Bol

bigzexy RSS / 08.02.2009. u 14:53

Jeste li ikad imali osećaj da vam se život sveo na nulu, da vam je toliko svejedno hoćete li živeti ili umreti da više ne poznajete granicu između sna i jave? Jeste li ikad imali želju da sve to okončate u jednom bljesku bola? Možda bi to bilo stvarno olakšanje od konstantnog bola koji doživljavate?
Taj duboki bol ne možete više podneti, taj bol koji čak nije ni fizički, koji nije nanet udarcem, niti silom. Neki neodređen bol, sa nekog neodređenog mesta u dubini grudi.
Zato niste verovali nikom, zato nikog niste puštali da priđe blizu. Zbog straha od baš tog bola. A onda vas pljunu posred lica oni u koje nikada posumnjali niste. A vaši najveći strahovi izađu iz boce i udare vas posred grudi. I bole.
Zašto to ljudi rade jedni drugima? Da li smo stvarno nevredni života koji nam je dat? Moramo li smišljati igrice i podle zavere, samo da napakostimo drugima, ili je to čin sopstvenog zadovoljavanja? Da li nam je istina postala toliko strana i mrska, da je više i ne prepoznajemo? Ili nam se mnogo više sviđa laž u kojoj bi želeli da živimo?
Znam, samo pitanja i pitanja. Reći ćete kliše, zar ne? Opet neki povređeni šonjavi pesnik kukumavče nad svojom sudbinom... pičkica...
Možda. Ali, dobro zapamtite ovo, vi koji ste licemerni ili dovoljno glupi da tako reagujete: sve se vraća, i sve se plaća. Možda jesam šonja. Pičkica. Možda. Ali svi vi koji mislite tako, znači da ili niste osetili takvu bol, pa sve ovo može biti samo sobra priprema da je osetite, a hoćete jednog dana, verujte mi na reč, ili ste dovoljno glupi da vas tako nešto ne dotiče. U nekim trenucima voleo bih da sam i ja...



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Blogovi autora

Svi blogovi

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana