prikazem ovako, direktno s bloga.
Mi smo "ponosni" vlasnici nove varijante Jezeve kucice, tako da pricu znamo. Ali sada imamo jedinstvenu priliku da moje malo zamorce testiramo na "Original". Eto eksperimenta s kontrolnom grupom za tili cas...

Nego, moram da dodam nesto i o temi koja "provejava" - povratku kuci... I ja sam ko Jezurka - covek kucevan, bik u horoskopu, miran, tih, nema sta vise volim nego svoj krevet, svoj radni sto (da,da), svoje knjige, prirucnike, recnike, svoju kucicu i svoju slobodicu ("tu sam slobodan i gazda svoj". Pa opet, zivot me naucio da iz nje treba i to ne bas retko izaci, pogledati, poslusati, pomirisati - nema bas svega kod mene,a mozda je i - lepo to nesto drugo.

Naravno, apsolutno priznajem svakome pravo na trenutke da zatvori vrata, navuce roletne i okaci natpis "otputovala na neodredjeno vreme". Pa kad se vrati s proputovanja po sebi, otvori Jezurka vrata, pozove prijatelje, napravi gozbu! Lep zivot i sam i s drugima!

Ehhhh, kad bi zivot bio bajka.
Malanika Malanika 15:16 06.02.2009

Re: Povratak kucici

Evo, mi smo brze- jer gledamo bez daha

Bilo je zaista bez daha i s fascinacijom koju sam ocekivala. Jer pricica je odlicna i vecna. Sad moramo da zovemo drugarice po komsiluku da javimo gde se daje fenomenalan film

dunjica dunjica 16:05 06.02.2009

Re: Povratak kucici

Naravno, apsolutno priznajem svakome pravo na trenutke da zatvori vrata, navuce roletne i okaci natpis "otputovala na neodredjeno vreme". Pa kad se vrati s proputovanja po sebi, otvori Jezurka vrata, pozove prijatelje, napravi gozbu! Lep zivot i sam i s drugima!



Diže se Ježić , oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.



Radujem se, Malanika, da je i podmladak otkrio nešto za sebe. I sama kažeš, priča je odlična i vječna.

Moje bubice je rado slušaju pred spavanje.
jasnaz jasnaz 15:31 06.02.2009

ples sa lijama

dunjica dunjica 15:52 06.02.2009

bezazleni laskavac

Ježurka Ježić svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
- Dobar dan, lijo, vrlino čista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
Živjela vječno u miru, sreći,
nikada lavež ne čula pseći.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za ručak trbuhom cijelim!
dunja73 dunja73 15:34 06.02.2009

jez..

Islo je nesto , koliko se ja secam--ja sam jez ,celom svetu knez ,savicu se u tubicu ,uboscu te u gubicu..


jos bih nesto :

NACHTSCHWÄRMER wurde mit dem Deutschen Jugendtheaterpreis 2000 ausgezeichnet. In der Begründung der Jury heißt es:

„Thomas Oberender mischt mit seinem sehr vielseitigen Text auf interessante Weise Märchenmotive mit einem heutigen Lebensgefühl,, ( drugi deo jezeve kucice)


preporuka.
dunjica dunjica 15:43 06.02.2009

Re: jez..

Thomas Oberender mischt mit seinem sehr vielseitigen Text auf interessante Weise Märchenmotive mit einem heutigen Lebensgefüh


Hvala, Dunja! Th. Oberender je, priznajem, jedno od mojih novijih otkrića, čijim djelom se želim više pozabaviti. Nicht zu letzt zbog te "napetosti" Ossi - Wessie, koja je centralna tema ove godine u Njemačkoj, 20 god. nakon ujedinjenja, a o kojoj on diferencirano i odvažno progovara u svom radu.
gorran2 gorran2 16:00 06.02.2009

ja imam svoj žuti cvijetak

Gdje je onaj cvijetak žuti

P.S. Dajem bogatstvo ako mi neko nađe dječji hor "sve ptičice iz gore" iz špice serije "Babino unuče"
dunjica dunjica 16:25 06.02.2009

Re: ja imam svoj žuti cvijetak

"sve ptičice iz gore" iz špice serije "Babino unuče"

Da li je to ona ista narodna dalmatinska ili u obradi, ne sjećam se više? Vidim da se nudi neki download na netu, ali se plaća.

A za cvijetak uzvraćam jednom o prijateljstvu; paše uz sezonu.
dunja73 dunja73 16:28 06.02.2009

Re: ja imam svoj žuti cvijetak


Sve pticice iz gore )x3
samo jedna ostala ,samo jedna ostala
koja mi je pevala :
Zbogom ostaj moja ti )x3
moja prva ljubavi ..
gorran2 gorran2 16:57 06.02.2009

Re: ja imam svoj žuti cvijetak

A za cvijetak uzvraćam jednom o prijateljstvu; paše uz sezonu.
Eh, koliko sam samo suza isplakao zbog zeke i potočića
vishnja92 vishnja92 15:38 07.02.2009

Re: ja imam svoj žuti cvijetak

Eh, koliko sam samo suza isplakao zbog zeke i potočića

svi smo :)
JJ Beba JJ Beba 16:35 07.02.2009

Re: ja imam svoj žuti cvijetak

vishnja92
Eh, koliko sam samo suza isplakao zbog zeke i potočića

svi smo :)

ko nije?
dunjica dunjica 17:13 07.02.2009

Re: ja imam svoj žuti cvijetak

JJ Beba
vishnja92
Eh, koliko sam samo suza isplakao zbog zeke i potočića

svi smo :)

ko nije?


a tko ne bi?


JJ Beba JJ Beba 17:16 07.02.2009

Re: ja imam svoj žuti cvijetak

dunjica
JJ Beba
vishnja92
Eh, koliko sam samo suza isplakao zbog zeke i potočića

svi smo :)

ko nije?


a tko ne bi?



kako ne bi?
dunjica dunjica 17:27 07.02.2009

Re: ja imam svoj žuti cvijetak

JJ Beba
dunjica
JJ Beba
vishnja92
Eh, koliko sam samo suza isplakao zbog zeke i potočića

svi smo :)

ko nije?


a tko ne bi?



kako ne bi?


Da li je itko suzu prolio zbog onog martovskog jutra 1984.? Mjesto događaja: vidi sasvim dolje.
JJ Beba JJ Beba 21:00 07.02.2009

Re: ja imam svoj žuti cvijetak

dunjica
JJ Beba
dunjica
JJ Beba
vishnja92
Eh, koliko sam samo suza isplakao zbog zeke i potočića

svi smo :)

ko nije?


a tko ne bi?



kako ne bi?


Da li je itko suzu prolio zbog onog martovskog jutra 1984.? Mjesto događaja: vidi sasvim dolje.

za arlekinima malo ko da pusti suzu.....

"Uvijek sam se u životu osjećao umornim zbog nesreće drugih ljudi. Osjećao sam da je čitav život bio na mojim plećima. Dok su drugi ljudi olakšavali svoj jad time što su druge mrzili, nanosili im bol, ja sam za ve njih patio; što sam pisao veseline stvari, postajao sam sve više melanholičan...“
ovde
dunjica dunjica 13:54 08.02.2009

Re: ja imam svoj žuti cvijetak

Da li je on čupao iz korena i presađivao svoj krajiški svet, ili su to i njih i njega zajedno prevodili u novu veru u gorovitoj i vučarnoj zemlji Bosni?


Na takve je mislio Oberender; dva života i jedna biografija, razlika je samo u kombinaciji boja.
zima62 zima62 16:03 06.02.2009

Jezurka jezic

Jedna od mojih najdrazih knjiga. Znam i danas pojedine delove napamet. Moj primerak knjige iz 60 i neke i danas cuvam, na njemu sam odgajila decu.
Hvala za podsecanje.
A sto se tice lektire - mali trol - deca u 6. razredu OS u obaveznoj lektiri imaju i "Orlovi rano lete". Niko im (bar u skoli u koju ide moja cerka) nije objasnio ko je bio Branko Copic, kakva je to knjiga, vec im je samo naredjeno da je procitaju. Da li mozete da zamislite te glave koje ne znaju ni sta je ofanziva niti koji je to rat u pitanju, ko su ta deca i sta se sa njima desava? Dragi roditelji spremite se na poduze objasnjavanje. Steta, tako lepe knjige deca ne dozivljavaju sa onim emocijama koje pripadaju toj/tim knjigama vec grade izvesnu odbojnost i prema knjizi i prema citanju.
dunjica dunjica 16:34 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

Zima62,

gore u Mayovom linku i citatu D. Ugrešić možeš vidjeti da, na žalost, ima i gore od gorega.

Što se tiče lektire općenito, imam osjećaj da kada nešto uđe u lektiru, loše mu se piše. Naime, lektira se, kako nekad, tako i danas, zbog atributa "obaveze", povezuje s nečim nemilim, silom prilika. Tako djeca i mladi često izgube zanimanje za dobre pisce iz lektire, baš zbog te prisile, obaveze.

Eno, Babić se hvali kako đaci prvaci u Hrvatskoj za lektiru, umjesto Ježeve kućice, moraju čitati braću Grimm. Strašno! Čak ni u domovini braće Grimm, Njemačkoj, njihove bajke pune nasilja i prevaziđene slike o svijetu koji nas okružuje, odavno ne spadaju u školsku lektiru.
dunja73 dunja73 17:00 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

Eno, Babić se hvali kako đaci prvaci u Hrvatskoj za lektiru, umjesto Ježeve kućice, moraju čitati braću Grimm. Strašno! Čak ni u domovini braće Grimm, Njemačkoj, njihove bajke pune nasilja i prevaziđene slike o svijetu koji nas okružuje, odavno ne spadaju u školsku lektiru.



Da ,ali ni Grimm bajke nisu "u originalu" vec totalno preinacene (po meni mnogo losije ) ,takodje i crtani filmovi ,ja bez obzira (na prevazidjenost nasilja kod Grimovih bajki ) kad su u pitanju crtaci ,drzim se originala Volta Diznija.


Jos bih po pitanju "jezeve kucice br.2 " citirala jedan deo govora ,jednoga tvoga sugradjanina Ralf Rothmann-a :

...„Der Staat weiß alles über mich, ich aber nichts über ihn. Aber zur Freiheit des Menschen gehört sein Geheimnis, es ist der Kern seiner Freiheit. Zur Freiheit des Staatswesens gehört
die Transparenz.“ i podvukla die Transparenz
dunjica dunjica 17:06 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

kad su u pitanju crtaci ,drzim se originala Volta Diznija.

?!


********

.„Der Staat weiß alles über mich, ich aber nichts über ihn. Aber zur Freiheit des Menschen gehört sein Geheimnis, es ist der Kern seiner Freiheit. Zur Freiheit des Staatswesens gehört
die Transparenz.“ i podvukla die Transparenz


Prijevod:
Država zna sve o meni, ali ja ne znam ništa o njoj. Ali u slobodu čovjeka pripada i njegova tajna; to je osnova njegove slobode. U slobodu države pripada transparentnost. (Ralf Rothmann, književnik)
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:21 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

E, da sam juče krepala ovo mi ne bi palo na pamet

http://www.nacional.hr/clanak/21733/jezurka-jezic-babic-tito-i-staljin

Nego ja samo da pomenem, ježić treba da se piše velikim slovom, to mu je prezime

stigao je i na net, što je prirodna prilagodljivost, čudo...

http://www.forum.hr/member.php?u=190637
Malanika Malanika 17:36 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

E, da sam juče krepala ovo mi ne bi palo na pamet

http://www.nacional.hr/clanak/21733/jezurka-jezic


ni meni... ne mogu da verujem da neko moze da prihvati takva obrazlozenja... pa cak ni bivsi drugovi, sada gospoda...
mayo1 mayo1 17:43 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

E, da sam juče krepala ovo mi ne bi palo na pamet


Ha,ha, pa zar nisi na satima maternjeg analizirala književno djelo, uz besmrtno pitanje:

Što je pisac htio reći?

To me je uvijek bacalo u očaj.
Nikada nije htio reći ono što piše...
Uvijek neka skrivena fora.
dunja73 dunja73 17:46 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

Država zna sve o meni, ali ja ne znam ništa o njoj. Ali u slobodu čovjeka pripada i njegova tajna; to je osnova njegove slobode. U slobodu države pripada transparentnost. (Ralf Rothmann, književnik




ispravka (ne moze ovo ovako da se prevede)

ali slobodi covekovoj (pripada-bukvalno ) vazna je njegova tajna ,to je ZRNO (a ne osnova) njegove slobode . Sloboda za drzavu sustinski je TRANSPARENTNOST.

ovo je tamo za Petrovica -o prevodu -ali razlika je drasticna ,slozices se
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:53 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

ama jesam i to pitanje mi ič nije bilo jasno, samo sam radila ono što su od mene očekivali, prepričavajući očito...ali Lija Staljin i te fore, do tu nisam dobacila...
Malanika Malanika 18:05 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

Država zna sve o meni, ali ja ne znam ništa o njoj. Ali u slobodu čovjeka pripada i njegova tajna; to je osnova njegove slobode. U slobodu države pripada transparentnost. (Ralf Rothmann, književnik



ispravka (ne moze ovo ovako da se prevede)

ali slobodi covekovoj (pripada-bukvalno ) vazna je njegova tajna ,to je ZRNO (a ne osnova) njegove slobode . Sloboda za drzavu sustinski je TRANSPARENTNOST.



Dunja 73 **** u ova teska vremena na blogu, vise ne znam da se ne radi o nekoj internoj raspravi o kojoj nemam pojma ili je zaista u pitanju prevod.

Ako je ovo drugo, rekla bih svoje misljenje kao poznavaoca nemackog jezika da je prevod reci KERN u ovom kontekstu ispravan iz Dunjicinog ugla znaci "osnovu" ili "bit" ili "sustinu" ili da upotrebimo savim adekvatnu rec i za nemacki i za srpski jezik - "JEZGRO" u prenesenom znacenju. Kern znaci i zrno, ali u ovom kontekstu je, mislim ocigledno na sta se poziva autor.
dunja73 dunja73 18:33 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

JEZGRO" u prenesenom znacenju. Kern znaci i zrno, ali u ovom kontekstu je, mislim ocigledno na sta se poziva autor.




A-wa , autor je knjzevnik ,i naravno da mu je cela misao (a ovo je izdvojen deo) u prenesenom znacenju? Vidim da si poznavalac , a sta je rec Grund i sta ona znaci ,i koja je razlika izmedju Kern i Grund?
Da ne zamaram na ovaj nacin evo ovako ,ja bih upotrebila kao sinonim umesto Kern -Stück (nadam se da se razumemo sad) (jer ja sam tako shvatila )
Malanika Malanika 18:55 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

dunja73
JEZGRO" u prenesenom znacenju. Kern znaci i zrno, ali u ovom kontekstu je, mislim ocigledno na sta se poziva autor. A-wa , autor je knjzevnik ,i naravno da mu je cela misao (a ovo je izdvojen deo) u prenesenom znacenju? Vidim da si poznavalac , a sta je rec Grund i sta ona znaci ,i koja je razlika izmedju Kern i Grund?


Ne znam cemu ovaj ton i propitivanje? Mozda ne razumem ni smisao Vase "zainteresovanosti" za taj prevod? Ne primecujem ni rec Grund u originalnom segmentu o kojem diskutujemo, ali pretpostavljam da Vam je to jedini prevod reci "osnova". Kako ste dobro primetili, sve zavisi od konteksta, pa bi mogla biti primenjena i rec Basis. Spekulacijama nikada kraja. Medjutim, kao sto sam rekla, ovde je jasno sta je autor hteo reci, ne zato sto mu citam misli, vec zato sto se frazeoloski rec Kern uz misaonu imenicu prevodi "sustinski" (a alternativa je je i "bitno" ,"u osnovi" - ako je to "jezgro" vaseg pitanja. A ako je to samo zrno istine, najbolje je da se izjasnite, jer u takvim "diskusijama" principijelno ne ucestvujem.
dunja73 dunja73 19:09 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

Ne znam cemu ovaj ton i propitivanje? Mozda ne razumem ni smisao Vase "zainteresovanosti


Ne,oprosti ako je izgledalo kao propitivanje ,nikako to nisam htela ,vec sam kroz (primer jedan)nesto drugo htela objasniti ..Ali u pravu si nikakve veze sa temom i bilo bi trolovanje samo.

Jos jednom izvinjenje ,jel vazi?

A ovo komplet sto sam ja "iskrojila" ima veze sa " Jezevom kucicom i jezicem " ,mada ja i ne razmisljam u kontekstu Tita ,Staljina itd...

Moj komentar na autorkin tekst bi bio -transparentnost .
Malanika Malanika 19:41 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

OK. naravno, kada kazes da je tako bilo misljeno.
Jednostavno sam postala alergicna na neka gresivna dogadjanja u poslednje vreme na blogu i ucinilo mi se da se radi o takvim energijama.

Da bismo imali transparentnost u blogo-drzavi, potrebno je katkada i pojasniti.
A sada se mozemo posvetiti - JE-ZURCI JEZIC. Zurka jezika je moja vecna tema i u njoj cu rado ucestvovati, bez ikakve namere da nekoga vredjam, u granicama svojih znanja i moci.

Vazno da se sustinski razumemo i da postoji zelja za tim.
Pozdrav.

dunjica dunjica 20:25 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

ježić treba da se piše velikim slovom, to mu je prezime


Thx, Jelice, odoh to ažurirati

Prilagodljiv, nego što! I primjenjiv... ekolozi, komunisti ovakvi i onakvi, nacionalisti, ... sve književni analitičari nikom ponikoše da nam objasne što je Branko Ćopić htio reći... jojojoj!

Ajd da se okrijepimo od tog rašomona. Izvolite!

dunjica dunjica 20:35 06.02.2009

Re: Jezurka jezic

vec zato sto se frazeoloski rec Kern uz misaonu imenicu prevodi "sustinski" (a alternativa je je i "bitno" ,"u osnovi" - ako je to "jezgro" vaseg pitanja.


Prvo prevedoh kao "suština", ali se na kraju ipak odlučih za "osnovu", jer ne poznajući kontekst citata, izabirem riječi manje "težine", odn. većeg dijapazona interpretacije. "Suština" je baš auf den Punkt gebracht, a ne znam da li je to bila i autorova namjera, zato neutralniji izraz "osnova".
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 18:51 06.02.2009

Branko Copic

Secam se kopije moje knjizice sa tvrdim zelenkastim koricama i listovima stampanim na grubom papiru koji je mirisao na memlu.
dunjica dunjica 21:09 06.02.2009

Re: Branko Copic

Ovakvu?


Ilustracije je u tom najpoznatijem izdanju/izdanjima radio Vilko Gliha-Selan.
JJ Beba JJ Beba 22:16 06.02.2009

Re: Branko Copic

dunjica
Ovakvu?


Ilustracije je u tom najpoznatijem izdanju/izdanjima radio Vilko Gliha-Selan.

ja imam ovakvu, evo je gledam je
a imam i još jednu omiljenu, takođe Branko Ćopić - Ribar i mačak

i danas je znam skoro celu napamet
izdanje narodna kniga Cetinje, 1954

dunjica dunjica 23:41 06.02.2009

Re: Branko Copic

Branko Ćopić - Ribar i mačak

i danas je znam skoro celu napamet


Wow!

"Ribar i mačak" se ne sjećam, ali znam "Pijetao i mačak". Jel´ može mala pomoć?

I - pazi ovo, na aukciji! Isto izdanje.
JJ Beba JJ Beba 00:37 07.02.2009

Re: Branko Copic

"Ribar i mačak" se ne sjećam, ali znam "Pijetao i mačak". Jel´ može mala pomoć?

ovako počinje

Tamo gdje talas grebene liže
stara se kula kraj mora diže,
kroz prozor blista svjetlosti zrak.
tajanstven fenejr u mrkoj tami
koga li zove, koga li mami,
kome li daje na moru znak?

ako u kulu zaviriš kradom,
tamo ćeš nači čiču sa bradom,
gleda kroz prozor u crnu noć.
zašto je tužan samotni deka?
kome se nada , koga li čeka,
ko li to ima s pučine doć?

Nikoga nema da mu se vrati,
a starac čeka, prolaze sati,
niže se lanac dug;
nada se mačku, slavnome lovcu,
ribaru smejolm i moreplovcu,
bješe mu vjeran drug.

...
I

Starac i mačak, o pusta tugo,
u tvrdoj kuli živjeli dugo,
kretali u lov u noći svježe,
u zaliv tihi spuštali mreže,
brodili morem do zore sjajane,
saznali mnoge njegove tajne.

znali su zašto more se ljuti,
znali šta misli i kada ćuti,
čitali njegov muk,
znali su uzrok njegova gnjeva
kad strašnu pjesmu osvjete pjeva
uz teške bure huk.

dok vrijeme zimi pospano teče
u staroj kuli prilazi veče
noseći sivi veo,
kraj male peći, vrele i budne,
starac je priče pričao čudne.
a naš je mačak preo.

prič'o je starac potmulim basom
o dobroj ribi sa ljudskim galsom

na kome moru, poznato nije,
uz otok neki zaliv se krije,
od strašnih bura spas;
u njemu živi ribica lijepa,
ribica mudra, zlaćanog repa,
u nje je ljudski glas.

kad obnoć bura na moru duva
i moćan talas u lađu gruva,
grmi u mtraku slijepom
ribica dobra mornare zove
u tihi zaliv nek žurno plove,
svijetli im zlatnim repom.
Kad bi u zaliv bacila sreća
ribara- ćiču pognutih pleća,
starost ga brzo mine,
ribica dođe, ne treba zvati,
odmah mu snagu i mladost vrati.
dok samo repom sine....

O dobroj ribi što čuda tvori
slušao maćak, oko mu gori.
Protiče veće i vatra plamti,
a mačak priču stračevu pamti.

sutra dalje

gorran2 gorran2 01:30 07.02.2009

Tužna priča

ПИЈЕТАО И МАЧАК

При крају шуме, у доба давно,
Мачак и Пјевац живјели славно.
Кућа им била од једног спрата —
прича је о њој кружила гором —
прозорчић један и двоја врата,
а кров покривен буковом кором.
Под самом стрејом писмено стоји:
»П у т н и ч е, у ђ и, п р е в а р е н е м а,
сви који дођу гости су моји, ручак се спрема«
И потпис има оловком плавом:
»Домаћин Мачак, шапом и главом.«
Пониже стоји, од истог писца:
»Забрањен приступ
само за лисца!«
Пјетлић и Мачак у дому бијелом
живјели сложно, шапа уз крило,
другарства таквог на свијету цијелом
нити ће бити нити је било.
Какав је Мачак Пјетлићу друг
знало се шумом уокруг.
Зими, док моћна мећава вије
и обноћ бура по шуми виче,
Пијетао лежи, пећице грије,
а Мачак прича ловачке приче.
V Мачка лула већа од главе,
шалваре турске од свиле блиједе,
одбија мушки димове плаве
и чудне приче преде ли, преде:
»Поћем ти једном, делијо стара,
у лов са мачком Пекмеза цара,
идемо журно кроз неку раж
у правцу горе Дебела лаж;
у мене пушка одлична роба,
ваља ми више од шупља боба,
у њега топуз из дрена сува
на страх и трепет медвјећих бува.
Одједном — гледај! Триста му мука!
Ето ти пред нас рогатог вука!
Репина дуга за њим вијуга...«
Распричан Мачак преде без краја
и преко луле немарно пљуцка,
очи му пуне зелена сјаја.
У пећи ватра пуцка ли пуцка,
румене шаре по соби миче,
прстима златним предмете тиче,
на зиду слика Мачкове приче,
све му на вука рогатог личе.
Напољу дотле кроз пејзаж дивни
и санке клизе дједице Мраза, ,
звјезданим прахом искри се стаза.
А близу куће, под прозор сами,
нсзнанац неки вјешто се скрио.
Кога ли свјетло Мачково мами
и ко би ноћни ухода био?
На њему ћурак, ни нов ни стари,
па тамно црвен и сав се жари,
тиња у снијегу и чудно сијева
као да ватра догоријева.
За њим је широк, распухан реп,
признати ваља, прилично лијеп.
Незнанко тајни, лоповска душа,
подиже главу и прозор мјери,
Мачкове приче пажљиво слуша
и њушку своју лукаво цери.
На крају рече, погледа свијетла:
»Ипак ћу једном појести пијетла.«
Убрзо ноћник отпраши снијегом,
замаче репом за првим бријегом,
под букве старе, у бијели вир.
У кући Мачак поспано зијевну
и лампа дахом посљедњим сијевну,
па нагло згасну. Завлада мир ...
А ноћник онај који се крио
Мудријаш лисац главом је био.

II

Над шумом зора лепезу шири
и љетни освит у собу вири.
Вријеме је лову, ваља у честу,
а Мачак спава у шеснаесту.
Заједно с њиме, под јорган-брдо,
лего и Пијевац, па спава тврдо.
Мачак одједном отвори очи,
угледа зору, свилено руди,
па мазно рече:
»Пјетлићу, скочи,
запјевај гласно, другара буди!«
Прену се Пијевац, истегну врат,
прогунђа гласно:
»Стао ми сат!« —
па клепну крилом и кукурикну,
у само уво Мачково викну:
»О, кукурику, зоррице Зорри!
и ррумени пожарр на небу горри*
а мој се другарр с љеношћу борри!
Додаде затим, зловољан врло:
»Јутрос ми нешто промукло грло.«
Поскочи Мачак од вјетра бржи,
умива лице, бркове глади,
припрема пушку, фишеке вади,
а онда Пијетлу придику држи:
»Кад у лов одем, рођени побро,
обоја врата забрави наша,
и још ти кажем: чувај се добро
од старог лисца, од Мудријаша.
Од њега већег лукавца нема,
у свакој ријечи замку ти спрема.
Пуна је варки његова глава,
подвале смишља и када спава;
ако ли падне у сан дубоко,
још увијек шкиљи на једно око.
Провијери трипут оно што чује,
роћеном репу не верује,
планове кује унедоглед,
и никад неће на танак лед. ,'!
Отиде Мачак по уској стази,
кроз честар зелен опрезно гази,
на сваки шушањ у шуми пази,
трагове звијерки пажљиво њушка,
спремна му стоји шкљоцава пушка.
Пијетао дотле кукуруз кљуца
и богат ручак за Мачка спрема,
по лонцу мијеша, тихо пјевуца
веселу пјесму, равне јој нема: „,?,
»Пшеница расла виткога стаса,
на сваком стаблу четири класа,
у сваком класу зрнаца сто.
Ој, ко-ко-ко, еј, како то!
Мени ће бити препуна вољка,
старог ће лисца стегнути бољка,
даће му Мачак батина сто.
Ој, ко-ко-ко, еј, како то!«
Под прозором у том, корака мека,
допузи Лисац, нечујна сјен,
на њему шешир, и торба нека,
а глас му мио и замећен:
»Пјетлићу драги, пјевачу јасни,
зелени репе, фесићу красни,
пшенице ево од сваке феле,
румене, крупне, ситне и бијеле,
изићи мало, сада си сам,
пуна је торба да ти је дам.«
»Пшеница! Ура!«
Пијетао скочи —
радосним сјајем бљеснуше очи,
па увис ћипну, весели бата,
главачке јурну право на врата.
Тренутка истог Мудријаш — пљес!
обори Пијетла ко земљотрес,
за тили часак свршио борбу,
Пијетлића смота у стару торбу.
Мудријаш хвата стазицу пријеку
кроз маховину, простирку меку,
чуљећи уши, тихо пјевуши:
»Пијетлићу драги с батака два,
у дубок лонац носим те ја,
тамо је добро, ја нисам груб.
Крчи ми трба, сврби ме зуб!
Спремићу јутрос доручак лијеп,
читавог Пијетла, остаће реп,
зелени репић — ја нисам груб.
Крчи ми трба, »сврби ме зуб!«
У густој чести у часу том
шкљоцара стара груну ко гром,
над морем лишћа диже се дим.
»Мачак је близу, овамо с њим«
трже се Пијетлић и диже вику
из торбе старе:
»О, кукурику!
Мацане, брацо, лија ме дави,
Мацане, друже, брзо ме бави,
стотину зрна у пушку стави!«
Делија Мачак заигра брком:
»Нисам се, Лишче, надао вас!«
— па јурну равно, олујном трком,
откуд је чуо другарев глас.
»Станидер, лијо, црвено псето,
у доброј руци шкљоцаре ето,
биће ти кожа као решето!«
Натисну Лисац што може јаче,
сувога грања све стоји лом,
на њему торба лудачки скаче
и Пијевац скаче заједно с њом.
Прескаче Лисац препреку многу
и бјежи — брже од својих ногу.
И Мачак јури, потјера сива,
хтио би Лисца у руке жива,
и једно-двапут, у брзу лијету,
зграби га скоро за саму пету.
Низ неке стране, урвине праве,
лете на туру и преко главе,
репови праше, очи се жаре,
а торба дрнда низ камењаре.
Пијетао не зна, од страха слијеп,
гдје му је глава, гдје ли је реп.
Најзад се срећно заврши борба,
упртач пуче, одлети торба,
а Лисац ријешен терета црна
узбрдо здими брже нег срна.
Ману га Мачак, па торби хрли,
другара вади, снажно га грли,
милује кресту и репић крив.
»Побогу брате, јеси ли жив?!«
А Пијетлић рече:
»Умакох смрти,
само се земља пода мном врти.«
»Тако ти треба! — Мачак ће строго —
Чувај се Лисца, јесам ли реко.
Још си и главом платити мого,
да ти је другар био далеко.«

III

Пролазе дани, трепери љето,
срећни су Пијевац и његов друг,
док једног јутра и Мачак, ето,
спреми се у лов у далек луг.
Крећући на пут озбиљно рече:
»Чувај се Лисца, безбрижни Пијевче«
Весељак Пијевац! Таквога створа
никада није родила гора.
Безбрижно живи, доброте пун,
лукавства никад ни један трун,
сва му је брига роћени кљун.
Тај ти у замку упада скоком,
готов је зачас, док тренеш оком.
Гиздави Пијетлић по кући шеп^а,
навија кресту, љепотан прави,
зелено перје на репу четка,
кад, ето, споља — Лисац се јави:
»Пјетлићу драги, пјевачу јасни,
зелени репе, фесићу красни,
пшенице ево од сваке феле,
румене, крупне, ситне и бијеле,
пуна је торба да ти је дам,
изићи мало, сада си сам.«
Прозору Пијетлић допаде скоком,
нахери главу, зажмири оком.
»Лијане, кажи: шта ћу да радим?
Да вјеру дадем ријечима твојим?
Пшеницу желим душу да сладим,
само се торбе и зуба бојим.
Искрено реци, прикане мој,
мислиш ли мене у лонац свој?«
Лукави лисац преврну очи
и лажан говор за тренут срочи:
»Покојне бабе кунем се главом,
одавна држим жестоки пост,
водицу пијем, храним се травом,
просто не могу да видим кост.
Од јуче трбух боли ме јако,
животу моме долази конац,
а синоћ, зло и наопако,
лептир ми неки разбио лонац.
И најзад, јутрос (треба ме тући!)
зубе сам дао на поклон Жући.«
Нато ће Пијетлић:
»Ти можда шараш.
По души кажи да ли ме вараш?«
»Ако ти лажем — Лисац му вели —
печен ми батак на главу пао,
ваздан ми зуби јестиво мљели,
читав ми ћуран у трбух стао.
Лажем ли — гуску појео многу,
луто по шуми кокошјих ногу.
Живјела слога! У лонац рат!
Изиђи брзо, љуби те брат!«
Превари Пијетла заклетва та,
напоље клисну у скока два,
зграби га Лисац, па с њим у торбу.
»Сад сам ти, Пијетле, скувао чорбу!«
Путује Лисац прастаром шумом,
уз камењаре хајдучким друмом,
чуљећи уши, кроз нос пјевуши:
»Пијетлићу драги с батака два,
у дубок лонац, носим те ја,
добро је тамо, ја нисам груб.
Крчи ми трба, сврби ме зуб!«
Врло далеко, уз одјек лак, ''
шкљоцара стара опали: так!
То Мачак лови далеким лугом,
а и не слути шта му је с другом.
И опет Пијетлић нададе вику
из торбе старе: »Кукурику!
Мацане брацо, лија ме дави,
Мацане, друже, брзо ме бави,
стотину зрна у пушку стави!«
Узалуд Мачка дозива друг,
далеко бјеше зелени луг.
Стари се Мачак за ловом вије,
Пијетлића свога ни чуо није.
Пред вече облак наиђе тмури,
заћута шума, киша се спрема.
Ловџија Мачак дому се жури,
а када стиже — Пијетлића нема ...
Сву ноћ је киша шибала круто,
сву ноћ је Мачак по шуми луто,
тражио стално и није стао,
сву ноћ је Пијетла по шуми звао.
Звао је Мачак, узалуд вико,
јер му се није јављао нико.
У зору Мачак наће на коси
просуто перје, киша га роси.
Застаде ловац, делија мрка,
сузе му теку низ оба брка,
а тужне очи по перју круже.
»Зашто ме ниси слушао, друже?«

IV

На крају шуме, другови моји,
и сада кућа малена стоји,
стара је много, зидови сиви.
И данас Мачак унутра живи.
Видимо уз њ све нова лица:
ловци на гласу, синови млади,
четири снахе, старица Цица,
шеснаесторо унучади.
Још увијек тако, вечером, зими,
сучући своје бркове сиједе,
старина Мачак уз лулу дими
и чудне приче преде ли, преде.
Весели одсјај као чигра
из пећи скаче, зида се маша,
по разапетом крзну игра
лукавог лисца Мудријаша.
Над њим је оквир у ведрој боји,
брезова кора, сребрна свијетла,
у њему слика велика стоји
мачкова друга, покојног Пијетла.
И често Мачак, са тугом благом,
разговор води са сликом драгом,
гледа је дуго и сузе брише:
»Најбољи друже, нема те више.«
Са дједа-Мразом у руху сјајном
шуму сам прошо стазицом тајном,
видио кућу и прозор драг,
пред прагом ловца старога траг.
Само за тренут!...
Вјетар је мео
и све се зави у сниј'ежни вео.
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 01:53 07.02.2009

Re: Branko Copic

dunjica
Ovakvu?Ilustracije je u tom najpoznatijem izdanju/izdanjima radio Vilko Gliha-Selan.


Mozda! Sve mi je u secanju taj neki tvrd povez zeleni sa zuckastim papirom unutra:))
topcat topcat 19:29 06.02.2009

:)))))

Imala sam slikovnicu a kazetu sam dobila negdje za 8. rodjendan.
Jezurku jos uvijek uglavnom znam napamet, a dobro mi dodje da malo "obnovim".

Preporuka!
dunjica dunjica 21:02 06.02.2009

Re: :)))))

Jezurku jos uvijek uglavnom znam napamet

Bravo!

Ja od lektire mogu izrecitirati još samo Hasanaginicu, koja je došla mnogo poslije Ježurke.
topcat topcat 21:06 06.02.2009

Re: :)))))

Au. Hasanaginica je vac poduhvat!
dunjica dunjica 21:10 06.02.2009

Re: :)))))

Au. Hasanaginica je vac poduhvat!


Bili smo stariji, a i što se mora, nije teško
Unfuckable Unfuckable 00:17 07.02.2009

pazi sad troll...naježeni Slovenetz


Noć na karauli. strah čuva granicu a vojska k'o vojska - neko spava, a neko ne.
Taj što ne spava je mlađahni Unfuckable koji, posle neočekivane dosade na Noćnom Valu Radio Koper (civilizacijski escape u mračnoj '84) rešava da ipak malo odglumi stražu i protegne noge okolo, umesto da čuva radio.
Noću je vazduh redak, u letnju noć u Sloveniji prelep, čuje se svaki šušanj izdaleka, mesečina - reflektor, milina.
Problem je kad vam šušanj dođe izbliza, iz mraka. Jezivo. Trnci, svuda. Sve te legende i istine o poklanim graničarima u samo jednoj noći... - pa, je li to baš ova ?
Mislim - problem malo umanjuje podatak da posedujemo fuckin' automat sa nabijenih 30 metaka spremnih za paljbu...ali c'mon : tko bi pucao zarad jednog šušnja, pa makar dolazio od par metara udaljenog mraka....blam, bre.
Problem pojačava fakat - samo smo ljudi, mali, sitni ništavni : sa svim svojim iracionalnim strahovima naspram mastila sa svoda u sred ničega.
Čujem zatvarač kako klokće metak u cev - to sam Ja The Hrabri, rešen da se obračunam ili bar skupo prodam kožu ("ne žaleći da dam i svoj život" - to je onaj deo Zakletve koji svi obično nevoljno promrmljaju) na braniku naprsle Otadžbine.
Mrak se mrda, Ja prepoznajem nindžu u sebi skokom u drugi mrak. Logika nije tu, jer da jeste - zapitala bi me zašto me Mrski Agresor nije eliminisao dok sam bio na čistini. Logika ne postoji kad nešto šuška u zao sat, u mraku ispred...ne kod mene.
Mrak izlazi na moj prethodni položaj (kakav glupan, likuje Rambo u meni),
Nizak je. Previše.
Zmija ....morala bi biti amputirani deo anakonde koji se samoupravljački odmetnuo u divljinu Ravne na Koroškem
Nije zmija...svetlo malo pomaže u prepoznavanju prokletog fuckin' ježa koji se redovno (naknadno saznanje) služio retkim otpacima naše kuhinje, i bio regular svim ostalim stražarima na svojoj fuckin' redovnoj putanji od tačke A do tačke B.
Da je mlađahni Unfuckable manje spavao na dužnostima i bolje slušao šta kolege pričaju, znao bi.
Bi mog'o da mogu, bi znao da znam
topcat topcat 00:59 07.02.2009

Re: pazi sad troll...naježeni Slovenetz

Eh, Unf the Bi mogao da moze - gradsko dijete nije naucilo da se jez poprilicno glasno ''shunja''.
Unfuckable Unfuckable 01:10 07.02.2009

Re: pazi sad troll...naježeni Slovenetz

mrak je - mrak
dunjica dunjica 16:03 07.02.2009

Re: pazi sad troll...naježeni Slovenetz

fuckin' ježa koji se redovno (naknadno saznanje) služio retkim otpacima naše kuhinje, i bio regular svim ostalim stražarima na svojoj fuckin' redovnoj putanji od tačke A do tačke B.


Hahahaha, Unfuck, ovdje su zablistale tvoje kvalitete! Pripovjedačke ;-)

Umjesto da je, kao sav normalan svijet odspavao. A nije da mu se nije moglo.


Unfuckable Unfuckable 16:21 07.02.2009

Re: pazi sad troll...naježeni Slovenetz

pazi, taj je imao mnogo čudnu narav, posle sam obratio pažnju :
nije mnogo zazirao od ljudi - ono, kao - trpeo nas je kao neminovnost na svom putu ka cilju, ali kada mu priđe neko - nije bežao.
Samo se ukipi i - gleda, k'o pokeraš da te gleda, majke mi.
Ok ,ni mi nismo bili bagra pa da ga nešto maltretiramo, čista znatiželja.
I, onda se pomeriš malo - otvoriš mu put - a on stoji, Faca - i ne mrda.
Pomeriš se još malo...e tek kada se pomeriš dovoljno u stranu - onda krene dalje.
Par puta mi palo na pamet da čeka fanfare i red carpet....
Imao je Stav, čouveččče
dunjica dunjica 16:34 07.02.2009

Re: pazi sad troll...naježeni Slovenetz

Pa, jel ste vi, momci, nešto naučili od njega?

Sjećam se jedna večeri u vikendici u planini, čujemo neko nepoznato glasanje, kao praseće. Krenemo tražiti, a ono, iza ulaznih vrata ježica s 3 "kestenčića". Tata se obradovao, kaže, ježevi čiste kuću od miševa. Ne reče da su buvljivi

A jesi li znao ovo:
Osim u vrijeme parenja, ježevi su uglavnom samotnjaci i reagiraju agresivno na druge pripadnike svoje vrste. Osim nekoliko vrsta štakorskih rovki za koje je poznato da traže hranu i po danu, svi ostali ježevi su aktivni u sumrak i noću.

U hladnijim područjima ježevi "spavaju" zimski san, dok stanovnici toplih područja u sušnom razdoblju zapadaju u stanje ukočenosti, nazvano torpor.
topcat topcat 17:19 07.02.2009

Re: pazi sad troll...naježeni Slovenetz

Unfuckable
ali kada mu priđe neko - nije bežao.

Jezurka uglavom ne bjezi jer je za taj sport - spor!
Cesce se sklupca i ceka da prodje opasnost.
Recimo kad se nadje na cesti usred noci. Naidje auto...zec bi pobjego, a jez se sklupca i ceka. Nekad ostane...nekad postane palacinka. Ako ga na vrijeme snimis, mozes ga zaobici jer ne mijenja poziciju.

U "4 oka" se uvuce do pola, malo te mjerka i onda ode svojim putem.
Kao djeca smo jednog ulovili, pa je morao glumiti ljubimca.
Nezgoda je bila u njegovom izboru namirnica - naime hranio se gusterima i zmijama.
Za tu priliku naucila sam loviti gustere. Zmije su ipak bile malo previse...
Sto mi tada nismo razumjeli je da jeza ne mozemo nocu ostaviti u toj nasoj izmisljotini zvanoj "kucica". Mislim...ostavili smo...ali ga ujutro nismo nasli.
Uglavnom operiraju nocu, pa je tako i ovaj otisao svojim putem.

topcat topcat 17:20 07.02.2009

Re: pazi sad troll...naježeni Slovenetz

dunjica

U hladnijim područjima ježevi "spavaju" zimski san, dok stanovnici toplih područja u sušnom razdoblju zapadaju u stanje ukočenosti, nazvano torpor.

E, to objasnjava zasto ih zimi ne vidis...
Rip Kirbi Rip Kirbi 10:11 07.02.2009

Опет о Бабићу / Opet o Babiću

http://kovceg.tripod.com/sb_jezeva_kucica.htm

Прочитах ово што овај Бабић трабуња. Чудно. Све до једне речи разумем. Иако има, ту и тамо, кроатизама. А Бабић - чије је то презиме?

Prijevod:
Primih k znanju ovo što trabunja ovaj Babić. Čudno. Sve razumijem, svaku riječ. Premda, uvukao se poneki srbizam. A jel' te, Babić - to nije čisto hrvatsko?
annmay annmay 10:19 07.02.2009

o

Moja omiljena knjiga iz detinjstva... znala sam je napamet.... pre neku godinu dobila sam je opet na poklon (bila je izgubljena)
Rip Kirbi Rip Kirbi 10:25 07.02.2009

Zašto?

Njezin autor je Branko Ćopić. ... Branko Ćopić, inače bosanski Srbin, prije dvadesetak godina izvršio je samoubojstvo, prethodno predvidjevši u mračnu pogovoru jedne od svojih posljednjih knjiga sve što će se kasnije izdogađati. Danas je Branko Ćopić zaboravljen pisac. Svoje će mjesto, jednoga dana kada se uklone ruševine, već prema svojoj krvnoj grupi, naći u povijesti srpske književnosti. Možda i bosanske, zavisi od velikodušnosti trenutka. U Hrvatskoj Branko Ćopić više ne postoji. Iz trostruka, čini se, razloga. Prvi leži u samom ratu koji je sam po sebi amnestička ljudska aktivnost. Drugi u činjenici da je Ćopić bio Srbin. Treći pak razlog leži u činjenici da Branko Ćopić pripada bivšoj, jugoslavenskoj kulturi.


To je razlog.

A ne to što:

nije pisana hrvatskim jezikom


A i u srpskoj lektiri, pretpostavljam, više nema "Priča iz davnine".
dunjica dunjica 15:59 07.02.2009

Re: Zašto?

"Priča iz davnine"


preporučujem suvremeni način
topcat topcat 17:25 07.02.2009

Re: Zašto?

U Hrvatskoj Branko Ćopić više ne postoji.


Istina, Copica vise nema u lektiri.
U Hrvatskoj ne znaju da u gaju "zivi hrabra ceta harambashe Jovanceta" - sto mislim da je propust!
dunjica dunjica 17:23 07.02.2009

Brankov most

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 08:44 08.02.2009

znam

da sam je negde videla...
dunjica dunjica 13:52 08.02.2009

Re: znam

Snežana, imamo i nju! Ilustracije su veoma lijepe, nadam se da će ovim generacijama koje dolaze biti na srcu kao nama ono staro "zeleno" izdanje...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana