Scream for me Belgrade bile su reči Bruce Dickinson-a nakon kojih se iz 15.000
grla prolomio vrisak koji se pamti do kraja života. Skoro dva sata svirke i to kakve!
Hitovi su se ređali jedan za drugim. 2 Minutes To Midnight, Wasted Years, The Number
Of The Beast, Run To The Hills, Iron Maiden, Fear Of The Dark, Hallowed Be Thy Name...
Atmosfera za pamćenje, Brus koji je ceo koncert pretčao i skakao sa zvučnika na binu
pa sa zida na... ko zna gde. Perfektno muziciranje Steve Harris-a, Dave Murray-a,
Adrian Smith-a, Nicko McBrain-a i Janick Gers-a. Publika koju bi poželeo da ima svaki
bend na ovom svetu, cela Arena i svako zna svaki stih svake pesme, fanovi kakve retko
koja grupa ima.
I još nešto, samo želim da napomenem još jednom da me je Brus Dikinson ponovo
oduševio. Pa čovek ima ravno 50 godina, za neverovati kakve vratolomije pravi na onoj
ogromantnoj bini. Sa svojih 36 godina i kao još uvek aktvan sportista dobro bih razmislio
da li sam sposoban da sve to istrčim i izpreskačem :) A Brus inače vrsni istoričar,
strastveni mačevalac, pisac tri tiražne knjige, napisao je i nekoliko filmskih scenarija,
bio je i producent, voditelj na BBC radiju, radio je i emisije za Discovery, bio je i glumac
i voli da leti u one krajeve u koje niko neće jer on je ujedno i profesionalni kapetan
linijskih letova, danas nam je svima pokazao kako se voli muzika, kako se voli Metal,
kako se voli Rok i kako se poštuje publika koja dolazi na koncerte.
A ja, evo dobro sam, živ sam mada još pod utiskom velikog spektakla.
Grlo sam pocepao na sto delova ali sam uspeo da opalim nekoliko fotografija na kojima
se na žalost ne vide vatrometi, svetlosni efekti, vatre koje plamte iz zida, velike
prskalice... ali vidi se Edi i nadam se da se vidi bar deo atmosfere iz Arene. Bilo
je ovo veče za pamćenje, kao i ono iz 2007. Beograde bio si divan, hvala TI.
Ova zadnja fotka je ustvari prva ali nije bitno, popio sam jedan crni Ginis pa nek ide život ;)