Priča o Malom Đokici

bocvena RSS / 17.02.2009. u 11:46

 

   Godina je 1992., prošli vek. Imam 22 godine, mrtva sam bolesna i isto toliko zaljubljena. Priča je manjkava u svakom pogledu, osim u moći predikcije.

   Tog proleća je Mesec bio u u konjukturi sa Merkurom, a Venera u trećoj kući. Saturn je izlazio iz pete kuće i ustupao mesto Suncu. Grad je uništio useve, ratari blokirali puteve tražeći od vlade gorivo, studenti protestovali, a Mali Đokica je našao devojku. U nizu događaja koje će sledeće generacije učiti kao presudne, desio se i taj prelomni trenutak za sudbinu jednog dečkića i jednog naroda. Narodu je pretila propast, a Malom Đokici... da se zaljubi. I to onako izistinski. Ne znamo da li Boga ima ili ne ili kosmosom vladaju natprirodno inteligentna bića, ali nekog vraga u svemu tome ima. Tako dva bitna događaja u istom veku... sumnjivo, zar ne? I dok su siroti narod izbacivali iz svih postojećih i nepostojećih udruženja i saveza, mali Đokica je stoički podnosio napade svoje izabranice. Kakvim se sve podlostima nije služila: slatkim rečima i još slađim dodirima, čitanjem poezije, šijacu masažom...Apokalipsa. Kud sad siroti narode? Kud sad nesrećni Đokice?

   Ovde priča prelazi iz prošlog vremena, preskače sadašnje i uskače u budućnost. 10 godina kasnije...

                                                                     1. kraj

   Narod je povratio stolicu u KEPS-u, ima šta da jede, ne putuje nigde i malo je zarozan, ali Bože moj, i to je život, zar ne? Mali Đokica stenje pod štiklom svoje ljubljene. Nema više slatkih reči i još slađih dodira, ali ima dece i računa za struju. Ma voli ona njega, ali ne stiže to da pokaže. Mora da pegla. On nešto muva u svojoj export-import firmi, nedeljom se napija sa drugarima, malo mu je pogled krvav, ali i to je život, zar ne? Često se pita da li je onog proleća napravio pogrešan izbor.

                                                                     2. kraj

   Posredstvom svoga rođaka u Americi narod je brzinom bržom od brzine svetlosti ušao u eru prosperiteta i blagostanja. Puni ambari žita, puni torovi ovaca, puni fakulteti srećnih studenata. Ma, milina jedna! Mali Đokica je general manager velike export-import firme, malo se ugojio, ali mu Armanijeva odela dobro stoje. Svakog utorka i četvrtka igra skvoš sa drugarima, a vikendom sa porodicom ide na izlete. Njegova izabranica izgleda deset godina mlađa, sva čuda moderne medicine stavljena su u službu njene lepote. Od silnih dobrotvornih priredbi malo su zaboravili da se vole, ali jednom nedeljno u njima se probudi strast kao onog proleća.

                                                                    3. kraj

   Narod je na ivici gladi, ali je srećan: niko ne može da ih zajebe, a i predsednik im je dobrog zdravlja. Ponosno dižu svoje mutne poglede put njegovog doma i žele mu sve najbolje. Mali Đokica je svoju prolećnu ljubav pregoreo. Brzo je shvatio kako je nezanimljiva, kako sputava njegovu slobodu (koju mu je tako maestralno omogućio prethodno pomenuti predsednik), kako prezire njene drugarice...Ostavio je i nikad zbog toga nije zažalio. Možda ga je ponekad, dok je jeo mesni doručak za ručak i ispijao lekovitu vodu iz česme, štrecnulo nešto oko kolena i rekao bi:"Mph..."*

*čest uzdah svinja kad zadovoljno leže posle šljiva

                                                                  4. kraj

    Narod više ne postoji. Mnogi su pomrli, što od gladi, što od rata. Ono malo što je ostalo, asimilovalo se u druge narode. Mali Đokica je bežeći od vojske, tate i mame, a bogami i svoje prolećne ljubavi, završio na Novom Zelandu. Tamo radi u export-import kompaniji, ima kuću i auto koje će doživotno otplaćivati, super secko i TV sa 2034 kanala. Prijatelja nema, ljubavnica ima i one svedoče kako je bar jednom mesečno Mali Đokica nekako duhovno odsutan i zagledan u beskrajne daljine. Možda misli o svom narodu koga više nema ili o svojoj nekadašnjoj izabranici. Ljubavnice kažu kako tada vodi ljubav kao besan i uvek im vezuje oči.

      Kuriozitet je to što sam sa 22 mislila kako je period od 10 godina užasno dugačak i kako će sve da se rasplete na sveopštu radost i veselje. Baš sam Mali Đokica.

      A vi, kako te? Jel ste se pronašli u nekom kraju?

 



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

reanimator reanimator 12:07 17.02.2009

...

Počinje malo da me bude blam. Mislim..kako ko izbaci novi tekst, ja prvi sa komentarom, ko da sam u zasedi :)
bocvena bocvena 12:18 17.02.2009

Re: ...


Bolje nego kao ja, sa zakašnjenjem od tri dana.
majacvet73 majacvet73 12:37 17.02.2009

:)

[i][/i]Kako sve ovo smislis? Super je!
bocvena bocvena 12:42 17.02.2009

Re: :)

Hvala, ali rodbini je zabranjeno da hvali svoga konja.
rapunzel rapunzel 15:30 17.02.2009

svi

smo mi po malo đokica.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana