U iscekivanju kosmopolitanizma

Ninoslav Randjelovic RSS / 06.03.2009. u 00:46
Evo, prijatelji, cemu se moja cerka nada....
 
Kamala Randjelovic
Media & Immigration - Professor Sumita Chakravarty
 
While reading Ronald Takaki’s last chapter entitled, “One tenth of a nation” in his book Strangers From a Different Shore, I found myself hopeful and optimistic. According to Takaki, we are moving towards a “post ethnic society of cosmopolitanism and multiple identities for groups and also individuals”. He believes that this integration has positively redefined the concept of race in America.

A product of racial integration, I am a direct example of post-ethnicity and cosmopolitanism. My grandfather was born in Chanpur, to a Brahmin Hindu father. His father died shortly after my grandfather’s birth, and he was raised in extreme poverty. Education was my grandfather’s ticket out of poverty. As a foreign exchange student in the 1950s, he received his PhD in Agronomy at the University of Minnesota. While completing his studies, he met and married my grandmother, Margaret. Tall, willowy and extremely fair-skinned, my grandmother grew up in the Midwest. She was the daughter of a minister who emigrated to the U.S. from Bern, Switzerland in the early 1900s. My mother and her eight siblings, were raised on farms in North Dakota and Wisconsin, where my grandfather was a minister. My grandparents met at a bus stop in Minneapolis and were married for the rest of their lives.

My grandfather was a solid foot shorter then my grandmother and about ten shades darker. They had three daughters who were, as Takaki remarks on children of racial integration “…not one or the other but both; as hapas or others of mixed race”. In the late 1950s when my grandparents married, the idea of a multi-racial family was not the norm. During their marital spats –as per my Aunt Gita - my grandmother would throw china, and yell “why did I marry a little Indian man?” My grandfather also struggled with their cultural differences. He was accustomed to women having traditional gender roles, and struggled with my grandmother’s decision to finish her college degree, and work as a dietician.

Early in their marriage, they found it hard to be accepted in the U.S. In the late 1950s, they moved to Ibadan, Nigeria, where my grandfather was a lecturer at the University of Ibadan. In Ibadan, their professional and social lives flourished. They mingled with other expatriate families – and were particularly close with families in the Indian community. Friends dropped by often, and there was a strong sense of community. In Nigeria, their friends accepted them.

After the Biafran War broke out, they were forced to flee Ibadan. After one year in Salinas, California, they returned to West Africa. My grandfather was a professor of Agronomy at the University of Science and Technology in Kumasi, Ghana. For my mother, returning to the U.S. at the age of 12 was traumatic. She and her sisters were unfamiliar with American customs and norms. They also spoke with a pronounced British accent, after spending their entire childhood in West Africa. Gita was the youngest daughter, and had the most Indian features, She is dark haired with olive-colored skin. My grandfather often said she resembled his mother. In the U.S., she was mistaken for Mexican, Latin and Greek.

After returning to the U.S., my grandfather became increasingly isolated. He took a job working as an agronomist for US Gypsum in Chicago, Illinois. It was a tremendous shock for him, and the family to relocate to such an extremely homogenous area. Aside from his work, my grandfather distanced himself from the outside world. His life became very secular and pretty much revolved around my grandmother and the library. During my childhood visits, our dinner entrees ranged from curry and samosas to meatloaf or spaghetti.

Frequently, I heard my grandfather yelling in Hindi, as he slept. He rarely spoke of his family in India and went back to visit once. He returned, literally overnight, after learning that his brother – who was supposed to be awaiting him –had actually died three months prior to his arrival. His daughters never learned Hindi, and know very little about his family in India. After his death four years ago, my Aunt Gita traveled to New Delhi and Goa.

Takaki asserts that, for many multi-racial Americans, the proclaiming of their complex identity had more than a cultural purpose. Politically, they are challenging the rigid categories and notions of race that have been socially constructed throughout history. As per Takaki, as individuals “assumed a multi-racial identity” that “…signified the beginning of the destruction of the idea of race”.

This “destruction of race” came too late for many individuals of all races, my grandfather included. Takaki’s comprehensive examination of the histories of different Asian American groups and individuals validates their existence and presence. From a cultural perspective, numerous immigrants to the U.S. negotiate a delicate balance between being an alien and “other”, while trying to create a life as an American.

In my grandfather’s lifetime, he was always the “other,” due to his dark complexion and accented voice. It mattered little that his passport stated he was a U.S. citizen. He was ahead of his time, while creating a multi-racial family, one that according to Takaki might live in a world where one “…can’t decide ethnicities along one’s arbitrary line".

I guess, that’s what America should really be all about.

 




Komentari (31)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

njanja_de.manccini njanja_de.manccini 01:56 06.03.2009

new yorčani...

idem na neku žurku pa kad se vratim čitam sve jer sad nisam uspela.
ciao
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 06:11 06.03.2009

Re: new yorčani...

pa gde su svi nestali bre jel sam ja to bacila bombu???
što se tiče teme mogu da kažem da mi je drago što sam ovde jer mi se strašno svidja što su amerikanci svesni da se menja lice nacije i da su uvek otvoreni da prihvate svoju reanost (bar što se ovog pitanja tiče).
ali ja razumem ljude koji se osećaju kao oni drugi : the others. jednom davno u new yorku sam upoznala jednu devojku (ženu) iz koreje koja se preselila u new york iz kanade. pitala me dali sam primetila da su amerikanci još uvek ne spremni za nas strance i da nas tretiraju drugačije. ja sam bila zapanjena njenim komentarima jer nikad nisam primetila nikakvu neprijatnost. ona kaže pa to je zbog toga što imaš evropsko belo lice. dali je to istina ne znam al meni je ova zemlja bila dobra maćeha. ne mogu da se žalim ali eto svesna sam da neki ljudi neće biti u stanju da se ovde osećaju kao kod kuće.

sad ne mogu da spavam bre. al ste mi uvalili temu!
bauer. bauer. 06:53 06.03.2009

Re: new yorčani...

ne mogu da se žalim ali eto svesna sam da neki ljudi neće biti u stanju da se ovde osećaju kao kod kuće.

evo, i ja se u ovoj zemlji osećam kao kod kuće. sigurno je da je nama belima lakše, čak štaviše, ljudi su neretko iskazivali izvesno poštovanje prema mom 'evropskom' poreklu. ne može se reći da rasne diskriminacije nema, ali mislim da je situacija daleko bolja nego u prošlosti, a svakako je bolja nego u većini drugih mesta na svetu. u mojoj firmi i kad se otpuštalo, otpuštalo se prema zaslugama, tako da nas i dalje ima svakovrsnih, uglavnom orijentalaca i latinosa pored belaca. crnaca i indusa u građevinarstvu ima samo u tragovima. indusa još i ima u inžinjeringu ali na gradilištima - ni jednog.
vishnja92 vishnja92 20:05 06.03.2009

Re: new yorčani...

crnaca i indusa u građevinarstvu ima samo u tragovima

trolce za bauera: jel znas da su u Rusiji moleri iskljucivo zene? muskarcima je taj posao ispod casti. jedina situacija kad sam se osecala nelagodno i pomalo postidjeno na gradilistu je bio poslednji obilazak prethodnog objekta - podzemne etaze gotove, ventkanali i sprinkleri okaceni, a one stoje na merdevinama, lepe, jake, i bacaju pogace metar iznad sebe (onaj zabac preko ramena). nijednog muskarca. i to je tako tamo uvek.
antioksidant antioksidant 20:08 06.03.2009

Re: new yorčani...

lepe, jake

edina situacija kad sam se osecala nelagodno i pomalo postidjeno na gradilistu


ne kapiram one lepe, jake a ti se stidis?
Unfuckable Unfuckable 20:31 06.03.2009

Re: new yorčani...

pa žene su dušu dale za molovanja, razna
vishnja92 vishnja92 20:40 06.03.2009

Re: new yorčani...

to je pomalo intiman osecaj :)
ja imam dobru saradnju sa gradilistem uvek, i tu je stvar cista - svako od nas ima svoj deo posla koji treba da obavi. na taj nacin smo na ravnoj nozi, a opet svako ima svoje mesto i svoj posao i stvar se krece.

ovde, medjutim, nesto drugo izbija u prvi plan - ja se uvek osecam postidjeno pred onima cije su startne pozicije losije od mojih. i onda kad te zene vidis onakve - zabeljene cementom, osencenih kapaka, mongolskih jagodica i nepobedive na minus sestom etazu na koji se spuste pre svitanja i gde ostaju do mraka, naprosto se postidis, ako si ja. a ja jesam ja.
antioksidant antioksidant 20:41 06.03.2009

Re: new yorčani...

ja se uvek osecam postidjeno pred onima cije su startne pozicije losije od mojih. i onda kad te zene vidis onakve - zabeljene cementom, osencenih kapaka, mongolskih jagodica i nepobedive na minus sestom etazu na koji se spuste pre svitanja i gde ostaju do mraka, naprosto se postidis, ako si ja. a ja jesam ja.
*novo 

v - ne znam da li ima potrebe reci ali da kazem - zezanje samo. molim te nemoj se pravdati... jer si ti
bauer. bauer. 23:12 06.03.2009

Re: new yorčani...

trolce za bauera:

a znaci kolezinica? ako, ako, bas neka :)) nisam znao za ruskinje. nekako mi bizarno zvuci. mozda smatraju da je moleraj laksi posao od drugih, sto naizgled jeste a u stvari uopste nije.
vishnja92 vishnja92 07:55 07.03.2009

Re: new yorčani...

pa ne da nije nego propas'
ja bih najradije bila tesar - luda sam za oplatama. nista lepse nego kad vidis majstorski izliveno parce betona sa teksturom drveta kao licnim pecatom. cista radost :)
bauer. bauer. 08:06 07.03.2009

Re: new yorčani...

ja sam trenutno u čeličnim konstrukcijama. pisaćemo se mi još, vidim ja a drvo obožavam, a i beton...
vishnja92 vishnja92 08:25 07.03.2009

Re: new yorčani...

e i ja :)))
ali celik bas ne volim, i ne razumem ga.
Budimac Budimac 09:00 06.03.2009

:)

that’s what America should really be all about.
bauer. bauer. 09:37 06.03.2009

Re: :)

that’s what America should really be all about.

This is what America should be all about, if you ask me...



I, da parafraziram Iliju Čvorovića, jel' to, možda, ima neka bolja zemlja od Amerike
antioksidant antioksidant 10:13 06.03.2009

Re: :)

I, da parafraziram Iliju Čvorovića, jel' to, možda, ima neka bolja zemlja od Amerike

the only good country is no country at all
bauer. bauer. 10:30 06.03.2009

Re: :)

the only good country is no country at all

ili, No Country for Old Man
dunja73 dunja73 15:08 06.03.2009

Re: :)

Kako je da vam je
znam samo
da smo MI "YUGO"( zenski pol)
najtrazenija "vrsta"
a vi ostali , kako god vam volja....
Budimac Budimac 20:43 06.03.2009

Re: :)

This is what America should be all about, if you ask me...

Aaaaa zato je na dolaru In God We Trust... sad mi je jasno...
Blade Runner Blade Runner 21:26 06.03.2009

Re: :)

antioksidant antioksidant 21:39 06.03.2009

Re: :)

Aaaaa zato je na dolaru In God We Trust... sad mi je jasno...

to je zbog deda mraza
topcat topcat 00:24 07.03.2009

Re: :)

A ovo?

niccolo niccolo 17:59 06.03.2009

Занимљива прича...

...какав све може да буде животни пут људи...А што се тиче самог питања раса, мислим да ми који живимо овде у Србији не можемо никада да имамо потпуну представу да ли је то и колики је проблем...
marco_de.manccini marco_de.manccini 01:40 07.03.2009

brazil

Za nedelju dana sam u Brazilu video vishe "meshovitih" parova nego shto obichno vidim u SAD za godinu dana. Naravno, ipak stoji da su SAD mnogo napredovale po tom pitanju od pedesetih do danas.
antioksidant antioksidant 17:11 07.03.2009

Re: brazil

Za nedelju dana sam u Brazilu video vishe "meshovitih" parova

mislis parova razlicitog pola?
vishnja92 vishnja92 17:21 07.03.2009

Re: brazil

:))))
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 01:48 08.03.2009

a gde je ni-no-slav?

jeste li primetili da nema ninoslava i kamale ovde? dal je to možda što nismo pisali na engleskom?
jeli domaćini koja je ovo fora?
topcat topcat 02:11 08.03.2009

Re: a gde je ni-no-slav?

ma vikend je...izasli su nekamo.
bauer. bauer. 02:21 08.03.2009

Re: a gde je ni-no-slav?

jeste li primetili da nema ninoslava

ma djenkuje onu poljakinju, sto posto
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 02:41 08.03.2009

Re: a gde je ni-no-slav?

jeli domaćini koja je ovo fora?

Ma, nema fore uopste !!!
Ovde je stiglo prolece, pa svi (koji nemaju druga posla ) krenuli da djenkuju, kako rece bauer.
Kamala radi u "Havani". Valjda.
Unfuckable Unfuckable 05:37 08.03.2009

Re: pro - zi - vka, bratte

Ovde je stiglo prolece, pa svi (koji nemaju druga posla ) krenuli da djenkuju

osim radojicica
koji ima druga posla
i ne hebe nas stručno
bauer. bauer. 06:05 08.03.2009

Re: pro - zi - vka, bratte

osim radojicica
koji ima druga posla
i ne hebe nas stručno

đenkuje i on nešto. garantovano.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana