Jučerašnje " Novosti " objavile su poražavajući podatak, preko milion i po zdravstvenih osiguranika pije lekove za smirenje.
Psiholog Vukotić objasnio je u daljem tekstu da je sve više depresivnih i ankcioznih ljudi koji traže pomoć psihologa ili psihijatra. Najavio je da će se ove godine taj broj povećati.
Strašne devedesete godine. Izolacija od sveta, divljanje kursa marke i dinara, građanski rat i raspad ex Jugoslavije, zatim borba za demokratiju, bombardovanje, tranzicije, reforme, gubitak posla, visok rast cena prehrambenih proizvoda...samo su problemi društva koji nas vode u depresiju.
Slede zatim narušeni porodični i ostali međuljudski odnosi, finansijski, emotivni problemi - subjektivni razlozi za bolest koja se nalazi među prvih pet bolesti po broju smrtnih ishoda.
Depresija. Reč koja se koristi i za obično neraspoloženje. Ozbiljna bolest. Počinje baš od neraspoloženja koje traje duže od 3-5 nedelja.
Deli se na kliničku koja spada u teže oblike i na obične, lakše vrste depresije. F32.1- lakša depresivna epizoda bez znakova psihoze.
F32.2.- Teža depresivna epizoda bez znakova psihoze.
Bolest koja već decenijama u ovom društvu spada u tabu teme, zaista je veliki problem današnjeg vremena.
Čujem sa svih strana priče tipa " Plašim se da sama pređem ulicu ", " Očajan sam, ubiću se " i kada pitam te ljude da li su išli kod psihologa ili psihijatra, odgovor je po difoltu negativan.
Zašto je sramota reći - da, lečim se od depresije?
Sve je više ljudi koji pate od ove bolesti i ostalih psihosomatskih bolesti, ali nikada na televiziji nisam videla emisiju posvećenu ovoj bolesti.
Štampa tek ponekad objavi mali tekst o depresiji.
Koliko vas je spremno da javno kaže - da depresivan/depresivna sam? Pijem lekove.
Koliko?
Ja sam otvorena i nemam predrasude - da, lečim se od depresije i ankcioznosti nastalih zbog ličnih, najpre zdravstvenih problema i tragedija koje su me u životu pratile.
Sada ste vi na redu.