uradela ... sa tri tačke na kraju...
Vrlo interesantna je ova pedagoška metoda ili metode.
Mišljenje moje malenkosti, veličine samo kao majke dvanaestogodišnjaka, o ovim metodama je vrlo pozitivno.
I sama sam , u Kompjuterskom kampu za decu, predlagala pedagozima rad sličan ovim modelima učenja , naravno, prilagodjeno današnjim uslovima života. Za zimsko kampovanje, u programu je bilo ručnih radova, pletenje, tkanje- da izraze deca svoju kreativnost u dizajnu, da upotrebe vešte ruke, I da vide kako su naše bake radile. Predložila sam da deca nauče da popune uplatnicu ...da naprave kolače sa kuvaricom..ovog leta u planu je Adventure walk ( po planini u šumi,oko Erdevika, malo kao survival na jedan dan), Tresaure hunt ( potraga za blagom - po celom selu , malo da zađu i u seoska domaćinstva, se upoznaju i sa domaćim živuljkama, da vide gde kokoške nose jaja i kako se još uvek muze krava, bez aparata ;) ..redovno idemo na jahanje ponija u obližnju Čalmu, oduševljeni su ..malo ih muve nerviraju, xaxa....i ovo su samo nabacani delovi programa u kampu...a htedoh reći da ima tu zrnce nečeg ,,Waldorfskovskog,,... naše radionice lepog ponašanja, usmerene ka nenasilju u medjusobnom druženju po školama..itditd.
A sada evo i originalnih metoda po Waldorfskim školama...koliko bi to bilo primenjivo prilagodjeno danas kod nas , .ostaje da zamišljamo...u svakom slučaju, pročitala sam da ovakve škole postoje i rade redovno u susednim državama...
WALDORF PEDAGOGIJA
ŠTA JE WALDORFSKA PEDAGOGIJA
Waldorfska pedagogija temelji se na antropozofskom duhovnom pogledu na svet, koji je nastao u kulturnom podneblju srednje Europe početkom 20. veka. Čoveka posmatra kao biće tela, duše i duha, koje se neprestano razvija, a dete kao biće koje do svoje odraslosti i zrelosti prolazi faze razvoja svesti koje je čovečanstvo prolazilo tokom svoje evolucije. Evolucija čoveka i čovečanstva povezana je s evolucijom biljaka, životinja, planete Zemlje kao bića i celog svemira. Antropozofija je vitalan pogled na svet te je našao primenu u svim sferama modernog, svakodnevnog života: antropozofska medicina, biodinamička poljoprivreda, waldorfska pedagogija, euritmija (nova umetnost pokreta), novi impulsi u arhitekturi i umetnosti, socijalno tročlanstvo.
Vaspitne i obrazovne metode i sadržaji u waldorfskoj pedagogiji menjaju se sa starošću deteta i zavise od njegovih telesnih i duhovnih potreba i sposobnosti.
Waldorfska pedagogija ne obraća se samo dečijem intelektu, već paralelno neguje njegov emotivni život, razvija radne i stvaralačke navike te jača volju i interese. Činiti to u svakom školskom času glavni je zahtev za waldorfske pedagoge. Vaspitanjem se pomaže detetu u odrastanju, tako da ono prepozna i razvije svoje potencijale, da je spremno da upotrebi glavu, srce i ruke u potpuno neobičnim životnim okolnostima, u nepoznatim situacijama, za nove ciljeve.
Utemeljitelj waldorfske pedagogije i antropozofije je Rudolf Steiner, austrijski naučnik i reformator mnogih područja modernog života.
WALDORFSKE ŠKOLE
Prva waldorfska škola osnovana je 1919. godine u Stuttgartu. Od samog osnivanja waldorfskih škola oseća se uticaj pedagoških ideja Marije Montessori, te uticaj ideja Ellen Key koja je zagovarala pedagogiju koja polazi od deteta. Vreme pojave prve waldorfske škole je vreme pune afirmacije pokreta radne škole, te je to verovatno jedan od razloga što se Steiner opredelio za takav koncept škole i vaspitanja u kojem radno vaspitanje ima važno mesto.
Današnje waldorfske škole su utemeljene na načelima koje je naglasio osnivač R. Steiner: orijentacija nastavnih sadržaja na duhovne potrebe i duševni razvoj učenika, snažni naglasak na nastavu umetnosti i ručni rad, koedukacija polova i dece iz različitih socijalnih sredina i slojeva, prelaženje u viši razred bez ocena i ponavljanja, škola nije selektivna, učenje dva strana jezika u osnovnoj školi, organizacija nastave po epohama, kolektivna samouprava u školi, saradnja nastavnika i roditelja na zajedničkim vaspitnim zadacima, naglasak na sticanju znanja u izvornoj stvarnosti ili na primarnim izvorima znanja u školi. U nastavnim aktivnostima važno mesto zauzima i euritmija koja ujedinjuje muziku, govor, telesne vežbe i scenski izraz. Smisao te programske celine, koja ima mesto u nastavnom planu od prvog do poslednjeg razreda, waldorfski pedagozi vide u usklađivanju razvoja duha i tela, te estetskom vaspitanju, a ponekad se koristi i u terapijske svrhe.
Ručni rad u waldorfskoj školi imaju svi učenici od prve do dvanaeste godine školovanja, a radna nastava se posebno organizuje od pete godine. Materijal i alat kojim će učenici raditi primeren je njihovim sposobnostima. Devojčice iz petog ili šestog razreda su prvi majstori u vezenju i kukičanju, a svi učenici prođu aktivnosti kao što su „od žitarice do hleba", cepanje drva, gajenje povrtarskih biljaka i sl. Na višem stepenu školovanja (9-12godine) obrađuje se metal, brušenjem i kovanjem, zatim učenici uče presti, plesti, tkati, krojiti, praviti obuću, obrađuju kamen i uvezuju knjige. Dakle, učenici tokom dvanaestogodišnjeg školovanja upoznaju niz praktičnih zanata važnih za svakodnevni život čoveka.
Ideju W. Ratkea da se istovremeno ne proučava više predmeta, već da se misli i aktivnost učenika koncentrišu na jedan sadržaj, dalje je razradio Steiner u sklopu waldorfske škole. Ta je ideja razrađena kao koncept nastave po epohama (Epochenunterricht). Učenici se sadržajima jedne predmetne celine bave od nekoliko dana do više nedelja (obično četiri nedelje), a zatim prelaze na druge sadržaje. Ta nastava se odvija svaki dan, obično prva dva sata ujutro. Time se žele prevladati slabosti predmetno-časovnog sistema. Od tog su principa izuzete muzičke aktivnosti, euritmija, religija, strani jezik i slični sadržaji.
U waldorfskoj školi nema udžbenika. Polazi se od pretpostavke da sve što mladi treba da nauče mogu naučiti u objektivnoj stvarnosti. Udžbenike zamenjuju učeničke sveske koje se popunjavaju crtežima i tekstom o onome što su videli ili čuli tokom školske godine. Na kraju godine ispisana i iscrtana sveska specifičan je udžbenik nastao kao rezultat aktivnosti učenika i nastavnika.
U waldorfskim se školama velika pažnja posvećuje socijalizaciji mladih. Učenik od prvog do dvanaestog razreda obično boravi u istom kolektivu, a kada god je moguće jedan učitelj vodi isti kolektiv prvih osam godina školovanja. Tako se učitelju omogućuje da maksimalno upozna svakog učenika i pomogne mu u optimalnom razvoju.
Učenikovo napredovanje se prati i komentariše na sastancima razrednog kolektiva, uz česte susrete učitelja i roditelja, te prilično opširnim opisima (izveštajima) aktivnosti svakog učenika na kraju školske godine. Neguje se i praksa da razredni učitelj bar jedanput godišnje (unapred najavljeno) poseti roditeljski dom učenika kako bi upoznao životne uslove i razgovarao sa roditeljima o učenju deteta i uopšte o organizaciji života i rada u školi. Osim takve veze roditelja sa školom i učiteljima, povremeno se organizuju dani roditelja u školi s veoma bogatim programom,a roditelji prema mogućnostima i interesu učestvuju u organizaciji aktivnosti u školi (uređenje škole, izdavanje školskog časopisa, rad biblioteke i sl.).
POSEBNOST WALDORFSKOG VRTIĆA
Danas, u vremenu ubrzanog, tehnološkog i neritmičkog načina života, kad neretko porodicu čine dete i jedan od roditelja, postoji opasnost da se detetu ukrade detinjstvo. Ono ne doživljava neposredno vremenske, dnevne i godišnje mene, nema priliku da vidi ljudski rad i učestvuje u njemu, uskraćeno mu je mnoštvo boja, mirisa i nijansi različitih osetilnih doživljaja.
U waldorfskim vrtićima, u atmosferi toplog, gotovo kućnog doživljaja, deca imaju priliku doživeti red, ritam i harmoniju. U dnevnom, nedeljnom i godišnjem ritmu izmenjuju se različite aktivnosti: igra, obroci i odmaranje, umetničke i radne aktivnosti. Igračke, nameštaj i didaktički materijali prirodnog su porekla, oblikovani i obojeni tako da pružaju blage i nijansirane podsticaje za zdrav razvoj osećanja. Time se u najranijem dobu "dubinski" neguje razumevanje za ekološko. Sve aktivnosti i sadržaji imaju za cilj da kod deteta razviju aktivnu, nenasilnu i stvaralačku igru, izniklu iz same detetove unutrašnjosti. Takva igra u svetu odraslih odgovara ozbiljnom i kreativnom radu, nastalom iz pune slobode čoveka.
Najčešće su vaspitne greške u predškolskom uzrastu:
neuredan život roditelja,
nedoslednost, udovoljavanje svim željama, tj. hirovima deteta,
uskraćivanje prilike da rade zajedno s odraslima (da se ne zaprljaju, nešto razbiju, ne povrede ...), što vodi konfrontaciji s okolinom te slabom interesu i volji kad odrastu,
zamena roditeljske brige i angažmana surogatima: TV, videom, kompjuterom...
verbalno moralizovanje (to nema efekta jer deca prestaju da obraćaju pažnju na to što im se govori),
preterana očekivanja roditelja (zahtevi prema deci).
U waldorfskim vrtićima deca zajedno sa vaspitačima učestvuju u seckanju povrća, pravljenju hleba i kolača, mlevenju brašna, čišćenju prostorije i nameštaja, popravljanju i izradi igračaka, šivenju lutaka i izvođenju lutkarskih predstava. Vaspitač je osoba koja je svojim moralnim bićem te promišljenim, svrsishodnim i preglednim aktivnostima uzor i podsticaj za detetovu aktivnost, bilo u radu, bilo u igri.
Izvor:LITERATURA Bognar, Ladislav - Matijević, Milan (1993): Didaktika, Zagreb, Školska knjiga, Internet:www.waldorf.net/html/www.htm; www.zzjzpgz.hr/nzl/4/waldorf.htm
Pisala: Edita Vuković