Elokvencija je najstarija od svih veština. tako, da bi postao govornikom, ni učitelji, ni pravila, ni svakodnevna vežbanja nisu dovoljna. - Ciceron
Ono što je Platon zahtevao od pravog prijatelja mudrosti i nauke, da naime voli svaku nauku, a nijednu vrstu znanja i obrazovanosti da ne odbacuje, to je imao Ciceron. Njegova besednička slava traje i danas, pored svih promena koje su se pojavile u besedništvu. Ciceron se od mladosti bio predao advokatskom radu i nije se do slave penjao polagano, nego je odmah zablistao slavom te je na rimskom forumu važio kao najugledniji branilac.Ciceron je za besednike čija se veština sastojala u vikanju umeo podrugljivo govoriti da zbog svoje nesposobnosti uzjahuje na viku kao hromi na konja. Kolikou današnje vreme imamo ovakvih '' besednika '' koji viču i pričaju svi u isti mah, paralelno, ne slušajući jedan drugoga.
U vreme kad se Ciceron bavio politikom primetio je da zanatlije koje se služe neživim oruđem i neživim spravama, svakoj poznaju ime, i mesto, i snagu, pa je stoga smatrao za sramotu što su državnici, koji javne poslove vrše preko drugih ljudi, tako lakoumni i nemarni u poznavanju svojih sugrađana. Jedna od velikih zasluga Ciceronovih je razotkrivanje Katilinine zavere čime je zadužio svoje sugrađane. U jednom trenutku je Ciceron video još mnoge učesnike zavere koji su se okupili na forumu i ne znajući šta se dešava pa im je doviknuo jakim glasom: '' Živeli su!'' Tako su Rimljani obeležavali reč smrt kad ne bi hteli da se služe zloslutnim izrazom. Građani Rima su pratili Cicerona i klicali mu nazivavši ga spasiocem i osnivačem otadžbine. Svoju govorničku veštinu Ciceron je koristio na dobro svoje otadžbine za razliku od mnogih modernih političara ovoga doba!
Ciceron je bio častoljubiv, nije zavideo drugima, nego je bez i najmanje zavisti slavio zasluge kako svojih prethodnika tako i svojih savremenika. Mnoge njegove znamenite izjave spominju se i danas. Na primer o Aristotelu da je '' reka koja zlatom teče ''; i o Platonovim dijalozima '' da bi Div, kad bi ljudskim jezikom govorio tako govorio; a kad su ga pitali za Demostenove besede koja mu se čini da je najlepša, odgovorio je: '' Najduža ''. Mnogi zaboravljaju da je iz poštovanja prema Demostenu na svoje brižljivo izrađene besede protiv Antonija stavio natpis '' Filipike ''. Ciceron je nesrećno završio svoj život ubrzo nakon ustoličenja Oktavijana ali je svojoj otadžbini ostavio svoje neprolazne besede. U svojo knjizi O govorniku Ciceron razmatra govorništvo i elokvenciju u užem smislu. Prvo pravilo glasi, da treba govoriti korektno. Za Cicerona ,, se najbolja forma govorništva...sastoji u dobrom latinskom jeziku, u jasnosti i briljantnosti, najzad u pristojnosti i u slaganju stila sa predmetom o kome je reč. ''. Ima li danas pristojnosti i korektnosti u govorima naših političara, pa i inostranih? Teško da ima, ako je i ima gotovo je neprimetna. Drugo pravilo je da treba govoriti jasno, a treće pravilo zahteva da se govori elegantno i pristojno.
Kada je reč o izboru stila, Ciceron smatra da će se '' izabrati stil koji drži pažnju slušalaca i koji ih ne šarmira samo; on ih šarmira ali tako da ne izaziva zasićenje. Budući da se jednom već opredelio za umereni, srednji stil, Ciceron odbacuje prezasićenost. Delo O govorniku mnogi smatraju '' remek delom, možda ne sa gledišta umetnosti, već remek delom razuma...''To je najoriginalnija i najinteresantnija rasprava iz retorike.
Ciceron je želeo da dokaže i pokaže kako je u govorništvu bitno kazati stvari na '' nov način'', da nije bitno govoriti o stvarima, nego o njima u originalnoj formi. Time je Ciceron nedvosmisleno ukazao da treba ceniti '' ne one koji prvi jedan predmet obrađuju, nego one koji ga najbolje obrađuju, i ne one koji se trude da govore o onome o čemu niko ranije nije govorio, nego one koji umeju govoriti k a k o niko drugi ne bi mogao! Dakle, nije bitan novi sadržaj, nego nova i originalna forma govora, naravno korektna i pristojna; a čim se o nečemu na način pristojan govori male su šanse da se taj govor pretvori u opasnu i zapaljivu retoriku kakvu je svet imao u istoriji mnogo puta prilike i da vidi i da čuje. Čime je to A. Hitler opčinio one koji su ga slušali? I Musolini I Malkolm X i ostali? Pristojnošću sigurno nisu, bukom i besom sigurno jesu!
Sada ću navesti razliku između zapaljive retorike i one pristojne bezopasne; to je razlika između Malkomla Iksa i Martina Lutera Kinga. M.L.King je spoznao ono po čemu smo svi isti, po tome što smo ljudi, i govorio je da ima san.
Ovo je bila retorika pristojnosti i opomirenja, a evo i zapaljive retorike. Govori Malkolm X
Malkolm Iks je tražio prava za Afroamerikance isto kao i Martin Luter King ali nije uviđao da time neće dobiti ništa, možda još i veću segregaciju - da ima prava zato što je crnac. Malkolm Iks je bio veoma radikalan, prešao je na islam. Malkolma su nazivali mnogim imenima - Pan-Amerikancem, Ocem pokreta '' Black Power '', religioznim fanatikom, zatvorenim konzervativcem, pa čak i socijalistom. Malkolm Iks je koristio retoriku koju je imao Kju Kluks Klan, samo, naravno protiv belaca. Upao je u sistem retorike belaca. Govorio je da je beli čovek zao, da ne poznaje nijednog belog čoveka koji je dobar. Govorio je da su belci ružni, nazivao ih je '' pale thing ''- '' bleda - bezbojna stvar '', a Martin Luter King se izdigao iznad takve retorike.Šta je Martina Lutera Kinga tako razlikovalo od Malkolma Iksa? Šta je to bilo važno za dr Kinga? Za Kinga je bilo važno da se vidi da je uspeo da '' progura '' Zakon o građanskim pravima kroz Kongres; do usvajanja tog Zakona na kraju je i došlo.
I sada, kada smo sve čuli i sve videli: kakve ćemo govornike slušati? Ja znam!
Hvala dalekom prijatelju koji živi u SAD i koji me je naučio da razlikujem opasnu i zapaljivu od pristojne i bezopasne retorike. Ja Sad Znam! A Vi?