Koliko smo siromašni?
- Septembra 2007. godine napisala sam tekst istog naslova, godinu dana kasnije "pukla" su svetska finasijska tržišta i objavljena recesija u priličnom broju razvijenih zemalja, pa je ideja teksta "a šta je sa siromaštvom u Srbiji, godinu dana kasnije" odložena za pet meseci -
οἰκονόμος, (from oiko- 'house' and -nomos 'rule, law' was an Ancient Greek word meaning 'manager' or 'housekeeper'. In Byzantine times the term was used as a title of a manager or treasurer of an organisation) je poreklo reči "ojkonim" koja se u toponomastici koristi za nazive ljudskih staništa kroz istoriju. (OIKONOMOS: This rather strange word is a greek term meaning "household manager" or "household steward" that gave rise to the modern term economy and the whole range of related terms, including economic, economics, economist, and economize. Ironically there are those who use economics less with the goal of providing "stewardship" of the economy and more focused on the goal of extracting maximum personal gain.)
"Merenje" siromaštva u bilo kojoj državi radi se prilično ujednačenim metodama i osim što je neophodno imati sve proverljive podatke da bi se pravile politike, često je neophodno i "uporedno" prikazivanje u odnosu na region kojem država pripada ili u odnosu na svet. Pošto smo (s dosta samoironije ovo tvrdim) mi navikli da se "merimo" samo sa "najboljima" učinilo mi se zanimljivim da poredim podatke za nas i - Ameriku, koliko god to možda neobično zvučalo. I ustvari i ne radi se o "poređenju" iz kog bi trebalo da proisteknu bilo kakvi zaključci, više samo o "uporednom postavljanju podataka" za Srbiju, Ameriku i onda i - svet u celini.
SRBIJA:
Svi potrebni podaci o Srbiji mogu se naći na internet stranici Republičkog zavoda za statistiku, uključujući i "download" publikacija, istraživanja i izveštaja.Sve o"Strategiji za smanjenje siromaštava" može se naći na njihovoj internet stranici Vlade republike Srbije.
Šta govore brojke?
Стопа незапослености
октобар 2008.
(Анкета о радној снази)
укупно - 14,0%
15 - 64 године - 14,7%
Просечна месечна
потрошња по домаћинству
трећи квартал 2008.
40154 динара
Просечна месечна
потрошња по домаћинству
у 2007.
35414 динара
Употреба информационо-комуникационих технологија у Републици Србији, 2008.
40,8% домаћинстава поседује рачунар
33,2% домаћинстава поседује Интернет прикључак
Ovi osnovni podaci čine (unekoliko) makroekonomske parametre "nevidljivim", kao i kontekst u kojem se (za mnoge od nas presporo) siromaštvo ipak - smanjuje.
Koliko je siromašnih u Srbiji?
SSS definiše siromaštvo kao višedimenzionalni fenomen koji, pored nedovoljnih prihoda za zadovoljenje životnih potreba, podrazumeva i nemogućnost zapošljavanja, neodgovarajuće stambene uslove i neadekvatan pristup socijalnoj zaštiti, zdravstvenim, obrazovnim i komunalnim uslugama. U ostale ključne aspekte siromaštva ubrojeni su i neostvarivanje prava na zdravu životnu sredinu i prirodna bogatstva, pre svega na čistu vodu i vazduh.
Po Anketi o životnom standardu 2007. godine, siromašna su bila sva domaćinstva čija je potrošnja po potrošačkoj jedinici bila manja od 8,883 dinara..
U 2002. godini, 14% ili oko milion ljudi je bilo siromašno, a u 2007. godini, 6.6% ili oko 490.000.
Postoji i jedna dobra e-snips internet stranica na kojoj su dokumenti vezani kako za Strategiju za smanjenje siromaštva, tako i za posebnu temu "Mladi i siromaštvo".
KNJIGA MLADI ZAGUBLJENI U TRANZICIJI.pdf
Istrazivanje_trzista_rada-WB.ppt
Research_on_Child_Poverty_in_Serbia.pdf
Preporučujem "Pojmovnik siromaštva" sa iste stranice.
Brojke, podaci, studije i istraživanja, same za sebe i uporedno (pogotovo u regionu) dale bi svakom komentatoru za pravo da kaže "da su rezultati u smanjenju siromaštva u Srbiji i vidljivi i merljivi", ali i da je sve to - nedovoljno dobro, ne samo pri merenju "subjektivnog osećaja" siromaštva (koji je jednako važan kao i "objektivni", tako ja mislim), već i zbog toga što se kroz siromaštvo "mere" i tranzicione nepravde i selektivna primena zakona i slabe institucije i - najvažnije - količina javnog, budžetskog novca koji se, direktno ili indirektno, "troši" na smanjenje siromaštva. Nedovoljno znanja o tome KOLIKO je siromaštvo, KAKO je predviđeno (po SSS) da se smanjuje, kojim tempom i prioritetima i ZAŠTO se neka rešenja smatraju "održivim", a neka ne, dakle nedovoljno znanja (kao i nedovoljno informacija) o svemu tome u kombinaciji sa opravdanim (i široko rasprostranjenim) nezadovoljstvom o tome "zašto bolji život ne dolazi brže" može, paradoksalno, više da naudi nego da koristi kao preko potrebna kritika (ili ocena i procena) već postignutih rezultata.
Kao što se može procenjivati da li "8.883 dinara" po potrošačkoj jedinici (kako god to ružno zvučalo, radi se o obaveznoj statističkoj metodi) prava mera za "liniju siromaštva", ali izmena te cifre podrazumeva izmene odluka svetskih organizacija i institucija, ne domaćih. Na domaćim institucijama je nalaženje rešenja za društvenu brigu o najsiromašnijim, za dobro "ciljanje i trošenje" javnog novca namenski određenog za smanjenje siromaštva.
Strategija za smanjenje siromaštva ima tri strateška pravca:
1.Dinamični privredni rast i razvoj, sa naglaskom na otvaranju novih radnih mesta i povećanju zarada
2.Sprečavanje nastanka novog siromaštva kao posledica restrukturiranja privrede
Jasno je da se teškoće ostvarivanja rezultata umnožavaju u uslovima svetske recesije, ali to nikako ne znači da se sme odustajati, "pravdati krizom" ili "zaboravljati" na preuzete obaveze i baš zato mi se čini veoma važnim da se odluke o tome "kako preživeti krizu" moraju donositi u kontekstu primene SSS, odnosno dostizanja cilja da u Srbiji bude "prepolovljen broj siromašnih 2010. godine" u odnosu na 2003. godinu kad je strategija usvojena.
How many people are poor in the United States?
In 2005, 12.6% of the US population – about 37 million people – were living below the poverty line . The percentage of the population that was poor in 2005 was unchanged from the level in 2004, but had increased in each of the years from 2000 to 2004. The increase during these years reversed a trend in declining poverty between 1993 (15.1%) and 2000 (11.3%). Since poverty was first measured in 1959, the highest levels of poverty both numerically and in percent of the population, were in the years from 1959 to 1961.
How do the States stuck up?
The lowest rate of poverty in the country, based on 3-year averages (2003 to 2005), was in New Hampshire. At the other extreme, the poorest states were Mississippi, New Mexico, Louisiana, Texas and Alabama. (link to poverty in the West Coast States.) It is important to realize that the difference between two poverty rates may not be statistically significant. Comparisons should be made in the context of the standard error associated with each state’s poverty estimate. (Follow the link below to see the standard errors and confidence intervals for each estimate.)
Children and poverty
When we look at the 2005 poverty rates for different age groups, we find that a higher percentage of children were living in poverty (17.6%), compared with either working age adults (11.1%) or the elderly (10.1%). More than one-third of people who were poor in 2005 (34.9%) were children. The poverty rate among children in 2005 was unchanged over the level in 2004, but is generally trending upward since 2000. That said, a smaller proportion of children are poor in 2005 compared with the period from 1981 to 1998.
Among the elderly, the poverty rate was as low or lower in 2005 than the poverty rate for any year since 1966 (the first year for which Current Population Survey data on the elderly population are available).
Minirites and poverty
Continuing longstanding patterns of racial and ethnic disadvantage, we find that poverty in 2005 was generally higher among minorities. Poverty was highest among blacks and Hispanics in 2005 and lowest among non Hispanic whites, who were the only racial group to experience a decrease in poverty since 2004. The poverty rate among Hispanics and blacks was unchanged over the level in 2004, while poverty increased among Asians (up from 9.8%).
S pravom će mnogi reći da je poređenje Srbije i Amerike potpuno neprimereno u bilo kom sektoru, pa naravno i u podacima o siromaštvu i da nije nikako svejedno da li si siromašan u Americi ili Srbiji, u odnosu na kontekst o tome KO, KAKO i ZAŠTO vodi računa o smanjenju siromaštva u jednoj ili drugoj zemlji. I da se iz "uporedno" datih podataka ne može baš ništa zaključiti, pogotovo ne na"korist" ocena stanja u Srbiji. I da je živeti sa dva dolara dnevno u USA i Srbiji potpuno različita stvar.
Nije mi ni bila namera da podacima, brojkama i istraživanjima "izvlačim" ideju o "uporedno bolje ili uporedno gore" između dve neuporedive zemlje, ideja je bila da imamo podatke o tome KOLIKO siromašnih ima i u sasvim razvijenim ekonomijama, KOLIKO je važno da se podsetimo Milenijumskih ciljeva (koje smo svi, nekako usput skoro pa zaboravili da je zajednička, planetarna obaveza preuzeta odlukama UN) i da se možda zapitamo šta siromašni u svim zemljama sveta kažu kad ih pitamo za "uporedne analize u raznim zemljama". Skoro sam sigurna da su njihovi odgovori prilično - ujednačeni, na žalost.
I - kako stoji stvar sa siromaštvom, planetarno? Kako je "podeljeno"?
Brojke, podaci, "charts&graphs", studije, istraživanja, a pogotovo odluke UN o Milenijumskim ciljevima koji bi trebalo biti ostvareni do 2015. godine, čini mi se da nam daju za pravo da razmislimo o potrebi da se sva rešenja trenutne finansijske i ekonomske krize i tekuće recesije među najbogatijim i najrazvijenijim, moraju tražiti tako da budu stavljena u kontekst koji čine dva izuzetno važna instrumenta oko kojih (na prvi pogled) nema nikakvog spora nigde u svetu:
1. ljudska prava
2. borba za smanjenje siromaštva
U najavama rešavanja krize i recesije koja teče, sasvim se jasno nazire (skoro kao neminovna) - "era regulacija" (u državama gde je skoro svaka tržišna regulacija smatrana prilično nepoželjnom, s mnogo dobrih razloga, dodala bih), era regulacija koja podrazumeva (u ovom prvom koraku) budžetske intervencije država i "podržavljenje" (pojavila se i "nacionalizacija banaka") finansijskih institucija tako što država odlučuje o javnom interesu skoro svugde gde je do skora o tome odlučivao - privatni kapital i privatna inicijativa. Uz ovu "eru regulacije" jasno se nazire (u debatama širom sveta sasvim vidljiv) i - strah od protekcionizma, strah od "preregulacije i zatvaranja" umesto traženja zajedničkih rešenja i uslovima "otvorenosti i tržišta". Uporedni proces je "učešće aktera" važnih za donošenje dobrih odluka, od G8 stiglo se do G20 i najavljenog sastanka krajem marta ove godine na kom bi trebalo da se čuju i prve procene o toku i "kraju" krize, kao i dogovoreni mehanizmi o tome šta će se sve menjati, institucionalno, organizacijski, planetarno zakonski....
Kakve god bile odluke koje su pred nama - neće valjati, čini mi se, ako ne budu donošene u kontekstu borbe za smanjenje siromaštva i ljudskih prava, ma koliko mnogima instrument ljudskih prava izgledao krhko, i ma koliko puta ceo sisitem bio (zlo)upotrebljen u svrhe raznih politika. na raznim mestima. I ma koliko donete odluke o Milenijumskim ciljevima danas mnogima izgledale potpuno - neostvarive.
Šta znači "u kontekstu"?
Znači da odluke o otpuštanju, na primer, nemaju kao obrazloženje samo očigledan "bankrot" firme koja otpušta, već i procene o tome u kom sektoru, za koje vreme i s kolikim procentom jedan broj ljudi može ponovo doći do posla. Ili - znači odluke o posebnim vrstama kredita za koje će garantovati država (budžetom) zbog nemogućnosti da "tražilac" kredita to čini svojom imovinom ili firmom. Ili - znači da se u merama štednje donose odluke nelinearno, da bi se od potpunog siromašenja (ili povećavanja procenta siromašnih u društvu) saćuvali najsiromašniji i najugroženiji. Mnogo je načina za donošenje odluka o ublažavanju i rešavanju krize, ali mislim da uvek moraju biti - u kontekstu ljudskih prava i borbe protiv siromaštva, jer je vrlo važno imati u vidu - šta je alternativa ako se NE RADI tako....
Zimski sastanak Parlamentarne skupštine OSCE (održan prošle nedelje u Beču) imao je jednu važnu raspravu o "Novoj bezbednosnoj arhitekturi OSCE regiona" (56 država), a na osnovu inicijative Medvedev-Sarkozy i decembarskog sastanka MFA OSCE regiona i njihovih ideja o "Helsinki +" procesu.
( “We need a fresh approach,” stated Alexander Groushko, Deputy Foreign Minister of the Russian Federation. Veronique Bujon-Barre, Deputy Director for Political and Security Affairs in the French Foreign Ministry, talked about a new “crisis of trust in Europe” after the war last year in Georgia and said that we “need to re-establish that lost trust.”)
Obrisi "konteksta" u kojem će se problemi rešavati u budućnosti već se sasvim jasno naziru i veoma je važno d, nekako usput, sa horizonta ne nestanu oni najsiromašniji i borba za smanjenje njihovog ukupnog broja.
Septembra 2007. godine sam napisala:
Kad god sam, van kruga ljudi na javnim poslovima koji su neposredno zaduženi za primenu SSS, započinjala razgovor o siromaštvu utemeljen na podacima, brojkama i statistici, kao po pravilu su mi odgovarali da je to "cena tranzicije", da "neko mora biti gubitnik" i da "će tržište sve to samo regulisati kada ekonomski ojačamo", da "siromaštva ne bi bilo da nema korupcije" i kao poslednji argument, da je "mnogo gore siromaštvo duha od materijalnog siromaštva". Ne znam da pravim strategije za "smanjenje siromaštva duhom", ja samo mislim da se siromaštvo MOŽE smanjiti i tokom ekonomskih, političkih i strukturnih reformi društava u tranziciji i želim da čujem tuđa mišljenja i tuđe procene o tome.
I dalje tako mislim.