Kako obecah tako i ispunih (VII deo)

sladjamk RSS / 04.03.2009. u 16:10

Pocela je parada !

Moje tetke se nadmecu u kulinarstvu!


 Sto prepun.  Asortiman: mesan, sto zbog geografskog porekla, sto zbog ukusa poslastica.

Sastoji se uglavno od: domaceg  kulena i domacih kobasica - sremskih,  prsut,  sir -svapski, kackavalj-domaci, jaja - seoska zuta, gibanica - srpska, kajmak u gibanici, kajmak pokraj gibanice, ajvarce- domace srpsko, pa ljutika- domaca, masline - grcke, salata od paradajza - jabucar skopski, pa pindzur - opet skopski, pita domaca - skopska, pa sarplaninski ovci kackavalj i berovski ovci sir ( sve sto je ovco teta Vuka nece ni da spomene a kamo da okusi) pa imas malidzano - opet skopsko, pa ljute potpecene papricice sa lukom i przenim paradajzom iz Skoplja, i domace kobasice sa prazilukom....pa....parada svega sto je slatko iz Beograda, pa onda iz Skoplja.


Samo da je  mogo Djoka Balasevic da sve ovo vidi . Smesta bi zaboravio svoju kumu sa salasa i u tren oka  napisao ne jednu pesmu, nego ceo album, o tome sta su moje dve tetke, spremile za frustuk.

E, a tek smo poceli, pa kad dodje rucak ....


Svaka dva minuta sledi racenica:
‘ Jedi sine , da se ne ohladi!'
‘ Uzmi mico ovakvo nesto nisi jela" nutkaju me , za frustuk.

Dorucak uobicajeno pocinjemo kasnije, dok se ne naspavamo.

Pre samog dorucka, dan se pocinje slatkom ( da ti dan bude sladak!),  i kafom (da te otrezni!). 

 Kafu pijemo polako , natenane, dok uzivamo i pricamo.

Onda ide po jedna domaca rakijica - za cirkulaciju, (ja je najcesce preskocim), pa tek onda dorucak.


 Rucak pocnemo kasnije, vec je vece kada sednemo za sto.

Uvertira rucka je meze i rakija, ista od jutros, ona dobra, stara sa ``onoooog ranca``.  Tako mezimo jedno sat, dva i pretresamo familiju. Naravno uvek pocnes od svoje. Onda u zavisnosti od vremenskih prilika, rasiris pricu kao lepezu, po drugima.

                                                                                       
Veceru najcesce propustimo, zato sto rucak uvek predje, u termin vecere i spoji se.

Onda oko ponoci tetka Vuka objavi:

``Epa Sretna nam Nova godina!``

`` Sretna, sretna !`` ponavljamo i zdravimo uz smeh.

Ovo naravno ponovimo i sledece i svako naredno vece dok smo tamo.

                                                        

                                                                                              /

 Pre nekoliko godina smo ja i moja cerka bile tri nedelje kod tetka Vuke .

Moja devojcica je operirala ocni strabizam u ``Svetom vidu``.

Nije da u Skoplju ne postoje uslovi za operaciju, ali smo zeleli da budemo nekako bezbedni i zasticeni, kod svojih.
Kada sam prvi put spomenula mogucnost operacije svojim tetkama, pala je odluka da se to uradi u Beogradu. Prvo zato sto je renome klinike ``Sveti vid `` bio zaista veliki i drugo i najvaznije zato sto je upravo tamo, radila nasa rodjaka oftomolog - hirurg, koju su nase tetke toliko volele i cenile.

Doduse ona nam i nije bila direktni rod, vec sestra teta Vukine snaje i mi je ustvari nismo ni poznavale. Bilo je dovoljno da se javi nasa tetka Vuka i da sve bude sredjeno.


Na klinici nas je sacekalo jedno divno stvorenje, pravi andjeo. Topla, meka i lepa Tanja. Ona nas je prihvatila kao naj rodjenije i dala nam svu svoju ljubav i paznju.


Ja mislim da to mozes imati samo kod nas!

Pa u belom svetu se cak i ne vidjaju mesecima, mislim  roditelji i deca. Jako puno roditelja nikad i ne vidi svoje unuke, osim na slici. Na svadbama i sahranama se jedva sakupi njih desetak, a za rodjendane jos manje. Slave i imendane nemaju, tako da im preostaju jedino Uskrs ili Bozic ( da se vide), ukoliko nisu zauzeti.

Mislim da fenomen velike porodice ili bolje reci "rastegljive porodice",gde ubacujes u svoju porodicu i porodice onih koji ti i nisu porodica, postoji jedino samo kod nas. Jedino ovde mozes za nekoga koji ti nije ama bas nista u zivotu, reci da ti je rodjak i jedino ce se ovde na Balkanu taj isti angazovati za tebe. Pomoci ce ti od srca, iako te prviput u zivotu vidi, samo zato sto ga je nazvala prija, da ga zamoli...


Pa dovoljno je samo da vidis listu rodjaka  recimo kod Engleza.

Nemaju oni sav onaj dijapazon rodjackih tacno definisanih varijanti kako sto su: svekar i svekrva, tast i tasta, zet i snaja, svastika, zaova, dever, pa brat i sestra od strica i strine (naravno), pa brat i sestra od tetke i tece (svakako). Onda unuci sa jedne strane, pa unuke sa druge, bratanci i bratanice, pa tek pobratimi i posestrime i jos bake, deke i ko zna sta sam jos sve propustila...

Kod nas je  poenta  da uvek, ti  tacno znas, ko je kome i sta i to sa koje strane.


E vidite na zapadu toga nema . Tamo su ti samo otac i majka i "mother and father in low"( to je ime za roditelje onog drugog supruznika), unuci za koje pojma nemas ciji su, sestra i brat, ovi isti samo in low  ( to su snaja i zet). Dobroje da su bar njih izdvojili, makar samo onim "in low"!  Zatim imaju: cika i tetka (za sve varijante,  brace i sestara - sa obe strane). Na kraju jos samo rodjak za sve ostale- ma ko i sta da je i sa bilo koje strane.

Uostalom to i nije bitno i onako niko s`nikim i ne komunicira. E pa sad vidite, nije da su se ovi pretrgli od nabrajanja jer i nemaju potrebu da ulaze u kombinacije za neke koje nisu ni upoznali.   Ja njih uistinu potpuno razumem. Zasto bi ti bila potrebna posebna imena za neke tamo koje nikada neces videti, za a nekoga za koga i ne znas  dali uopste  postoji?.


                                                                                              /

`Sveti vid ` i nasa najrodjenija ``rodjaka`` Tanja, su prica koje se rado secam ( to je zbog nje, kao i zbog uspesne operacije), ali i nesto o cemu i ne zelim da pricam u detalje, zbog straha koji sam osecala i koji nisam mogla nikako da obuzdam. Ja se uvek obradujem kada vidim Tanju, bas onako od srca kao nekom svom.
Znam da sam jedva obuzdavala strah i potrebu da kazem svome detetu, svojoj najlepsoj devojcici da je predivna i ovako i da je najbolje da se spakujemo i odemo. Medjutim znala sam da kao majka moram da istrajem i da joj budem podrska do kraja u nameri da napravi nesto za sebe.


Secam se jutra kada smo dosle na kliniku. Vlazno, tamno i suzno jutro. Nebo place a ja nasmejana i delujem sigurno, ali samo spolja. Unutra u sebi sam uhvatila strah sa obe ruke i drzim ga da ne iskoci i pokaze svima koliko se bojim.
Pre nego sto ce odvedu moje dete grlim je  i stezem u zagrljaj, bojeci se da ne zaplacem i pokazem svoju slabost.
`` Nemoj da brines , sve ce biti u redu. Bicu ovde cekacu te!``
Secam se njenih crin maslina, sa pogledom uprtim u mene, njenog straha ali i zelje da ide do kraja .

Jos jedan pogled koji ispituje ispred vrata i nestade moje devojcice, nestade moje srece.
Sada  suze pocinju  polako da  klize po mome licu a onda  grunuse  svom snagom, kao bujica. Molitva upucena bogu po kozna koji put i strah. Telo mi se trese i ja vise ne mogu  da ga obuzdam. Dosla je Tanja i zagrlila me, govorila mi da ce sve biti u redu, da ne brinem, da se smirim...


Nista  vise
ne cujem, osim molitve u sebi i opet onaj strah koji preti da me proguta! Odjednom  cujem crkovna zvona i intuitivno pogledam kroz prozor. Zrak sunca.... Probija se kroz svo ono sivilo i obasjava kliniku.
Sve ce biti u najboljem redu! Primila sam poruku i znala sam da bog cuva moje dete.


Inervencija je prosla u najboljem redu. Ne znam koliko je vremena proslo, kada je Tanja, nasa Tanja, dosla i rekla mi da je sve u redu i da je gotovo.
Odvela me u prostoriju gde je bilo moje uspvano sunce.
Poljubila sam joj ruku i ona se probudila. Plakala je vise zbog toga sto je sve proslo, nego zbog boli koju jos uvek nije osecala. Zagrlile smo se i uzivale u trenutnoj sreci i olaksanju, ne svesne da bol tek dolazi.


Tanja je sve vreme bila uz nas. Cak i kada smo stigle kuci, kod tetke.Dolazila je svakodnevno i zvala najmanje jednom  dnevno, telefonom.


Nakon intervencije smo bile vise kod kuce. Moja devojcica  je morala da se oporavlja. Jedino smo prve nedelje izasle dva puta, na kontrolu .
Napolju je bila zima, hladno, vejavica, zamrzle sve ulice a temperature pale ispod petnaest stepeni.

Mogla sam jasno da vidim brigu u tetkinim ocima. Trckala je po kuci nutkajuci svime i svacime samo da ublazi makar malo bol.

Moja dobra tetka da bi raspolozila dete, koje je sada  imalo bolove a i uzasan osecaj  pesaka u ocima i da bi  joj odvukla  misli od svega, zapocinjala bi da prica, pricu.

U pocetku sam cutala i gledala je sva u grcu i strahu. Nisam mogla da se smirim zbog  briga  oko moje devojcice, moje jedine, koja je morala da sve to prodje.

Niko od nas nije mogao da odboluje njenu bol umesto nje.Nisam mogla ni ja, ni njen tata, ni brat ni obe moje tetke i moje sestre. Svi mi koji smo brinuli nismo mogli da ucinimo nista. 

" Kako je? Jeli danas bolje? " Ovako je pocinjao svaki poziv moga muza iz Skoplja.

Znala sam da brine i da mu je jako tesko, mozda jos teze zato sto je daleko...

" Kako je? Jeli danas bolje? " pocinjao je poziv moga sina, moje sestre, moje tetke,rodjaka, drugara...

Trudila sam se da im ne pokazujem strah i zebnju i govorila da je dobro, mnogo bolje od juce.


Mislim da je za roditelje zaista najuzasnije kada vidi da mu dete pati i trpi bolove. Onda mu se cepa i dusa i srce, Znala sam da od mene ocekuje podrsku i pomoc a ja sam se osecala nemocno.
Da bih odagnala misli svojoj devojcici, svojoj maloj princezi , prihvatila sam igru koju je zapocela moja pametna tetka .
Preostalo mi je jedino da sledim pravila igre koju je ona majstorski vodila i prikljucim se.
Pocele smo tako sto smo prvih dana pricale o najblizoj porodici , aktuelne teme tipa : sta se sve desilo od naseg proslog susreta.
Nakon ovoga smo presle na siru porodicu, pa na predke, bar dokle smo znale imena i price . Posle ovoga su stigli na red prijatelji, naravno zajednicki i po neko ko se posvatio sa nekim iz porodice i pritom izasao iz sivilazaborava, ostavivsi jak utisak na nas. Tu i tamo ubacile smo po nekog iz komsiluka.

Onda smo dohvatile estradu, glumce i pevace.

Zadnji osvrt je bio na politicku scenu. Kako je bilo sa Titom, pa kod njih sa Slobom,kod nas sa Gligorovim pa redom.Sve do onih koji su trenutno bili na vlast, sa celom njihovom svitom a bogami i opozicijom.

Price su dolazile pa odlazile a sa njima je i  bol moga deteta, moje najdraze devojcice, moje jedinice bivao sve manji.    Polako je sve dolazilo na svoje mesto.


Ne zelim da iko pomisli da smo ja i tetka nekoga ogovarale. Budi bog s`nama! Niposto! Ja iskreno i ne poznajem nekoga iz moje porodice, koji se sluzio ogovaranjem ili jos gore olajavanjem ( sto bi rekla moja nana). U mojoj porodici je to bilo najstroze zabranjeno.


``Nemoj nikoga u zivotu da olajavas, a nemoj nicemu ni da se cudis`` uvek je govorila moja nana.

`` Sta god da uradis od ovoga, udari ce te u glavu!


Ja nikad nisam ogovarala!

Znam iz licnog iskustva, da sve cemu sam se kod drugih cudila, sve mi je doslo i udarilo me. Ne samo po glavu nego i po dusu !
Zato slusaj i biraj: mozes da naucis ovako od mene, a mozes i kroz licno iskustvo.

Kazu da pametni uce iz tudjeg iskustva, ali ja  mislim da tako i sve brzo zaborave! 

Najvise se pamti kad osetis sam na svojoj kozi! 

Ako vec treba da na ovaj nacin zapamtis, ( to nije zato sto si manje pametana), onda je bolje da te snadje nesto cemu si se cudila!

Mnogo bolje, nego da te tresne tudja muka, koju si olajavala,  zeleci da time potisnes svoju!``zavrsila bi pricu nana.

Onda bi sve ovo ponovila, cim ugrabi neku drugu priliku.

U to vreme su mi nanine price, bar tako mi se cinilo, samo  ulazile i izlazile iz usiju.

Dugo godina, nakon sto je moja nana umrla, pocele su da se vracaju. Od reci do reci.

Hvala ti nano! Sve je upamceno i naravno primenjeno!


Moja tetka je imala ovu istu skolu i zbog toga su njene price bile ispricane od srca, sa toliko ljubavi i istine u sebi,
Prca je tekla jedino sa zeljom da se zapamti. Da bi se ispricala dalje, onima koji ce doci posle nas.Pricala se da se ne zaboravi, kada vise nema onih koji su nam pricali, onih koji su nas docekivali i koji su nam se radovali, onih koji su nas voleli i koje smo
mi voleli .


Price su tekle tako lepo, hronoloski a opet sa takvom toplinom i ljubavi datim svima, koje je ona dotakla.


Price se u mojoj porodici pricaju da bi ostali zapamceni predci, da bi znali ko smo i odakle poticemo.
Price se pricaju da bi koreni ostali cvrsti i da bi nas zadrzali, kada pocnemo da  padamo. Da bi nas ovi isti napunili energijom ali i da bi nas izvukli i vratili nazad, uvek kada potonemo, ma gde bili u belom svetu.


Price se pricaju da znamo odakle nam ovo ili ono ponasanje, odakle nam ovakve oci i nos, na koga smo ovoliko visoki, od koga smo sve pokupili ili sto bi rekli na koga smo povukli.


Pricaju se da ne zaboravimo ljude, koji su na ovaj ili onaj nacin dotakli, nas i nas zivot, dodajuci nam malo i od svoga smeka i svoje mirisne note.


Kako se repertoar za pricu suzavao i kako nam je ponestajalo likova, udjosmo u zonu uzitaka, koji dolaze kroz nepca i zeludac.

Tetka je svakodnevno spremala po neki specijalitet, iz svog licnog ``Kuvara iskusne domacice``.

Ja sam nakon degustacije sve  smerno  ispisivala u notes, da bi ga probala i napravila kod kuce. Zapisala sam i recepte koje moja tetka nije stigla da napravi, ali sam joj zato verovala  na`` casnu rec `.

 Tako je nastao rucno ispisani mali kuvar sa:

- receptima  za male pare, koje napravis brzo i lako,


- receptima koji su skupi, spremaju se pazljivo, polako i dugo, ali su sa jedinstvenim ukusom.

-i svi oni drugi.  

Nakon sto zapisah jedno tridesetak recepata, sto slanih, sto slatkih, pocese price da nam jenjavaju.
Moja je devojcica pocela da se oseca bolje. Vec je nestalo peska iz njenih krupnih ociju u kojima su se smestile dve veeelike crne masline. Pocela  je da nas ignorise i da sve vise posvecuje paznju televizoru.


E onda se moja tetka seti .


Tih dana su na repertoaru bile dve spanske sapunice, koje smo nas dve gledale onako ispod oka, reda radi, ali koje tetka nije ispustala. Ona se vec bila u veliko navukla na njih. Celoj porodici je zabranila da je u vreme njihovog emitovanja ne zivkaju i prekidaju. Nama je bilo dosadno i stalno smo u to vreme nesto zapitkivale i pricale.

Moja tetka je  resila da promeni stvar u svoju korist.


Jedno pre podne sedne ona,  pa nam isprica sve, sto se do sada ispodesavalo u serijama.

Mi progutamo mamac i pocnemo da ih pratimo .

Tako smo i prosirili repertoar a i dobili predah od dva sata da zacutimo dok  gledamo nove epizode.


U vreme emitovanja epizoda bili su strogo zabranjeni kontakti sa ostalim spoljnim svetom, sva telefoniranja, pricanja i prekidanja.

Svi koji se zateknu za vreme emitovanja, morali su da cute i ne remete koncentracuju drugih.


Ukoliko bi i nakon svih upozorenja, neko ipak zazvonio na telefon , znalo se, ili se :
a) radi se o zivotu i smrti.
b) zove neki dalji rodjak ili prijatelj, koji nije dobio informaciju, sta se u ovo vreme radi.Znaci ne cujemo se cesto! Ovo potvrdjuje teoriju da i nije  nesto jako puno bitan.
pod
c) zove neka budala, sto je okrenula pogresan broj i to bas sad nadje da se javlja, normalnim ljudima, dok  gledaju seriju.


U periodu ispred i nakon epizode je zaista bilo jako puno telefonskih poziva, svih nasih najdrazih, koji su shvatili raspored i uhvatili ritam.

  Tih dana smo imali i jako puno gostiju koji su dolazili da nas obidju.


 Secam se da smo dugo nakon svega, kada smo se  vratile kuci , toliko  bile navucene ( narocito na ``Jagu``), da smo svako drugo vece, uprkos skupim telefonskim pozivima, zvale da cujemo sta se desilo.

Nije da ne osetis na startu u kom ce pravcu da se razvija prica, ali opet da te slucajno pisac ne iznenadi!

 



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dzudi dzudi 16:09 06.03.2009

:)

Čekam nastavak...pozz..
sladjamk sladjamk 23:11 06.03.2009

Re: :)

Bice uskoro
Zao mi je sto ne mogu da pisem brze! Pisem i za jedan makedonski blog, radim,( zamisli u organu oprave)spremam seminar, imam porodicu i kucne obaceze....... zelim da vidim drage ljude, da skoknem i vidim neku predstavu...... eh kad bi dan bio duzi....

Hvala na podrsci.

Skoknula sam na tvoj blog i dosla do zaklucka da potpalublje zaista ima bolje tekstove i od onih sa gornje palube.

Odlicno ( ono sto sam uspela da procitam)
Nastavi .....

Doduse imam jos sta da citam, na tvome blogu

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana