Putovanja

SAN FRANCISKO, ili Sta poneti sa ivice sveta (2)

Ivana Knežević RSS / 18.02.2009. u 16:36

City Lights
City Lights
 City Lights Bookstore

Drugog dana sam otisla. Knjizara je bila blizu onog mog prvog svratista, na koje iz sujeverja nisam htela ni slucajno da naletim opet, jer nista mi nije garantovalo da se necu odjednom probuditi zatvorena unutar istih zidova. Jedna polu-ulicica polu-sokak odmah iza ledja zgrade se sada zvala po Jack Kerouac-u. Dosta pateticno, ali osim novih ulica u predgradjima, ovde stare ulice nisu cesto menjale imena, i to je u sustini bio dobar znak. Ovako su knjizara i Jack mogli skupa da se podsmevaju neizbeznoj sudbini koja zadesi svakoga kome ime zapocne nezavistan zivot, daleko uspesniji od originalnog.

Knjizara je izgledala negde na pola puta do postovane institucije, i kao puno drugih knjizara koje sam videla. Verujem da je samo od poseta turista mogla dobro da zivi. Pomalo stidljivo, svesna da sam jedna od bezbroj, pitala sam za sekciju bitnika. U trecoj sobi pozadi. Na polici je bilo svega. Nasumice sam skidala knjige, otvarala ih bez reda, procitala neki red ili citavu stranu i vratila nazad. Kupila sam njihovo izdanje od Neal Cassady-ja, kompilaciju kojekakvih zapisa kojoj se dodavalo kako je legenda rasla, i koja se verovatno dostampava bas zbog tavih kao ja. Ni do danas je nisam procitala. Na naslovnoj strani su on i Jack Kerouac, zagrljeni, slikani 1949. godine. Jack je bio lepsi.

Tog dana sam otisla i do okeana. Izula se na obali i umocila prste. "Stigla sam najzapadnije od svega," posvedocila sam sebi. Bio je to dobar osecaj. Neopisiv, u stvari. U daljini se video Golden Gate, velicanstven i delikatan od celicnih kablova i nosaca, zive boje rdje sa svojim linijama kao na razglednici neba i vode. Alkatraz nesto dalje, Girardelli, tramvaji i ljudi. I ptice, naravno. Na uglu je jedan crnac svirao na necem cudnom. "Got a stick - will travel," je bio njegov moto i prodao mi je kasetu sa svojim instrumentalizacijama. Toronto je ovde zvucao egzoticno, verujem da mnogi nisu znali gde je, ne zato sto su bili neznalice vec ih nije interesovalo. Ja nisam imala moto. "Will do anything, will go anywhere - if I want to,' sam pokusavala da usvojim.

Krajem juna je vreme promenljivo u San Francisku. Moze da bude hladno ili vruce, vlazno ili suvo. Kuce su obojene pastelnim bojama i imaju velike prozore. To je bilo najlepse iznenadjenje. Davalo je kucama nesto nalik na lice; mozda je izrazajnost bolji izbor. Blaga, otmena narav u nekim kvartovima, cudljiva i vesela u drugim. Magle su legendarne i iskoriscene za mnoge film noir produkcije. Ulice su neverovatno strme, i neverovatan broj ih je takav. Nagib od 45 stepeni u stvarnosti izgleda u stvari nestvarno. Ko bi na takvom mestu sagradio grad?
Ne samo sto su ga sagradili vec ga i vole. Neobicno je doziveti takav osecaj u jednom gradu. Mogao bi da se zamisli u Firenci u 15-om veku, ili Veneciji, ali danas kada su gradovi preveliki i narocito u Americi, toga nema. U San Francisku se time otvoreno ponose. Iako je retko ko od ljudi koje sam tamo srela u njemu rodjen.

Jos jedna od endemskih pojava koje vaze samo za S.F. su muskarci koji flertuju. Oni to rade svuda i vrlo veselo. Valjda je iznenadjenje koje dobiju za uzvrat toliko smesno da oni onda flertuju jos vise. U prolazu, na klupi, u restoranima, prodavnicama svih vrsta - u tramvajima retko jer su u njima jedino turisti - muskarci San Franciska flertuju kao da je ono Republika Flerta, poluostrvo u magli, high na maglenim isparenjima, i na njemu grad. Kad sam spazila prvi put zube i pogled jednog tipa u onoj nepogresivoj kombinaciji, okrenula sam se bila zatecena, da vidim da li je bilo namenjeno nekom drugom iza mene. U San Francisku sam ja bila (jos) jedna obicna provincijalka iz ostatka sveta, ali mi to nisu uzeli za zlo.

Haight - Ashbury

Buena Vista je cest motiv u San Francisku. Roy me je slikao polaroidom jednog dana i rekao da ce staviti moju fotografiju na zid da ljudi vide kako u "Stratford" dolaze i takvi gosti. Ne znam sta je time mislio - ‘Stratford' nije bio los, ni ja nisam bila neobican turista, ali njemu je znacilo. Dao mi je uputstva kako da stignem do Haight & Ashbury-ja, samo me je upozorio da to vise ne lici na onaj nekadasnji kraj. Bilo mu je zao da cu da se razocaram, ali ja nisam nista ni ocekivala. Nisam htela da ga razocaram pa mu to nisam rekla. Za Haight-Ashbury sam samo cula i bila radoznala da i to obidjem.
Isla sam zaobilaznim putem i cesto svracala usput. Tako sam u jednoj radnji africkih rukotvorina provela sat vremena u razgovoru sa tandemom vlasnika, majka i sin, i posmatrala fascinirana u zadnjem delu radnje, gde je bio improvizovani frizerski salon, kako uvijaju one sitne pletenice i cavrljaju satima (jer toliko traje to uplitanje). Samim cudom nisam kupila jaknu koja mi je bila prevelika ali rukom bojena i unikat, kako su mi objasnili. Nesto dalje sam usla u radnju koju je drzala zena kojoj bih ja odmah dala da vodi neki hram, jer je svojim impozantnim drzanjem i velikom kosom licila na visoku svestenicu opskurnog okultnog reda. U svojoj radnji je prodavala hiljade sveca, i pricala mi je sve ono sto sam vec cula, bilo od Roy-a ili nekog drugog, ali opet sasvim novo. Kad sam stigla u Haight-Ashbury, on zaista nije bio nista narocito, i bilo je dosta mamurnih, neopranih likova na ulicama. Zato sam opet usla u jednu radnju za narocito sarenim izlogom. Unutra sam kupila neku prozirnu krpicu sa ljubicasto-zeleno-plavim prelivima kao pod infuzijom LSD-a, i opet slusala price. Te nedelje se u gradu odrzavala Gay Parada. Jedna od najvecih na svetu. Ja sam je vec videla u Torontu prethodne godine, i jako mi se dopala. Ova u San Francisku je bila izvan poredjenja, bilo mi je receno. I trebala bih da se vratim i za Halloween, jer su ta dva dogadjaja najveci provodi u gradu, a i na svetu. I svi ucestvuju. Halloween sam pribelezila za buducnost, ali paradu sam obecala da necu propustiti - nedelja je bila moj poslednji dan. (Onu acidnu krpicu sam obukla bila jednom prilikom za Halloween, u Torontu.)

sf
sf

Roy-u sam pokazala sta sam kupila kad sam se vratila, i slozila se sa njime da Haight-Ashbury nije vise ono sto je bio. On je sa odobravanjem klimao glavom, zadovoljan da sam se dobro provela. U svojoj sobi sam poredjala po krevetu sitnice koje sam skupljala na svojim izletima po gradu, i bila jako zadovoljna sobom.

Jazz

Roy mi je rekao za dobro mesto, i u sigurnom delu grada. Klub je tu vec decenijama i video je mnoge druge kako dolaze i odlaze. Kvalitet ce biti dobar sto god da je na programu za taj cetvrtak vece. Preporucio mi je da uzmem taksi ako se budem vracala kasno.

Klub je bio mesto kao preslikano sa omota stare ploce. Trojica muzicara i pevacica su nastupali te veceri. Zid od ogoljene cigle, uglacan pod, mali okrugli stolovi, i polukruzna bina na jednom kraju. Pevacica je bila lepa crnkinja u crnoj haljini koja je pri pokretima diskretno blistala. Imala je dobar glas, i pod reflektorima je njena koza bila glatka, kosa sjajna i usne siroke i pokretljive nad belim zubima i dugackim vratom. Muzicari su bili u drugom planu, iza nje. Tokom nastupa u publici je vladala tisina. Skoro na prstima, prisla sam baru i popela se na visoku stolicu. ‘Scotch on the rocks,' rekla sam barmenu. To je bio jos jedan od noviteta u mom americkom zivotu, da narucim ‘odraslo' pice i mucim se sa njime. Ukus je bio i ostao pozitivno odvratan, i vezbala sam jos uvek da odradim sve bez mrstenja.
Klub je bio pun, ali bez guzve. Na pauzi je pevacica prosla kraj mene, i nize niz bar porucila casu vina od barmena. Onda je na stolicu do mene seo, ne preblizu, jedan visoki crnac, zgodan i lepo obucen. Pogledao me je, klimnuo glavom u znak pozdrava i nasmesio se. Imao je lep osmeh. Derek je bio redovan na tom mestu. Imao je zenu i troje dece, i dobar posao u marketingu. Ponudio je da mi kupi pice, ali je meni i to jedno bilo dovoljno. Derek je uzivao u muzici, R&B i jazz prvenstveno. Imao je svoja mesta za nabavku ploca, pratio je lokalne muzicare i druge nastupe, i to su bili njegovi privatni izlasci. Van toga, vodio je redovan porodicni zivot u Oakland-u. Pitao me je o Torontu, i Jugoslaviji. Tokom nastupa pricali smo tiho, blisko primaknutih glava. Pevacica je pevala - Cole Porter, Billie Holiday - mi smo pricali. Negde oko ponoci ustala sam da podjem nazad svom hotelu i Roy-u; njemu je bilo vreme da se vrati kuci. Ponudio je da me odveze. Usla sam u crni ‘mustang', i unutra je mirisalo dobro. Ispred ‘Stratford'-a je izasao sa mnom, zahvalio se za prijatno vece, i ja njemu, i pruzila sam ruku da se pozdravimo. On je uzeo obema rukama i poljubio u nadlanicu. Crni vitez u crnom mustangu se potom odvezao niz strmu Powell ulicu, a ja sam usla u hotel da ispricam sve Roy-u. U sobi sam dugo ostala budna.

sf. jazz
sf. jazz
    Nastavice se.

 

 

 

 

 

SAN FRANCISKO, ili Sta poneti sa ivice sveta (1)

Atačmenti



Komentari (49)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

drug.clan drug.clan 17:26 18.02.2009

svet na kraju i na pocetku sveta

tekst je super

Ne samo sto su ga sagradili vec ga i vole. Neobicno je doziveti takav osecaj u jednom gradu. Mogao bi da se zamisli u Firenci u 15-om veku, ili Veneciji, ali danas kada su gradovi preveliki i narocito u Americi, toga nema. U San Francisku se time otvoreno ponose. Iako je retko ko od ljudi koje sam tamo srela u njemu rodjen.

Toronto je ovde zvucao egzoticno, verujem da mnogi nisu znali gde je, ne zato sto su bili neznalice vec ih nije interesovalo. Ja nisam imala moto. "Will do anything, will go anywhere - if I want to,' sam pokusavala da usvojim.

U San Francisku sam ja bila (jos) jedna obicna provincijalka iz ostatka sveta, ali mi to nisu uzeli za zlo.


Imaju ljudi svoj svet koji vole i zbog toga i ga i ja volim i uzivam svaki put kada odem!
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:47 18.02.2009

Re: svet na kraju i na pocetku sveta

I ja mislim da je to kvalitet kome se ne moze odoleti. Oseca se u svemu, i lepo bi bilo pronaci na sto vise mesta.
Hvala na komentaru.
loader loader 17:46 18.02.2009

Jeste li pomislili..?

Baš lep, slikovit post. Obogatio mi popodne...

E, sad, ko o čemu, mi o stvarima iz našeg ugla - kad je već reč o San Francisku, jeste li pomislili gledajući ga da je to mesto gde je , na neki način, rođena korupcija?

Ivana Knežević Ivana Knežević 17:52 18.02.2009

Re: Jeste li pomislili..?

E, sad, ko o čemu, mi o stvarima iz našeg ugla - kad je već reč o San Francisku, jeste li pomislili gledajući ga da je to mesto gde je , na neki način, rođena korupcija?


Ja bih rekla da korupcija cveta vec vise hiljada godina, tako da mi SF kao njeno rodno mesto ne bi pao na pamet. Ne bih pomislila ni da je imun na nju. Ali ako imate neku dobru ilustraciju, ispricajte nam.

drug.clan drug.clan 19:28 18.02.2009

Re: Jeste li pomislili..?

loader
Baš lep, slikovit post. Obogatio mi popodne...

E, sad, ko o čemu, mi o stvarima iz našeg ugla - kad je već reč o San Francisku, jeste li pomislili gledajući ga da je to mesto gde je , na neki način, rođena korupcija?



I ja mislim da je korupcija malo starijeg datuma bar su poznati nam mnogi rimski primeri pogovo oni iz senata

Kada smo vec kod istorije. Kada pomislim na istoriju San Franciska i celog americkog southwest-a cesto se setim jednog od najzanimljivijih ljudi iz nasih krajeva ciji je zivot bio prava avantura:

George Fisher 1
George Fisher 2
George Fisher 3
Ivana Knežević Ivana Knežević 20:05 18.02.2009

Re: Jeste li pomislili..?

Verujem da je loader mislio na neke vrlo zivopisne primere, a ja sam se naknadno setila filma "Chinatown". Korupcija uvek dobije dobru ulogu u filmovima.

Hvala puno za George Fisher-a! Nisam ranije cula za njega i narocito onaj drugi link, sa svojim lepim, staromodnim jezikom, pa velicanjem lika i dela je bio pravo uzivanje.
loader loader 20:51 18.02.2009

Re: Jeste li pomislili..?

Ma, naravno da je korupcija pojava mnogo starija od SF. Pomenuo sam je zbog onog slučaja nakon velikog zemljotresa, kad je utvrđeno da gradska većnica uopšte nije sagrađena po ... itd, pa je tadašnji gradonačelnik osuđen ... U nekoliko navrata sam čuo objašnjenje da je to prvi pokazani i ozvaničeni slučaj korupcije. No, pomenuo sam to ne da bi se korupcija uvela kao nezavisna nadri-tema unutar osnovne teme, već kao zanimljivost koja je vezana za sam SF. Nego, ajmo mi na onu lepšu, poetskiju stranu ... :)



Ivana Knežević Ivana Knežević 21:06 18.02.2009

Re: Jeste li pomislili..?

Pa to jeste zanimljivo, a jos ako je prvi slucaj da su korupciju udarili po prstima i zvanicno onda je jos zanimljivije. Ovde vrlo cene presedane, samo sto neki od njih nikako da porastu u gorostase, prosto ih kriju.

A ceni se i poetska strana, hvala :)
loader loader 22:38 18.02.2009

Re: Jeste li pomislili..?

Nema na čemu. Lep vam je blog. Zaslužuje "besplatne dorade" :) Inače, poezija se može sačiniti od bilo čega - od maslačka, od drveta, od gvožđa, od naivnih ljudskih apstrakcija... Tako i ova mala upadica sa korupcijom treba da bude, u nameri, nešto kao, recimo, stilsko širenje, ili kao dodatak ukrasnih detalja... Ako most gledamo kao gomilu gvožđa, on je hladan i rogobatan, a ako li ga posmatramo kao veliki stilizovan gelender koji je tu da zadivi i tek uzgred služi za prolazak užurbanih mrava-vozila, onda je on živ, topao... Naš stav, ukoliko je "širi" od onih uobičajenih zadatosti, stvarima može da doda neslućene, dodatne dimenzije. Pozdrav :))
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:59 18.02.2009

Re: Jeste li pomislili..?

Dalo se naslutiti, sa uvodom, pa dramskom pauzom, da ova 'dorada' ima na umu nesto ne bas iz jucerasnjih novina

Moze da bude ugao gledanja, ili udahnut zivot nezivim stvarima i pojavama, ali kad zazive, mostovi, maslacci... - lepo je.
osmond osmond 18:56 18.02.2009

...

Ivana Knežević Ivana Knežević 19:36 18.02.2009

Re: ...

Mm-mm-mmm... Hvala
osmond osmond 19:57 18.02.2009

Re: ...

pa, dobro
nije baš najmaštovitiji post na svijetu, ali...
za nekoga ko je odrastao uz "Ca.Blues" Mike Oklopa (preciznije; imao sreću da se sa njegovom fascinacijom Kerouacom upozna u PRAVOM trenutku svog mentalnog razvoja), SF je gotovo pa mitsko mjesto...
hvala Vama za izvrstan tekst

izumrla vrsta?
prevaziđen koncept?
nevermind

Ivana Knežević Ivana Knežević 20:16 18.02.2009

Re: ...

Ne znam da li je iko presao Atlantik od svoje volje sa nasih obala a da nije procitao Miku Oklopa, bitnike i ne treba pominjati

Tako sam iz Toronta otisla do San Franciska puna knjiga i mitova :))

Svako je u tom konceptu nasao ono sto je trazio/trazila za sebe. Nije to lose nasledje.
osmond osmond 20:28 18.02.2009

Re: ...

Ivana Knežević
Nije to lose nasledje.


e, da...
koliko god naivno izgledalo, ali... situacija u kojoj su misao, ideja i energija cirkulisali (a nisu imali Net tada), i kada su ljudi (imam takav utisak) osjećali kako se cijelo vrijeme nešto dešava, ne čini mi se nimalo odbojnom...

svaka paralela sa letargijom koju udišemo i jedemo je prosto neumjesna

ali, biće prilike... upravo pročitah i prvi dio, i ne bih da kvarim ovu divnu priču o Gradu
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:02 18.02.2009

Re: ...

Ne kvarite.

Meni je taj period oduvek bio privlacan, iako nisam ubedjena da bi mi dobro 'legao' da sam se u njemu zaista i nasla - bilo je tu previse isusovstine i machizma smesanih na cudan nacin, rekla bih - ali bio je uzbudljiv. Mislili su da zaista menjaju svet. Pa zbog toga samo vredi. A naivnost...ne znam da je njena suprotnost od ikoga napravila lepsu osobu. Iako je moguce da je sama muzika u pitanju... - ne znam
jesen92 jesen92 00:03 19.02.2009

Re: ...

myredneckself myredneckself 14:07 19.02.2009

Re: ...

osmond


...iz tog vremena, flower power..
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:48 19.02.2009

Re: ...

Hvala, jeseni i myredneckself. Ima necega u budjenju uz ovakav sound
bindu bindu 20:40 18.02.2009

.

Ivana Knežević Ivana Knežević 20:56 18.02.2009

Re: .

Hvala, bindu.
bindu bindu 21:24 18.02.2009

Re: .

Ivana Knežević
Hvala, bindu.




Ivana Knežević Ivana Knežević 21:27 18.02.2009

Re: .

Samo nazvati imenom svaku boju na ovom primeru bi zahtevalo epohu
bindu bindu 21:35 18.02.2009

Re: .

Ivana Knežević
Samo nazvati imenom svaku boju na ovoj primeru bi zahtevalo epohu





January 27-28, Grateful Dead, Quicksilver Messenger Service/ Avalon Ballroom, Sutter, Van Ness, San Francisco; all that stuff on the wall by Roger Hillyard, Ben Van Meter. 1967
bindu bindu 21:38 18.02.2009

Re: .

Ivana Knežević Ivana Knežević 21:45 18.02.2009

Re: .

Okay, moze i tako :)
Черевићан Черевићан 20:43 18.02.2009

маам путовања

читам . . . .Tog dana sam otisla i do okeana. Izula se na obali i umocila prste. "Stigla sam najzapadnije od svega,"
posvedocila sam sebi. Bio je to dobar osecaj. Neopisiv, u stvari. ....


па се присећам кадгод из Darma Lutalice Керуака прочитаног . . . .
Probudio sam se kad se sunce zacrvenelo;beshe to jedno izuzetno vreme u mom zivotu,trenutak najcudniji od svih,kada uopshte nisam znao ko sam-nalazio sam se daleko od kuce,uklet i premoren od puta u jeftinoj sobi hotela kakvog nikad ranije nisam video,slushajuci shishtanje pare napolju i shkripu stare hotelske drvenarije i korake na stepenishtu i raznorazne zalosne zvuke,pogledao sam na raspuklu tavanicu i uopshte nisam imao pojma ko sam,celih petnaest cudnih sekundi.Uplashio sam se;ja sam bio neko drugi,sam svoj tudjinac,a ceo moj zivot delovao je ukleto,kao zivot duha.Nalazio sam se na pola puta po Americi,na granicnoj liniji izmedju Istoka moje mladosti i Zapada buducnosti i mozda je upravo to i bio razlog shto se ta stvar dogodila sada i ovde,u tom neobicnom crvenom popodnevu.

гђо Ивана мајсторски нас читаоце мамите у своје друштво и утисак ме обузима као да скупа сокацима фриска ходимо, што ми годи . кад вид' га, он је, Керуак . . . . фала на умишљајуми угодном.
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:18 18.02.2009

Re: маам путовања

I ta Amerika, dragi moj gospodine Stojanovicu. I san i java, i crvena popodneva.
Doctor Wu Doctor Wu 21:23 18.02.2009

Samo da se javim...

U San Francisku sam ja bila (jos) jedna obicna provincijalka iz ostatka sveta, ali mi to nisu uzeli za zlo.

Nisam ja stekao utisak da je SF neka vrsta metropole. Meni se pre čini da je privlačnost grada u tome što je po strani od svega. Ima tamo taj neki osećaj da ništa drugo nije važno. Tamo te boli uvo i za politiku i za sve. Ne znam, možda grešim, ali tako sam se ja osećao. Možda je bio samo jet lag...

Što se tiče vremena, ni avgust nije ništa bolji.
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:29 18.02.2009

Re: Samo da se javim...

Nisam ni ja imala utisak metropole. Oni su prosto svet za sebe, i tako vole da izgledaju i sebi i drugima. S tim sto im to ne predstavlja veci napor. Da, to je taj osecaj, ne daju se drugim i tudjim problemima, zive u svom gradu i to je to. Lepo za doziveti.
drug.clan drug.clan 22:54 18.02.2009

Re: Samo da se javim...

Doctor Wu
U San Francisku sam ja bila (jos) jedna obicna provincijalka iz ostatka sveta, ali mi to nisu uzeli za zlo.

Nisam ja stekao utisak da je SF neka vrsta metropole. Meni se pre čini da je privlačnost grada u tome što je po strani od svega. Ima tamo taj neki osećaj da ništa drugo nije važno. Tamo te boli uvo i za politiku i za sve. Ne znam, možda grešim, ali tako sam se ja osećao. Možda je bio samo jet lag...

Što se tiče vremena, ni avgust nije ništa bolji.


Nekako su vise Polis nego Metropola - drzava i svet za sebe

O vremenu Oscar Wild "The coldest winter I ever saw was the summer I spent in San Francisco."
Lionsgate Lionsgate 23:06 18.02.2009

Re: Samo da se javim...

Što se tiče vremena, ni avgust nije ništa bolji.

Cesto je decembar ili novembar topliji od jula-avgusta... ima veze sa pacifickim (hladnim) morskim strujama.

Ima tamo taj neki osećaj da ništa drugo nije važno. Tamo te boli uvo i za politiku i za sve.

Svi gradovi na pacifickoj obali su nekako u tom fazonu... od San Diega pa do Vankufera. Takodje neki licni utisak :)

Doctor Wu Doctor Wu 23:40 18.02.2009

Re: Samo da se javim...

Svi gradovi na pacifickoj obali su nekako u tom fazonu... od San Diega pa do Vankufera. Takodje neki licni utisak :)

Da, dobro si to primetio. Čitava zapadna obala ima tu neku oduzetost od ostatka sveta, sitting-on-the-dock-of-the-bay atmosferu. Valjda je to i zbog tog Sent Andreasa i čekanja na Big One- definitivno mislim da geologija nekog mesta određuje i njegov duh. San Diego je nekako previše sunčan, kič, pinkovski, Vankuver (čuo sam, još nisam bio) lep ali ima britansku klimu- San Francisko, Sosalito još preciznije, ostaje kao prava mera.

Pozz, drago mi je da si se vratio.
Lionsgate Lionsgate 23:58 18.02.2009

Re: Samo da se javim...

Čitava zapadna obala ima tu neku oduzetost od ostatka sveta, sitting-on-the-dock-of-the-bay atmosferu. Valjda je to i zbog tog Sent Andreasa i čekanja na Big One- definitivno mislim da geologija nekog mesta određuje i njegov duh. San Diego je nekako previše sunčan, kič, pinkovski, Vankuver (čuo sam, još nisam bio) lep ali ima britansku klimu- San Francisko, Sosalito još preciznije, ostaje kao prava mera.

Ma niko tamo ne razmislja o geologiji (sem placenih na Berceleyu, Stanfordu etc.), mislim da mnogo veci uticaj na ljude ima sirina okeana i neba nad njim, trava (i tezi aduti)... neverovatan je osecaj kad se na posmatranju zalaska sunca na nekoj plazi okupi po par hiljada ljudi, imas osecaj da ce u nekom trenutku dok kugla tone u talase okeana svi poceti da skandiraju "Sunce, sunceee, sunceeee...". Totalno psihodelican dozivljaj

Uzvracam, bolje vas nasao
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:02 19.02.2009

Re: Samo da se javim...


O vremenu Oscar Wild "The coldest winter I ever saw was the summer I spent in San Francisco."


:))

Nije zaista bilo lose te nedelje u junu. Svi su potvrdili da se temperatura ne spusta ispod 15C, i to mi je bilo dovoljno. Mada su oni tvrdili da je to slucaj tokom cele godine, a ja sam samo sirila oci i zavidila im, kako se i ocekivalo
Lionsgate Lionsgate 00:15 19.02.2009

Re: Samo da se javim...

Svi su potvrdili da se temperatura ne spusta ispod 15C, i to mi je bilo dovoljno. Mada su oni tvrdili da je to slucaj tokom cele godine, a ja sam samo sirila oci i zavidila im, kako se i ocekivalo


+15 u decembru ili januaru ( a zna ponekad da bude i vise) je u odnosu na torontjanskih -15 bas za zavideti
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:20 19.02.2009

Re: Samo da se javim...

+15 u decembru ili januaru ( a zna ponekad da bude i vise) je u odnosu na torontjanskih -15 bas za zavideti


Jeste
Bila sam jednom u Atlanti za Novu godinu i bilo je tako negde, oko +15 tokom dana. Kao da sam bila u potpuno drugom svetu. Laksa (bez kaputa), vazduh drugaciji, sve... Lako bi bilo navici se na tako sta :)
bauer. bauer. 07:13 19.02.2009

Re: Samo da se javim...

San Diego je nekako previše sunčan, kič, pinkovski,

Pa mislim... stvarno... ako ovo treba da se pretvori u peSničko veče, onda, može. Ja nisam trovao kada ste na predhodnom domaćicinom postu sekli vene na SF

Ali, ajde da se nađemo negde između, baš mi sad na TV-u ide šou o Monterey muzičkom festivalu. Šta, niste bili? onda ništa
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:53 19.02.2009

Re: Samo da se javim...

Ali, ajde da se nađemo negde između, baš mi sad na TV-u ide šou o Monterey muzičkom festivalu. Šta, niste bili? onda ništa


Nismo. Ali to je samo zato sto neki od nas ne vole guzve
bindu bindu 15:56 19.02.2009

Re: Samo da se javim...

baš mi sad na TV-u ide šou o Monterey muzičkom festivalu.



Jefferson Airplane Live at Monterey Pop 1967
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:47 19.02.2009

Re: Samo da se javim...

Hvala i na ovom primeru, bindu :)
bindu bindu 20:09 19.02.2009

Re: Samo da se javim...

Ivana Knežević
Hvala i na ovom primeru, bindu :)


svidja ti se.jelda su super.
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:55 19.02.2009

Re: Samo da se javim...

Jesu
bauer. bauer. 09:48 20.02.2009

Re: Samo da se javim...

pa je'l moguće da ovo niko nije okačio, ili sam ja u mojoj brzopletosti prevideo...
Ivana Knežević Ivana Knežević 05:07 21.02.2009

Re: Samo da se javim...

Jeste, eno malo iznad, osmond je postavio
Lionsgate Lionsgate 23:09 18.02.2009

Russian Hill

Kuce su obojene pastelnim bojama i imaju velike prozore. To je bilo najlepse iznenadjenje. Davalo je kucama nesto nalik na lice; mozda je izrazajnost bolji izbor.


Ivana Knežević Ivana Knežević 00:16 19.02.2009

Re: Russian Hill

Da, bas tako
zmajica2000 zmajica2000 12:06 20.02.2009

Ivana...

Ivana, ne znam ni ko si ni cime se bavis ali pises tako retko lepo da sam ostala potpuno zbunjena. Znas ono kad neko uspe da ti napravi da dan, u stvarnosti leden i snezan, odjednom postane sanjiv, topao, sav onakav kakav je bio onome ko pise... Bas, bas lep tekst.
Ivana Knežević Ivana Knežević 05:14 21.02.2009

Re: Ivana...

zmajice, ponekad je pisanje zaista produzetak dozivljaja, cak i vise - sumiranje iskustva, i to je onda najbolja kombinacija.

Hvala najlepse.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana