Edvard Kardelj: na tridesetu godišnjicu smrti

Dejan Jović RSS / 09.02.2009. u 12:49

Spomenik Kardelju u Ljubljani
Spomenik Kardelju u Ljubljani
  

Prije trideset godina, 10. februara 1979. u Ljubljani je umro Edvard Kardelj. Mlađim generacijama, to ime možda ne znači puno. No, u posljednje vrijeme, što pod utjecajem novih istraživanja o jugoslavenskoj povijesti (a naročito raspadu Jugoslavije), a što zbog pokušaja da se pronađe neka alternativa liberalno-kapitalističkom sistemu, interes za Kardelja u akademskim krugovima je donekle ponovno „oživio". Znam za dvojicu kolega, koji su se u posljednjih nekoliko godina ozbiljnije bavili Kardeljem, pa se njegovo ime sad ponovno pojavljuje u ozbiljnijim studijama.

Edvard Kardelj bio je važna ličnost jugoslavenske povijesti 20. stoljeća. Bio je glavni ideolog jugoslavenskog socijalističkog sistema, a nakon pada Aleksandra Rankovića (1966.) imao je moć koja se mogla usporediti samo s Titovom. Štoviše, u ustavnoj debati (od 1967.-1974.) njegove su ideje i politički manevri u mnogočemu „nadjačali" Titove, pa je Jugoslavija u tom posljednjem razdoblju bila više Kardeljeva, nego Titova. Naročito je Kardeljeva trebala postati Jugoslavija nakon Tita, koju Kardelj nije dočekao.  

Kako je bilo moguće da netko tko je ipak bio samo „broj 2" u jugoslavenskoj socijalističkoj hijerarhiji, ostvari toliki utjecaj, i da na kraju prevagne nad Titom? Prvo, radilo se o samom Titovom karakteru, naročito u kasnijim godinama života. Tito je počeo kao revolucionar, a završio kao konzervativac i pragmatičar, sklon kompromisima. Kad god je mogao, pokušao je izbjeći sukob, pa je često ostavljao da skriveni sukobi dugo tinjanju. Kardelj se, međutim, uspješno "izmakivao" (dijelom i tako što je veći dio godine provodio u Ljubljani), a također mu je i trebao kao neka vrsta "revolucionarne savjesti". Uz to, Kardelj je prema njemu pokazivao iznimnu lojalnost, koja je čak išla do toga da su u određenim trenucima jedan s drugim bili na Vi. Njegova supruga, Pepca (koju sam, nekim čudom, poznavao) istakla je upravo taj aspekt kao ključan za objašnjenje Kardeljeve dugovječnosti u Titovoj blizini (koja je opet, bila, uvijek kombinirana stanovitom distancom prema njemu). "Nikada nije zaboravio da je Tito osoba broj 1", rekla mi je jednom prilikom. Drugo, Tito je došao na vlast kao već tada stariji čovjek (1945. je već imao 53 godine, a to su u tadašnje vrijeme bile ozbiljne godine), pa je zapravo cijela njegova vladavina - a naročito nakon 1963. - jedan stalni pokušaj da se ostave neki solidni temelji za Jugoslaviju nakon njega. Kardelj je ponudio upravo takvu viziju, pa ju je Tito - koji sam nije bio vizionar, a i po prirodi je bio suviše pesimističan da bi vjerovao u neke dugoročne projekcije - „konstatirao", ako već ne i (svim srcem) prihvatio.

Kardelj je bio - više od Tita, i vjerojatno više od većine drugih komunista - čovjek ideologije, relativno tvrd u ideološkoj viziji neke idealne socijalističke zajednice (ne i „države" - pojam „država" za njega je bio i ostao vezan za „prethodne epohe", odnosno za liberalno-kapitalistički sistem). Istodobno, njegova vizija o Jugoslaviji koja, zapravo, kako je rekao, „nije ni federacija, ni konfederacija, a više ni država u klasičnom smislu", odgovarala je republikama i pokrajinama (odnosno njihovim političkim elitama) čak i u većoj mjeri od Titove ideje o „bratstvu i jedinstvu", odnosno „socijalističkom jugoslavenstvu". Promovirajući jednakost većih i manjih naroda, te oštro se suprotstavljajući konceptu etatističkog jugoslavenstva (a taj je pojam shvaćao apsolutno preširoko, pa je i u stvarnim jugoslavenskim osjećajima građana uglavnom vidio potencijalnu opasnost), Kardelj je oko sebe okupio prilično široku koaliciju predstavnika republika i pokrajina, te je s njima oblikovao sistem kojemu je glavna ideja bila  - „poslije Tita, ne hvala, nikad više nitko sličan".

Pod njegovim je rukovodstvom, naime, formiran sistem u kome je Tito praktički tretiran kao „neponovljiva iznimka". Lukavim manevrom, Tito je postao „doživotni predsjednik Jugoslavije" (iako uvjetno, tj. samo pod uvjetom da ga Skupština SFRJ izabere, a ona je to učinila tek 1974., kad je on prihvatio kardeljistički Ustav, koji mu nije bio po svemu po volji), ali je zato pristao na to da postane jedna vrsta prazne, simboličke moći. Tito je u Kardeljevoj Jugoslaviji (od 1974. nadalje) postao neka vrsta „mita" i „božanstva". Što je više bio „mit", to je manje bio središte stvarne političke moći. U Kardeljevoj Jugoslaviji, sve su Titove funkcije imale „dublere" - uspostavljeno je Predsjedništvo SFRJ, Predsjedništvo CK SKJ, a i njegov „uži kabinet" je često donosio odluke umjesto njega. Napokon, Tito je morao prihvatiti da se njegove funkcije (predsjednik Republike, predsjednik SKJ i maršal Jugoslavije) ukinu nakon njega. Ograničenja njegove stvarne moći najbolje su se vidjela u drugoj polovici sedamdesetih, kad više nije odlučivao čak ni o svom braku, a u javnosti se pojavljivao ofarbane kose, najčešće s pudlicama. Pa ipak, vjerojatno mu je godilo da ga se tretira kao „neponovljiv slučaj". Kardelj - a s njim i ta nova koalicija mlađih lidera iz republika i pokrajina - iskoristila je njegovu staračku taštinu, ali ga je pritom podsjećala i na stvarne ciljeve socijalističke revolucije: odumiranje države, vlast radničke klase, te zaštitu malih i „nezaštićenih" naroda.

Zbog toga što je uspio ograničiti Titovu moć, kao i osigurati (Ustavom) relativno visok stupanj nezavisnosti republika (a i pokrajina), Kardelj je u posljednjih nekoliko godina svog života (od 1974. do 1979.) uživao ogromnu podršku vođa u svim republikama i pokrajinama. On im je (a ne toliko Tito) osigurao daljnju decentralizaciju i detitoizaciju Jugoslavije nakon smrti njenog velikog vođe. Omogućio im je da se „oslobode" saveznog vrha, čija je moć nestajala zajedno sa snagom i energijom ostarjelog Tita. Titovu su smrt, mnogi od njih jedva dočekali. Da se to odnosi i na srpsko rukovodstvo iz tih godina, najbolje se može vidjeti u dnevnicima Draže Markovića (objavljenim 1987. i 1988.), u kojima on o Titu govori kritički, a o Kardelju prilično panegirički. Sjećam se i razgovora s Dražom u njegovom stanu u Ulici kneginje Zorke u Beogradu, u augustu 2001. - i tada je ponovio takvu ocjenu. I Petar Stambolić je o Kardelju mislio slično - ističući da je njegova ideologija udaljila Jugoslaviju od sovjetskog staljinizma, a da je u unutrašnjim odnosima bio protivnik etatizma, nacionalizma i liberalizma. Ustavom iz 1974. formalno je obnovio srpsku državnost, a potom je (1977.) - za razliku od Tita -  imao puno razumijevanje za srpsku kritiku ponašanja dviju pokrajina - Vojvodine i Kosova. O nekom Kardeljevom antisrpstvu se, obojica njih kažu, ne može ni pomisliti.

Kardelj je bio Titov najbliži i najdugovječniji suradnik, ali i njegov glavni rival, jedini koji ga je ipak „nadmudrio". Uspješno je manevrirao kroz Scile i Haribde komunističke politike, ali je pritom ostao u daleko većoj mjeri odan ideologiji marksizma i doktrini samoupravljanja čak i od samog Tita. Milovan Đilas je smatrao da je „u dubini duše" Kardelj dijelio s njim kritički odnos prema sistemu, te da je bio dio „liberalnog krila" Saveza komunista Jugoslavije. No, istodobno, upravo je Kardelj bio taj koji je na Trećem partijskom plenumu, 1954., napisao i pročitao glavnu „optužnicu" protiv Đilasa. I kasnije je bio prilično rigidan, a prema ideološkim protivnicima i vrlo netolerantan. Ali, ipak, u svojoj zadnjoj ideološkoj knjizi („Pravci razvoja političkog sistema socijalističkog samoupravljanja"), koja je proglašena službenim dokumentom u pripremi partijskog kongresa - što samo pokazuje kakvu je moć Kardelj imao u sedamdesetim - Kardelj izriče sasvim liberalan stav: da sreću čovjeku ne može donijeti ni partija, ni država, ni politički sistem, nego je može ostvariti (pazi sad!) samo on sam!

U tridesetim godinama, kad je ušao u partijsko vodstvo, Kardelj je bio - baš kao i Tito - staljinist. Njegova knjiga „Razvoj slovenskog nacionalnog pitanja", bila je utemeljena na Staljinovoj teoriji i nacijama (usput rečeno, preko Josipa Vidmara poslao ju je i Vladku Mačeku, s posvetom). Tek je u drugom izdanju, u kasnim pedesetim godinama, revidirao Staljinovu definiciju. A opet, ni na koga Sovjeti kasnije nisu gledali s tolikim skepticizmom, kao na njega. Njegov Program SKJ (iz 1958., s redakturom Dobrice Ćosića, Titovog omiljenog pisca) bio je crvena krpa sovjetskim marksistima. Zbog njega su krajem pedesetih i početkom šezdesetih jugoslavensko-sovjetski odnosi ponovno zahladili, nakon inicijalnog otopljavanja iz 1955. i 1956.

Kardelj nije bio slovenski nacionalist, i nije htio da se Jugoslavija raspadne, iako je - naravno - znao (iz vlastitog iskustva) da bi se to moglo dogoditi, pod određenim okolnostima. No, vjerovao je da bi svaka od tih mogućih okolnosti bila lošija za jugoslavenske narode, od toga da ostanu zajedno - naravno, pod uvjetom da Jugoslavija ostane socijalistička, što se činilo neupitnim u okolnostima Hladnog rata. I doista - u doba Hladnog rata, bilo je potpuno nezamislivo da bi se bilo koja evropska zemlja mogla raspasti, ili da bi mogla promijeniti ideološku orijentaciju. On je, osim toga, aktivno radio na očuvanju „statusa quo" u Evropi, pa je bio jedan od onih koji su odlučujuće doprinijeli konačnom priznavanju jugoslavensko-talijanske i jugoslavensko-austrijske granice sredinom sedamdesetih. To je izazvalo nemale otpore među samim Slovencima, pa i slovenskim partijskim političarima. Bio je promotor slovenske samobitnosti u okviru Jugoslavije, a slovenske je separatiste upozoravao da „ne treba ubiti vola zbog kile mesa". No, druga bi stvar bila u slučaju da Jugoslavija više ne bude socijalistička zemlja.

No, nije bio ni jugoslavenski nacionalist. U komunistički je „pokret" ušao pod neposrednim iskustvom bitke između slovenskih rudara u Zagorju ob Savi s Organizacijom jugoslavenskih nacionalista (ORJUNOM), koju su komunisti vidjeli kao stub međuratnog režima. Za razliku od Tita, koji je bio zatvoren samo u hrvatskim zatvorima i u Mariboru, Kardelj je u predratnom razdoblju bio skoro do smrti premlaćen u Glavnjači. U većoj mjeri od Tita, bio je protivnik dominacije većih naroda i većih jezika nad manjim narodima i identitetima. Za razliku od Tita, koji je cijelo vrijeme flertovao s idejom jugoslavenstva (pa se ponekad i izjašnjavao kao Jugoslaven), Kardelj je smatrao da formiranje neke jugoslavenske nacije jednostavno ne dolazi u obzir. Niti je poželjno, niti je moguće. Ali, glavni razlog za to je bio ideološki. Kardelj se pitao - kakvog bi smisla imao cijeli revolucionarni prevrat, ako bi se nakon njega nastavilo s istom politikom glede „nacionalnog pitanja", kao što je bila ona koja se (kako je on interpretirao) provodila u međuratnoj Jugoslaviji. Drugo, u pokušaju formiranja jugoslavenske nacije, vidio je tragove staljinizma i „državnog socijalizma". Po obje te osnove - jer ga je prisjećala na međuratnu Kraljevinu, i na Staljinov SSSR - ta mu je ideja bila „sumnjiva" i neprihvatljiva.

Po njemu - a ta je interpretacija s vremenom postala doista dominantna u jugoslavenskom zakonodavstvu i ideologiji - smisao Jugoslavije je bio u zaštiti slabih i malih jugoslavenskih naroda, a ne u stvaranju jedne - jugoslavenske - nacije. On je na tome inzistirao čak i onda kad je realnost na terenu bila drukčija, odnosno kad se u Jugoslaviji stvarno razvio osjećaj zajedništva i jugoslavenstva. Oni koji su promovirali taj jugoslavenski identitet, s Kardeljeve su pozicije gledano, bili sumnjivi. Biti Jugoslaven u smislu socijalističke ideologije - da, ali biti Jugoslaven u smislu nacionalnog identiteta - ne. Zato su Jugoslaveni (kojih je bio priličan broj) tretirani kao „nacionalno neopredjeljeni", a nikad nijedan nije postao, recimo, član Predsjedništva Jugoslavije. Paradoksalno, Kardelj je vjerovao da država odumire (i treba da odumre), ali nacije ne. Jugoslavenske je nacije smatrao „dovršenima", pa nije dopuštao niti da neka nova „nastane", niti da neka stara „nestane".

Što se tiče države - njegovo je gledanje bilo ortodoksno marksističko. Vjerovao je da je država - kao što ju je opisao Engels - samo „izvršni odbor vladajuće klase". Smisao socijalizma je da uništi klasnu strukturu društva. Jednom kad se to dogodi, država će postati nepotrebna, pa će - odumrijeti. Socijalizam je za njega bio prijelazno razdoblje iz državnog u bezdržavno stanje. On nije etatizam, nego je negacija etatizma. On se oslanja na „društvo" (society, odatle je dobio i ime), a ne državu. Za Kardelja - najmarksističkijeg od svih jugoslavenskih komunista - uspjeh socijalizma mjerio se stupnjem u kojem mu uspijeva državu prisiliti na odumiranje. Što manje države, to više socijalizma - i obratno. Ideja da je moguće spojiti „državu" i „socijalizam" - u nekom „državnom socijalizmu" - bila mu je sasvim neprihvatljiva.  To se odnosilo na svaku državu, pa i na Jugoslaviju. U tom je smislu, Kardelj doista govorio o Jugoslaviji kao „tranzicijskoj tvorevini". Jednog dana, vjerovao je, živjet ćemo u svijetu bez države. Tito je na to cinično „odgovorio", jednom prilikom rekavši da je to, doduše, točno, ali da i svaki čovjek neizbježno jednog dana umre, no da to ne znači da se to mora dogoditi već sutra, ili da ga treba ubiti prije nego mu je vrijeme. Sve u svoje vrijeme.

No, imajući u vidu da država treba biti sve slabija, a ne jača, jugoslavenski su komunisti poticali permanentnu decentralizaciju i „podruštvljavanje države". Sve što je Kardelj smislio, bilo je inspirirano ideologijom „odumiranja države": samoupravljanje, općenarodna obrana, decentralizacija ne samo s federalne razine na republike i pokrajine, nego i s tih razina na općine, pa i mjesne zajednice, stvaranje raznih OOUR-a i sličnih mikro-jedinica, itd. Jugoslavija je bila sve više decentralizirana, ne samo zbog toga što je Kardelj imao svijest o osjetljivosti nacionalnog pitanja (koga su komunisti i sami upotrebljavali kao fitilj za revoluciju, pa su se bojali da bi to i njima mogli uraditi njihovi protivnici), nego i zato (čak i: prije svega zato) što je to bilo nužno ako se mislilo ozbiljno o „odumiranju države".

Tu je, po mom mišljenju, početak priče o raspadu Jugoslavije kao države - ali i istodobnom raspadu svih njenih pojedinačnih „nacionalnih država", do kojeg je došlo samo deset godina nakon Kardeljeve i Titove smrti. Jer, nije se raspala samo Jugoslavija kao država - raspale su se i njene republike, i to tako da ni do danas neke od njih nisu „sastavljene". To se najviše odnosi na dvije koje su bile „Jugoslavija u malom": Bosnu i Hercegovinu (koja je to bila po svom etničkom sastavu) i Srbiju (koja je jedina imala složenu unutrašnju strukturu, jer je jedina imala pokrajine).

Raspad Jugoslavije bio je, s jedne strane, posljedica upravo činjenice da se država „razvlastila" iznutra i to u mjeri u kojoj je postala potpuno nemoćna pred prvim ozbiljnijih izazovima: ideološkim, ekonomskim, međunarodnopolitičkim i sigurnosnim. Na drugoj strani, pomalo paradoksalno, raspad Jugoslavije kao države je i rezultat uspjeha socijalističkog projekta, koji je i sam inzistirao na tome da država treba postati što slabija. Raspad Jugoslavije je iznenadio jugoslavenske komuniste, ali - veće je iznenađenje to što ih je iznenadio, nego što se dogodio. Sve su se socijalističke države - a naročito socijalističke federacije - srušile iznutra, kao kule od karata. Čak i jednonacionalne su postale lak plijen mafijaških struktura, i raznih alternativnih ideološko-političkih grupa. Danas ih sastavlja (kao efikasne države) Europska Unija - dajući golem novac da bi ojačala policiju, carinu, porezni sistem i pravosuđe: dakle, institucije države, a ne društva. Pad socijalističke ideologije je naročito pogodio socijalističke federacije u Evropi, a potpuno je uništio Istočnu Njemačku.  Nacionalizam se u svima njima pojavio kao glavna alternativa socijalističkom internacionalizmu. No, od svih se upravo Jugoslavija - u kojoj je koncept „odumiranja države" najdalje napredovao - raspala na najdrastičniji način: u totalnom kaosu i tragičnom ratu.

Iako su Kardeljeve namjere bile plemenite i inspirirane potpuno suprotnim ciljevima, njegov je sistem - bez obzira na te namjere - na kraju stvorio pretpostavke za ostvarenje onoga čega se on sam najviše plašio: obnovu nacionalizma, a u nekim krajevima i fašizma i staljinizma. Od njegovog djela nije mnogo ostalo. No, pitanje je odnosi li se to isto i na njegovu viziju nekog budućeg - vjerojatno neostvarivog - svijeta.

Atačmenti



Komentari (273)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jelica Greganović Jelica Greganović 17:44 09.02.2009

Re: Moja osnovna skola ...



Jedino ne znam šta će u raju...
die hard die hard 23:55 09.02.2009

Re: Moja osnovna skola ...


Jedino ne znam šta će u raju

Ni ja takodje, pogotovo sto takvo nesto ni ne postoji.Valjda zato nije tamo?
sybil sybil 02:39 10.02.2009

Re: Moja osnovna skola ...

Inner Party
... se tokom cele komunisticke epohe zvala Mlada pokolenja da bi tamo negde 87. ili 88. pred sam kraj komunizma i SFRJ promenila ime u Edvard Kardelj. Toliko je tadasnje lokalno rukovodstvo bilo dalekovido... Ime je skoli vraceno 1990. A tadasnji direktor je danas najvidjeniji nedeljom pre podne u crkvi. Kakva ideologija, kakvi ideolozi - takvi kadrovi...

to si odlicno rekao. za nas svet je tipicno moralno rezonovanje za decu: da li autoritet kaze da je dobro i da li donosi korist. umesto da se period komunizma ex-YU kriticki proceni, da se sagledaju i dobre i lose strane, i izgradi polazna osnova za buducnost, ne kod nas je uvek ekstremna krajnost: opste ovacije Titu ili opsta, nekriticka mrznja.
Dejan Jović Dejan Jović 18:30 09.02.2009

Političke "tekovine"

Dosad ste se uglavnom osvrtali na ekonomske tekovine (to bi vjerojatno Latinka Perović zvala "modernizacija" ). No, ne treba zaboraviti da su i neke "političke tekovine" tog razdoblja "nadživjele" kolaps socijalizma i raspad Jugoslavije. Prvo, republikanizam. Nijedna post-jugoslavenska država nije oborila republikansko uređenje (koje nije palo s Marsa, nego je rezultat socijalističke revolucije), iako su neke stavile krunu na zastavu (paradoksalno, i Hrvatska!). Drugo, priznanje "malih naroda" kao nacija - tu mislim, prije svega, na Makedonce. Crnogorci su i prije Tita imali državu, ali Makedonci nisu. Zato je bilo šokantno čuti da Kiro Gligorov u hrvatskom Saboru prije desetak godina govori o Jugoslaviji kao "tamnici naroda"! I treće - granice. Kakvima ih je socijalizam nacrtao, takve su ostale. I ne samo to, izgleda da ih je "svijet" priznao kao takve, i da ne dopušta da "mrdnu" ni za milimetar.

Ima li još nešto?
nemanja_99 nemanja_99 20:41 09.02.2009

Re: Političke "tekovine"

Dejan Jović
Dosad ste se uglavnom osvrtali na ekonomske tekovine (to bi vjerojatno Latinka Perović zvala "modernizacija" ). No, ne treba zaboraviti da su i neke "političke tekovine" tog razdoblja "nadživjele" kolaps socijalizma i raspad Jugoslavije. Prvo, republikanizam. Nijedna post-jugoslavenska država nije oborila republikansko uređenje (koje nije palo s Marsa, nego je rezultat socijalističke revolucije), iako su neke stavile krunu na zastavu (paradoksalno, i Hrvatska!). Drugo, priznanje "malih naroda" kao nacija - tu mislim, prije svega, na Makedonce. Crnogorci su i prije Tita imali državu, ali Makedonci nisu. Zato je bilo šokantno čuti da Kiro Gligorov u hrvatskom Saboru prije desetak godina govori o Jugoslaviji kao "tamnici naroda"! I treće - granice. Kakvima ih je socijalizam nacrtao, takve su ostale. I ne samo to, izgleda da ih je "svijet" priznao kao takve, i da ne dopušta da "mrdnu" ni za milimetar.

Ima li još nešto?


Mozda niste mislili bas na ovo, ali ostala je reputacija bivse drzave u nesvrstanim zemljama, sto je npr Hrvatska iskoristila prilikom izbora u Savjet bezbjednosti.

Nemanja

Dejan Jović Dejan Jović 21:34 09.02.2009

Re: Političke "tekovine"

Da, i vjerojatno malo šire od nesvrstanih, vjerojatno. Mislim da ga se sad već mnogi ne sjećaju, nemaju pojma tko je, ali kad ga se sjete - imaju više nekako pozitivan, nego negativan stav.

Što bi rekao jedan moj student jednom (na predmetu "Uspon i pad Jugoslavije" ): "On je bio dosta loš, pomalo onako diktator, ne baš nešto uspješan, ali ima dvije dobre stvari: borio se protiv Hitlera i protiv Staljina. Aha, da - i protv imperijalizma." Pa dobro, nije ni to baš malo haha.

blackbox92 blackbox92 22:57 09.02.2009

Re: Političke "tekovine"

nemanja_99
Dejan Jović
Dosad ste se uglavnom osvrtali na ekonomske tekovine (to bi vjerojatno Latinka Perović zvala "modernizacija" ). No, ne treba zaboraviti da su i neke "političke tekovine" tog razdoblja "nadživjele" kolaps socijalizma i raspad Jugoslavije. Prvo, republikanizam. Nijedna post-jugoslavenska država nije oborila republikansko uređenje (koje nije palo s Marsa, nego je rezultat socijalističke revolucije), iako su neke stavile krunu na zastavu (paradoksalno, i Hrvatska!). Drugo, priznanje "malih naroda" kao nacija - tu mislim, prije svega, na Makedonce. Crnogorci su i prije Tita imali državu, ali Makedonci nisu. Zato je bilo šokantno čuti da Kiro Gligorov u hrvatskom Saboru prije desetak godina govori o Jugoslaviji kao "tamnici naroda"! I treće - granice. Kakvima ih je socijalizam nacrtao, takve su ostale. I ne samo to, izgleda da ih je "svijet" priznao kao takve, i da ne dopušta da "mrdnu" ni za milimetar.

Ima li još nešto?


Mozda niste mislili bas na ovo, ali ostala je reputacija bivse drzave u nesvrstanim zemljama, sto je npr Hrvatska iskoristila prilikom izbora u Savjet bezbjednosti.

Nemanja


Pa i mi za odbranu Kosova.Ministar obišao sve nesvrstane i lobirao upravo pozivajući se na naše istorisjke zasluge kao osnivača i najaktivnijeg člana.To je OK ali se teško može nešto postići vani na tom fonu a u zemlji negirati sve što je vezano za taj period. Čak je pominjano da bi se 2011.godine u Beogradu organizovao jubilarni skup nesvrstanih. Možda tim povodom i vrate naziv nekoj ulici sa imenom osnivača, pa makar to bilo obrazloženo samo zaslugama za pokret nesvrstanih.
nemanja_99 nemanja_99 23:23 09.02.2009

Re: Političke "tekovine"

blackbox92



Pa i mi za odbranu Kosova.Ministar obišao sve nesvrstane i lobirao upravo pozivajući se na naše istorisjke zasluge kao osnivača i najaktivnijeg člana.To je OK ali se teško može nešto postići vani na tom fonu a u zemlji negirati sve što je vezano za taj period. Čak je pominjano da bi se 2011.godine u Beogradu organizovao jubilarni skup nesvrstanih. Možda tim povodom i vrate naziv nekoj ulici sa imenom osnivača, pa makar to bilo obrazloženo samo zaslugama za pokret nesvrstanih.

Mislim da ta istorijska veza sa dobrim dijelom svijeta u razvoju nije bezvezna, ali kao sto kazete treba je se ne stidjeti da bi se ona mogla u potpunosti iskoristiti. Mozda sam ja idealista, ali to je (ili bi mogla biti) jaka komparativna prednost u odnosu na recimo Bugarsku ili Poljsku, koje malo ko u, recimo, Indoneziji ili Egiptu gleda sa bilo kakvom nostalgijom ili sa bilo kakvim posebnim afinitetom. A to su ogromna trzista. Recimo, hrvatska gradjevinska firma Djuro Djakovic pravi fantasticne poslove u takvim zemljama. Drzave nasljednice Jugoslavije bi trebale, da su pametne, te veze da njeguju i produbljuju, a ne da ih se od sramote odricu.

Nemanja
blackbox92 blackbox92 01:15 10.02.2009

Re: Političke "tekovine"

E Nemanja, pa naravno da bi nam mogla biti komparativna prednost ali nači je se odriču i tako dokazuju animozitet prema bilo kakvoj Jugoslaviji.
Kao što bi nam antifašistička borba mogla biti prednost u EU jer samo je V.Britanija dala veći doprinos pobedi nad fašizmom a samo Poljska imala više žrtava( Rusija nije u EU) ali se naši sami, valjda da bi se dodovorili prestolonasledniku i dokazali svoj antikomunizam, odriču tog ponosa i stidljivo obeležavamo Dan pobede jer u vlasti imamo dosta onih koji se ponose svojim ravnogorstvom i antikomunizmom. S druge strane, Putin u koga se kunu, i koji nije komunista, svečanom paradom obeležava pobedu nad fašizmom i ponosi se Crvenom armijom iako je bila komunistička.
Kod nas je valjda moderno da se ponosimo onima čega se normalni stide a stidimo onoga čime se normalni ponose.Naravno da treba obeležiti slavne događaje iz 1. svetskog rata ali je smešno koliko se to glorifikuje u poređenju koliko se događaji iz 2.svetskog rata minimiziraju.
dunjica dunjica 14:37 10.02.2009

Re: Političke "tekovine"

Dosad ste se uglavnom osvrtali na ekonomske tekovine ... No, ne treba zaboraviti da su i neke "političke tekovine" ...

Ima li još nešto?


Ima i one tekovine radnog (ne)morala. Ukorijenile se u narodima i narodnostima.

Ali, pobogu, ništa nas ne smije iznenaditi!
tyson tyson 02:00 11.02.2009

Re: Političke "tekovine"

blackbox92
Čak je pominjano da bi se 2011.godine u Beogradu organizovao jubilarni skup nesvrstanih. Možda tim povodom i vrate naziv nekoj ulici sa imenom osnivača, pa makar to bilo obrazloženo samo zaslugama za pokret nesvrstanih.
Svi osnivači koji su imali ulicu imaju je i dan-danas, pun ih je Novi Beograd. Kako osnivača, tako i afričkih i južnoameričkih revolucionara i političara.
Zanimljivo a meni i čudno, koliko mi je poznato Naser posle svega nema ulicu u Beogradu. Da li grešim...?
Jedino danas fali Broz.



tyson tyson 02:06 11.02.2009

Re: Političke "tekovine"

blackbox92
Kao što bi nam antifašistička borba mogla biti prednost u EU jer samo je V.Britanija dala veći doprinos pobedi nad fašizmom a samo Poljska imala više žrtava
Po toj logici bi Nemačka, koja je sa Francuskom stub Evropske unije, danas sa Italijom i još par satelita iz vremena Drugog svetskog rata bila poslednja na listi kandidata za EU.

Naivno. Paralelna stvarnost. Matrix.


stidljivo obeležavamo Dan pobede jer u vlasti imamo dosta onih koji se ponose svojim ravnogorstvom i antikomunizmom.
Jeste, toliko smo sa Danom pobede na liniji EU da ga i dalje slavimo po moskovskom vremenu (9. maj) za razliku od te iste EU.


nemanja_99 nemanja_99 07:29 11.02.2009

Re: Političke "tekovine"

tyson
blackbox92
Kao što bi nam antifašistička borba mogla biti prednost u EU jer samo je V.Britanija dala veći doprinos pobedi nad fašizmom a samo Poljska imala više žrtava
Po toj logici bi Nemačka, koja je sa Francuskom stub Evropske unije, danas sa Italijom i još par satelita iz vremena Drugog svetskog rata bila poslednja na listi kandidata za EU.

Naivno. Paralelna stvarnost. Matrix.




S obzirom da Nijemci ne njeguju simpatije prema fasistickim ratnim zlocincima niti ih zvanicno rehabilituju dajuci im penzije mislim da vam ova teorija (kao i vase ostale) nije na mjestu. Nije u pitanju sta se desilo - svaka zemlja ima svoje demone - stvar je u tome kako se postaviti prema onome sta se desilo. Mi smo valjda jedina zemlja na svijetu koja je dala sve od sebe (i vise) da se pobijedi fasizam, a da se toga stidi, umjesto da se ponosi.

Nemanja
tyson tyson 12:42 11.02.2009

Re: Političke "tekovine"

nemanja_99
Nije u pitanju sta se desilo - svaka zemlja ima svoje demone - stvar je u tome kako se postaviti prema onome sta se desilo. Mi smo valjda jedina zemlja na svijetu koja je dala sve od sebe (i vise) da se pobijedi fasizam, a da se toga stidi, umjesto da se ponosi.Nemanja
Opet podmetanje. Ko se stidi pobede nad fašizmom?
Da li je kritičko posmatranje ponašanja pobednika nad fašizmom ujedno i stid zbog pobede nad fašizmom? Teško.

U toj istoj nemačkoj do skoro je bilo nemoguće - ne znam kako je sada - dobiti posao u državnoj službi ljudima koji su bili ikada članovi Komunističke partije. Da li to znači da je Nemačka rehabilitovala poražene snage i odbacila pobedu nad nacizmom jer znamo svi da je Crvena armija najzaskužnija za pobedu saveznika u Drugom svetskom ratu? Ne, naravno. Da li je kritika ponašanja komunista jednaka rehabilitaciji fašizma? Ne, naravno.

Ne znam zašto imaš toliki problem da sagledaš koliko je zla komunistička strahovlada nanela u Jugoslaviji. To je istorijska činjenica i nema nikakve veze sa tim da su ti isti komunisti isterali okupatora iz zemlje.


nemanja_99 nemanja_99 18:37 11.02.2009

Re: Političke "tekovine"

tyson

Ne znam zašto imaš toliki problem da sagledaš koliko je zla komunistička strahovlada nanela u Jugoslaviji. To je istorijska činjenica i nema nikakve veze sa tim da su ti isti komunisti isterali okupatora iz zemlje.


Nije to tysone cinjenica. Cinjenica je, recimo, da je atomski broj helijuma 2, a ovo sto ste vi gore napisali je samo vasa interpretacija istorije, u skladu sa vasim anti-komunistickim pogledima. Ja licno nisam sklon da period od 45 godina ocjenim ni kao "dobar" ni "zao", ali shvatam da je vase vidjenje drukcije od mog.

Ako vi ne vidite kako rehabilitacija fasistickih kolaboratora vodi ka utisku da se stidimo pobjede nad fasizmom, kako ja vama to onda da objasnim?
blackbox92 blackbox92 01:48 12.02.2009

Re: Političke "tekovine"

tyson
blackbox92
Kao što bi nam antifašistička borba mogla biti prednost u EU jer samo je V.Britanija dala veći doprinos pobedi nad fašizmom a samo Poljska imala više žrtava
Po toj logici bi Nemačka, koja je sa Francuskom stub Evropske unije, danas sa Italijom i još par satelita iz vremena Drugog svetskog rata bila poslednja na listi kandidata za EU.

Naivno. Paralelna stvarnost. Matrix.


stidljivo obeležavamo Dan pobede jer u vlasti imamo dosta onih koji se ponose svojim ravnogorstvom i antikomunizmom.
Jeste, toliko smo sa Danom pobede na liniji EU da ga i dalje slavimo po moskovskom vremenu (9. maj) za razliku od te iste EU.



E u tome je kvaka. Nemačka je izvršila denacifikaciju, katarzu, zabranila negiranje holokousta, koristi svaku priliku da istakne kako je ona naučila svoju pouku iz istorije, traži i simboličan povod da obeleši otpor nacizmu i Hitleru.U Ministarstvu odbrane je spomenik pukovniku Šaufenbergu koji je pripremao atentat na Hitlera, tu vojnici polažu zakletvu.U Bavarskoj su škole obavezne da vode učenike da obiđu koncentracione logore , gde im se drži istorijski čas, a gde mi vodimo našu decu. A kod nas, kao da se želi zaboraviti da su se Srbi borili protiv nemačke okupacione sile. Očito da su sada glasniji oni koji se nisu borili i koji su kolaborirali.
nikvet pn nikvet pn 18:32 09.02.2009

Daleko im lepa kuća

Tako fini čikica - serijski ubica, svojeručno potpisan.
Tako obrazovan, ama naučnik ( a učitelj po obrazovanju ) koji je in vivo eksperimentisao sa milionima sudbina - ZUR.

Sačuvaj me Bože od glorifikacije vrhovnog komunističkog ideologa.

Obožavaocima zaista treba ostaviti barem jednu zemlju na ovoj planeti pa uputiti ih tamo da uživaju blagodeti voljenog sistema.
Brooklyn Brooklyn 18:41 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Obožavaocima zaista treba ostaviti barem jednu zemlju na ovoj planeti pa uputiti ih tamo da uživaju blagodeti voljenog sistema.

indeed. ja i dalje predlazem s. koreju.
ivana23 ivana23 18:51 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Brooklyn
Obožavaocima zaista treba ostaviti barem jednu zemlju na ovoj planeti pa uputiti ih tamo da uživaju blagodeti voljenog sistema.
indeed. ja i dalje predlazem s. koreju.

Samo sto se ni iz daleka ne moze uporediti sa SFRJ.
Brooklyn Brooklyn 18:57 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Samo sto se ni iz daleka ne moze uporediti sa SFRJ

to samo govoris zato sto ne znas kako je tamo dobro. gledaj malo s. korejsku televiziju pa ce ti biti sve jasno
ivana23 ivana23 19:06 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Brooklyn
Samo sto se ni iz daleka ne moze uporediti sa SFRJ
to samo govoris zato sto ne znas kako je tamo dobro. gledaj malo s. korejsku televiziju pa ce ti biti sve jasno

Moja kablovska nema tu TV u ponudi...
Brooklyn Brooklyn 19:12 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Moja kablovska nema tu TV u ponudi.

pravu pionirku takva sitnica neda zbuniti. prati put do velike istine, dete.
nikvet pn nikvet pn 20:00 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Baš zbog dece koja nemaju pojma o količini i kvalitetu toga užasa ( oprostite vi kojima je tada bilo leeepo ) ispred svake rasprave o performansama predatora koji su vladali našim životima treba staviti jasan negativan predznak. I to ponavljati kao mantru. Ne ponovilo se.
ivana23 ivana23 20:04 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Brooklyn
Moja kablovska nema tu TV u ponudi.
pravu pionirku takva sitnica neda zbuniti. prati put do velike istine, dete.



P.S. Hvala za ono - dete...
lutherblisset lutherblisset 21:20 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

nikvet pn
Baš zbog dece koja nemaju pojma o količini i kvalitetu toga užasa ( oprostite vi kojima je tada bilo leeepo ) ispred svake rasprave o performansama predatora koji su vladali našim životima treba staviti jasan negativan predznak. I to ponavljati kao mantru. Ne ponovilo se.



A današnji klinci imaju divne idole, sve doktore nauka? Ma neće biti...
Mogu da biraju između frenetičnih nacionalista, kriminalaca ili japijevskih oportunista.
Nemojmo se lagati, skoro pola veka bez ratova na ovim prostorima jeste velika stvar. To je uspelo upravo za vreme omražene, totalitarne (ju bože-rekoše liberalni čistunci) i kakve sve ne SFRJ. A šta danas imamo? Zastave i profitere (svako svoje)... A, da, i demokratiju.
Inače, odličan tekst, moja preporuka.
Cyrano de Bergerac Cyrano de Bergerac 21:50 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

lutherblisset

A današnji klinci imaju divne idole, sve doktore nauka? Ma neće biti...
Mogu da biraju između frenetičnih nacionalista, kriminalaca ili japijevskih oportunista.
...

Ključna razlika.
Šta će izabrati, do njih je.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:05 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Mogu da biraju

E tačno u tom čuču grmi zec. Mogućnost izbora.
nikvet pn nikvet pn 22:41 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Neko od te dece zaroniće u arhive, još uvek zabravljene, pa lepo sabrati učinak svakoga od tih masovnih ubica. Koliko je ko pobio svojeručno a koliko penkalom. Kao ono - šut za dva, šut za tri, slobodnih bacanja, skokova. Pa timski učinak. Onda će se ispostaviti da je smrtonosni skor CK KPJ mnogo veći nego okupatora.
Zato je taj orman i dalje zatvoren, previše je kostura tamo.
I sad treba da se pridružimo u pohvali tih finih čika, kako su oni doprineli, uzdigli ... ?
E da su bili dobri domaćini trajala bi ta kuća i danas, ne bi se krvavo raspala.
A kad ih razotkrijemo neće deca takve birati nego one dosadne ko švajcarski predsednik.
Doctor Wu Doctor Wu 22:52 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

I sad treba da se pridružimo u pohvali tih finih čika, kako su oni doprineli, uzdigli ... ?

Pa vidiš da čovek kaže da treba da budemo srećni što su nam čike podarile skoro pola veka mira.
Kao da smo mi životinje koje jedva čekamo da se poubijamo?!!!
Ali zato su tu dobroćudni komunisti (uzgred, sve sam doktor do doktora) da nas štite od nas samih.
Kakav um!

lutherblisset lutherblisset 23:37 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća


Doctor Wu
I sad treba da se pridružimo u pohvali tih finih čika, kako su oni doprineli, uzdigli ... ?Pa vidiš da čovek kaže da treba da budemo srećni što su nam čike podarile skoro pola veka mira.Kao da smo mi životinje koje jedva čekamo da se poubijamo?!!! Ali zato su tu dobroćudni komunisti (uzgred, sve sam doktor do doktora) da nas štite od nas samih.Kakav um!



Da li vi možete opovrgnuti činjenicu kojoj se nadmeno podsmevate? Jasno je da je za rat zaslužna nacionalistička hegemonija (na svim stranama) i njen verni pratilac, tzv. tranzicija (tj kapitalistička otimačina). Što se mene tiče, komuniste možemo kriviti, ali zbog posledica lošeg rada koje su dovele do krvoprolića (čime se bavio i gospodin Jović). U tom smislu bih prihvatio tezu Rastka Močnika da je pri kraju jugoslovenski socijalizam već bio vladavina političke i kulturne (nacionalističke) birokratije, da bi se na kraju politička birokratija oportuno preobratila u nacionalističku.
Vaše antitotalitarne opaske su prokleto moralističke. A što se tiče današnje mogućnosti izbora, na takav izbor bi odgovorio onako kako Gručo Marks odgovara na pitanje"čaj ili kafa"-da molim (što je odbijanje izbora).









G r o f G r o f 23:41 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Šta će izabrati, do njih je.


Mogućnost izbora,kako ga većina shvata, nije veliki iskorak u odnosu na socijalizam.
Koliko se sećam i tamo se mogao birati pojedinac.
Sada,isto, uglavnom biramo ličnosti, a ne programe partija. Uvek se govori o Tadiću, Dačiću. Nikoliću, a ne o ideji i realizaciji ideje koju zastupaju.
Politika je ista, menjaju se samo igrači.
Nismo mnogo odmakli.
drug.clan drug.clan 23:43 09.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

lutherblisset

Doctor Wu
I sad treba da se pridružimo u pohvali tih finih čika, kako su oni doprineli, uzdigli ... ?Pa vidiš da čovek kaže da treba da budemo srećni što su nam čike podarile skoro pola veka mira.Kao da smo mi životinje koje jedva čekamo da se poubijamo?!!! Ali zato su tu dobroćudni komunisti (uzgred, sve sam doktor do doktora) da nas štite od nas samih.Kakav um!



Da li vi možete opovrgnuti činjenicu kojoj se nadmeno podsmevate? Jasno je da je za rat zaslužna nacionalistička hegemonija (na svim stranama) i njen verni pratilac, tzv. tranzicija (tj kapitalistička otimačina). Što se mene tiče, komuniste možemo kriviti, ali zbog posledica lošeg rada koje su dovele do krvoprolića (čime se bavio i gospodin Jović). U tom smislu bih prihvatio tezu Rastka Močnika da je pri kraju jugoslovenski socijalizam već bio vladavina političke i kulturne (nacionalističke) birokratije, da bi se na kraju politička birokratija oportuno preobratila u nacionalističku.
Vaše antitotalitarne opaske su prokleto moralističke. A što se tiče današnje mogućnosti izbora, na takav izbor bi odgovorio onako kako Gručo Marks odgovara na pitanje"čaj ili kafa"-da molim (što je odbijanje izbora).

Naravno socijalizam je u jugoslaviji umro sa smrcu tita i kardelja a sve posle toga je bilo samo postepeno pretvaranje u nacionalistko kapitalisticku tvorevinu u sta se pretvrio dobar deo (85%) jugoslavije.

Jugoslaviju je unistio los politicki sistem a ne losa ekonomija. Radnicko samoupravljanje je vrlo lako moglo da prezivi prelazak na visepartijski demokratski sistem da je politicki sistem i njegova transformacija bila dobra.
G r o f G r o f 00:06 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Jugoslaviju je unistio los politicki sistem a ne losa ekonomija.


Upravo suprotno.
Ekonomija je bila najslabija karika u lancu. Onakav nacin privredjivanja neminovno je vodio u propast. Govorim o kasnijoj fazi socijalizma, kada ja popustio početni zanos i disciplina.
Nezadovoljstvo uvek krece od praznog dzepa.
Kasnije ga je lako kanalisati u željenom smeru.
Doctor Wu Doctor Wu 00:30 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Jasno je da je za rat zaslužna nacionalistička hegemonija (na svim stranama) i njen verni pratilac, tzv. tranzicija (tj kapitalistička otimačina). Što se mene tiče, komuniste možemo kriviti, ali zbog posledica lošeg rada koje su dovele do krvoprolića (čime se bavio i gospodin Jović). U tom smislu bih prihvatio tezu Rastka Močnika da je pri kraju jugoslovenski socijalizam već bio vladavina političke i kulturne (nacionalističke) birokratije, da bi se na kraju politička birokratija oportuno preobratila u nacionalističku.

Čitate li vi ovo što pišete? Pazite šta ste u ciglo dve rečenice uspeli da kažete: 1) da je za rat zaslužna nacionalistička hegemonija i 2) da su posledice lošeg rada komunista dovele do krvoprolića. (Ove pseudonaučne a zapravo novinarsko partijske floskuje Rastka Močnika ne bih komentarisao).

I šta odatle sledi? Da su komunisti zaslužni za stvaranje nacionalističke hegemonije bilo zato što su je sami stvorili bilo zato što nisu na vreme (pretpostavljam, fizički) eliminisali nosioce te hegemonije. U bilo kom slučaju, vi upravo potvrđujete da su komunisti i politički a ne samo ekonomski krivi za raspad države i krvoproliće koje je usledilo.

Vi se ponašate kao ovi bankari danas. Kao što su oni sebi delili bonuse za profite koje, kako se sada ispostavlja, nisu zaradili, tako i vi komunistima odajete priznanje za 40-godišnji mir u kome su gajili i raspaljivali mržnju koja će buknuti 90-tih godina i koja će dovesti do gubitka tolikih života.

Shvatam ja vaše gađenje nad izborima. Slobodan život, u kome se stalno prave izbori, jeste lep ali nije lak.
Cyrano de Bergerac Cyrano de Bergerac 00:52 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

G r o f
Mogućnost izbora,kako ga većina shvata, nije veliki iskorak u odnosu na socijalizam.
Koliko se sećam i tamo se mogao birati pojedinac.
Sada,isto, uglavnom biramo ličnosti, a ne programe partija. Uvek se govori o Tadiću, Dačiću. Nikoliću, a ne o ideji i realizaciji ideje koju zastupaju.
Politika je ista, menjaju se samo igrači.
Nismo mnogo odmakli.

Mogućnost izbora je preduslov slobode, ne i garancija iste.
Ponuda, duboko vjerujem, zavisi od potražnje. Nerealno je očekivati da će neka partija ili pojedinac koji ima ambicije na političkoj sceni, drastično odstupiti od preovlađujućeg mišljenja među biračima. Niti da bi takav političar ili partija dugo opstali. U bilo kojoj relativno demokratskoj državi.

Izbore u socijalizmu ne bih spominjao. Ovo ipak nije humoristički blog.
lutherblisset lutherblisset 01:59 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Doctor Wu
Jasno je da je za rat zaslužna nacionalistička hegemonija (na svim stranama) i njen verni pratilac, tzv. tranzicija (tj kapitalistička otimačina). Što se mene tiče, komuniste možemo kriviti, ali zbog posledica lošeg rada koje su dovele do krvoprolića (čime se bavio i gospodin Jović). U tom smislu bih prihvatio tezu Rastka Močnika da je pri kraju jugoslovenski socijalizam već bio vladavina političke i kulturne (nacionalističke) birokratije, da bi se na kraju politička birokratija oportuno preobratila u nacionalističku. Čitate li vi ovo što pišete? Pazite šta ste u ciglo dve rečenice uspeli da kažete: 1) da je za rat zaslužna nacionalistička hegemonija i 2) da su posledice lošeg rada komunista dovele do krvoprolića. (Ove pseudonaučne a zapravo novinarsko partijske floskuje Rastka Močnika ne bih komentarisao).I šta odatle sledi? Da su komunisti zaslužni za stvaranje nacionalističke hegemonije bilo zato što su je sami stvorili bilo zato što nisu na vreme (pretpostavljam, fizički) eliminisali nosioce te hegemonije. U bilo kom slučaju, vi upravo potvrđujete da su komunisti i politički a ne samo ekonomski krivi za raspad države i krvoproliće koje je usledilo.Vi se ponašate kao ovi bankari danas. Kao što su oni sebi delili bonuse za profite koje, kako se sada ispostavlja, nisu zaradili, tako i vi komunistima odajete priznanje za 40-godišnji mir u kome su gajili i raspaljivali mržnju koja će buknuti 90-tih godina i koja će dovesti do gubitka tolikih života. Shvatam ja vaše gađenje nad izborima. Slobodan život, u kome se stalno prave izbori, jeste lep ali nije lak.





Drago mi je da ste u tako malo redova demonstrirali svoj briljantni amaterizam. Kada sam govorio o hegemoniji, termin sam koristio u gramšijevskom smislu (Antonio Gramši-italijanski marksistički teoretičar). Gramši o tome kaže:"nadmoć jedne društvene grupe iskazuje se na dva načina-kao "dominacija" i kao "intelektualno i moralno vođstvo".Jedna društvena grupa dominira antagonističkim grupama koje nastoji da "likvidira" ili podredi, čak i oružanom silom. Jedna društvena grupa može, zapravo mora, prethodno da uspostavi "vodeću" ulogu da bi osvojila vlast (to je ,zapravo, jedan od uslova osvajanja vlasti), ona postaje dominantna kad je na vlasti,ali čak i ako je ta vlast čvrsta, i dalje mora da "vodi".

Mislim da vam je iz navedenog jasno Gramšijevo shvatanje političkog polja. Ključno je koja će društvena grupa svojim idejama ispuniti prazno polje univerzalnosti. Nacionalisti su u našem slučaju, dobro zauzevši institucionalne busije, bili moralno vođstvo još pre rata.Močnikovu tezu sam koristio samo kao potvrdu toga. Iz toga je jasno da je vaše teza "da su komunisti zaslužni za stvaranje nacionalističke hegemonije bilo zato što su je sami stvorili bilo zato što nisu na vreme (pretpostavljam, fizički) eliminisali nosioce te hegemonije" čista glupost (pošto komunisti nikako ne mogu stvoriti nacionalističku hegemoniju, mogu samo izgubiti svoju; takođe je svakome ko površno poznaje istoriju ovog prostora jasno da nacionalističke ideje nisu nastale u vreme komunizma, već imaju malo duži kontinuitet). Tu možemo diskutovati šta je glavni uzročnik svega toga, ideologija odumiranja države, davanje prevelikih nadležnosti republikama (mnogi smatraju da je Tito posle 68. oportuno podupro nacionalste u republikama ne bi li time eliminisao levu opoziciju) itd. U svakom slučaju, krivi su zato što su nacionaliste institucionalizovali, a posle je nacionalistima bilo lako da spektakularno (kako samo oni znaju) preuzmu igru.

Opet moralizam. Nikako mi nije jasno zašto uporno koristite taj bućkuriš kvazi-morala i političkih kategorija. Tipično za njuejdžere.


sybil sybil 02:42 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Mogućnost izbora je preduslov slobode, ne i garancija iste.


komentarisem u sebi

za mnoge drzave bi prosvecena diktatura bila bolji model od demokratije. izes izbore na kojima radikali dobiju 50.9% glasova.
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:10 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Izbore u socijalizmu ne bih spominjao. Ovo ipak nije humoristički blog.

Doctor Wu Doctor Wu 11:15 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Antonio Gramši-italijanski marksistički teoretičar). Gramši o tome kaže:"nadmoć jedne društvene grupe iskazuje se na dva načina-kao "dominacija" i kao "intelektualno i moralno vođstvo".Jedna društvena grupa dominira antagonističkim grupama koje nastoji da "likvidira" ili podredi, čak i oružanom silom. Jedna društvena grupa može, zapravo mora, prethodno da uspostavi "vodeću" ulogu da bi osvojila vlast (to je ,zapravo, jedan od uslova osvajanja vlasti), ona postaje dominantna kad je na vlasti,ali čak i ako je ta vlast čvrsta, i dalje mora da "vodi".

Mislim da vam je iz navedenog jasno Gramšijevo shvatanje političkog polja. Ključno je koja će društvena grupa svojim idejama ispuniti prazno polje univerzalnosti.

Kada me neko ko citira marksističke teoretičare i koristi bolesno sadomazohističke i terorističke pojmove kao što su "dominacija" i "intelektualno i moralno vođstvo društvenih grupa", "likvidacije", "podređivanju oružanom silom", "vođenje" naziva amaterom, to zaista smatram velikim komplimentom. Priznajem da sam impresioniran umećem da se u jednoj rečenici 4 puta da pomene reč "vlast" (poznata opsesija i glad komunista).

Iz vaših reči i opsesija bi se dalo naslutiti da ste nekada bili aktivni učesnik vlasti, i da ste jako gladni iste. A "prazno polje univerzalnosti" deluje kao delirijum tremens.
nikvet pn nikvet pn 13:26 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća


quote]Kada me neko ko citira marksističke teoretičare i koristi bolesno sadomazohističke i terorističke pojmove kao što su "dominacija" i "intelektualno i moralno vođstvo društvenih grupa", "likvidacije", "podređivanju oružanom silom", "vođenje" naziva amaterom, to zaista smatram velikim komplimentom. Priznajem da sam impresioniran umećem da se u jednoj rečenici 4 puta da pomene reč "vlast" (poznata opsesija i glad komunista).

Iz vaših reči i opsesija bi se dalo naslutiti da ste nekada bili aktivni učesnik vlasti, i da ste jako gladni iste.

Potpisujem.
Jedino u takvom sistemu apsolutno svaki ništak imao je 'demokratsku' šansu da postane v l a s t ...
lutherblisset lutherblisset 14:44 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Doctor Wu
Antonio Gramši-italijanski marksistički teoretičar). Gramši o tome kaže:"nadmoć jedne društvene grupe iskazuje se na dva načina-kao "dominacija" i kao "intelektualno i moralno vođstvo".Jedna društvena grupa dominira antagonističkim grupama koje nastoji da "likvidira" ili podredi, čak i oružanom silom. Jedna društvena grupa može, zapravo mora, prethodno da uspostavi "vodeću" ulogu da bi osvojila vlast (to je ,zapravo, jedan od uslova osvajanja vlasti), ona postaje dominantna kad je na vlasti,ali čak i ako je ta vlast čvrsta, i dalje mora da "vodi".Mislim da vam je iz navedenog jasno Gramšijevo shvatanje političkog polja. Ključno je koja će društvena grupa svojim idejama ispuniti prazno polje univerzalnosti.Kada me neko ko citira marksističke teoretičare i koristi bolesno sadomazohističke i terorističke pojmove kao što su "dominacija" i "intelektualno i moralno vođstvo društvenih grupa", "likvidacije", "podređivanju oružanom silom", "vođenje" naziva amaterom, to zaista smatram velikim komplimentom. Priznajem da sam impresioniran umećem da se u jednoj rečenici 4 puta da pomene reč "vlast" (poznata opsesija i glad komunista).Iz vaših reči i opsesija bi se dalo naslutiti da ste nekada bili aktivni učesnik vlasti, i da ste jako gladni iste. A "prazno polje univerzalnosti" deluje kao delirijum tremens.



Taj marksistički teoretičar (inače žrtva fašističkog režima) je jedan od najznačajnijih političkih teoretičara XX veka, danas uveliko mainstream i pročavan u akademskim krugovima koji su daleko od marksističke ortotoksije. Čar njegove teorije je baš u deemocionalizovanom sagledavanju mehanizama ideologije i materijalizacije iste (kako se ideološki mehanizmi kroz kulturu, religiju itd. naturalizuju).
U tome je vaš problem, zbog neprekidnog popovanja ne možete da pojmite tako nešto. Jedan valjan argument niste naveli, samo patetične pridike tipa "komunisti su krivi za sve, komunisti su krivi za sve". Podsećate na one nekrofile koji su uz takve mantre počeli da otkopavaju grobove (toliko o poštovanju žrtava), a za vreme ratova su takođe to neprekidno ponavljali.
Nažalost nisam bio ni blizu vlasti, suviše sam bio mlad.

Doctor Wu Doctor Wu 14:56 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Taj marksistički teoretičar (inače žrtva fašističkog režima) je jedan od najznačajnijih političkih teoretičara XX veka, danas uveliko mainstream i pročavan u akademskim krugovima koji su daleko od marksističke ortotoksije.

To što neki akademci proučavaju neke teroriste nije nikakav argument. Ekonomske teorije proučavaju i Marksa i Hitlera i počivšu Jugoslaviju i nacističku Nemačku ali ne zato što su primeri za ugled, nego, naprotiv, jer su istorijski primeri katastrofa. (Kao što i inženjeri proučavaju rušilačko dejstvo vetra ili zemljotresa sa ciljem da bi ih izbegli a ne da bi gradili zgrade koje će se rušiti).
Čar njegove teorije je baš u deemocionalizovanom sagledavanju mehanizama ideologije i materijalizacije iste (kako se ideološki mehanizmi kroz kulturu, religiju itd. naturalizuju).

Ne znam gde vidite čar. Ja samo vidim skup ciničnih uputstava kojima se vlast zauzima terorom i fizičkom likvidacijom.
Jedan valjan argument niste naveli, samo patetične pridike tipa "komunisti su krivi za sve, komunisti su krivi za sve".

Možda, jer po svemu sudeći vi snagu argumenata merite brojem metaka u šaržeru.
Nažalost nisam bio ni blizu vlasti, suviše sam bio mlad.

Mislim, šta reći?
ivana23 ivana23 15:05 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Doctor Wu
Nažalost nisam bio ni blizu vlasti, suviše sam bio mlad.
Mislim, šta reći?


?
drug.clan drug.clan 15:45 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

lutherblisset

Taj marksistički teoretičar (inače žrtva fašističkog režima) je jedan od najznačajnijih političkih teoretičara XX veka, danas uveliko mainstream i pročavan u akademskim krugovima koji su daleko od marksističke ortotoksije. Čar njegove teorije je baš u deemocionalizovanom sagledavanju mehanizama ideologije i materijalizacije iste (kako se ideološki mehanizmi kroz kulturu, religiju itd. naturalizuju).
U tome je vaš problem, zbog neprekidnog popovanja ne možete da pojmite tako nešto. Jedan valjan argument niste naveli, samo patetične pridike tipa "komunisti su krivi za sve, komunisti su krivi za sve". Podsećate na one nekrofile koji su uz takve mantre počeli da otkopavaju grobove (toliko o poštovanju žrtava), a za vreme ratova su takođe to neprekidno ponavljali.
Nažalost nisam bio ni blizu vlasti, suviše sam bio mlad.




Potpisujem.

U slepilu kapitalizma i ogorcenosti na propast koju smo doziveli a koja je posledica lose komunisticke politike i brutalnog kapitalizma od 90-te ljudi danas u Srbiji ne vide daleko i ne zele da prihvate da i pored mnogo losih stvari (pre svega u politickom smislu) komunizam i socijalizam nose u sebi vrednosti koje ce se tek pokazati kao znacajne (pre svega u drustvenom, kulturnom i ekonomskom smislu) !

Socijalizam, je kao sto je Marks rekao, jedini moguci rezultat demokratije!

Ukljucite mozak i razmislite sta demokratska vecina zeli (podjednako rasporedjeno bogatstvo ili bogate kapitaliste koji se bogate jos vise?)

Nadam se da je Doktor. Wu bogati kapitalista jer u tom slucaju mogu da shvatim njegove razloge za takav stav. Nazalost, po njih, takvi su svuda u manjini a u demokratiji vecina odlucuje o buducnosti drustva!
antioksidant antioksidant 15:53 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Ukljucite mozak i razmislite sta demokratska vecina zeli (podjednako rasporedjeno bogatstvo ili bogate kapitaliste koji se bogate jos vise?)

kad je vec mozak ukljucen mogli bi smo i da porazmislimo sta je moguce (podjednako rasporedjeno bogatsvo ili bogate kapitaliste).

samo da vas podsetim da je najlakse podjednako raspodeliti nista (vredost nula). podjednake raspodele obicno izavrsavaju tako - niko nema nista
drug.clan drug.clan 16:09 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

antioksidant
Ukljucite mozak i razmislite sta demokratska vecina zeli (podjednako rasporedjeno bogatstvo ili bogate kapitaliste koji se bogate jos vise?)

kad je vec mozak ukljucen mogli bi smo i da porazmislimo sta je moguce (podjednako rasporedjeno bogatsvo ili bogate kapitaliste).

samo da vas podsetim da je najlakse podjednako raspodeliti nista (vredost nula). podjednake raspodele obicno izavrsavaju tako - niko nema nista


Svedska, Danska i Norveska su primeri gde se bogatstvo rasporedjuje prilicno ravnomerno (naravno da nije idealno ali ljudi rade na tome i postizu rezultate)
G r o f G r o f 20:19 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

Izbore u socijalizmu ne bih spominjao. Ovo ipak nije humoristički blog.


Da li je humoristički blog ne znam ali naravno da su se za razne funkcije u okviru partije birali "napredni " pojedinci.
Ili se nismo razumeli ili vi jednostavno niste odolili da ubacite svoju doskočicu.
Cyrano de Bergerac Cyrano de Bergerac 22:50 10.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

G r o f
Da li je humoristički blog ne znam ali naravno da su se za razne funkcije u okviru partije birali "napredni " pojedinci.
Ili se nismo razumeli ili vi jednostavno niste odolili da ubacite svoju doskočicu.

Neka bude da se nismo razumjeli.
tyson tyson 12:52 11.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

G r o f
Mogućnost izbora,kako ga većina shvata, nije veliki iskorak u odnosu na socijalizam. Koliko se sećam i tamo se mogao birati pojedinac. (...) Politika je ista, menjaju se samo igrači.Nismo mnogo odmakli.
Kakva relativizacija. Odmakli smo nekoliko svetlosnih godina.

Nije se tada mogao birati pojedinac. Ti izbori su bili potpuna farsa, kao i takoreći sve vezano za tadašnji sistem. Koliko je bilo funkcija - toliko je bilo kandidata. Toliko o pravu na izbor. Pravo na kandidovanje je bilo nepostojeće svima osim onih koje bi za kandidate odabrao neki od organa KPJ/SKJ.
A pravo da se bira i da se bude biran su najosnovnija ljudska prava još od vremena rimske republike.

I sama činjenica da bi u to vreme postojanje ovakvog bloga i mogućnost pisanja šta god ti padne na pamet bilo apsolutno nemoguće i čak i zvanično kažnjivo zakonom je dovoljno da se zaključi da je napredak u odnosu na to vreme nesaglediv.


tyson tyson 14:38 11.02.2009

Re: Daleko im lepa kuća

lutherblisset
Nacionalisti su u našem slučaju, dobro zauzevši institucionalne busije, bili moralno vođstvo još pre rata.
Ali ako su komunisti imali apsolutnu vlast takoreći do nekih 12 meseci pre izbijanja rata, a "nacionalisti su dobro zauzeli institucionalne busije", znači da su komunisti zapravo ti isti nacionalisti.
Da li se može biti u isto vreme i komunista i nacionalista? Ja mislim da može. Primera ima nebrojeno, ne samo na prostoru bivše SFRJ.

Vidim da se u nastavku komentara tvrdi praktično isto:

U svakom slučaju, krivi su zato što su nacionaliste institucionalizovali, a posle je nacionalistima bilo lako da spektakularno (kako samo oni znaju) preuzmu igru.
...jedino što ti izgleda praviš nekakvu razliku između komunista i nacionalista, a u slučaju SFRJ radilo se o jednim te istim ljudima.



JJ Beba JJ Beba 23:39 09.02.2009

br 2

Kardeljeva suruga se zvala drugarica Pepica.
pričali su mi pre dvadesetak godina stariji Borbini novinari da su dobili direktivu da Pepicino ime pišu bez onog i , zato što su slagači stalno , namerno slagali kao Pe - pica u dva reda, kao ne može da stane i to je veoma ljutilo Kardelja tako da drugarica Pepica bila prekršena ....
tigrks tigrks 00:10 10.02.2009

Re: br 2

Pe - pica

O, ni slutio nisam...
milosib92 milosib92 00:22 10.02.2009

Da li je Tito bio dobar?

Postavi meni dete pitanje prekjuče i žena i ja se nađosmo na grdnim mukama. Te bio je velika istorijska ličnost, a takvi uvek imaju i dobre i loše strane i sve tako u tom stilu, ko pile u kučinu, a sve da bih deci pružio relevantne podatke. Na kraju žena kaže pretežno pozitivan, a ja pretežno negativan i eto.

Jeste da je u pitanju trol na temu Kardelja, ali oni mu dođu ko braća blizanci, što pokazuje i diskusija odozgo. Veoma interesantna tema g.Joviću pa preporuka sa te strane iako lično mislim da je ovde trebalo da preovlada tamno siva, a ne ružičasta boja.
Hansel Hansel 00:25 10.02.2009

Sećanje...

... doduše, pomalo bizarno. U stvari, bizarno je ono na šta se odnosi.

Prvo, što je (sećanje) iz obdaništa, gde su sestre i vaspitačice gledale prenos sahrane (tj. kremacije), pa onda i mi, klinci, s njima, no to se valjda očekivalo od budućih pionirki i pionira.

Drugo, što je jedna vaspitačica ovako prokomentarisala epilog (pošto je prikazana urrna s pepelom): "Šta ostade od onolikog čoveka!".
Dejan Tiago Stanković Dejan Tiago Stanković 02:07 10.02.2009

br 1 e br 2

nisu bili kvalifikovani za svoja radna mesta.
jedan je bio zanatlija drugi ucitelj. zanatlija se bavio politikom (to jos i djene djene) a ucitelj smisljao revolucionarne ekonomske teorije unapred osudjene na fijasko. ko je 5 minuta bio gazda ili radio za gazdu, ko je radio u ozbiljnoj firmi koja pravi profit (visak rvrednosti) zna de uca pojma nije imao o cemu prica.


gledao sam neki titov govor pre neko vreme na tv-u.
prvi deo je bio posvecen medjunardonim odnosimna i spoljnoj politici - skidam kapu. svaka mu je bila zlatna.
a kad je poceo da prica o ekonomiji, nista mi nije bilo jasno. ni meni ni njemu, a cini mi se ne kardelju koji je celu ujdurmu i smislio.
blackbox92 blackbox92 12:29 10.02.2009

Re: br 1 e br 2

Dejan Tiago Stanković
nisu bili kvalifikovani za svoja radna mesta.
jedan je bio zanatlija drugi ucitelj. zanatlija se bavio politikom (to jos i djene djene) a ucitelj smisljao revolucionarne ekonomske teorije unapred osudjene na fijasko. ko je 5 minuta bio gazda ili radio za gazdu, ko je radio u ozbiljnoj firmi koja pravi profit (visak rvrednosti) zna de uca pojma nije imao o cemu prica.


gledao sam neki titov govor pre neko vreme na tv-u.
prvi deo je bio posvecen medjunardonim odnosimna i spoljnoj politici - skidam kapu. svaka mu je bila zlatna.
a kad je poceo da prica o ekonomiji, nista mi nije bilo jasno. ni meni ni njemu, a cini mi se ne kardelju koji je celu ujdurmu i smislio.

Negde to piše da su završili onaj univerzitet Kominterne u Moskvi. Pa čisto sumnjam da se tu manje nauči nego na ovim našim privatnim univerzitetima gde svako može kupiti diplomu i bez polaganja ispita.
Mora se priznati da Kominterna ni jednom pitanju nije prilazila liberalno već strogo i siguran sam da su tamo više naučili jer je više traženo nego na normalnim građanskim fakultetima.
49 41 49 41 15:29 10.02.2009

Re: br 1 e br 2

Dejan Tiago Stanković
nisu bili kvalifikovani za svoja radna mesta.
jedan je bio zanatlija drugi ucitelj. zanatlija se bavio politikom (to jos i djene djene) a ucitelj smisljao revolucionarne ekonomske teorije unapred osudjene na fijasko. ko je 5 minuta bio gazda ili radio za gazdu, ko je radio u ozbiljnoj firmi koja pravi profit (visak rvrednosti) zna de uca pojma nije imao o cemu prica.


gledao sam neki titov govor pre neko vreme na tv-u.
prvi deo je bio posvecen medjunardonim odnosimna i spoljnoj politici - skidam kapu. svaka mu je bila zlatna.
a kad je poceo da prica o ekonomiji, nista mi nije bilo jasno. ni meni ni njemu, a cini mi se ne kardelju koji je celu ujdurmu i smislio.


"Mozes da zamislis, da je moj teca 50-tih i 60-tih bio Glavni sef - Direktor svim lekarima u nasem gradu i okolini?!?
KV-majstor na drebangu. Svaka mu cast sta je umeo da napravi na drebangu od metala; ali takav da bude Direktor i da odredjuje stotinama predratnih i posleratnih lekara; kako treba da rade i sta da rade?"
-reci su mog skolskog druga od I raz. osnovne skole.
drug.clan drug.clan 15:52 10.02.2009

Re: br 1 e br 2

49 41
Dejan Tiago Stanković
nisu bili kvalifikovani za svoja radna mesta.
jedan je bio zanatlija drugi ucitelj. zanatlija se bavio politikom (to jos i djene djene) a ucitelj smisljao revolucionarne ekonomske teorije unapred osudjene na fijasko. ko je 5 minuta bio gazda ili radio za gazdu, ko je radio u ozbiljnoj firmi koja pravi profit (visak rvrednosti) zna de uca pojma nije imao o cemu prica.


gledao sam neki titov govor pre neko vreme na tv-u.
prvi deo je bio posvecen medjunardonim odnosimna i spoljnoj politici - skidam kapu. svaka mu je bila zlatna.
a kad je poceo da prica o ekonomiji, nista mi nije bilo jasno. ni meni ni njemu, a cini mi se ne kardelju koji je celu ujdurmu i smislio.


"Mozes da zamislis, da je moj teca 50-tih i 60-tih bio Glavni sef - Direktor svim lekarima u nasem gradu i okolini?!?
KV-majstor na drebangu. Svaka mu cast sta je umeo da napravi na drebangu od metala; ali takav da bude Direktor i da odredjuje stotinama predratnih i posleratnih lekara; kako treba da rade i sta da rade?"
-reci su mog skolskog druga od I raz. osnovne skole.


Pa on nije lecio ljude znaci nije morao da bude doktor.
Za funkciju direktora bolnica ne treba zvanje lekara, naprotiv. Uostalom i Bill Gates nije zavrsio nikakvu skolu pa niko ne moze da kaze da je los menadzer softverske firme!

Ne kazem da je dobro sto su komunisti postavljali podobne ljude na bitne funkcije, naprotiv, vec samo da cinjenica da on nije bio lekar nista ne govori o tome da li on bio dobar za to mesto ili ne!
tyson tyson 15:07 11.02.2009

Re: br 1 e br 2

blackbox92
Negde to piše da su završili onaj univerzitet Kominterne u Moskvi.
Nisu oni završili ništa do onog što im piše u biografijama.
No, nije to važno; htedoh da te pitam - šta se to izučavalo na tom univerzitetu Kominterne u Moskvi? Koje nauke, koji predmeti, po kakvom nastavnom planu, koliko sveobuhvatno su se izučavali nekomunistički naučnici? Sa kakvim zvanjem se izlazilo sa tog univerziteta?


Pa čisto sumnjam da se tu manje nauči nego na ovim našim privatnim univerzitetima gde svako može kupiti diplomu i bez polaganja ispita.
E, sad si podigao vrednost Kominterninom univerzitetu, drastično.
Koristiš zaista čudnu logiku. Ili bar meni izmiče njena suština.


tyson tyson 15:10 11.02.2009

Re: br 1 e br 2

drug.clan
Pa on nije lecio ljude znaci nije morao da bude doktor. Za funkciju direktora bolnica ne treba zvanje lekara, naprotiv.
Pa kako je odlučivao o stvarima o kojima apsolutno nije imao pojma?!


misterno misterno 02:31 10.02.2009

Alternativa?

Postovanje Dejane,
Samo pohvala izvrsnom tekstu (iskreno drugo se i nije ocekivao s obzirom na vasu omiljenu temu) i jedno kratko pitanje koja se tice alternative ove pomalo turobne dijagnoze Kardeljevog utjecaja.
Proslo je vec podosta otkako sam procitao vasu knjigu (usput cestitke na engleskom izdanju!), pa mozda grijesim, no cini mi se da, naravno sasvim razumljivo, u njoj nije bilo mjesta za razradu jedne takve konkretne alternative. Ipak, nadao sam se da bi je na ovakvom jednom mjestu možda mogli vidjeti (tek toliko da čitanje/pisanje teksta o Kardelju 2009. bude trunku manje nadrealno:)
Dakle, ukoliko su Kardeljeva vizija i ustav završili odumiranjem države koje je imalo tragican ishod, da li mislite da bi jaka država bila bolje rješenje, dakle, jaka Jugoslavija nakon krize 1968-1972? I da bi takva jaka i centralizirana Jugoslavija imala sanse za realan uspjeh nakon pada komunizma?

Dejan Jović Dejan Jović 22:54 10.02.2009

Re: Alternativa?

Hm... to više ulazi u područje fikcije, nego u ovo čime se ja bavim. "What if"... Ali dobro, da probam. Dakle, da je slučajno prevladao staljinizam 1948, ili da je Ranković pobijedio 1966, socijalizam bi se svakako raspao bez obzira. Ako bi se socijalizam raspao, vjerojatno bi se raspala i Jugoslavija - imamo takve slučajeve u SSSR-u i Čehoslovačkoj, i u Istočnoj Njemačkoj, na drukčiji način. Sve socijalističke zemlje temeljile su se na ideologiji, i mislim da jednom bez te ideologije, teško da su mogle preživjeti. To se naročito odnosi na višenacionalne federacije.

Uostalom, ni liberalne demokracije ne bi mogle preživjeti pad liberalne ideologije. Mislite li da bi Velika Britanija (tj. Ujedinjeno Kraljevstvo - da budem još precizniji) preživjela da je Zapad izgubio ideološki Hladni rat, i da je cijeli Zapad, uključujući onda i nju, postao socijalistički? Ne vjerujem. Neka danas Wales postane komunistički, i UK se raspada automatski. Neka Luksemburg postane bilo što osim liberalne demokracije, i EU je na putu raspada. Jer, ideologija ("zajedničke vrijednosti" veže i te zemlje, a ne samo bivše komunističke.

Ali, u jednom aspektu mislim da bi bilo drukčije: da je bio staljinizam, mislim da ne bi došlo do tako velikog kaosa, nego bi raspad bio vjerojatno kontroliraniji, a to znači, bilo bi manje rizika i manje šanse da se dogodi potpuni breakdown. Diktatorska se društva lakše transformiranju u demokratska, od poludiktatura. Možda zato što je lakše kontrolirati tranziciju iz jednog poretka u drugi, ako postoji jasno definiran, i JEDAN centar, nego kad ih ima više. Sovjetski Savez se - uglavnom zbog toga - raspao bez tako velikog nasilja. Ne kažem da ga nije bilo - bilo ga je: u Kavkazu, pa i u Baltiku, u Centralnoj Aziji, u Čečniji, itd - ali ipak ne kao što je bilo kod nas.

Drugo, nesretna okolnost Jugoslavije je bila u tome što je u njoj (i jedino u njoj) svaki od njenih naroda bio u poziciji da je manjina u odnosu na cjelokupno stanovništvo. Demokracija je - prije svega - vladavina većine, i u njoj postaje važno da li netko ima 8 miliona glasova, ili ima pola miliona. (To u diktaturi nije važno, ne glasa se, pa nema veze tko je velik a tko mali. Male grupe nekad mogu dobiti više od diktatora, nego što bi mogle ostvariti u demokraciji na izborima). Budući da je svako mogao potencijalno biti "nadglasan" (i Srbi, također, jer i oni su bili samo 38 % ukupnog stanovništva, dakle nisu bili većina), svatko je rezonirao logikom: "A što bih ja bio manjina u velikoj državi, koju kontroliraju meni neprijateljski Drugi, ako mogu biti većina u manjoj, koju kontroliram ja".

U Čehoslovačkoj i SSSR-u to nije bio slučaj. U njima ni Česi ni Rusi nisu imali šta izgubiti uvođenjem demokracije. Štoviše, mogli su samo dobiti - jer im je status "većine" omogućavao da se osjećaju sigurno.

Ideologija u kojoj je pojam "manjina" bio tretiran kao politički nekorektan (pa je bio izbačen iz upotrebe), stvorila je pretpostavke da su se - jednom kad se demokracija pojavila - svi plašili da će postati "manjina". I, evo nas, tu smo gdje smo: strah od "preglasavanja" stvara potrebu da se "štitimo", a to onda vodi u sukobe... itd...itd...itd...

Dakle: da je bila staljinistička, a) ne bi opstala, i b) ne bi se raspala tako krvavo.

Uvođenje demokracije, međutim, u pojedinim njenim republikama - prije svega u BiH - bi vjerojatno stvorio tenzije, a možda i rat bez obzira. Rat u BiH, ne zaboravimo, nije počeo odmah kad se raspao socijalizam, nego kad se raspala koalicija SDA-SDS-HDZ, tj. kad se dosljedno primijenilo jedno od osnovnih pravila demokracije: da VEĆINA odlučuje. Taj rat bio je, dakle, u najmanju ruku u jednakoj mjeri - posljedica demokracije, kao što je bio i posljedica anarhije nastale raspadom socijalizma...

...
misterno misterno 15:30 11.02.2009

Re: Alternativa?

Dejane, uistinu hvala na Vašem odgovoru, možda čak i novom blog-postu! – stoga i ovaj moj odgovor uistinu dolazi tek kao komentar/zahvala na to što ste odgovorili, bez očekivanja ikakvog odgovora)
Sigurno da ovakve prognoze ne spadaju u dio akademskog rada, no, nekako mislim da je u prirodi čovjeka koji proučava i daje dijagnoze/teorije o jednom prošlom razdoblju, rekonstruira intelektualnu povijest jedne epohe, da misli i o mogućim alternativama, naposljetku takvo jedno mišljenje ponekad može postati i dijelom same analize, tipa– da, završilo se loše, ali realno gledano, u takvom kontekstu, ipak je to bilo najbolje moguće rješenje, dakle ev. druge opcije zasigurno bi se pokazale još gorim.
U konkretnom slučaju (a prema vašem odgovoru čini mi se da je to i kod Vas slučaj), ako se s dozom turobnosti komentira projekt slabe države (iako ja bih prije rekao decentralizirane, a ne slabe), postoji mogućnost da se iza takvog stava stoji neko, barem podsvjesno, uvjerenje, da bi suprotno rješenje bilo možda bolje, barem u nekom pogledu. Eto, ako sam shvatio Vi ste dali (ok, ad hoc i na moje trazenje:) zanimljivu hipotezu, da je SFRJ bila staljinistička, da bi se padom komunizma svejedno raspala, ali da je postojala šansa da bi se raspala manje krvavo.
Ovo što ste naveli kako u SFRJ nitko nije bio većina (narocito nakon pada Rankovica), ili bolje reći obrnuto – kako su svi bili manjina (sto je u recentnoj političkoj praksi bila znatno češća formulacija) mislim da je to ključ čitave SFRJ. To je mislim i izvor svih negativnih percepcija koja postoje u gotovo svim republikama nasljednicama – gdje se svi stavljaju u poziciju glavne žrtve. Ipak, tu činjenicu po meni ne bi se smjelo relativizirati ni pretjerano potencirati - istina da nije postojalo većinskog naroda, no između njih je ipak postojala određena gradacija, koja je imala bitne reperkusije.
Inace, kao i uvijek u Vasem postu uistinu ima puno zanimljivih polemickih stvari/teza (primjerice dok usporedba razlicitog polozaja i ocekivanja Srba/SFRJ i Ceha/CSSR u osvit demokracije i pada komunizma drzi vodu, po meni to nije slučaj sa usporedbom Srba/SFRJ i Rusije/SSSR), ali s obzirom da sva ona povlače šira pitanja – ostavit ću to za neku drugu priliku – naime, ne sumnjam da ćete se tih i srodnih tema još doticati:)
Dragan Pavlicevic Dragan Pavlicevic 05:06 10.02.2009

Tranziciona tvorevina



Hvala na ovom tekstu, izuzetno je zanimljiv. Preporuka!

[quoteU tom je smislu, Kardelj doista govorio o Jugoslaviji kao „tranzicijskoj tvorevini". ]

Ovo mi je zanimljivo jel sam ranije nalazio ovakav Kardeljev stav kod tekstova drugih izucavalaca, ALI u kontekstu nacionalizma - kao Kardelj je bio svestan da je YU vrlo moguce samo vozilo (prevashodno) Hrvatske i Slovenije ka sopstvenim drzavama? Ja sam rodjen posle njegove smrti pa ne znam ali me zanima da li dopustate da bi mogli postojati makar i tragovi istine u ovakvom tumacenju?

Zanimljivo je isto sto Kineska Komunisticka Partija i dan danas kaze da je danasnja Kina - socijalisticka sa kineskim ( citaj kapitalistickim) karakteristikama - u stvari, 'tranziciona tvorevina" ka pravom komunizmu. Ko ce tu znati sta je tu opijum za mase a sta stvarno na pameti onih koji zaista odlucuju?
drug.clan drug.clan 14:37 10.02.2009

Re: Tranziciona tvorevina

Dragan Pavlicevic


Hvala na ovom tekstu, izuzetno je zanimljiv. Preporuka!

[quoteU tom je smislu, Kardelj doista govorio o Jugoslaviji kao „tranzicijskoj tvorevini". ]

Ovo mi je zanimljivo jel sam ranije nalazio ovakav Kardeljev stav kod tekstova drugih izucavalaca, ALI u kontekstu nacionalizma - kao Kardelj je bio svestan da je YU vrlo moguce samo vozilo (prevashodno) Hrvatske i Slovenije ka sopstvenim drzavama? Ja sam rodjen posle njegove smrti pa ne znam ali me zanima da li dopustate da bi mogli postojati makar i tragovi istine u ovakvom tumacenju?

Zanimljivo je isto sto Kineska Komunisticka Partija i dan danas kaze da je danasnja Kina - socijalisticka sa kineskim ( citaj kapitalistickim) karakteristikama - u stvari, 'tranziciona tvorevina" ka pravom komunizmu. Ko ce tu znati sta je tu opijum za mase a sta stvarno na pameti onih koji zaista odlucuju?


Ono sto je zajednicko za obe "tranzicione tvorevine" je dramatican ekonomski rast i naglo povecanje zivotnog standarda stanovnistva.

Nadan se da kina nece propasti zbog politickih problema!
49 41 49 41 21:37 10.02.2009

Re: Tranziciona tvorevina

Nadan se da kina nece propasti zbog politickih problema!

Nekad je bila "odomacena krilatica":
ZUTI ZUTUJU, A CRVENI PUTUJU !

U doba Mao Ce Tunga; njegovi i nasi CRVENI su putovali SVUDA.

medjutim92 medjutim92 10:28 10.02.2009

Hvala na ovom tekstu..

.. neko ko se ne seca tog vremena iz objektivnih razloga vezanih za kalendar stvarno nema gde da vidi ozbiljnu pricu o drugovima.

Preporuka.
49 41 49 41 17:19 14.02.2009

Re: Hvala na ovom tekstu..

medjutim92
.. neko ko se ne seca tog vremena iz objektivnih razloga vezanih za kalendar stvarno nema gde da vidi ozbiljnu pricu o drugovima.

Preporuka.

gambit92 gambit92 02:22 11.02.2009

Blijedje od najblijedje sjenke

Tako su nekad na legendarnom "Po vasem izboru" radio Zagreba prevodili "A Whiter Shade of Pale" grupe Procol Harum. Otprilike, tako se sjecam Kardelja... ali ostala je anegdota od prije trideset godina. Nalazio sam se u JNA i gledali smo prenos sahrane, prvo u direktnom prenosu, a zatim i reprizu na popodnevnoj "nastavi". Mislim da su Kardelja kremirali i da su nosili urnu sa pepelom. Moj drugar J. iz jednog makedonskog sela, nenavikao na razlicite oblike sahrane, a ocekejuci sanducinu, na reprizi nije mogao da izdrzi, pa me glasno upita: "Dobro, a 'de je bre taj Kardel?!". Bas tako, Kardel, ne Kardelj...
sport.lili sport.lili 13:10 11.02.2009

Literatura

Postovani Dejane,
Da li mozete preporuciti neku zanimljivu literaturu na temu ekonomije u SFRJ?
Hvala.
antioksidant antioksidant 13:57 11.02.2009

Re: Literatura

Postovani Dejane,
Da li mozete preporuciti neku zanimljivu literaturu na temu ekonomije u SFRJ?
Hvala.
*novo


evo ovde. mada se ista literatura odnosi i na srj i na sfrj
49 41 49 41 00:58 12.02.2009

Casna PIONIRSKA

blackbox92 blackbox92 01:56 12.02.2009

Re: Casna PIONIRSKA

49 41

A u šta se današnja deca zaklinju.Da će bežati iz škole, prebijati vršnjake i mlađe, da će im idoli biti žestoki momci i bogati na sumnjiv način, da ne treba učiti jer je to štreberski i dako se ne postaje neko ko je u priči mslem, ono znaš brte,znači,jbte, a o tome da će ceniti druge tek ni govora.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana