Kad god država potroši neke pare na nešto što ne nailazi na odobravanje šireg kruga javnosti, odmah se javlja hor koji kaže : za te pare su mogla da se naprave 3 zabavišta ili 7 obdaništa ili...
Koliko su u stvari deca važna? Koliko mislimo na TUĐU decu, voleti svoju se podrazumeva. Koliko nam je stalo da TUĐA deca budu srećna? Jedan blog nije dovoljan za ovu temu, potrudiću se samo da malo načnem temu.
O Svratištu se dosta pisalo na blogu, zato ću samo kratko o tome. Mene je sramota kao građanina Srbije zašto Svratište u Beogradu nije na budžetu grada ili republike i zašto takvih svratišta nema bar u nekoliko većih gradova Srbije. Na budžetu, naravno.
O porodilištima neću da kažem ni reč. Iz ličnih razloga. Počeo bih da psujem, a trudim se da budem kulturan na blogu.
O doktorima klovnovima - hvala svima koji su pomogli ovu akciju. Lično sam se uverio koliko deci njihove posete znače.
Još jedno podsećanje. Peti parkić i Beograđani kojima JESTE stalo. Svaka čast!
O TV emisijama - Mi smo bar imali "Kockicu". Pretplatu plaćamo, ne znam kuda ide novac, ali zar deca ne treba da su najvažnija? RTS-u, gde su emisije za decu? O čemu će oni da pričaju kada se budu sećali svog detinjstva. Mi smo imali toliko lepih emisija za decu, prosto ne znaš koja je najbolja. A šta imaju deca danas ? Yu gi oh i američko rvanje.
Ministar prosvete obećao deci dati udžbenike. Posle rekao da će samo da im pozajmi. Dali je u svom blogu lepo pisao o tome. Zato samo podsećanje s moje strane.
Park u mom gradu u kom se igraju deca je pun korišćenih špriceva. Kako je kod vas?
Ako želite, možete da pogledate jedan od prvih blogova koji sam napisao, onaj o inkluziji. O deci sam tek počeo da pišem, očekujte uskoro novi tekst. Zbog dece sam se i registrovao na blog.