Amerikanci su protekle godine gledali sasvim druge filmove od onih kojima su sinoć odali priznanje. Zbog tog nesklada izmedju ukusa članova Filmske akademije i bioskopske publike, mnogi su mračno prorekli dodeli 81. Oskara najslabiju gledanost do sada. Bez obzira na to, duh promena, koji je zahvatio američko društvo, duh vremena punog problema, ali i optimizma, jasno se osetio na ceremoniji. Uvodna tačka šarmanatnog i talentovanog novog voditelja Hjua Džekmena (aluzija na recesiju zbog koje je "skresan" budžet obično grandioznog otvaranja i sve prepušteno domišljatosti domaćina) - bila je idealan uvod u ceremoniju koja se manje oslanjala na glamur i glomazni, visokobudžetni spektakl, a više na "ljudski element", talenat voditelja, kreatora i učesnika, što kao inicijativa zaslužuje svaku pohvalu. Čitavo veče je delovalo opuštenije, prirodnije, manje usiljeno od mnogih ranijih, i brojni Oskar šabloni nisu ispoštovani. Haljine, nakit, kao da je sve bilo u drugom planu, podredjeno lepoti filma i negovanju jedinstva svih koji učestvuju u magičnom procesu snimanja filmova. Kod pobednika nije bilo iznenadjenja (osim eventualno izmicanja nagrade Mikiju Rurku), trijumf "Slumdog Millionaire" bio je očekivan, ali su iznenadjenja povremeno iskrsavala kako je veče odmicalo. Evo još nekih crtica sa Oskara.
- Lepo rešenje - ideja da nagrade za najbolju glavnu i sporednu žensku i mušku ulogu dodeli po pet talentovanih glumaca i glumica koje su to priznanje osvojili u prošlosti - trenutak pun autentičnih emocija na licu nominovanih - iskreno počastvovanih i potresenih zbog priznanja svojih kolega.
- Dostojanstvo porodice Hita Ledžera koja u njegovo ime prima Oskara za sporednu mušku ulogu dirljivi trenutak čini još potresnijim.
- Potresna je i dodela humanitarne nagrade Džin Heršholt Džeriju Luisu, za njegov dugogodišnji doprinos borbi protiv mišićne distrofije, njegov kratak i topao govor.
- Mešovite ocene za urnebesnu pojavu Bena Stilera koji je parodirao nedavni bizarni nastup Žoakima Finiksa u programu Dejvida Letermana, ali je time potpuno skrenuo pažnju sa kategorije koju je najavljivao - Oskara za kameru, čijem dobitniku skeč sigurno nije bio zabavan.
- Kratkometražni film u režiji Džada Apatoa (junaci filma "Pineapple Express" gledaju inserte iz nominovanih filmova u "specijalnom raspoloženju") - kao i svi radovi Apatoa, do suza je nasmejao veliki deo publike i povredio osećanja "osetljivijih" gledalaca.
- Hju Džekmen i Bijonse sjajnom tačkom veličaju povratak mjuzikla ("Mamma Mia" u Britaniji oborio rekord "Titanika"). Hju Džekmen se, medjutim, ne pojavljuje ni blizu dovoljno za potrebe ženskog dela TV publike.
- Kao i obično, zanimljiv i provokativan govor Šona Pena - nagradjenog za ulogu Harvija Milka - poziv da se priznaju jednaka prava homoseksualnim parovima i prestane sa diskriminacijom i govorom mržnje prema razlitičitima, sasvim odgovara duhu novog vremena.
I eto, to je bilo veče Oskara - manje šljokica, manje SAD kao svetske filmske super-sile, posezanje za inovacijama, okretanje drugačijim vrednostima, ponekad sa više, ponekad sa manje uspeha. Možda će gledanost zaista biti mala, možda je nekima ceremonija bila nedovoljno glamurozna, možda nije bilo dovoljno humora. Ali 81-godišnji "zlatni dečko" je, bar za neke, dobio nove, zanimljive i privlačne crte.