Nostalgija| Porodica| Roditeljstvo| Život

Ženski rodoslov - moje babe i ja

alexlambros RSS / 04.03.2009. u 02:01
AleXandar Lambros
 
Ja vam nemam da pokažem nikakve sablje, medalje, povelje, nakit i nameštaj, koji bi posvedočili nešto o mojoj porodičnoj istoriji. Tako da, može se reći da nemam razvijen taj osećaj kontinuiteta i tradicije. I uopšte, to sa tradicijom mi slabo ide. Ipak sam, davno, u nekom porodičnom albumu pronašao dve fotografije koje sam svojevremeno voleo dugo da posmatram i proučavam. Na jednoj baba sa očeve, na drugoj baba sa majčine strane. Babu po majci video sam svega dva puta kao klinac, baba po ocu umrla je još dok je ćale bio tinejdžer. Što vam ovo uopšte pominjem? Pa, to su dve, ne može biti različitije babe.

Ćaletova majka je jedna od onih anonimnih heroina istorijskog balkanskog patrijarhata, boginja samopregora čiji je sav smisao i svrha postojanja žrtva do samoponištavanja. To je žena koja je izrodila šestoro dece, što na njivi, što u kući, što na senu. Ćale se recimo rodio na senu, kao peti u nizu, jednog vrelog avgustovskog dana u jeku poljskih radova, i uvek je tu pojedinost držao za posebno egzotičnu. Meni je taj podatak zaista imao polumitsku dimenziju a prema babi koju nikada nisam upoznao, osećao sam mešavinu divljenja i sažaljenja. Ta je žena živela u svakodnevnom vrtlogu dužnosti, između poljskih i kućnih poslova, začaranog kruga večno gladnih usta, prepravljanja i krpljenja istanjenih i iznosanih haljetaka i brižljivog čuvanja plamička tradicije, te mešavine seosko pravoslavnog osećaja za čestitost i valjanost i dobro porodično ime, a koji je tinjao i podrhtavao kao kandilo u skromnoj, što bi se reklo, pošteno siromašnoj kući, zaslugom njenog nemog autoriteta. Na fotografiji je vidim u svečanom izdanju - crna suknja najprostijeg kroja do kolena, čista bela košulja, pretpostavljam nove opanke, i marama čije šare ne vidim jer fotografija je crno bela ali je sve zamišljam u nijansama smeđe boje. Ni trunke elegancije u stavu, gde je to uopšte mogla i da vidi? Šake, čvorugave i sa iskočenim venama, nesrazmerno velike u odnosu na tanke i mršave ruke. Listovi sasušeni, bez mesa, prosto žile koje su se priljubile uz potkolenicu. Ramena malo spuštena i leđa blago pognuta. Uslikana u dvorištu ispred kuće. A gde bi drugo ova boginja ognjišta i mogla biti uslikana? Ima nečeg rodenovskog u čitavoj njenoj pojavi, nečeg spomeničkog. Lice uokvireno maramom, kako hrišćanski greh taštine i nalaže, naivno i nasmejano. Rekli biste da je to izraz srećne i zadovoljne žene. Ja bih tako dugo razmišljao u čemu se zapravo sastojala ta njena životna sreća? Ne čudi me što je ćale rastao s idejom o dve vrste žena: svetica i kurva. Kao najcrnja jeres učinilo mi se pitanje koje mi je u jednom trenutku iskrslo u glavi - je li ova žena ikada doživela orgazam?
 
Umrla je mlada, od bolesti. A između baba Ilijane i mene, unuka koga nikada nije videla, samo je jedna karika u lancu - moj ćale. Ta karika povezala je jedno selo na Kosovu, od Turaka oslobođeno pre manje od sto godina, i moj odlazak u britansku ambasadu da tražim vizu kako bih video Madonnin Reinvention.
unuk
unuk
 
S druge strane, baba po majci. Fotografija isto crno bela, ali u skladu sa ondašnjim fotošop mogućnostima pomalo zamagljena, kako bi dobila onaj marlenditrovski šmek. Prava lepotica holivudskog formata sa šeširom, uslikana iz profila na način koji je isticao njene savršene crte lica i delikatan beli vrat ukrašen dvostrukim redom bisera. Vi biste odmah videli da je to žena koja ne samo što je poznavala tajne putenih užitaka već ih je i zahtevala. Neupućeni bi pomislili da potiče iz propale posleratne buržoazije, iz staleža takozvanih narodnih izdajnika, jer teško da je u njenoj pojavi bilo nečeg narodskog. I lako biste pogrešno zaključili da ju je deda, mladi komunistički oficir, zaveo novostečenim položajem pobednika u ratu klasa. Međutim, baba je bila potpuno običnog, seoskog porekla, poticala je iz istih pasivnih južnih krajeva kao i deda. Bila je živi dokaz teze da je osećaj za stil nešto sa čim se čovek rađa - ili ga imaš ili nemaš, to se ne stiče. Imala je, za ovdašnje prilike, krajnje prozaično ime - Vera. Ali stajalo joj je onako kako je stajalo i Veri Ralston.
 
Odrastao sam s uverenjem da je baba Vera čudovište od žene. Priča je sledeća - kad je mojoj majci bilo nekih šest, sedam godina, a ujaku dve manje, njihova majka, a moja baba Vera, jednostavno je jednog jutra nestala. Danima nisu imali pojma gde je i šta je sa njom, da bi se ispostavilo da je pobegla sa jednim kamiondžijom. Deda je, pretpostavlja se, svoju najveću ljubav koju je inače držao u svili i kadifi, pokušao da povrati, ali uzalud. Baba je napustila oficira u usponu i svoje dvoje nejači i odlučila da započne novi život sa kamiondžijom. Njen odlazak čini se da je najteže pao ujaku koji je, prema svedočenju moje majke, dugo zadržao naviku da spava s jednom babinom spavaćicom. Kasnije je izrastao u problematičnog dečaka i kleptomana zbog čega se nadobijao batina od svog oca, to jest, mog dede, koji oficir nije bio samo po profesiji nego i po mentalnom sklopu. Bilo je potrebno da stručnjak na glasu sa VMA dedi objasni da su ujakovi kleptomanski ispadi zapravo posledica patnje za majkom. Ispostavilo se da deda zapravo nikada nije preboleo svoju prvu ženu lepoticu. Jednom je prilikom priznao da je obećao sebi da će se ponovo oženiti samo ako bude našao ženu koja će se isto zvati. Ne znam da li je deda, čija mi se priroda nikada nije činila nimalo poetičnom, u jednom trenutku sebe doživeo kao Petrarku, tek njegova druga žena zaista se zove Vera.
 
Kako sam rastao uz oca čije se poimanje očinstva zasnivalo na uverenju o dovoljnosti povremenog neangažovanog prisustva, prirodno je da sam bio užasno vezan za majku. Zbog čega mi je ova priča o baba Veri delovala kao vrhunac ljudske čudovišnosti. I, onda, jednog dana, kada sam imao sedam ili osam godina, upoznao sam je. Vraćao sam se sa letovanja sa školom, koja sam mrzeo i zbog toga što nisam bio previše društven a na njima si večito morao da budeš u grupi, i zbog toga što sam bio debeo a morao si na plaži da se skineš među vršnjacima i zbog toga što mi se još uvek dešavalo da se noću upišam u krevet. Moji su me sačekali na stanici i saopštili da kod kuće imamo gosta koji će me sigurno iznenaditi. Baba Vera. Sa svojim kamiondžijom baba je živela na moru u Crnoj Gori i desilo se da je te godine ljuljnuo jak zemljotres koji im je srušio kuću pa su se privremeno porasturali po rodbini u unutrašnjosti i tako je baba završila kod svoje ćerke, koja ju je, zvaničan stav je bio, prezirala i osudila na doživotni neoprost.
šta su ti geni
šta su ti geni
 
O, kako sam je odmah zavoleo! Majka nije dozvolila da baba sa sobom povede i pudlicu i nemam pojma gde ju je baba zbrinula pre nego što je došla ali sve vreme boravka sprdačini je izvrgavala mamina stroga pravila koja su se ticala higijene i kućnog reda a koja su, između ostalog, podrazumevala najstrožu zabranu pušenja, zbog čega su baba i ćale bili prinuđeni da malo malo izlaze ispred zgrade da udovolje svojim nikotinskim potrebama. Baba je, najkraće rečeno, bila jedan žestoki zajebant. Jedna raspoložena žena vrcavog duha za koju nikad ne biste rekli da joj je zemljotres upravo srušio kuću do temelja. Poluglasno se, nakon njenog odlaska, pominjala noć u kojoj je deda ostao sa njom u razgovoru do jutra, te kako se ne zna o čemu su zapravo raspredali čitavu noć. A o čemu su pa mogli? Taj celonoćni razgovor imao je auru tajnog sastanka na kome se raspravljalo nešto mnogo krupno, a kako je prećutna pretpostavka bila da je u pitanju bilo emocionalno raščišćavanje, ne iznenađuje što se taj samit na vrhu pominjao s posebnim pijetetom. Ima li uopšte ozbiljnijeg i težeg posla od raspakivanja i ratosiljanja od emotivnog prtljaga?
 
Život se ubrzo vratio u normalu, to jest, baba se vratila kući. Nedugo potom se razbolela od bubrega i nakon višegodišnjeg bolovanja, umrla vrlo mlada. Majka je danima neutešno plakala kao kiša. Nisam očekivao da neće imati nikakvu reakciju, ali opet. Mislim da koliko je plakala za njom da je toliko plakala i za sobom. Gadno je rasti bez majke. Verovatno još gadnije s majkom koja nije tu. Vremenom je baba za koju sam odrastajući verovao da je čudovište, u mojim očima takođe dobila status heroine. Koliko sam se divio stoicizmu babe po ocu i jednostavnosti, usuđujem se reći, prostoti njenog života i sreće, toliko sam počeo da se divim i hrabrosti baba Vere da podlegne iskušenju. Vajld je jednom napisao - "Da li odista smatrate da je slabost popuštanje pred iskušenjem? Ja vam kažem da postoje užasna iskušenja koja zahtevaju snagu, snagu i hrabrost, da bi im se čovek prepustio. Staviti čitav život na kocku zarad samo jednog trenutka, sve rizikovati u magnovenju - bilo da se radi o užitku ili moći - ne, u tome nema nimalo slabosti." I tako, iz te porodične galerije likova, čudnim obrtom, baba Vera mi je nekako postala najbliskija. I po svom narcizmu i po sklonosti padu.

Atačmenti



Komentari (30)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

iris.davidovich iris.davidovich 04:30 04.03.2009

Imamo

izgleda slicne porodicne momente: moj otac je peti od sestoro dece, rodjen u vodenici kraj puta, gde je stajala nekakva ogromna kamencuga, koju je moj otac nazvao markov kamen, po sebi, razume se. pogresno mu upisali i datum i mesto rodjenja, pa smo ga brat i ja zezali da je djavo. njegova majka, moja baba, satirala se od zemljoradnickog posla, a na njivi je i umrla. fizicki opis ko i u tvoje babe, sem sto je moja bila prava ko strela, a kako, ne znam.

od majke majka, ista zemljoradnicka prica, razlicita u par detalja, imala je dvoje dece, i rodom je iz okoline valjeva. to je bila najlepsa baba koju sam ikad videla u zivotu - ne racunam tu one babe-dame, nego babe iz iste kategorije - zivota na selu. bila je mnogo duhovita, deda je uglavnom bio na tapetu za zezanje. za njega su je udali, a on susta suprotnost - tvrd i strog. jedina slika koju sam ikad nosila u novcaniku (dok ga nisu ukrali) je slika te moje baba smiljane. ako za necim u zivotu zalim, to je sto nisam vise vremena s njom provela (a provela sam dosta).

mnogo volim price o babama.

p.s. vera mi nikako nije prozaicno ime, nego bas onako lepo
edit: a pride sam i prva
alexlambros alexlambros 13:35 04.03.2009

Re: Imamo

mnogo volim price o babama


за све наше баке
babycream babycream 09:26 04.03.2009

Impresivno...

Predivno poredjenje izmedju rusticiteta i 'stila'...Bas me raznezila ova tvoja divno upakovana prica.Kuriozitet je procitati ovakav text!
bocvena bocvena 10:05 04.03.2009

babe

Ovaj tekst potvrđuje tvoj dar za pisanje, tj, najbolje pišeš o onome što te lično dotiče.
Preporuka!
Tatjana Momčilović Tatjana Momčilović 11:27 04.03.2009

preporuka

preporuka od mene
aramon aramon 11:39 04.03.2009

Jako lepo pises

Nije napor za citati i ide lepo i smisleno : )
m.yov m.yov 11:55 04.03.2009

The Hours

Julianne Moore
tttomaz tttomaz 11:57 04.03.2009

!!


Zena moze biti svetica ili kurva? Da to je tacno (ne mislim kurva u klasicnom smislu vec vise u originalnom smislu te reci, stranputica).

Sa strane hriscanske antropoligije moglo bi se predstaviti i ovako zena moze da tezi Devici Mariji kraljici Neba. Ili moze da tezi Lilith kraljici pakla. Bogorodici koja kaze Ecce Ancila Domini ili Lilith koja kaze Non Serviam. Bogodorodici koja je sva u smirenju, blagosti, cednosti koja je zadobila Svetog Duha ili Lilith koja je puna sopstvene tastine, grkosti, fustracija, ispraznih zadovoljstava i mrznji prema svemu sto ne ugadja njenom egu.

To su dva modela pa na kraju kom obojci kom opanci :)))))))))
Dr M Dr M 12:18 04.03.2009

Re: !!

Zena moze biti svetica ili kurva?


I jedne i druge moramo da obozavamo, sklapajuci ruke pred ovim prvim, sklapajuci ruke oko ovih drugih...
tttomaz tttomaz 12:52 04.03.2009

Re: !!

Dr M
Zena moze biti svetica ili kurva?


I jedne i druge moramo da obozavamo, sklapajuci ruke pred ovim prvim, sklapajuci ruke oko ovih drugih...


Ako je nekom farisejsko licemerje maksima onda da. Inace ni po koju cenu!!!
alexlambros alexlambros 13:36 04.03.2009

Re: !!

To su dva modela pa na kraju kom obojci kom opanci


има ваљда и нешто између?
tttomaz tttomaz 22:24 04.03.2009

Re: !!

alexlambros
To su dva modela pa na kraju kom obojci kom opanci


има ваљда и нешто између?


Nema. Ko nije sa Bogom taj je sa djavolom! Tome nas uci pismo.
alexlambros alexlambros 22:50 04.03.2009

Re: !!

Ko nije sa Bogom taj je sa djavolom! Tome nas uci pismo.


amin
hexenschuss hexenschuss 12:34 04.03.2009

preporuka

i za bake i za unuka :)
alexlambros alexlambros 13:37 04.03.2009

Re: preporuka

i za bake i za unuka :)


ines08 ines08 12:46 04.03.2009

* * *

Alex, ovo je još jedan od tvojih tekstova koje sam izdvojila u favorite.

Ovaj put, posebna preporuka
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:59 04.03.2009

Volim

bake

leopold_lady leopold_lady 14:07 04.03.2009

U Aleks ....

imaš baš dobre gene .... ....

Prelep si
Milan Novković Milan Novković 15:57 04.03.2009

Re: U Aleks ....

Prelep si

Dok mi muški pokušavamo da dekonstruišemo Aleksove fotke u fotke njegovih baka, samo sam ubeđen da nam, u proseku, loše ide :)
constrictoria92 constrictoria92 15:18 04.03.2009

Sad mi je jasno:

povuk'o si na baku.
Svaka čas'!

p.s.
I moje su bake za 10-ku, al' da ne raspredam sad...
alexlambros alexlambros 22:52 04.03.2009

Re: Sad mi je jasno:

povuk'o si na baku.


а изгледа је јасно и на коју
taube taube 15:30 04.03.2009

a ja

imam dve tetke, jednu supermodernu i jednu superstaromodnu
ova superstaromodna je sa tatine strane, a ova supermoderna sa mamine, i što je najzanimljivije od svega : ова тетка што је сад суперстаромодна у младости је била супермодерна, а оva što jesad supermoderna u mladosti svojoj beše superstaromodna, panta rei...
dunja73 dunja73 18:41 04.03.2009

Re: a ja

imam dve tetke, jednu supermodernu i jednu superstaromodnu
ova superstaromodna je sa tatine strane, a ova supermoderna sa mamine, i što je najzanimljivije od svega : ова тетка што је сад суперстаромодна у младости је била супермодерна, а оva što jesad supermoderna u mladosti svojoj beše superstaromodna, panta rei...

e ovo je ziva istina
tako je to
a ovaj tekst je stvarno lep
hexenschuss hexenschuss 18:51 04.03.2009

worlds colliding, the universe expanding:


Ta karika povezala je jedno selo na Kosovu, od Turaka oslobođeno pre manje od sto godina, i moj odlazak u britansku ambasadu da tražim vizu kako bih video Madonnin Reinvention.



priceless moment, mr. wilde would be very proud...
buandtre buandtre 19:21 04.03.2009

Svaka cast, Alex!

Preporuka kao kuca!
Bas si me raznezio, divan tekst...
alexlambros alexlambros 22:53 04.03.2009

Re: Svaka cast, Alex!

Bas si me raznezio, divan tekst...

jesen92 jesen92 00:50 05.03.2009

nije nikakvo cudo

...e sad ovako....nije nikakvo cudo sto ti se dopala ova nestasna baka koja je u familiji proglasena za karakondzulu...neodgovorni ljudi su, po pravilu, simpaticni....
"Da li odista smatrate da je slabost popuštanje pred iskušenjem? Ja vam kažem da postoje užasna iskušenja koja zahtevaju snagu, snagu i hrabrost, da bi im se čovek prepustio. Staviti čitav život na kocku zarad samo jednog trenutka, sve rizikovati u magnovenju - bilo da se radi o užitku ili moći - ne, u tome nema nimalo slabosti
....slazem se sa Vajldom samo bih dodala da je pored hrabrosti potrebna i neoodgovornost....Tesko je biti sudija i u sadasnjem zivotu a kamoli lamentirati nad nekim proslim vremenima u kojima nismo ucestvovali....ali ipak, ovako sa strane, iz tvoje price se moze zakljuciti da zivahna baba nije mogla da ostane sa dedom ciji je mentalni sklop vojnicki....i to je ok, medjutim nije ok sto je sa istim rodila dvoje dece i ostavila ih njemu " za uspomenu" a ona zbrisala sa, predpostavljam, veselim kamiondzijom ne misleci o posledicama...a posledice je, kao sto smo procitali, imao njen sin....BTW...nisam ja nikakav "moralni cistunac", nemam nista protiv slobodnih izbora u zivotu ali samo pod uslovom da neko neduzan ne snosi posledice..
alexlambros alexlambros 01:07 05.03.2009

Re: nije nikakvo cudo

nemam nista protiv slobodnih izbora u zivotu ali samo pod uslovom da neko neduzan ne snosi posledice..


pa u tome je i sva zivotna tragika, zar ne?
ili biras svoju slobodu ili odlucis da se zrtvujes
jesen92 jesen92 01:16 05.03.2009

Re: nije nikakvo cudo

pa u tome je i sva zivotna tragika, zar ne? ili biras svoju slobodu ili odlucis da se zrtvujes
...bas tako....mada, sve je to slozeno iliti nije jednostavno, ne moze se generalizovati.....mis'im, nista nije 100% ni crno ni belo....
man_without_mouth man_without_mouth 14:00 05.03.2009

Sve pohvale

Jednostana ipak smislena priča - toliko bliska svima nama. Genetski kodovi koje nosimo su jedina stvar koju i nasleđujemo od naših predaka - sve ostalo, ono materijalno je nestabilno i brzo se pretvara u prah. Od naših davnih dobijamo našu datost , ali i zadatost. Tvoja je lepa - iskoristi je!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana