Priča jedne "Crne ovce"

Koliko će još vode kroz Banja Luku proteći  dok mi ne postanemo dio Evrope, iako se na karti iste možemo pronaći za par sekundi. Koliko ćemo još morati da se trudimo , izvinjavamo, dokazujemo, dok nas evropska braća sa kojima već stoljećima živimo u istoj stalno sa te karte brišu ili da se izrazim ljepše usitnjavaju. Ipak treba shvatiti i priznati da tako treba I da je to za naše dobro, mi smo crne ovce koje treba ošišati I pokazati im ( kako evropska braća kažu “usmjeriti”)  kako se bijele ovce koje su članice  Integralnog Evropskog tora ponašaju! Zamislite kako bi nam bilo da smo u jugoistocnoj Aziji, kome bi tada morali dokazivati da je Zapadni Balkan u Evropi  (nedavno su Bugari i Rumuni svojom teoremom dokazali da je Istočni Balkan u Evropi). Ko bi onda brinuo za nas, ko bi nas usmjeravao, ko bi nam zadavao domaće zadatke, čijim  rješavanje dobijamo indulgenciju I doživljamo metamorfozu “od Varvara do evropskih Nobila” ili “ Od perifernog Plebsa do integralne bijele evropske ovce”. Malo kome se pruža takva šansa da nakon stotinu ispunjenih zadataka postane dio onoga čega je dio već više od 1000 godina. Jedinstvena šansa! Malo je ko takvu šansu znao iskoristiti kao naši političari. Odlučno su ušli u taj epohalni projekat i dokazali da su dostojni titule koja se već 20 godina koristi u našim zemljama, titule “Pastira raskomadanog stada”, teško je takvu titulu zaslužiti. Još teže je bremenitu titulu I nositi, ali naši pastiri te titule zbog naroda bestidno i ponosno nose na svojim plećima. Svojim iscrpnim trudom I zalaganjem za svoj narod, za svoje uplašeno I raskomadano stado, pridobiše oni simpatije Evropske braće. Tolike neizmjerne simpatije da me podsjećaju na onog dječaka koga su štitili I voljeli a on na kraju najviše batina dobio. Elem, sad treba ispasti Varvarin pred kulturnim , civilizovanim ihumanim svijetom pa im reći: “Volite nas malo manje”, ili “Malo manje za nas brigu vodite”. A nije to u redu., gdje će nam duša? Ne možeš tako ljude uvrijediti a oni tolike simpatije gaje prema nama. Na kraj pameti mi ne bi palo da pomislim da nas naša Evropska braća ne vole, to je nemoguće, braća naša slatka koji nemaju ni najmanje doze cinizma, niti jednu trunku koristoljubivosti,  koji nasuprot ovome što govorim pokazuju svoj humanizam, prema nama veoma ugroženoj vrsti crne ovce kojoj prijeti izumiranje ako ostane crna.(Ljudi! Pa mi ionako po svim  Evropskim satovima  kasnimo za red za šišanje crnog ruha. Bugari i Rumuni nisu više crne ovce, sad su bijele I srećni su što to teško ruho sa sebe zbaciše). Kad bi sve gore navedeno I u najcnjem snu pomislio ne bih imao srca da im kažem! Naši savjesni I pošteni političari to takođe to ne bi mogli, gdje još tu obavezu da im  namećemo  ( a u ostalom to niko i neće), kad su ljudi tu gdje jesu zbog nas, nikakav lični interes ne dovodi se u pitanje. Nabrajajući njihove epitete zaboravih da pomenem epitet “ZAHVALNI”. Toliko zahvalni da su našoj Evropskoj braći I njihovim srodnicima po babinoj liniji Amerikancima (takođe divnim, izuzetno skromnim I pravičnim ljudima) poklonili 15 procenata naše najplodnije oranice! Bolje da tuda prolazi kanal opijuma trgovine ljudi, I islamskog fundamentalizma, nego da mi oremo svoju oranicu, zemlju zlatonosnu pradjedova naših. Umalo da zaboravim da pomenem da na toj našoj zemlji što poklonismo ima nešto malo pravoslavnih manastira, koje su vjekovima prije gradili I u amanet nam ostavili stari pastiri roda našeg, (koje bi bilo bolje da zaboravimo što prije, previše se ističemo), tako reći uzalud ih gradiše, jer šta će nama nešto što može posvedočiti naše postojanje na ovim prostorima više od 1000 godina, I što bi moglo spriječiti naš ulazak u Integralni Evropski tor. Bez laganja, ionako niko I ne ide u te stare kuće sa krstovima I moli se Gospodu ( ko god taj gospodin bio?). Ima nekih Crnih ovaca, koji će reći da su nam tu zemlju Evropska braća ukrala zarad interesa svojih I interesa njihovih interesa svojih rođaka po babinoj liniji! Takve ovce odmah treba istjerati iz reda za šišanje. Neka zauvjek ostanu crne! Sa njima nemamo nikakve šanse da uđemo u Integralni tor, a zbog toga bi čitavu vječnost mogli ostati Srbi! Zamislite tu katastrofu, da ostanemo jedan mali prkosni narod, obilate istorije i tradicije, umjesto da se lijepo pomiješamo sa ostatkom bijelih ovaca I Integralnog stada, pa maker I ne imali bijelo već sivo ruho, I to nam je dovoljno. Što mi samo da budemo crni? Zar ne? Zato , šišajte nas Evropska braćo, jedva čekamo! Na sve pristajemo! Svega se odričemo! Sve priznajemo! Sve vam dajemo! Uzmite ( ako šta ima uzeti), samo nas ne odbacujte I ne dajte nam da sami plovimo velikim morima, na dajte nam da sami putujemo širokim drumovima (mi to sami nikad nismo znali, uvjek sa nekim prijateljima), Pustite nas da kao što su mnogi pripadnici moga stada prije mene rekli : “Da privežemo mali srpski brod uz veliku Evropsku lađu”. Da plovimo morima univerzuma zajedno, maker zajedno I potonuli, ako ništa, sa prijateljima ćemo potonuti, a sa prijateljima je uvijek ljepše nego sa dušmanima.

A zna se ko je kome ko!                                                                       

Banja Luka 09.02.2009