Jedan konzervativni pogled rezigniranog anarhiste

r0811n RSS / 16.02.2009. u 15:35

Reći ću: Ja volim srednji vek!
I onaj rani i onaj srednji-srednji i onaj kasni.Volim svih tih hiljadu i kusur godina.
Pastrmke su tada bile vesele, mačori debeli i pokvareni, zalasci sunca - to se neda opisati, a mirisi...mirisi...jutarnje rose, sokova pokošenih livada koji se u kapima cede sa rukom iskovanih kosa, topla, zanosna isparenja stajnjaka koji se zorom trakasto šire i podvlače pod slamnate krovove kuća sa usnulim nabreklim dojkama i muškim žilama.
I mir.Mir.
S proleća se sejalo (rukom), s leta se kosilo (rukom), s jeseni se skupljalo (rukom), zimi se jelo-rukama.
I tako vekovima.
Krava u štali je imala svoje ime, sve je imalo svoje ime, i kvočka i njeni pilići.
Radnje (trgovci) zapravo i nisu postojale.Nije bilo ,,nove robe,, novih proizvoda.
Bilo je samo zanatlija.
Nije se pušilo, ni pila kafa.O raznim mirođijama i da ne govorim.
Onome gore u zamku davalo se njegovo, crkvi njeno.
I tako hiljadu godina.
Dobro, ratovalo se tu i tamo, onaj zamak protiv onog, ali jedina stvarna opasnost je bila kuga. A to je već Božja volja.
Tama i mrak srednjeg veka.Koješta!Blagosloveni mir! Bogougodna harmonija vaseljene. ,,Svetlost,, je strogo čuvana u manastirskim tvrđavama, prepisivana rukom, dostupna samo izabranima.A kako drugačije?
Godine 1400. rodio se u Meinz-u Johannes Gensfleisch zur Laden zum Gutenberg.

Nešto kasnije, 1420., uValladolidu u Španiji se rodio Tomás de Torquemada, Grand Inquisitor Španije.
Ova dva čoveka bili su savremenici!
Cinizam nikada ne može biti slučajnost.On je uvek dokaz svesti, postojanja Kreatora, šta više, manifestacija -namere!
E sad, odmah da se razumemo, sve moje simpatije su usmerene ka Tomasu de Torquemadi, uostalom kako samo zvuči to ime!
"The hammer of heretics, the light of Spain, the saviour of his country, the honour of his order".

Baš tako. A opet, taj čovek je bio mučenik. Umro je 1498., milošću Božijom koju mu niko ne može osporiti, taman na vreme da ne vidi Zver.
A Zver je izmigoljila iz smešne drvene prese - zur Laden zum Gutenberga, malog nemačkog ,,preduzetnika,,!
Torquemada, Veliki Inkvizitor i lični ispovednik kraljice Izabele, bio je nemoćan.
On je razumeo.Video je zaslepljujuću Svetlost Zveri, zavodljivost znanja, promene i slobode! Nije imao iluzija da je došao kraj koji on ne može da spreči.
Bog ga je napustio.Sve nas.
Postoji legenda koju je iskoristio mučenik Dostojevski u ,,Braća Karamazovi,,.
Njegov alter-ego Ivan Karamazov priča tu legendu svom bratu, iskušeniku Aljoši.
U vreme Torquemade pojavio se u Sevilji Isus.Pravi.Zaista.
Počeo je da po trgovima čini čuda i da se ,,objavljuje,,!
Torquemada ga je uhapsio i osudio na smrt.Noć uoči pogubljenja Inkvizitor ulazi u ćeliju i seda ispred Hrista. Sledi dijalog u kome je govorio samo jedan, Torguemada.
-Zašto si došao, ti arogantni bedniče?
Ti koji si im poklonio slobodu izbora i oduzeo im mogućnost spasenja osudivši ih na večnu patnju?
Samnom, sa Crkvom čovečanstvo ima mogućnost da živi i umire u sreći neznanja!
Ja sam taj koji im omogućuje sreću na tom putu ka smrti i nestajanju.
Samo onaj koji može da iskupi i smiri njihovu savest ima prava da im oduzme slobodu!
Zašto si došao?-
Kažu da je Hrist ćutao.Na kraju je ustao i poljubio beskrvne, staračke usne Tomasa Torquemade.
Te noći Veliki Inkvizitor ga je pustio.
Priča se da je Hrist još neko vreme zabavljao narod po trgovima Sevilje i okolnih sela a onda je jednostavno nestao.
Mogu samo da zamislim Tomasa Torquemadu u teškim, beznadežnim molitvama, svestan da je ogromno telo Adama Kadmona, ono koje čovečanstvo stvara još od svog postanja, gotovo i da je došao kraj.
Ostalo je još samo da se postavi glava.Inkvizitor je znao da je taj delikatan posao Zver preuzela da obavi sama, svojim rukama.
Ostalo mu je samo još da isprati onog poludelog Đenovljanina kome je grešnica Izabela od Španije dala tri broda da krene u potragu za Svetlom, pa da se okrene od svega toga i legne u postelju svog smirenja.Poražen.
I zaista, jedan za drugim, Kopernikus, Bruno, Galileo Galilei....Zver je vajala lik svog Kadma, zaljubljena i očarana.
Leonardo, pokriven mladim, isprepletanim usnulim telima svojih ljubavnika, skicirao je u svojoj glavi nove i savršenije katapulte kojima će ubrzati vreme.
Gore u zamkovima gasile su se loze.Dole u selima kmetovi su svoju decu ispraćali u rudarska okna natapajući opustele njive suzama.
Ostalo vam je poznato.



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vladimir petrovic vladimir petrovic 17:18 16.02.2009

Odličan post

Ako je srednji vek - neka bude Vizantija! Tako bih bar ja voleo.

Slobodan sam da ukažem da se na našem jeziku ne kaže Hrist, nego Hristos.

A ovo je obična spekulacija:


"Leonardo, pokriven mladim, isprepletanim usnulim telima svojih ljubavnika... ".


Nema pouzdanih dokaza da je Leonardo bio homoseksualac. To uvažavaju mnogi autoriteti koji su se bavili njegovim likom i delom (čak je i Zigmund Frojd napisao jedan divan esej o Leonardu, ali je izbegao ovakve spekulacije). Zna se da je Leonardo bio veliki poklonik lepote. Tačno je i to da je imao mnogo učenika, te da je davao prednost onim učenicima koji su bili fizički lepi nad ružnim mladićima, čak i ako su ovi ružni lepo crtali... Ali, to još uvek ne znači da su ti lepi mladići bili njegovi ljubavnici... Ne treba preterivati.

Za Mikelandjela već ima dokaza... ali velikim umetnicima je sve dozvoljeno, zar ne?

Preporuka.
r0811n r0811n 01:44 17.02.2009

Re: Odličan post

A ovo je obična spekulacija:


"Leonardo, pokriven mladim, isprepletanim usnulim telima svojih ljubavnika... ".

Moguce. Nije mi bila namera da to ,,tvrdim,, naprosto u stilskoj generalizaciji je leglo, tako da eventualno ogrešenje o Leonarda, pa neće baš zameriti.
blau.punkt blau.punkt 23:55 16.02.2009

hellou. ejej.

nedavno rekox, vajkajući se zbog nekix nepročitanih knjiga: kako sve da postignem, kako ?
lahko je bilo u šesnaestom veku, ili "tamo negde" biti sveznajuć - kad je bilo tako malo znanja.. tako malo knjiga..
ok. trebalo je samo biti jedan od izabranih koji su imali pristup.
ajde sad isprati sve ! sve ti je dostupno ! ajde sad znaj sve !

proteklilh godina, čudno se promenih.. u vezi knjiga..
mada i dalje manijački čitam. baš kao osudjenik na slovo.. nekako, sve manje novog nalazim.
dodjox do toga da je to jedno isto znanje, uvek samo drugim zubima prežvakano..i ispljunuto pred mene..nas..

čitam, a poneki utisak se sam od sebe otisne u meni, i to je to: utisak u moru.
više se i ne trudim da zapamtim ko je pisao, šta je važno rekao, čiji je savremenik, kakvo je bilo okruženje u kojem je to nešto pisano, ne marim čiji je pisac (piskinja) djak, a tek kako se zovu naslovi knjiga.. svih tih knjiga..

retko, jako retko, probudi se u meni onaj usnuli kopački instikt koji bi da pojuri zlatonosnu žilu... ali zlata (koje već nije moje) je sve manje.. a mračnih tunela sve više..

i meni kao i drugima crno se piše: što više šljašti spoznaja, mrak je sve gušći.
težak oxymoron. taj život.



constrictoria92 constrictoria92 01:44 17.02.2009

:)

A ja bih da se vratim u vreme zmajeva i čarobnjaka... I tad su samo odabrani znali skoro sve što je potrebno znati...

Magije nam falilo i onda (u srednjem veku), a fali i danas...

dragoljub92 dragoljub92 07:58 17.02.2009

slažem se

sa temomom izlaganja gore navedenog nam opažanja dotične opservacije.mada,pa uvek ima to mada,lično mislim da nam je praistorija daleko lepša bila.
slažem se i sa svim prethodnim opservacijama na izneti nam text,više su nego inspirativne. stim što bih naročito podržao gospodina/druga pertovića,ne petra već pižona,u njegovom izlaganju o drugu/gospodinu lionardu i da malo proširim datu kvalifikaciju,kao samoproklamovani stručnjak za sve i svašta,mislim da je gospodin/drug lionardo bio izrazito frigidan,ne nije bio iz frizije iako je i tamo ldno.
bravo ,samo tako
gospodsko/drugarski pozdrav
dragoljub
maryjanep maryjanep 13:01 18.02.2009

heh

Pozz AA subverzivni blogeru....



r0811n r0811n 14:11 18.02.2009

Re: heh

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana