Koliko smo siromašni?
(ojkonim je naziv za ljudska staništa kroz istoriju koji se koristi u toponomastici, a postoji i vrlo slična reč OIKONOMOS: This rather strange word is a greek term meaning "household manager" or "household steward" that gave rise to the modern term economy and the whole range of related terms, including economic, economics, economist, and economize. Ironically there are those who use economics less with the goal of providing "stewardship" of the economy and more focused on the goal of extracting maximum personal gain.)
MDG (Millenium Development Goals) ili po "naški" MCR (Milenijumski Ciljevi Razvoja) je strateški globalni dokument (UN) kojim se planira iskorenjivanje siromaštva, univerzalnost obrazovanja, jednakost među polovima i primena ženskih ljudskih prava, smanjenje smrtnosti dece i poboljšanje zdravlja majki, borba protiv HIV/AIDS, održivost životne sredine i razvijanje globalnog partnerstva za razvoj. Sve to ostvariti do 2015.
Za sada su globalni rezultati prilično mršavi, prvobitni planetarni entuzijazam iz 2000. je nestao nekako, a već smo "prevalili" polovinu vremena, 2015. samo što nije stigla.
Redovna godišnja istraživanja o napretku se sprovode u 60 zemalja sveta, a kod nas je najveći broj aktivnosti vezan za smanjenje siromaštva kroz strategiju vlade čija se primena vidi kroz redovne Izveštaje.
SSS (Strategija za Smanjenje Siromaštva) definiše siromaštvo kao višedimenzionalni fenomen koji, pored nedovoljnih prihoda za zadovoljenje životnih potreba, podrazumeva i nemogućnost zapošljavanja, neodgovarajuće stambene uslove i neadekvatan pristup socijalnoj zaštiti, zdravstvenim, obrazovnim i komunalnim uslugama. U ostale ključne aspekte siromaštva ubrojeni su i neostvarivanje prava na zdravu životnu sredinu i prirodna bogatstva, pre svega na čistu vodu i vazduh.
Ko su siromašni u Srbiji?
Građani i građanke sa niskim nivoom obrazovanja
Najveći rizik siromaštva imaju domaćinstva gde je nosilac domaćinstva sa nezavršenom osnovnom školom.
Radno neaktivno i nezaposleno stanovništvo
Najveći procenat siromašnih zabeležen je kod domaćinstava čiji je nosilac radno neaktivan/na (studenti/kinje, domaćice, itd), a nije penzioner/ka. Njihov rizik siromaštva bio je dva puta veći od prosečnog (219,8%), a njihovo učešće u ukupnoj strukturi siromašnih je bilo 12%. Domaćinstva čiji je nosilac bio/la nezaposlen/a, imala su relativno visok rizik siromaštva (66,4% iznad proseka), dok je njihovo učešće u ukupnoj strukturi siromašnih iznosilo 11.8%. Domaćinstva gde je nosilac bio penzioner/ka imala su nizak rizik siromaštva (gotovo na nivou prosečnog: -0,7%), međutim penzioneri/ke su činili značajan udeo siromašnih zbog njihovog visokog učešća u strukturi ukupnog stanovništva.
Stari
Kategorija sa natprosečnim rizikom siromaštva su stara lica (65 i više godina). Naime, 10% starih lica (65+) živelo je ispod linije siromaštva od 6.221 dinara po potrošačkoj jedinici, pa je njihov relativni rizik siromaštva bio za 13,4% veći u odnosu na prosek populacije.
Deca
Posmatrano prema godinama starosti, najveći procenat siromašnih je među decom do 18 godina starosti (oko 12%). Njihov rizik siromaštva bio je za gotovo trećinu veći od proseka populacije. Oni su činili 23,7% ukupnog stanovništva i skoro trećinu ukupnog broja siromašnih.
Domaćinstva sa šest i više članova/ica
Najugroženija su domaćinstva sa šest i više članova/ica (rizik siromaštva 96%). Jednočlana, dvočlana i petočlana domaćinstva imala su rizik siromaštva nešto malo manji od proseka, a najmanje je bilo siromašnih tročlanih i četvoročlanih domaćinstava koja su imala ispodprosečan rizik siromaštva.
Domaćinstvagdejenosilacdomaćinstva žena
Domaćinstva gde je nosilac žena bila su nešto ugroženija od ostalih domaćinstava, budući da je njihov relativni rizik siromaštva neznatno iznad prosečnog (9,3%). Njihovo učešće u siromašnom stanovništu je 22.4%.
Regionalna rasprostranjenost siromaštva:
Region sa najvećim udelom siromašnih je centralna Srbija. Rizik siromaštva ovog regiona je veći za 21,6% od prosečnog rizika siromaštva populacije Srbije. U okviru ovog regiona zapaža se znatna razlika u siromaštvu gradskog i ostalog područja. Slična situacija je i u Vojvodini čiji je indeks siromaštva nešto ispod nacionalnog proseka. Ostala područja centralne Srbije i Vojvodine su izložena visokom riziku siromaštva u odnosu na prosek cele populacije (60,9% - centralna Srbija i 53,9% - Vojvodina), dok je stanovništvo urbanih područja ova dva regiona u znatno povoljnijem položaju budući da je njihov rizik siromaštva ispod nacionalnog proseka. Stanovništvo ostalog područja centralne Srbije, koje je bilo najugroženije, činilo je 28,1% ukupnog stanovništva i gotovo polovinu ukupnog broja siromašnih (45,1%). U najpovoljnijem položaju bilo je stanovništvo gradskih područja Beograda, Vojvodine i centralne Srbije, pošto je njihov rizik siromaštva bio znatno niži od proseka cele populacije.
Ne sumnjajući da želimo da iskorenimo siromaštvo (prema SSS, treba da se prepolovi do 2010) mislim da prvo svi treba da znamo činjenice o tome. Meni se, bez podataka i istraživanja, činilo i čini da je siromaštvo rasprostranjenije, da obuhvata mnogo veći broj ljudi i da bi granica od 6.221 dinara, morala biti pomerena naviše nakon Izveštaja Ankete o životnom standardu stanovništva za 2007.
Ono što je nepobitno, čak i da se promeni taj prvi kriterijum - ostaju žene, deca i stari kao najugroženije grupe. Pogotovo ako žive u selima u jugoistočnoj Srbiji. Ili su Romi ili osobe sa hendikepom.
Mene je naučilo da nije sramota biti siromašan, sramota je ništa ne uraditi da se siromaštvo smanji, da se nepotrebne nepravde učine vidljivima, da se o njima govori i da se na kraju i uklone.
Ne zato što nas na to obavezuju MDG - MCR, ili SSS, već zato što je to jedino ispravno.
Siromaštvo je kršenje skoro svih propisanih ljudskih prava. Mislim da o njemu treba govoriti, da ono treba da bude glavna tema u društvu. Ako ne i jedina.Posao, zdravlje, život bez nasilja, smanjenje nepravdi, sigurnost.Razgovor o tome kako da nam siromaštvo NE BUDE stanište, da NE BUDE ojkonim.
Kad god sam, van kruga ljudi na javnim poslovima koji su neposredno zaduženi za primenu SSS, započinjala razgovor o siromaštvu utemeljen na podacima, brojkama i statistici, kao po pravilu su mi odgovarali da je to "cena tranzicije", da "neko mora biti gubitnik" i da "će tržište sve to samo regulisati kada ekonomski ojačamo", da "siromaštva ne bi bilo da nema korupcije" i kao poslednji argument, da je "mnogo gore siromaštvo duha od materijalnog siromaštva". Ne znam da pravim strategije za "smanjenje siromaštva duhom", ja samo mislim da se siromaštvo MOŽE smanjiti i tokom ekonomskih, političkih i strukturnih reformi društava u tranziciji i želim da čujem tuđa mišljenja i tuđe procene o tome.
Šta vi mislite?
post scriptum
za poređenje podataka u odnosu na 2000.- tu godinu članak iz nedeljnika "Vreme" , a u istom broju su i rezultati istraživanja o stavovima stanovništva Srbije prema EU.