Naša Borba, 13.08.1941

oort RSS / 10.02.2009. u 14:23

APEL SRPSKOM NARODU

Srpski narod dozivljava teske dane. U ovim sudbonosnim casovima, duznost je svakog Srbina, svakog pravog rodoljuba, da svim svojim snagama pomogne da se u zemlji sacuva mir i red, jer je samo tako moguce da se uspesno izvrsi veliko delo nacionalne obnove otadzbine i nasem napacenom narodu obezbedi bolja buducnost.
U trenuku kada ogromna vecina naseg naroda jasno uvidja da je to jedini put naseg nacionalnog spasenja, saka tudjinskih placenika i sabotera po naredbama zlocinackog boljsevizma svojom bezumnom akcijom dovodi u pitanje sve napore na sredjivanju nasih prilika i namerno pokusava da u zemlji izazove pozar unistenja i istrebljenja, u varljivoj nadi da ce time nesto pomoci svojim gospodarima.
Razbojnicke bande, sastavljene od komunista i odbeglih robijasa, koji su se odmetnuli od vlasti, upropascuju narodnu imovinu, ubijaju i pljackaju nase sugradjane i ugrozavaju zivote nevinih zena i dece.
Ovim svojim nedelima ti zlocinci dovode u pitanje opstanak celokupnog naseg stanovnistva, cele srpske nacije.
Svaki trezven i pametan Srbin, svaki dobronameran sin ove zemlje koji misli svojom glavom shvata opasnosti koje nam prete. Njegova su strahovanja opravdana kada se imaju na umu opasnosti kojima je jedna pobedjena zemlja izlozena kada se u njoj pomuti mir. Njegovo je gnusanje izazvano narocito kada se na ponudu pobednika za lojalnu saradnju, odgovara pucanjem iz zasede. Ovakav mucki i nedostojan nacin borbe ne odgovara viteskom duhu naseg naroda, i baca tesku ljagu na ceo srpski narod.
Nas narod nije komunista, niti ima ma kakve veze sa ovim medjunarodnim rusiocima nasvetijih tekovina evropske kulture. Zbog toga ne smemo vise skrstenih ruku gledati kako nas oni na nase oci guraju u ponor.
Ne smemo dopustiti da usled njihovih zlocina i ovaj deo nase zemlje, ovo ostrvo spasenja celokupnog srpskog naroda, bude ugrozeno, a nas narod desetkovan i prognan iz svojih domova.
Kucnuo je poslednji cas da se prenemo i ustanemo u odbranu svog opstanka.
Duznost je svakog pravog srpskog rodoljuba da svima silama nastane da se onemoguce paklene namere komunistickih zlocinaca.
Zato pozivamo celokupan srpski narod da odlucno u svakoj prilici i svima sredstvima pomogne nase vlasti u borbi protivu ovih zlotvora srpskog naroda i njegove buducnosti.

POTPISNICI:

Episkop niski dr. Jovan; episkop zvornicko-tuzlanski Nektarije; episkop budimljanski Valerijan; vikar Nj. Sv. Patrijarha; dr. Kosta Kumanudi, biv. pretsednik Narodne skupstine; dr. Miroslav Spalajkovic, poslanik u penziji; Aleksandar Cincar-Markovic, bivsi ministar inostranih poslova; Josif Kostic, senator i armirski djeneral u penziji; Petar V. Kosic, armiski djeneral; dr. Velizar Jankovic, ministar u penziji; Dragutin Pecic, bivsi ministar; Aleksandar Mijovic, bivsi ministar; Milan Acimovic, bivsi. ministar; dr. Svetislav Popovic, bivsi ministar; Dusan Letica, bivsi ministar; Dimitrije Ljotic, bivsi ministar; Rista Jojic, bivsi ministar; dr. Lazar Markovic, bivsi ministar; Ziza Rafajlovic, bivsi ministar i ban; Djura Jankovic, bivsi ministar; Spasoje Piletic, bivsi ministar; Panta Jovanovic, bivsi ministar; Vojislav Djordjevic, bivsi ministar; Vasa Jovanovic, bivsi ministar; Dusan Pantic, bivsi ministar; Ugrin Joksimovic, bivsi senator; dr Jovan Radonjic, senator i clan Srpske Kralj. akademije; Momcilo Jankovic, advokat i bivsi narodni poslanik; Tasa Dinic, pukovnik i biv. narodni poslanik; Djura Kotur, biv. senator; Jovan Radulovic, biv. narodni poslanik; Milan Stoimirovic-Jovanovic, biv. narodni poslanik; Dragomir Stojadinovic, bivsi narodni poslanik; dr Aleksandar Belic, predsednik Srpske Kraljevske akademije nauka; inz. Petar Micic, rektor Univerziteta; Rusomir Jankovic, pretsednik Kasacionog suda; Milan N. Jovicic, predsednik Apelacionog suda; Dragisa Leovac, zamenik pretsednika Drzavnog saveta; Milivoje Puric, pretsednik Glavne kontrole; dr. Milan Radosavljevic, guverne Narodne banke; Toma Rosandic, vajar i rektor Umetnicke likovne akademije; dr Aleksandar Jovanovic, rektor Ekonomsko-komercijalne skole; Petar Konjovic, rektor Muzicke akademije; dr Milosav Stojadinovic, ppretsednik Beogradske opstine; Nikola Belovic, pretsednik Trgovacke omladine; dr. Jovan Mijuskovic, potpredsednik Lekarske komore; Vlada Ilic, predsednik Industrijske komore; Mihailo L. Djuric, predsednik Trgovacke komore; Milan Stojanovic, tasner i pretsednik Zanatske komore; inz. Dusan Glisic, pretsednik Inzenjerske komore; Ivan M. Milicevic, potpredsednik Beogradske opstine; Bosko Bogdanovic, pomocnik ministra prosvete u penziji; Veljko Petrovic, knjizevnik i clan Srpske Kraljevske akademije nauka; Djoka Jovanovic, vajar i clan Srpske Kraljevske akademije; Ranislav Avramovic, pomocnik ministra u penziji; dr. Laza Stanojevic, prof. Univerziteta; dr. Svetomir Ristic, prof. Vise pedagoske skole; Velibor Jonic, profesor; dr. Mihailo Ilic, prof. Univerziteta; dr. Ljubomir S. Dukanac, prof. Univerziteta; Radivoje Nikolic, drz. sav. u penziji; dr. Milos Radojkovic, prof. Univerziteta; dr. Milos Moskovljevic, prof. Vise pedagoske skole; Radoje Jankovic, ministar na strani u penziji; Milos Lazarevic, ministar na strani; Branko Lazarevic, ministar na strani; dr. Milan Horvatski, pomocnik ministra; Mirko Kostic, prof. Univerziteta i biv. nar. poslanik; Nikola Stanarevic, direktor Post. stedionice; dr. Milan Kasanin, knjizevnik i direktor Muzeja; dr. Svetislav Stefanovic, knjiz.; inz. Milosav Vasiljevic, dr. Stevan Ivanic, pomocnik ministra; inz. Stanislav Josifovic, pomocnik ministra; Buda Cvijanovic, pomocnik ministra; Aleksa Matanovic, drzavni savetnik; Dragisa Zdravkovic, drzavni savetnik; Dobra Petkovic, clan Gl. kontrole; dr. Kosta Lukovic, knjizevnik i novinar; Jovan Tanovic, novinar i pretsednik izdavackog preduzeca „Politika" A. D. Jovan Tomic, prof. Univerziteta; dr. Branko Miletic, prof. Univerziteta; dr. Ivan Arkovljevic, prof. Univerziteta; inz. Djordje Mijovic, prof. Univerziteta; dr. Relja Popovic, prof. Univerziteta; Vladimir-Velmar Jankovic, knjizevnik; Djordje Peric, novinar; Sima Pandurovic, knjizevnik; Ratko Parezanin, novinar; Damljan Kovacevic, knjizevnik; dr. Viktor Novak, prof. Univerziteta; Darko Petrovic, inz.; dr. Milan Budimir, prof. Univerziteta; dr. Ljubisa Vulovic, prof. Univerziteta; dr. Voja Mladenovic, prof. Vise pedagoske skole; Teofan Ristic, docent Ekonomsko-komercijalne skole; Milorad Dimitrijevic, inz.; Dusan Vasic, protojerej; Milorad Mihailovic, protojerej; Bozidar Prokic, sudija Apelacionog suda; Milan Bozic, sudija Apelacionog suda; dr. Djordje Pesic, pretsednik „Jugorasa"; Aleksa Pop Mitic, trgovac; Rada Dimic, industrijalac; Radomir Puljevic, trgovac; Lazar Petrovic, trgovac; Nikola Simic, trgovac; Mihailo S. Svabic, direktor Hipotekarne banke Trg. fonda; Milivoje Kostic, izvoznik; Svet. J. Jelic, direktor Izvozne banke; Dimitrije Bogojevic, direktor Trgovacke banke; Jovan S. Obradovic, dir. Osiguravajuceg drustva „Dunav"; Ilija Bogdanovic, gradjevinar; Milutin Popovic, posl.; inz. Drag. Petrovic; inz. Jovan Milosavljevic; Miodrag Kuzmanovic, advokat; Franja Galijan, advokat; Slobodan D. Subotic, advokat; Drag. Saicic, inzenjer; Vlad. A. Bogdanovic, pretsednik Saveza ugostitelja; dr. Branimir Males, nac. Ministar. prosvete; Vladimir Vujic, knjizevnik; Petar J. Odavic, knjizevnik; Svetozar Spazacevic, novinar; Ljubomir Aleksic, nac. Min. prosvete; Stevan Stankovic, sekr. Akad. likovne umetnosti; Sinisa Kordic, knjizevnik i direktor gimnazije; Milan Nedeljkovic direktor skole za prim. umetnost; Mihailo Popovic, protojerej; Ilija M. Parakos, direktor „Dirisa"; Momir Veljkovic, upravnik Narodnog pozorista; Momcilo Milosevic, upravnik drzavne stamparije; dr. Jovan Gasic, glavni sekretar Beogradske berze; dr. Cvetko Gregoric, glavni sekretar Saveza industrijalaca; Nikola Petrovic, trgovac; Nikola Zivkovic, trgovac; Atanasije Urosevic, trgovac; Marinko Grujicic, izvoznik; Petar Mladenovic, direktor Cinovnicke banke; dr. Josip Spoljar, direktor Osiguravajuceg drustva; dr. Milos Trivunac, dekan i profesor Univerziteta; dr. Mihailo Radovanovic, profesor Vise pedagoske skole; dr. Pavle Vujovic, profesor Univerziteta; dr. Borivoje G. Milojevic, profesor Univerziteta; dr. Milan Mirkovic, docent Univerziteta; dr. Stanko Skerlj, profesor Univerziteta; dr. Vukic M. Micevic, vanredni profesor Univerziteta; dr. Dimitrije Antic, profesor Univerziteta; dr. M. Vidanovic, profesor Univerziteta; dr. Filip Medic, profesor Vise pedagoske skole; dr. Slobodan Popovic, prof. Univerziteta; dr. Milan Todorovic, prof. Univerziteta; dr. Radivoje Kasanin, prof. Univerziteta; dr. Dimitr. Stefanovic, prof. Univerziteta; dr. Drag. Arandjelovic, prof. Univerziteta; dr. Vanlic, profesor Vise pedagoske skole; Milutin Jovanovic, direktor banke; Vasa Petrovic, direktor banke; Milan Divjak, industrijalac; Djordje Andjelkovic, stampar; Dragutin Urosevic, trgovac; R. Jovanovic, izvoznik; Ljubomir Saracevic, izvoznik; M. Krsmanovic, protojerej; dr. Branislav Krstic, direktor Zenske uciteljske skole; inz. Andra Popovic, inz. A. Petrovic, Sergije Baltic, privatni cinovnik; dr. Dusan Uzelac, direktor Narodne banke; dr. Miloje Stoiljkovic, profesor Univerziteta; dr. Djoka Slijepcevic, docent Univerziteta; dr. Jovan Djordjevic, profesor Univerziteta; Stevan Jovanovic, nacelnik Ministarstva prosvete; Panta Arandjelovic, nacelnik Banske uprave; dr. Jovan Erdeljanovic, prof. Univerziteta; dr. Milutin Milankovic, profesor Univerziteta i clan Srpske Kraljevske akademije; dr. Toma Zivanovic, prof. Univerziteta; dr. Djordje Tasic, profesor Univerziteta; dr. Miodrag Ibrovac, profesor Univerziteta; Djurdje Stojanovic, privatni cinovnik; Nikola B. Jovanovic, generalni sekretar Udruzenja glumaca; Vladeta Dragutinovic, clan Narodnog pozorista; inz. Dusan Djordjevic, operski pevac; Nikola Cvejic, operski pevac; dr. Adam Bogosavljevic, visi savetnik Mininsarstva prosvete; Mihailo Voncina, trg.; Stevan Skoric, prets. Udruz. trg. mlekom; Jezdimir Milosavljevic, trg.; Dusan Lazic, trg.; Rista Rakocevic, skolski nadzornik; Todor Dimitrijevic, upravitelj skole; Miodrag Jankovic, upravitelj skole; Vladan S. Lapcevic, upravitelj skole; Dragan Dodos, trgovac; Aleksandar Bogojevic, direktor banke; Dimitrije Milosavljevic, trgovac; dr. Velimir Mihailovic, upravnik Opste drzavne bolnice; dr. Nikodije Blagojevic, sef Odelenja Opste drzavne bolnice; dr. Miodrag Markovic, lekar; inz. Svetozar Matijasevic, inz. Nikola Lalic; inz. Vasa Todorovic; dr. Miodrag Vracevic, lekar; dr. Zika Markovic, lekar; dr. Vlastimir Ivkovic, lekar; dr. Milica Micic-Ivanic, lekar; dr. Sima Ilic, lekar; dr. Milan Vlainac, profesor Univerziteta; dr. Nikola M. Popovic, profesor Univerziteta; dr. Vojislav Miskovic, profesor Univerziteta; dr. Sava Jankovic, privatni docent; Miodrag M. Matic, upravnik Glavnog telegrafa; Nikola Radovanovic, zamenik direktora Posta, telegrafa i telefona; Velja Pavlovic, inspektor; Ceda Radojkovic, vice-guverner Narodne banke; Slavko Teokarovic, industrijalac; Milan Janosevic, trgovac; Branislav Janosevic, trgovac; Luka Soldatovic, trgovac; Drag. A. Stula, industrijalac; Branko Stojanovic, trgovac; Milo Seferovic, visi savetnik; inzenjer Petronije Jokic, savetnik; dr. Z. Miladinovic, v. savetnik; dr. Lazar Mirkovic, profesor Univerziteta; dr. Borivoje Z. Milojevic, prof. Univerziteta; dr. Ljubomir Bajalovic, prof. Ekonomsko-komercijalne skole; inz. Dragomir Jovanovic, profesor Univerziteta; dr. Ivan Djaja, prof. Univerziteta; dr. Ilija Przic, profesor Univerziteta; dr. Dusan Popovic, profesor Univerziteta; dr. Milosav Lutovac, prof. Ekonomsko-komercijalne skole; dr. Mil. V. Jovic, prof. Ekonomsko-komercijalne skole; dr. Simeon Gacesa, prof. Ekonomsko-komercijalne skole; dr. Fehim Barjaktarovic, prof. Univerziteta; dr. Jovan Lovcevic, prof. Univerziteta; dr. Dusan Glumac, prof. Univerziteta; Svetislav Petrovic, profesor Vise pedagoske skole; dr. Branislav Stanojevic, prof. Univerziteta; dr. Milan Fotic, profesor Univerziteta; dr. Vladimir R. Petrovic, profesor; dr. Miloje M. Milojevic, profesor Muzicke akademije; dr Radoslav Brasovan, profesor Univerziteta; Radoslav Brasovan, profesor Univerziteta; dr. Dusan Boric, profesor Univerziteta; dr. Gojko Ruzic, profesor Univerziteta; dr. Milan Vladisavljevic, profesor Univerziteta; dr. Jovan J. Tucakovic, profesor Univerziteta; dr. Branislav Sljivic, profesor Univerziteta; Bozidar Stojkovic, profesor Vise pedagoske skole; dr. Ilija Djuricic, profesor Univerziteta; dr Radoslav Grujic, profesor Univerziteta; dr. Rastislav Maric, profesor Univerziteta; Dusan Milojkovi, nacelnik Ministarstva; Stanoje Protic, clan Glavne kontrole; Vlad. Bublik, direktor Osiguravajuce banke; Spasoje Spasojevic, trgovac; Zivko Sajkovic, trgovac; Jovan Kostic, visi inspektor Narodne banke; Anton Vosic, trgovac; Petar Mladenovic, trgovac; Bor. Jankovic, cl. firme Maricic i Jankovic; Mil. Stokic, clan firme Todor Mraovic; Zezelj Andra, inspektor; Radulovic Branko, savetnik Ministarstva; Vasa Jovanovic, potpredsednik Industrijske komore; Boza M. Vicentijevic, advokat; dr. St. Nizetic, lekar; dr. Bora Popovic, lekar, dr. Dobrivoje Maksimovic, lekar, sef Odeljenja Opste drzavne bolnice; Sveta Jovanovic, upravnik poste; Ilija P. Zarzevic, upravnik poste; dr Milos Radojcic, docent Univerziteta; inznjer Djordje Dimitrijevic, docent Univerziteta; dr. Nikola Konstantinovic, profesor Ekonomsko-komercijalne skole; dr. Laza Kostic, profesor Ekonomsko-komercijalne skole; Borivoje Josimovic, skolski nadzornik; Todor Lilic, profesor; Dimitrije Popovic, direktor gimnazije; Nikola Popovic, profesor; Spasenije Prica, direktor gimnazije; Nikola Kuzelj, profesor; Zivojin Djerdjevic, direktor gimnazije; Darinka Stojanovic, direktor gimnazije; inz. Branislav Kojic, docent Univerziteta; dr. Rista Pesaric, docent Univerziteta; inz. Milos Martic, docent Univerziteta; Panta Sobajic, direktor gimnazije; D. L. Spasic, direktor Osiguravajuceg drustva; Milos Petrovic, trgovac; T. Tutunkovic, trgovac; Radoslav Pavlovic, ucitelj; Dusan S. Tomic, profesor Univerziteta; Stevan Stevanovic, docent Univerziteta; inz. Sima Milutinovic; inz. Aleksandar B. Damjanovic, univerzitetski docent; Jordan Petrovic, inzenjer; Dusan J. Vitas, inzenjer; dr. Milos Misirlic, lekar; dr. Vladimir Cavka, lekar; dr. M. Jovcic, lekar, sef Odeljenja; dr Stevanovic Cupara, asistent; Jovan Popovic, inzenjer; Laza Savkov, inzenjer; dr. Stevan Vasojevic, lekar; dr. Milovan Banic, lekar; dr. Petar Martinovic, lekar; Velislav Tomasevic, inzenjer; Milutin Maksimovic, inzenjer; Pavle Djordjevic, inz; dr. Jovanka Magovcevic, lekar; dr. Pavle Tucakovic, lekar; dr. Pavle Radosavljevic, lekar; dr. Dusan Gregoric, lekar; Dusan Kostic, inzenjer; Jelena Djoric, inzenjer; Bogdan Lalkovic, inzenjer; Stevan Hristic, professor Muzicke akademije; K. Manojlovic, professor Muzicke akademije; inz. Simeon Korecin, asistent Univerziteta; Radivoje Gajic, skolski nadzornik; Bogdan Potkonjak, upravitelj skole; Darinka Mitranovic, direktor gimnazije; Kosta Nikoli, direktor gimnazije; Katarina Jovicic, direktor gimnazije; Miomir Sinobad, direktor gimnazije, Pavle Vujic, student prava; Mladen Vukovic, student prava; Momcilo Knezevic, student veterine; Milan Vasovic, kand. inz.; Vekoslav Mandic, student; Mijo Pusic, radnik; Ljubomir Maksimovic, graficarski radnik; Ljubomir Milenkovic, masinski radnik; M. Kolaric, trgovac; Ranko Stamovjevic, trgovac; Milan Mojic, trgovac; Vasa Vasiljevic, trgovac, Dragutin Milicevic, trgovac; Mil. S. Milosevic, ucitelj; Drag. Milanovic, upravitelj skole; Rastimir Jovdjevic, ucitelj; Srbisav Petrovic, ucitelj; Stevan Petrovic, ucitelj; Dragan Grbic, upravitelj skole; Vlad.Piscevic, student prava; Dusan Vukovajac, student; Zarko Cakic, st. prava; Miladin Jevtic, mehanicar; Milorad Djurisic, radnik; Milan M. Milic, graf; Jevta P. Kolakovic, radnik; Dusan Ciric, obuc. radnik; V. Tadic, trgovac; D. Markovic, ucitelj; Drag. Mitrovic, ucitelj; Milan Popovic, muzic.; Franja Pozarkovic, privatni namestenik; Branko Divjan, radnik; Dragan Dodos, radnik; dr Pavle Vukasovic, lekar; dr. Sava Saulic, lekar; dr. Bojan Pirc, lekar; dr. Vladimir Korostovec, lekar; Predrag Anic, ucitelj; Milan Sapinac, upravitelj skole; Drag. Djordjevic, upravitelj skole; Aleksandar Popovic, ucitelj; Tihomir Jevtic, ucitelj; Djordje P. Jelacic, upravitelj skole; Ceda Vukovic, trgova; M. Radivojevic, trgovac; dr. Nadezda Stanojevic, lekar; dr Milorad Cortanovic, lekar; Vitomir Milenkovic, upravitelj poste; Dusan Brkic, trgovac; Marko Lazarevic, trgovac; Zivadin S. Bogdanovic, referent; dr. Vlad. Piletic, nacelnik Sanitetskog odeljenja; Cvetko Cvetkovic, v. savetnik; dr. Nikola Belosavic, lekar; dr. St. Novakovic, lekar, sef odeljenja; Ratomir Milicevic, ekonom; Ljuba Markovic, trgovac; Cedomir Neskovic, radnik; Vasa Mucibabic, radnik; Vojislav Jelenkovic, radnik; Tosa Andjelkovic, radnik; Aleksandar Nikolajevic, radnik; Milorad Vujicic, radnik; Ljubomir Smeglic, radnik; Mile Jovanovic, trgovac; Pavle Zaric, trgovac; Petar Borisavljevic, inzenjer; Djura Ilkic, preduzimac; Mica Dimitrijevic, novinar; Tosa Miletic, trgovac; Branko Karanovic, industrijalac; Milan Kremanac, advokat; Dragisa Stefanovic, industrijalac; Dusan Djuric, marinjski oficir u penziji; Aleksandar Damjanovic, inzenjer; dr. Dimitrije Gostimirovic, lekar; O. Ros, privrednik; Milivoje Dimitrijevic, restorater, Jovan Petrovic, trgovac; Sava Djurasinovic, tipograf; Bora Matic, juvelir, V. Polic, trgovac; Sava Saric, trgovac; R. D. Todorovic, trgovac; S. V. Cvijanovic, inzenjer; Anton Gruber, knjigovezac; Jovan Zivadinovic, knjizar.

Primetimo da apel izmeću ostalih nisu potpisali Miloš Đurić, Ivo Andrić i Isidora Sekulić.



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

madam_mym madam_mym 16:23 10.02.2009

100 za 1

"opasnosti kojima je jedna pobedjena zemlja izlozena "

"na ponudu pobednika za lojalnu saradnju, odgovara pucanjem iz zasede"

Kada me je nekada davno maj pokojni deda, koji je 1941. bio golobradi 17-godišnjak, pitao da li sam ikada razmišljala o tome koliko je bilo pametno da 1941. dižu ustanke šačice nenaoružanih, bosonogih studenata kojekude po Kraljevini, a ni svetskim silama kao što su bile u to vreme Rusija, Francuska i Engleska to još nije padalo na pamet, tj. nije bilo ni pomena o nekom organizovanom pružanju otpora Hitleru, ja sam mislila da je moj deda izdajnik - tako su me u školi učili
Pa me onda još pitao da li sam razmišljala zašto je taj jedan ubijen baš u Kragujevcu, kad su Nemci lepo rekli da će streljati sto za jednog! Zašto nije taj jedan ubijen u Mariboru, ili u Zadru, ili... E, i tada sam mislila da je moj deda izdajnik
Pa me još pitao da li sam ikada razmišljala koliko je bilo pametno da se mobilišu nejaki, izgladneli, bosonogi, golobradi dečaci koji će da jure neprijatelja kad se on već povlači, kapitulirao je, pobogu, i povlači vojsku sa svih frontova, a naša srpska deca ga jure do Srema!!! Kaže -čitava Evropa i svet su se čudili takvom potezu! I šta??? Kad su došli u ravnicu, kakvu nikada nisu ni videli, Nemci se okrenu i pokose ih! Jel to ona proljetnja žetva rana iz pesama narodnooslobodilačkih???
I pitao me šta mislim - ko je to naredio, i kome je to odgovaralo na duže staze, ko je ubio Lolu Ribara i još neke, i tako još koješta, ali kasnije, kada već nisam mislila da je bio izdajnik, kada sam mu već verovala da udžbenike iz istorije pišu oni koji prežive, kada me je bilo sramota što sam kao dete izlazila iz sobe da ne bih morala da se krstim u vreme Božića, Uskrsa i sv. Djordja, onog zimskog, a on nije pitao zašto i po njegovom naredjenju niko živi nije smeo to da me pita niti da me tera, čak ni otac!Ej, Titova pionirka sam ja bila!!!
Inače potekao je iz porodice simpatizera četničkog pokreta. Kako simpatizera - dvojica braće njegove majke su bili u četnicima (milom ili silom-ja to ne znam), i porodica je njih prihvatala i pomagala kad god je trebalo(milom ili silom-takodje ne znam). Deda je preživeo Sremski front. Dedu su posleratne vlasti zaposlile kao činovnika u Udbi, radio je na izdavanju ličnih dokumenata, i to "iz inata" njegovom ocu koji je bio predratni predsednik sela, i dobar domaćin sa oko 15-tak HA zemlje, šume i vinograda. Dedi su spremali lepu budućnost- školovanje i službu negde u gradu - da doakaju njegovom ocu tako što će mu domaćinstvo ostati bez naslednika, tj. bez domaćina koji će da ga preuzme kad stari Radijica zanemoća sasvim. Ali, stari se nije dao tako lako i izvukao je jedinca iz Udbe, Ozne, a možda ga je spasao i Golog Otoka, ko zna čime bi sve počastili jedinca nekadašnjeg seoskog kmeta.
E, bio je jako pametan čovek taj moj deda, nikada ništa silom nije hteo, i znao je kada treba i kada ne treba da pita.
Umro je od tuge za svojim sinom, za tačno 105 dana. Po nekad smo mu videli crvene, suzne oči. A kažu meštani da je bašta i garaža za poljoprivredne mašine odjekivala od njegovog plača, po nekad u suton, a po nekad u zoru.
oort oort 19:30 10.02.2009

Re: 100 za 1

Takvo je vreme bilo, kaže Pekić u Skakavcima.
Ne ponovilo se i nek nam je za pamet.
Imaš moje tiho ćutanje nad sudbinom tvoga dede.
madam_mym madam_mym 19:58 10.02.2009

Re: 100 za 1

Ne ponovilo se i nek nam je za pamet.


kamo sreće da se ne ponovi!
ali ponavlja se, opet smo gledali u nebo, opet su bombe padale, opet se mostovi rušili, opet smo decu svijali u zbegove, večerali uz sveću, napuštali ognjišta, uhodili i lobirali jedni protiv drugih.......
Šta je to sa nama, kroz vekove???

p.s. Ako imaš vremena, pročitaj Čorbu od vuka, pisao je čovek iz mog kraja, Miodrag Gligorijević-Migan.
oort oort 20:23 10.02.2009

Re: 100 za 1

Šta je to sa nama, kroz vekove???

pekić piše, opet u skakavcima, njegov otac je bio visoki državni policijski činovnik na cetinju. beše tu jedna gradska bitanga, i ceo dan obigravala oko pekića i govorila mu "ja sam komunista, uhapsi me!" pekićevom ocu dojadi i kaže "pa šta ako si komunista, što da te hapsim" "rušim državni poredak", kaže ovaj "marš odavde, ako će takvi kao ti da sruše ovu zemlju onda je i treba da se sruši!"
i piše dalje pekić o salonskim beograđanima pred kraj 2 svetskog rata i njihovim očekivanjima kako će komunizam pasti i britanci doći "do božića, najdalje do gospojine!"
eto to je. autokratija/monarhija/demokratija je za naše elite uvek bila samo razlog za ličnu korist i bogaćenje. milošević nije srušen što je komandovao da se ubija, pljačka i pustoši, što nas je svesno doveo do pakla hiperinflacije, što nas je ... ma što da ti nabrajam?; on je srušen jer su se nakupili drugi koji su mnogo hteli da vladaju. to je i sam koštunica rekao 6. oktobra miloševiću kada su se sreli, odmah u prvoj rečenici: "sada sam ja predsednik". sada malo ja, kao deca oko ljuljaške.
i to je krug bez demokratskog izlaza. jedino rešenje je da se pojavi čovek koji će reći "pravimo državu", bez krađe, laži, podmetanja. otac nacije. e, njegov lik ćemo staviti na papirni novac.
madam_mym madam_mym 20:40 10.02.2009

Re: 100 za 1

"sada sam ja predsednik". sada malo ja, kao deca oko ljuljaške.


znaš kako za to kažu stari?
Bolje stara vaška da te ujeda-koja se najela, nego nova-gladna!
Ma mrzim vaške, treba ih istrebiti, što pre. Anemičan smo narod, krajne je vreme.
dunja73 dunja73 00:21 11.02.2009

Re: 100 za 1

valjda nam tako "zapisano" .. tekst je super ..i ja volim tako te teme... upravo sm te otkrila kod zeka na blog-u...
oort oort 11:24 11.02.2009

Re: 100 za 1

ma tekst nije super, meni je jako tužan. on zapravo kaže da su i naši stari dobri rođaci koje pamtimo po sedim kosama i velikoj ljubavi nekada bili mladi kao i mi, opijali se po kafanama, išli na političke mitinge, nekad im je nada bila veća od strepnje, a nekad ne, jednako kao i mi bili naivni kada su birali na izborima, da su imali jednako bedne mogućnosti izbora kao i mi, jednako ih lagale politikantske barabe, da se zapravo za 100 godina ama ništa promenilo nije. i tu je glavna panika: oni su bili naivni, i proživeli su "kukavičke" ili "herojske" živote (kako je lako deliti etikete iz tople sobe puna stomaka) u koje ih je rođena država gurala. i mi, njhovi naslednici, smo bili i ostali naivni. kakva nas nova nevolja čeka?
d_sandic d_sandic 11:10 12.02.2009

Eh kamo sreće

da je narod ovo pažljivije pročitao i sproveo u delo.
oort oort 12:14 12.02.2009

Re: Eh kamo sreće

nikada nećemo saznati šta bi bilo. ali hade da damo nekoliko razumnih hipoteza. ipak ustanak u srbiji i borba srba protiv okupatora nisu suštinski promenili ishod rata - sa ili bez, hitler bi pao. takođe, komunizam ne bi bio srušen, sa ili bez ustanka. realno je očekivati da bi i srbija kao i mađarska, rumunija, bugarska i čehoslovačka potpale pod zonu uticaja sssr - sumnjam da bi se čerčil mnogo potresao zbog zemlje koju je rođeni kralj napustio. tako bi ovde staljin vladao.
dakle, razumno je pretpostaviti da je realna dilema koja stoji iza apela sledeća: borba uz titovu vlast - uz ponos antifašističke borbe, ili lojalnost uz staljinovu vlast - uz sramotu kolaboracije. po meni to nije dilema.
d_sandic d_sandic 12:33 12.02.2009

Re: Eh kamo sreće

Da, Hitler ne bi ostao u Jugoslaviji. To je definitivno tačno. I kralj, i vlada su napustili zemlju. I to je činjenica. Kao i da je istu stvar uradila i francuska vlada, recimo. Sve vlade okupiranih zemalja su se povlačile i delovanje nastavljale iz inostranstva. Tako da ta priča pobegao kralj (dečko od 17 godina) nije nikakav argument u prilog tezi. No, vratimo se Titu i KPJ. Oni su ,u suštini, kroz formu antifašizma vodili građanski rat sa ciljem dolaska na vlast. Dakle, zloupotrebili su opštu nesreću da sprovedu svoju ideologiju. Ne obazirući se na žrtve. Srbiji je bio potreban pokret nalik francuskom Pokretu otpora koji bi izvodio sabotaže, diverzije usmerene na otežavanje kretanja Nemcima i čekao razvoj događaja na bitnim frontovima. Taj pokret bi bio okosnica šireg otpora koji je trebalo aktivirati u završnoj fazi rata. Možda bi posle Jugoslavija i pripala zoni uticaja SSSR, ali sa milion Srba više.
oort oort 13:32 12.02.2009

Re: Eh kamo sreće

tu već ulazimo u teške istorijske rasprave. kako rekoh gore, lako je sad iz tople sobe puna stomaka. ono malo istorijskih izvora koje sam čitao o tom vremenu mislim da jasno govore da srpska elita tog vremena nije bila sposobna da proizvede bilo kakav ozbiljan model otpora, pa su mi takve hipoteze teško nategnute. posebno jer za takve stvari treba duža državna tradicija od naše - srbija od 1918 do 1941 nije postojala.
d_sandic d_sandic 13:57 12.02.2009

Re: Eh kamo sreće

da srpska elita tog vremena nije bila sposobna da proizvede bilo kakav ozbiljan model otpora, pa su mi takve hipoteze teško nategnute. posebno jer za takve stvari treba duža državna tradicija od naše - srbija od 1918 do 1941 nije postojala.


Tu se ne bi složio sa vama. Srbija je imala jaka iskustva u organizaciji poluvojnih- polugerilskih grupa još u periodu pre balkanskih ratova. Za vreme WWI gerila nije prestala da postoji posle povlačenja srpske vojske preko Albanije.
oort oort 15:18 12.02.2009

Re: Eh kamo sreće

ponestaje mi podataka za dalje hipoteze. javljam se ako se uspešno naoružam za dalju raspravu!
oort oort 15:53 12.02.2009

Re: Eh kamo sreće

ovde ću dodavati linkove ka tekstovima koje sam pronašao na ovu temu. za početak evo jednog koji govori da se koncept gerilskog rata koji je bio aktivan do 1917 totalno raspao odmah 1941.
d_sandic d_sandic 16:03 12.02.2009

Re: Eh kamo sreće

oort
ovde ću dodavati linkove ka tekstovima koje sam pronašao na ovu temu. za početak evo jednog koji govori da se koncept gerilskog rata koji je bio aktivan do 1917 totalno raspao odmah 1941.


Vidim da si ozbiljno shvatio. Na netu ćeš naći sijaset tekstova u prilog i jednoj i drugoj tezi. Činjenica je da je KPJ, ne birajući sredstva, iskoristila narodni antifašizam za dolazak na vlast. Šta se posle događalo svi znamo. Niko ozbiljan i ne pokušava da opovrgne surovu nacionalizaciju, Goli otok, 133. član KZ SFRJ, jednoumlje, crvene spahije...

Dakle, vraćam se na osnovno polazište. Nesreća je što narod nije ozbiljnije shvatio citirani članak.

Pozdrav

PS
prešao sam na ti, jer je na blogu vi odraz netrpeljivosti. Pošto ne gajim slična osećanja, mislim da je ti ok...
oort oort 17:39 12.02.2009

Re: Eh kamo sreće

nemam vremena da se punom koncentracijom bavim ovim, a veoma me interesuje, jer je teza "čučanja u kukuruzu" (da se jako grubo izrazim) dosta prisutna. moja moralna podloga je borbena, osećaj da se protiv okupacije mora boriti mi je prirodan, inicijalan (lako je iz tople sobe puna stomakal, jel).
ideoligiziranje me ne interesuje. šta se događalo posle WW2 me ne interesuje. i u antifašističkom ratu i u građanskom ratu je pobedio ko je pobedio, i uradio šta je uradio. interesuje me da saznam da li je realno bilo moguće očekivati da se iz komitskog pokreta koji je izgleda bio institucionalizovan (a te se institucije raspale) bilo moguće organizovati dovoljno ozbiljan otpor fašistima da nam se svet ne smeje a rusi tlače. jer samo ta teza drži mogućnost da je iza apela stajala ideja "mi ćemo da se ukurvimo a kad se nemci uspavaju onda ćemo da ih napadamo".

većina ljudi (koja ovde dolazi da se dokaže a ne da razgovara, možda ponešto i nauči) ne može da me odbije od dostojanstvenog odnosa prema sagovorniku koga poštujem (kakav si ti) - što može da podrazumeva persiranje. ali je totalno nebitno.
oort oort 18:44 12.02.2009

Re: Eh kamo sreće

evo interesantnog linka sa tekstom o predsedniku vlade u izgnanstvu. puno toga nisam znao: da je S.J. imao 73 godine kada je postao predsednik vlade - poražavajuć podatak. te godine su pre 65 godina bile zastrašujuće. da stvarno nismo imali baš nikog mlađeg? kako da verujemo u ozbiljnost procena jednog starca? kako da verujemo u njegov integritet?
posebno su zanimljivi neki detalji: jovanovićevu težnju ka asimilaciji makedonaca (ali na naučnoj osnovi, ha!), na primer. a mom osećaju istorije najvše leže ovaj pasus:
Pravicnosti radi treba reci da ako jedan profesor nije bio u stanju da resi sukobe nastale u svetskim i domacim previranjima, to nisu mogli ni profesionalni politicari, emigranti iz ostalih zemalja Istocne Evrope. Svi su oni doziveli istu sudbinu porazene strane u ratnom ishodu.

što se tiče pokreta otpora, tekst podržava tezu o mogućem čekanju slabljenja fašizma. no, evo baš sada mi pada na pamet da je ta ideja o čekanju bila diletantska jer je totalno ignorisala opipljivu činjenicu da komunisti postoje. da su organizovani. da hoće revoluciju i vlast, da imaju podršku spolja. da nisu tek šaka tuđinskih plaćenika i sabotera, kako ih apel naziva (zaboga, pa bili su par godina ranije povod za uvođenje diktature u jugoslaviji?!). koji naravno neće čekati da se saveznici iskrcaju "do božića, najdalje do gospojine"...
čekalica kao rešenje mi sada izgleda kao rešavanje sistema od 2 jednačine sa 3 nepoznate...
d_sandic d_sandic 08:42 13.02.2009

Re: Eh kamo sreće

osećaj da se protiv okupacije mora boriti mi je prirodan, inicijalan (lako je iz tople sobe puna stomakal, jel).


Prijatelju,

iza mene je 4 godine rata u Bosni. Ta teorija o toploj sobi me je zaobišla u mojim dvadesetim.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana