Ne razume se u to: priznala je. U tajnoj poruci.
Mnogo mu je lepo ali ona ne zna šta je
kako se zove
ima li još negde da se vidi
Možda joj bude lakše da prepozna
Sinoć je šetala obalama koje liče
I gledala ga kako trči
U pravcu dodira i igara:
Nešto kao noć
vedra
osnežena
rastvorena
sa crvenom linijom u desnom uglu
donjem
otkucaji
Koja će trajati
Požalila nam se:
Nema više listova
ni kartona
Nema ni oblaka
da sakrije ono što je od snova ostalo
i to je
Zna da on voli prelive
I da su boje prejake za njegove prste
A opet, kao da.
ili
nije baš tako......
Pričaju ljudi: koji su ga sretali u drugim pričama: da je
od krvi i mesa
i da ume da viče
A jedan -koji se kleo da ga poznaje- joj je dugo razmahivao po vazduhu: On: kada nešto želi: ovako i ovako i
Nešto kao dan
Prvi dan jasnih misli
Čuju se
ostavljaju miris
može da se crta po njima
kao
a nisu
I ožiljak u šaci: oblika kristala
ukradenog iz želje da se jednog dana:
Sutra!?
Odmah!
Nešto kao dan
kada je bilo: sve na svojim mestima.
i to me raduje
Jutros je otvorila vrata i pustila sliku da je laže:
zna
zna da
će
dugo koračati po svojim rečima
utabati stazu koja vodi do izlaza
da
neće ostati ni korak više da je vrati na početak još jednog pitanja
o njemu
a da će
i tada:
ne razumem se u to: mnogo ti je lepo: jer te veseli: jer je tvoje: ali ja ne znam šta je
i ne želim
_____________________
______________________
i voleti ga
______________________
Zna ona, zna. Samo ne želi da nauči. A i što bi. Ovo joj bolje stoji. Ovo njeno.