Dan se kao novorodjence popeo na njeno lice.
Treperi u njenoj kosi trag zlatnog praha.
Pazim da joj zrnce prasine ne padne na trepavice.
Cuvam njene blede usne od svog straha.
Dan se nekako spustio na njen vrat i grudi.
Prstom struzem zrak sunca s golog ramena.
Bas sada u ovo vreme ona se budi.
Sada bih joj dah gutao da nije od kamena.
Udahni miris ljubavi ti mrtva zoro nema.
Moja dusa od nocas pakuje tugu za put sa njom.
Tamo gde noc vlada u mekom carstvu sena.
Tamo na kraju sveta, u bezdanu, njen i moj je dom.