Reći ću: Ja volim srednji vek!
I onaj rani i onaj srednji-srednji i onaj kasni.Volim svih tih hiljadu i kusur godina.
Pastrmke su tada bile vesele, mačori debeli i pokvareni, zalasci sunca - to se neda opisati, a mirisi...mirisi...jutarnje rose, sokova pokošenih livada koji se u kapima cede sa rukom iskovanih kosa, topla, zanosna isparenja stajnjaka koji se zorom trakasto šire i podvlače pod slamnate krovove kuća sa usnulim nabreklim dojkama i muškim žilama.
I mir.Mir.
S proleća se sejalo (rukom), s leta se kosilo (rukom), s jeseni se skupljalo (rukom), zimi se jelo-rukama.
I tako vekovima.
Krava u štali je imala svoje ime, sve je imalo svoje ime, i kvočka i njeni pilići.
Radnje (trgovci) zapravo i nisu postojale.Nije bilo ,,nove robe,, novih proizvoda.
Bilo je samo zanatlija.
Nije se pušilo, ni pila kafa.O raznim mirođijama i da ne govorim.
Onome gore u zamku davalo se njegovo, crkvi njeno.
I tako hiljadu godina.
Dobro, ratovalo se tu i tamo, onaj zamak protiv onog, ali jedina stvarna opasnost je bila kuga. A to je već Božja volja.
Tama i mrak srednjeg veka.Koješta!Blagosloveni mir! Bogougodna harmonija vaseljene. ,,Svetlost,, je strogo čuvana u manastirskim tvrđavama, prepisivana rukom, dostupna samo izabranima.A kako drugačije?
Godine 1400. rodio se u Meinz-u Johannes Gensfleisch zur Laden zum Gutenberg.
Nešto kasnije, 1420., uValladolidu u Španiji se rodio Tomás de Torquemada, Grand Inquisitor Španije.
Ova dva čoveka bili su savremenici!
Cinizam nikada ne može biti slučajnost.On je uvek dokaz svesti, postojanja Kreatora, šta više, manifestacija -namere!
E sad, odmah da se razumemo, sve moje simpatije su usmerene ka Tomasu de Torquemadi, uostalom kako samo zvuči to ime!
"The hammer of heretics, the light of Spain, the saviour of his country, the honour of his order".
Baš tako. A opet, taj čovek je bio mučenik. Umro je 1498., milošću Božijom koju mu niko ne može osporiti, taman na vreme da ne vidi Zver.
A Zver je izmigoljila iz smešne drvene prese - zur Laden zum Gutenberga, malog nemačkog ,,preduzetnika,,!
Torquemada, Veliki Inkvizitor i lični ispovednik kraljice Izabele, bio je nemoćan.
On je razumeo.Video je zaslepljujuću Svetlost Zveri, zavodljivost znanja, promene i slobode! Nije imao iluzija da je došao kraj koji on ne može da spreči.
Bog ga je napustio.Sve nas.
Postoji legenda koju je iskoristio mučenik Dostojevski u ,,Braća Karamazovi,,.
Njegov alter-ego Ivan Karamazov priča tu legendu svom bratu, iskušeniku Aljoši.
U vreme Torquemade pojavio se u Sevilji Isus.Pravi.Zaista.
Počeo je da po trgovima čini čuda i da se ,,objavljuje,,!
Torquemada ga je uhapsio i osudio na smrt.Noć uoči pogubljenja Inkvizitor ulazi u ćeliju i seda ispred Hrista. Sledi dijalog u kome je govorio samo jedan, Torguemada.
-Zašto si došao, ti arogantni bedniče?
Ti koji si im poklonio slobodu izbora i oduzeo im mogućnost spasenja osudivši ih na večnu patnju?
Samnom, sa Crkvom čovečanstvo ima mogućnost da živi i umire u sreći neznanja!
Ja sam taj koji im omogućuje sreću na tom putu ka smrti i nestajanju.
Samo onaj koji može da iskupi i smiri njihovu savest ima prava da im oduzme slobodu!
Zašto si došao?-
Kažu da je Hrist ćutao.Na kraju je ustao i poljubio beskrvne, staračke usne Tomasa Torquemade.
Te noći Veliki Inkvizitor ga je pustio.
Priča se da je Hrist još neko vreme zabavljao narod po trgovima Sevilje i okolnih sela a onda je jednostavno nestao.
Mogu samo da zamislim Tomasa Torquemadu u teškim, beznadežnim molitvama, svestan da je ogromno telo Adama Kadmona, ono koje čovečanstvo stvara još od svog postanja, gotovo i da je došao kraj.
Ostalo je još samo da se postavi glava.Inkvizitor je znao da je taj delikatan posao Zver preuzela da obavi sama, svojim rukama.
Ostalo mu je samo još da isprati onog poludelog Đenovljanina kome je grešnica Izabela od Španije dala tri broda da krene u potragu za Svetlom, pa da se okrene od svega toga i legne u postelju svog smirenja.Poražen.
I zaista, jedan za drugim, Kopernikus, Bruno, Galileo Galilei....Zver je vajala lik svog Kadma, zaljubljena i očarana.
Leonardo, pokriven mladim, isprepletanim usnulim telima svojih ljubavnika, skicirao je u svojoj glavi nove i savršenije katapulte kojima će ubrzati vreme.
Gore u zamkovima gasile su se loze.Dole u selima kmetovi su svoju decu ispraćali u rudarska okna natapajući opustele njive suzama.
Ostalo vam je poznato.