Spremam se ja jutros da izadjem iz stana, otvarram torbu-i imam sta da vidim-nema mi novcanika. Vracam film kada sam ga poslednji put videla... Posle toga se vozila prevozom, bila guzva, ali ne prevelika. Tacno onakva kakva je bila kad su mi prosli put ukrali novcanik (pre 5-6 godina). A vodila sam racuna. Tacno onoliko koliko vodim racuna od tada kad su mi ukrali novcanik.
Ipak gledam po stanu. Menjala sam torbu prethodne veceri kad sam stigla qci. Ne, nema ga nigde u stanu. Ravnodusna onoliko koliko mogu biti jedino u sedam ujutru u takvoj situaciji. Sva doqmenta su mi bila u novcaniq. Dobro je, ipak nije bila saobracajna dozvola i zdravstvena knjizica... Bar to necu morati ponovo da vadim. Novca nije bilo toliko da bih se nervirala... Da, kartice! O, ne! Dobro je, nije mi stigao sms da su koriscene. Sto ne mora da znaci da nisu...
Dobro, sta je-tu je. Da spasavam sta se spasti moze-blokiram kartice! I smisljam kada cu naci vremena da jurim ponovno vadjenje doqmenata. I obecavam sebi da cu ovaj put definitivno doqmenta drzati van novcanika. I razmisljam da je petak 13. I kako takav maler bas na taj dan moze da se desi samo "nekome ko uopste nije sujeveran". Otvaram torbu, kad tamo-novcanik! Vec je devet sati i popustila me jutarnja ravnodusnost, nerviram se. Zasto nisam bolje pogledala? Sto sam odmah pojurila da blokiram kartice? Dobro, sta je-tu je. Vreme predvidjeno za ponovno vadjenje doqmenata cu iskoristiti da ponovo izvadim kartice.
I nije taj petak 13. tako crn...
Kasno popodne, izlazim iz auta i vidim nesto mi cudno-nema prednje tablice! Nje stvarno nema! Ne moze iskociti iz torbe ovaj put. Eto, petak 13. I ko zna kad je spala, za nju i ne znam kad sam je poslednji put videla. Rekonstruisem dogadjeje i setim se da sam se parkirala u neutaban,a smrznut sneg pre toga. Na drugom kraju grada. Da ipak proverim, mozda je tamo...
Vozim i gledam automobile. Na svim tablica stoji visoko, jedino na autima kao moj nisko ispod branika. I vidim saobracajnu miliciju ka kojoj idem. Eto, sad ce me sigurno zaustaviti-vozim bez tablica. Nisu, zaustavili su kola ispred mene.
Dolazim na mesto na kom se nadam da cu naci tablicu. Nema je. Gledam-nema. Sta cu, lepo sam ja rekla da se maleri desavaju "onima koji nisu sujeverni". U tom momentu nagazim na moju tablicu koju je vec prekrio sneg!
Tako je izgledao moj petak 13. Bas sam imala srece. Ili nisam? Ma, nema to veze sa petkom...
I, da, kao sto znate-nisam sujeverna :)