02.09.
Penzionisani britanski general Majkl Dzekson ostro je kritikovao americkog arhitektu invazije na Irak Donalda Ramsfelda.Oznacio ga je kao najodgovornijeg coveka za haos u ovoj arapskoj zemlji.”Intelektualni bankrot”-rekao je general Dzekson koji je sve do prosle godina bio nacelnik generalstaba britanske vojske.
03.09
Iracka zastava istaknuta je na palati nekadasenjg diktatora Sadama Huseina u Basri.Ovaj kompleks koristile su britanske snage odmah posle invazije na ovu zemlju.Britanci su se danas povukli na aerodrom,i Basra je ponovo grad kome upravljaju Iracani.Ovo je pocetak britanskog povlacenja iz Iraka.
Cesto me pitaju:”Sta je to krenul naopako u Iraku,zasto,ko je i sta pogresio”.Na prvi mah pitanje komplikovano,ali u stvari i nije.Boravio sam u Iraku neposredno pred rat,i stigao par dana posto se zavrsio.Video sve greske koje su Amerikanci pocinili,ali Amerikanci kao Amerikanci,misle da sve najbolje znaju i da ne treba da pitaju za savet.(Nisam ni mislio da treba da pitaju mene,nego neke koji mnogo bolje znaju)
Evo spisak gresaka(po meni)
1.Planovi za posle ratni Irak poceli su da se prave neposredno pred invaziju,a i ti planovi su bili toliko maglicasti i nedefinisani,tako da kao i da nisu postojali.Neko mi je ispricao da su planovi za psleratnu Nemacku saveznici poceli da prave polovinom 1942 godine.
2.Nisam vojni strucnjak,ali je invazija izvrsena sa mnogo manjim brojem trupa nego sto je trebalo.To je bila nova Rasfeldova doktrina,da sa manjim snagama,kojim predhodi precizno bombardovanje brzo stigne do Bagdada.To je i izvedeno.Ali zatim su nastali problemi.Malo vojske koja nije bila obucena da bude i policija u isto vreme.
3.Katastrofalna odluka Ramsfelda da raspusti Iracku vojsku,policiju i sva ministarstva.Sluzbeni razlog-svi su bili clanovi Baas,Sadamove partije.Preko noci na ulicama se naslo oko tri miliona ljudi sa oruzjem,i nekoliko miliona nezaposlenih.Odjednom bez para,bez posla.
4.Procena da ce Iracani vecno da ih smatraju osloboditeljima,i da ce odmah moci da sami razvijaju gradjansko drustvo.Potpuno je prenebregnuta opasnost od Siteske osvete prema Sunima(manjima vladala vecinom)
5.Podcenjen iranski faktor.Nije blokirana granica prema Iranu.
Cim se rat zavrsio,kao i slavlje Iracana sto Sadama vise nema,obican Iracanin se zapitao sta i kako dalje.Treba shvatiti da je do tad Iracanin ziveo po pravilima koje je Sadam propisivao.Ko i gde i kako ide u skolu,ko i gde se zaposljavao,sve instrukcije su stizale ili od rukovodstva ili preko televizije.Jednostavno,Iracanin nije imao sta da razmislja.Ako nije bio clan Baas partije(a takvih je bilo malo) nije bilo kupona za hranu,nije bilo jeftine struje,nije bilo jeftinih stanova.Jednostavno to je bio “way of life”.Drzava-odnosno rezim je odredjivao sve.
Trebalo je znati da su Iracani ponosan narod.
”Hvala Amerikancima sto su nas oslobodili Sadama”.-toliko puta sam cuo na ulicama dok se jos moglo slobodno ici po restoranima.-“Ali sad neka odu i nas puste da uredimo zemlju”.
A to uredjivanje zemlje Amerikanci su zamisljali po svom modelu.I dok je vladao haos,i dok su Amerikanci pokusavala da u Iraku izgrade americko drustvo,Iracani,kojima je to bilo strano poceli su masovno da idu u dzamije,mnogo vise nego za vreme Sadama.Razlog- jednostavan,na kraju molitve cekali su lokalnog Imama da im kaze sta da rade.Za Imame Amerikanci su bili okupatori.Jug zemlje postaje pun iranskih agenata.
Preko noci su Amerikanci izbrisali strukturu vlasti u zemlji.Secam se nekoliko nedelja posle rata sef bagdadaske policije im se ponudio da organizuje red i mir na ulicama glavnog grada,ali su ga Amerikanci odbili.Odbili jer je bio clan Sadamove partije.
Da je njihovo znanje Sadamovog Iraka veoma povrsno shvatio sam jednog dana kad je u nas biro u Hotelu Palestina doslo troje Amerikanaca da popricaju “off the record” .Zanimalo ih je sta mi mislimo kako stvari idu.
Moje prvo pitanje je bilo zasto su raspustili sva ministarstva i tako dobili milionski broj nezaposlenih i nezadovoljnih Iracana. “Svi su oni bili clanovi Baas partije”.-bio je kratak odgovor. “Da li vi znate ako niste bili clan partije,a sedeli na recepciji ministarstva,da niste imali mesecno 30 jaja i desetak komada piletine i nesto brasna i zejtin”.-odgovrio sam.-“I kakve veze ima zena koja je sedela na ulazu,sad je je nezaposlena,sedi na ulici,ima najmanje troje dece,i ona treba da Vas voli. “A stvarno”.-rece jedan od Amerikanaca.”Zanimljivo”
Zatim sam ih pitao,zasto nema neki TV program.Rekose da nije potrebno jer sad ima nezavisne stampe,Iracani mogu da citaju novine. “A il znate da Iracani za vreme Sadama nisu mnog ni citali novine”.-odgovorih.-“Sadam je koristio televiziju za sve sto je bilo vazno da im se kaze,oni ljudi cekaju da ih neko organizuje,oni ljudi ako nesto vide na TV onda im je to vazno”. Nisam dobio odgovor,brzo su otisli i vise nikad nisu dosli.”Ovo se nece dobro zavrsiti”-rekoh sebi.
Jednostavno Amerikanci su ignorisali sve ono sto je do tad postojalo u Iraku,ignorilsali su istoriju,ignorisali su cinjenicu da je sunitska manjina vladala nad sitskom vecinom.Ponasali su se kao kolonizatori koji su tu dosli da vladaju zemljoma a ne samo da ih oslobode tiranina.Nije bilo struje(bilo za vreme Sadama),nije bilo benzina(bilo za vreme Sadama),nije bilo vode(bilo za vreme Sadama)nije bilo policije,nego americki vojnici koji su paranoicno prvo pucali,pa onda gledali gde i na koga pucaju.Danima je kukao i molio direktor baghdadske toplane da dodju nemacki inzenjeri koji su je gradili i da je poprave.”Ne” bio je odgovor.”Mi Amerikanci cemo to da popravimo”.Nisu znali,te Bagdad danima nije imao struju i vodu.
Za razliku od Amerikanaca Britanci su u Basri postupili mnogo pametnije(zbog duzeg kolinijalnog iskustva).Kad su usli u Basru odmah su kontaktirali lokalne vodje i napravili neku vrstu dogovora,”Mi smo tu,necemo Vas dirati,ali ni Vi nas”,i tako su britanski vojnici dugo mogli da patroliraju Basrom bez slemova.
Kad je u Bagdad stigao britanski diplomata da otvori ambasadu,koju je jedan iracanin cuvao toliko godina,a i za vreme bombardovanja,otisao je do americkog privremenog upravitelja,koga je Ramsfeld postavio,i ponudio mu svoje usluge i nekoliko saveta.Cak,koliko je meni poznato nije ni saslusan.
Neki bi rekli Britanci se povlace jer Iracka vojska i policija postala organizovana sila koja moze da kontrolise grad.
Ja bih rekao da je nov britanski premijer Brown shvatio da je iracka avantura zavrsena porazom.Samo je pitanje kad ce Bush to da shvati.A nije moralo tako da se zavrsi.Iracani su divan narod i mnogo mi ih je zao.Valjda ce jednog dana ziveti u miru
PS:I ako me pitate da li je trebalo Sadama maknuti,moj odgovor je da.Mnogo zla je naneo svom narodu.Pitanje je samo kako ga je trebalo smeniti.Moj odgovor: Ne vojnom intervencijom i ne sankcijama.Koliko je Sadam naneo zla obicnom Iracaninu,toliko su zla nanele i sankcije.Ali,to nam je nesto poznato,zar ne?