Gorka aroma zaborava, neminovnost na delu. Zivot ide dalje, nove price se pisu, svaki dan stranica jedna. U proslosti nema buducnosti, u buducnosti proslosti nema. Sada i ovde, to je jedino vazno.
Historia est magistra vita…i toliko samo znati treba. Ne okreci se sine, i meni je moj otac pricao, u kontekstu drugom. Slusam oca, mudriji je. Slusam oca, sledim svoje srce. Moje srce ponovo kuca, moje srce sto tako dugo voleti nije znalo…nije smelo…nije htelo
Iz naftalina izvucene emocije, ociscene i polirane. Postoje opet, ponovo zive. Novo poglavlje se otvorilo ispred mene. Prihvatio me zivot kao da odsutan ni bio nisam…
Stavio sam karte na sto…otvoreno, bez varanja. Vratilo mi se, uvek se vrati. Ciste duse srecu zasluzuju. Moja dusa cista, nezna, moja dusa dugo sakrivena. Dusa moja sad je tvoja…
Hajde da se volimo. Hajde da srecu stvaramo. Zajedno i samo tako. Karike u lancu sudbine. Cak i da nije tako, hajde da pokusamo. Kajati se necemo. Sreca ne dolazi sama…
Mastam o tebi, iako si daleko…daleko, a opet tu. Igras se po mojoj masti, malo bezis, malo me zavitlavas. A onda te sustignem i zagrlim jako…onako kako volis, onako kako volim. Ne dam nikome…
Ako postoji na ovom nebu nasa zvezda, nek se ne ugasi nikada. Neka vecno svetlost salje, to je znak da i mi postojimo…negde u ludilu ovog prostora, u surovosti realnoga…ja te volim, i ti to tako dobro znas…