GORE - DOLE ( POGLEDAJMO SVET KROZ OČI DETETA )
Sumnjičavost i nedovoljno korišćenja računara u
edukativnim programima u osnovnim školama u Srbiji
su reakcija izazovima koje daju nove informatičke
tehnologije, verovatno postoji i strah od nečeg novog.
Okupljanja dece u novim projektima, idejama, web radionicama ili pak sa druge strane samostalno lutanje internetom u potrazi za sajtovima koji pružaju isključivo zabavu i korisćenje ljudskih slabosti.
Bacimo računar u kontejner!
Prepustimo se ulici i druženju na njoj, mislite li da je to bezbednije?
Možemo i da spalimo sve novine, pa one prenose skoro sve same vesti koje nas uznemiruju.
Uživajmo u prirodi, kako su nam samo lepo živeli dede i pradede ...
Sve je to lepo, medjutim polako, sa godinama, kako već to prirodno ide dolazimo do pitanja,
šta posle kad odrastemo?
Uprošćeno, računar je alatka kao sto je knjiga, olovka ili televizija. Računari mogu biti veoma korisni ali se kao i sve druge stvari koje imaju svojih dobrih (a posto sve što je dobro ima i lošu stranu) strana mogu zloupotrebiti. Moramo priznati da oni uprkos tome postaju značajna alatka u razvoju i edukaciji dece.
Ceo Internet prepun je različitih besplatnih programa, muzike, ali i korisnih stvari poput enciklopedija, namenskih sajtova iz sveta nauke, internet časopisa, zabavnika, dečijih edukativnih sajtova iz celog sveta, portala za mlade...
Verujemo da većina vas u svojoj biblioteci ima bar neku knjigu koja u sebi sadrži naziv enciklopedija, a internet ih je pun poput Wikipedie, Mediawiki i drugih.
Koliko podrške DOBIJAJU DECA ZA SVOJE INICIJATIVE I IDEJE, zapitajte se i sami. Dokle će se većina odraslih prvo raspitati koje je čije dete , odakle potiče, ko su mu roditelji, da li je nas ili njihov (političko opredeljenje), bogatih ili siromašnih roditelja, pa onda ga gledati očima punim predrasuda.
A dete je dete.
Deca žive u okolnostima neprikladnim za odrastanje: žrtve su rata, znaju za netrpeljivost, konflikte, prisiljeni su na razdvojenost, nude im se iskrivljene slike života, prihvataju vrednosti koje u stabilnim okolnostima to nikako ne bi bile, izgubili su nadu...
Koliko ih je mladih ispred ambasada ne svojom krivicom u 23, 24 god...
Skup je internet, provajderi dosta naplaćuju, dial-up veze su užasno spore i nepredvidljive, da li je to dečiji problem? Šta biva sa onima koji odvajaju od svog džeparca za taj isti internet i koriste ga u korisne svrhe edukacije i svog usavršavanja?
Mnoga deca žive u porodicama sa malim primanjima, imaju tek toliko novca da prežive. Posle razočarani kad tad verovatno čekaju u redu pred nekom ambasadom.
Sport je jedna od nasih vedrijih strana, baviti se sportom je dobro . Međutim nije sve u sportu i ne mogu biti svi sportisti...
Podsetimo se znacenja reči iskrenost, neposrednost, jednostavnost. Hajde, pogledajmo svet kroz oči deteta, možda vidimo neki novi svet, svet sa više boja...
Postoji i druga strana, kad roditelji povlađuju deci. Jedan broj dece koji nije mali, odrasta na odobravanju i sprovođenju svojih zahteva kojima nisu postavljene granice. Postoje mnoge situacije u kojima roditelji detetu kažu "da" svesni da bi trebalo da reaguju suprotno, uvereni da bi trenuci ljutnje mogli da imaju negativne posledice u budućem psihičkom životu deteta.
Reč "da" postala je poruka ljubavi prezaposlenih roditelja koji nisu dovoljno prisutni u odgoju deteta ili je u pitanju linija manjeg otpora da bi se izbegle konfliktne situacije roditelja i dece. Ne valja ni kad odrastamo i sa osećanjem svemoći... Treba naći pravu meru. Na roditeljima je da sami svojom sposobnošću izvrše najteži posao na svetu [VASPITANJE DECE], pronalazeći pravu meru, vodeći se vlastitim identitetom.
Naša zemlja je ratifikovala Konvenciju o pravima deteta i time preuzela obavezu da brine o njenom ostvarenju, tj. da štiti prava deteta i da unapređuje položaj dece.
Međutim, to nije obaveza samo države, već i pojedinaca, koji kroz svakodnevne postupke mogu da pokažu da priznaju i poštuju prava koja mladi i deca imaju.
Neko će reći ima problematične dece, a oni samo o svojim pravima. Ta deca su i nama deci problem. Sigurno smo ponajmanje krivi za tu i takvu decu.
Bili ste i vi dete , zar ne?
Izvor: http://www.oskosta.org/gajevic.html