Jesmo li zaratili piva radi

Najveci vrh ove planinske ljepotice nalazi se na bezmalo 1000 m nadmorske visine. Prekrivena je sumom cija najstarija stabla, da mogu pricati il da ih mozemo razumjeti, mogla bi ispricati price stotinu godina unazad. Na obroncima ove planine gdje su sumska prostranstva davno izgubila bitku s ljudima rastrkala su se sela. No nekako se cini da su se uklopila u ovaj krajolik i da su ovdje gotovo isto dugo koliko i visoki sumski visovi. Brze i hladne planinske rijeke, stanista za pastrmke, ali oduvijek i izvor pitke vode za ljude ovog kraja. Obronci planinski gotovo neprimjetno prelaze u brezuljke gdje se sam bog Dionizije, ko vjeruje, raduje svojim rajskim vrtovima vinove loze. U kotlini podno vinograda smjestio se jedan gradic.

Ovako pocinje moja prica o jednom djelu Slavonije koja se umnogome razlikuje od prvih asocijacija koje vecina od vas ima kad razmislja o Slavoniji, pri tome misleci na pitome nepregledne ravnice te usorena slavonska sela. Pod sjeverozapadnim obroncima planine Psunj tece Rijeka Pakra oko koje je i ove zime usnio jedan slavonski gradic.

Pakrac se prvi put u zvanicnim spisima spominje jos u 13 vijeku. Bas negdje u ovo vreme, ili tacnije 1256 godine, ovdje je osnovana prva kovnica novca koja ce iznjedriti kovanicu ili slavonski banovac s cije ce prednje strane biti obrisi kune u trku izmedju dvije rijeke. Ovaj danas prihvacen slavonski grb ujedno jeste i sluzbeni grb grada Pakraca. Mozda u ovome treba traziti razlog zasto gradjani Hrvatske svoju domacu valutu umijesto dinara odlucise nazvati bas kunom.

 
17 stoljece donijet ce oslobadjanje ovog kraja od 150 godisnje turske vladavine i sem gradjevine svojevrsnog spomenika kulture, koja samo u svom nazivu “spahijski podrum” sadrzi vise jezicke nego neke druge ostatke turske vladavine, ovaj grad vam nece otkriti nikakve druge tragove osmanlijskog prisustva. Srbi ce u ove krajeve prvi put organizirano poceti stizati pod Arsenijom III Carnojevicem i kasnije. Kao rezultat austrougarskih povlastica za osnovani region vojne Krajine Pakrac ce sve vise postajati duhovno i kulturno srediste srpskog naroda ovog podrucja. Veci dio starog jezgra grada bit ce kupljen od strane Srpske Pravoslavne Crkve koja ce Pakrac 1705 i zvanicno proglasiti za centar novo osnovane Eparhije Slavonske. Nekoliko decenija poslje bit ce sagradjen znameniti Vladicanski dvor i odma preko puta hram Svete Trojice. U isto vreme samo koju godinu ranije u Pakracu sagradjena je i glavna gradska rimokatolicka crkva Uzvisenja Presvete Bogorodice. Gradska sinagoga izgradjena 1875 nazalost nece prezivjeti pakao drugog svjetskog rata. Pakracka bogoslovija osnovana u prvoj polovici 18 vijeka ce vremenom prerasti u srpsku uciteljsku skolu koju ce pohadjati i pripadnici drugih vjera sem pravoslavne.

I poslje svih strahota drugog svjetskog rata o kojima svjedoci spomen podrucje bivseg zloglasnog logora Jasenovac, cinilo se da ovo podrucje velikim koracima grabi napred. Pakrac kao i druga mjesta posljeratne Jugoslavije izgradjivao se u moderan grad, ali u jednom, cinilo se mnogo bitnijem, prednjacio je ispred drugih: po popisu iz 1981 Pakrac je bio na prvom mjestu u bivsoj nam drzavi po broju svojih stanovnika koji su se izjasnjivali kao Jugosloveni, nacije koja ce deceniju kasnije podjeliti sudbinu istoimene drzave. Razlog najbrojnije zajednice mjesanih brakova, te da je nesto vise od cetvrtine stanovnistva se osjecalo i pisalo Jugoslovenima, mozda treba traziti u multinacionalnom i multikulturnom saastavu ovog kraja. Prije rata 1991 uz Srbe koji su bili procentualno najbrojniji ovdje su zivjeli i Hrvati, Italijani, Cesi, Ukrajinci, te u manjem broju Njemci, Madjari i Jevreji. Talijanska zajednica ovdje je najkompaktnija i najbrojnija poslje naravno Istre. Italijani su ovdje izmedju ostalog bili cjenjeni majstori spravljanja konjskih kobasica. Setaliste uz rijeku Pakru u samom centru grada Pakracani znaju pod nazivom “Venecija”. Ima li ovo veze s sugradjanima talijanskog porijekla, ili je vise stvar mastovitosti svih gradjana tesko je reci.

Pakrac je jos po necemu drzao doduse ne toliko slavno prvo mijesto u bivsoj nam drzavi. Naime ako je vjerovati statistici i iskrenosti ispitanika gradjani Pakraca, bili su te 1981 najvece pivopije. Razloge da je ovdje popijeno najvise piva po glavi stanovnika mozda treba traziti u ceskom receptu spravljenja piva. Jos 1840 osnovana je tvornica piva u susjednom Daruvaru cija ce najpoznatija marka postati i ostati “Starocesko pivo”. Na svom gostovanju u Pakracu Bora Corba nije krijo svoje zadovoljstvo kad je otkrio pivo spravljeno po ceskom receptu. Ostaje pitanje ko je “Corbi” ukazao na pravi put. Mozda njegov tadasnji gitarista Momcilo Bajagic Bajaga koji je i sam rodjen u ovom kraju, tacnije receno u Grubisnom Polju. Bila su to neka sretna vremena kojih nismo bili svijesni kad su ovaj kraj posjecivali Corba, ”Prljavci” ili ikone narodne muzike kao sto su Lepa Brena, Miroslav Ilic ili Mitar Miric koji su svoja gostovanja odrzavali na lipickim bazenima. Bila su to vremena kad ste u parku mogli sretati reprezentativce FK Crvene Zvezde koji su dolazil na pripreme u turisticko mjesto Lipik na samo 4 km od Pakraca.Kad su se u lipickom kursalonu odrzavale modne revije I ciji je nocni zivot privlacio mlade iz okolnih gradova.

Onda je stigao i zlokobni mart 1991. Pakrac su poceli posjecivati neki drugi i drugaciji poznati ljudi; tadasnji potpredsjednik SFRJ Stjepan Mesic, general JNA Blagoja Adzic, minister policije RH Josip Boljkovac, predsjednik SDS-a Dr Jovan Raskovic.
 
Ime ovog malog slavonskog gradica naci ce se tih prvih martovskih dana 1991 na stranicama domace i svjetske stampe. Naime, Pakrac ce jos jednom osvojiti prvo mjesto doduse po mnogo cemu neslavnije od predhodnih. Bit ce to mjesto prvog oruzanog sukoba izmedju lokalnih Srba i novoformirane hrvatske vlasti. Sukob je bio kratkog daha i bez zrtava s ijedne strane. Specijalne jedinice policije iz Bjelovara i okolnih gradova brzo su stavile pod svoju kontrolu lokalnu stanicu milicije u Pakracu.

Kako je moguce da bas ovdje pod obroncima Psunja, gdje ste rijetko mogli sresti ikoga da nema nekog “drugog” u blizoj il daljoj rodbini, ovdje gdje ekonomska nerazvijenost nije stanovala ni u jednom svom obliku, ovdje gdje je bilo najvise mjesanih brakova u bivsoj nam drzavi, bas ovdje da izbije prvi oruzani sukob ciji ce nastavak usljediti na Plitvicama i ciji ce vihor donjeti rusevine, smrt, proterivanje i nista dobroga. Danas 18 godina kasnije jos uvijek se pitam jesmo li se bas toliko dobro lagali gospodo ili je ipak sve zbog tog piva?