A onda dolazi gospodin Fujita....

dirtyharry RSS / 16.02.2009. u 12:26


470_123530.jpg

Direktor nečega koji sedi pored mene se okreće i počinje nešto da mi priča, onako vidno ljut. Niko nije savršen ali ovom baji smrdi iz usta kao da se taze izbljuvao. Ne znam da li je čuo za osveživače daha, Orbit, šta bilo... Prilično ošamućen držim ruku preko nosa da se ne bi onesvestio, samo mi se oči vide. Da imam maramu umesto ruke preko nosa izgledao bi' kao nindža. Klimam glavom u znak odobravanja šta kod da je reko, jer ako se upustim u bilo kakvu raspravu sa ovim prijateljem, pre ili kasnije imam da se onesvestim. Ko zna, možda čovek tako skuplja poene u diskusijama na taj način. Prosto onesvesti sagovornika.

Rad u velikoj firmi (Sony) na zapadu ima dosta prednosti ali i dosta mana. E, sad ko voli nek izvoli. Dobrim delom to može da podseća na one naše stare velike firme iz doba komunizma. Možeš i da ne dođeš na posao ponekad i niko neće ni da primeti da te nema sve dok mu ne zatrebaš.

Prvi meseci rada u Sony-ju si mi tako prolazili. Čitanje gomile knjiga, silne dokumentacije, upoznavanje sa raznoraznim ljudima i procedurama. Sve je to bilo vezano za neku svemirsku tehonlogiju koja se zove Blu-ray Java. Najkraće rečeno, pišeš software koji radi na Blu-ray disku (generacija diskova posle DVD-a). U Americi je to boom i velike su pare u igri, a ovde smo još uvek u materici i nikako da dođemo na svet. Sa tim software-om možeš recimo da download-uješ neki novi trailer sa interneta dok gledaš svoj film na Blu-ray playeru ili Play Station III. Sve u svemu tehnologija je neka čista egzotika, i ja kao neko što treba to da proapgira još ne znam koji će meni to na disku kad samo 'oću da gledam film.

Elem, jednog mirnog i učmalog popodneva je cela firma dobila mail odnekog baječija bi se titula između ostalog mogla da se prevede na našu titule "generalnog direktora". To se ne dešava često jer nema taj prijatelj vremena da se objašnjava sa nama "ostalom boranijom". Moje oskudno znanje nemackog je vrištalo da u pomoć pozovem online translator i da vidim što mi se mail onoliko crveni od nekih napomena. Video sam da je prijatelj to napisao ne da nas obavesti nešto nego zato što su prijatelji iz Japana počeli da drmaju fotelju dotičnog. Kao izaslanik nam u posetu dolazi gospodin Fujita, ili ti Fujita-san, generalni direktor HR dela firme na nivou celog Sony-ja. To je jedini baja koji može da otpusti našeg "glavonju". Na njegovu sreću poseta je bezazlenog tipa, dolazi čisto da nas obiđe.

jkgoty9-vurv-2_nq6pwhb6&AttrName=BildLr U životu nisam video toliko kolektivno ribanje ionako veoma čistog kruga firme. Dobar deo firme je sav u staklima a naravno da je angažovana neka firma da očisti sve prozore i staklene površine. Salzburg je najkišovitiji grad u Austriji. Prosto mi je bilo žao onih momaka što po ceo dan vise na istom prozoru jer čim se mrdnu na drugi počne kiša da pada.

Jedna nezgodna stvar kad radiš nešto specifično u firmi je da će svi redom da te zovu da prezentuješ to čudo tehnike na kome radiš. Ja sam mislio da sam što se tih prezentacija tiče slobodan jer sam još uvek "zelen", međutim tu sam se prešao.

Odmah sutra dan posle "kobnog" email-a stiže cela delegacija nekih kravatiranih kod mene u moju kancelariju. Počinju da mi vise nad glavom i nešto da melju na izvitoperenom nemačkom. Ovde pričaju nemački isto kao što naš narod iz južnih krajeva Srbije priča književni srpski. Što bi značilo, da hvatam svaku tređu reč i pojma nemam o čemu se radi. Onda mi je jedan on njih kada je video da ih ne zarezujem rekao na engleskom, stvar je rešena ti ćeš da prezentuješ za 2 sata Fujita-san-u Blu-ray tehnologiju i te nove svetske trendove u toj oblasti. Tako se pogodilo sada, nijedan od mojih kolega koji to treba da rade i koji imaju više iskustva nije tu. Ja sam im zadnja linija odbrane. Na moju sreću kravatirani mi kaže da ću ja samo da mu budem backup u slučaju da tehnika zakaže a on će sve da priča, pošto to mora da bude na "najvišem novou apstrakcije". Tu sam najtanji, mislim se ja. Ne mogu da pričam u prazno i da vrtim praznu priču pola sata.

Taze neobrijan, psihički se spremam da upoznam jednog od čelnih ljudi Sony-ja. Uzimam diskove za prezentaciju i idem u salu da ispovezujem silne kablove. Kao i kod nas Srba ni na zapadu ne može to bez kabla. Nabio sam se ispod stola i počeo da rovarim. To je sređeno, taman kad sam krenuo da gledam koliko sam se zamazao u prašinu, u salu upada naša delegacija. Gledaju oni mene, onako raspasanog i kažu mi ako sam završio mogu da idem ali jedan iz pozadine viče da sam mu ja backup i da moram da budem tu tokom prezentacije. Ostali me gledaju onako sa nevericom kako sam u mojoj Commodore 64 majici, neobrijan i čupav mogao uopšte da dođem tu. Ne znaju oni da se i ja mislim isto ali me niko ništa nije ni pitao.

Na samom kraju u salu upada i zvezda večeri. Jedan omanji Japanac, mada iskreno rečeno visoke nisam ni sreo. Svi sedaju na predodređena mestaa ja se osećam kao 13 prase i na moju sreću ostade jedna stolica za moju malenkost. Novo iskustvo za mene. Uvek sam se smislio o čemu li se priča na ovakvim sastancima. Zažalio sam sto sam pitao. Krenulo je gađanje grafikonima, tabelama i nekim komplikovanim izrazima. Teško mi je da pratim iako engleski znam sasvim dobro. Gledam prijatelja Japanca, on samo klima glavom i odobrava. Ne znam kako metar i po visoki Japanac sa oskudnim znanjem engleskog jezika uspeva da prati, ili možda "prati" samo iz kurtoazije.

Dolazi "moj" deo na red. Prijatelj ga je skratio maksimalno i samo u kratkim crtama objasnio o čemu se radi. Vrlo sam zadovoljan na tome ali sada ne ide da pobegnem odma'. Moram da sačekam da se prezentacija završi. Japanac na kraju prekida našeg direktora HR-a i kaže mu da mu je teško da prati. Ali da ima jedno pitanje. Ovo me je vrlo iznenadilo.

Kaže Fujita-san:"Hvalite se da imate o'de u firmi preko 40 nacionalnosti, pa me interesuje kako se salžu uopšte ti ljudi ? Recimo opšte je poznato da na istoku Japanci mrze Kineze a i Kinezi Japance, isto je i sa Koreancima, tačnije svi mrze sve. U Americi Meksikanci ne podnose Amerikance i obrnuto a vi o'de imate toliko različitih ljudi."

Ja sam ostao bez teksta a koliko sam mogao da primetim i svi ostali. Počinje tuc-muc.

Jedan direktor počinje. "Pa eto vidite, ljudi iz bivših Jugoslovenskih republika čine veliki procenat radne snage firme..."

"Da, da, u pravu ste kolega imamo dosta ljudi iz bivše Jugoslavije, oni se dobro slažu ", nadovezuje se drugi.

Ja sam sad blenuo i još sam više u čudu. Sad će da bude da se Sony ponosi sa bivšim stanovnicima Jugoslavije.

Fujita-san kome verovatno situacija nije najbolje poznata opet kurtoazno klima glavom u znak odobravanja.

Onda se ubacuje šef HR-a: "Evo recimo ovaj naš kolega je iz Srbije, eto neka on kaže."

Osećam da nešto počinje da se krčka u mom stomaku. Svi okreću pogled i gledaju u mene, očekuju da kažem nešto dobro. To je jedina stvar koju je čovek pitao. Šta da kažem ja a da bude na "najvišem nivou apstrakcije".

"Pa nemamo problema u našim odnosima u firmi, ovde nikom nije bitno ko je odakle (što je delimično tačno)", kažem ja.

"Aha, ali opet ima tu dosta mržnje, to je normalno, šta misliš odakle to datira ?", pita Fujita-san.

"Pa sa ove generacije sada iz drugog svetskog rata, to je najstarija "živa" mržnja, " nastavljam ja.

Vidim da se nikome nije svidelo ovo što sam rekao i moj HR direktor se ubacuje da izvadi situaciju.

"Da, da ali opet Austrija nije bila toliko izložena kao Nemačka u Drugom Svetskom ratu", zadovoljno konstatuje.

"Pa možda, ali Hitler je iz Austrije a ne iz Nemačke", nastavljam ja.

Odjednom tajac. Fujita-san nešto misli u sebi. Nekoliko besnih pogleda me probada. A ja sam se malo ujeo za jezik što sam istoriju učio kako treba. Na trenutak mi je palo napamet da je možda bolje da sam ih podsetio na bombardovanje Srbije '99 koje je Austrija odobrila, možda bih tako bolje prošao.

Puuu, majku mu, zaboravio sam da je Hitler tih godina šurovao sa Japancima. Kako god da se okreneš dupe ti je pozadi, u manjini sam.

Direktor nečega koji sedi pored mene se okreće i počinje nešto da mi priča, onako vidno ljut. Niko nije savršen ali ovom baji smrdi iz usta kao da se taze izbljuvao. Ne znam da li je čuo za osveživače daha, Orbit, šta bilo... Prilično ošamućen držim ruku preko nosa da se ne bi onesvestio, samo mi se oči vide. Da imam maramu umesto ruke preko nosa izgledao bi' kao nindža. Klimam glavom u znak odobravanja šta kod da je reko, jer ako se upustim u bilo kakvu raspravu sa ovim prijateljem, pre ili kasnije imam da se onesvestim. Ko zna, možda čovek tako skuplja poene u diskusijama na taj način. Prosto onesvesti sagovornika.

"No dobro, nastavlja naš HR-ovac, da li imate još neko pitanje ?"

Fujita-san nema više pitanja, svi su zadovoljni što nismo upali u neku dublju raspravu oko ovog što ja "ne volim" Austrijance...

Očekivao sam celu delegaciju da dođe da mi drši pridike ili u najmanju ruku direktora HR-a. Na moju (ili njihovu) sreću to se nije desilo. U svakom slučaju sam znao da za sledeću visoku delegaciju naću da budem pozvan ni kao backup....

Možda ću sledeći put bolje da se uklopim u "kalup", ne valja kada se razmišlja mnogo svojom glavom.

 

 



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana