Ubijanje Svetlosti

eizo RSS / 09.03.2009. u 05:46

U j*****, ovo je bilo blizu.

Najgora stvar kad se brijate u rovu, nije to sto se brijate u rovu, ni cinjenica da to radite "na suvo", ma ni ovi crvi sto izlaze iz zidova nisu neki problem. Ako cemo iskreno ni cinjenica da se nedelju dana niste okupali ne smeta puno, jer toliko vam smrdi sve oko vas a posebno ljudi koji se isto tako nisu okupali da se jednostavno naviknete na sav taj smrad.

Nista gore nego kad se probudis a ne mozes da se protegnes, nekako nista ne smeta dok ne dodjes do tog otvaranja ociju, i onda taman kad krenes sa protezanjem zapnes za nesto, ma sve ti ceo dan smeta posle toga.

Taj j***** kraj rova, jer svi rovovi ili zemunice se grade kao porodicne grobnice (eto neceg simpaticnog), i noge vam na jednom kraju udaraju u kraj sanduka/kovcega u kom ako ne budete imali srece, mozda i zaglavite zakopani. Tu spavate, u neku ruku, uvek mi je spavanje na otvorenom po blatu pod onim polu-satorima i kisom bilo draze nego spavanje u zemunicama ili rovovima.

Kad ste u rovu, oko vas je zemlja, iznad vas je zemlja, ispod vas je zemlja, nisam klaustrofobican (iskreno se nadam da ce covek koji je izmislio ovako zajebanu rec sanjati da je G.W Bus u Iranskom zatvoru go...), ali konstantno biti okruzen tom zemljom je kao da ste zivi zakopani.

Ali kao i svaka divna stvar i ovoj brzo dodje kraj. U ovom konkretnom slucaju grmljavina koja me je probudila, je kao i obicno prouzrokovana nesposobnoscu pripadnika legije stranaca da naciljaju ovu porodicnu grobnicu u kojoj ja pokusavam da se obrijam.

Licno, duboko me je pogadjala cinjenica da 52 drzave, neke od njih izuzetno mocne, nisu mogle da pronadju nekog ko zna da navodi artiljeriju, mislim nije da sam nesto preterano arogantan i uobrazen (uuu ala s**** ko trudna foka, primedba mozga...) ali covek ocekuje da su bar tih 52 drzave mogle da pronadju nekog krelca koji moze da navede par minobacaca na nas, ali oces', tad mi se konkretno, toliko islo kuci da ni ideja da me neko sahrani u ovoj vuko***** nije zvucala lose.Jer bolje da oni to urade, nego ja ovim brijacem (naravno brijac je ostar ko kasika).

Ali eto kao sto udavih sa uvodom, mene je Francuska legija toga dana zestoko izneverila.

Kako sam ja dospeo ovde je malo smesno, niti je trebalo, niti sam hteo, niti su hteli ali eto, neki ljudi imaju srece, uglavnom posle 4 dana u nasu bazu pod finim vedrim nebom, dovukli su nam vojnika koji je dobio metak direktno iznad srca, naravno, dok je stigao do nas vec je prso'.

Zamena je kasnila, i eto ja dobih privilegiju da spavam u grobu dva dana.I umesto plavusa sa ogromnim atributima, ogromnim kolicinama klope i odlicnom travom koja mi je obecana, dobio sam j***** narezak (koji nikad nisam pojeo niti cu), najbliza stvar plavusi sa ogromnim atributima je bio vodnik od 50 godina, ali je zato bar trave, horsa i hasisa, bilo na zadovoljavajucem nivou.

Tako da eto, bez klope, bez vode konstantno bombardovan, sedim ja na mojoj stolici od horsa (kada naslazete cigle horsa lepo, imate super mekanu stolicu, a moto svakog vojnika je da vodi racuna o svom dupetu da prostite).

Ostatak kolegijuma je na strazi, vodnik sovi u krevetu, a ja sam u blgoslovenom "pripravnom stanju", sedim na mojoj stolici koja obicno cini cuda za nos i reumu, ali u ovom slucaju cini cuda samo za moju zadnjicu, i jedva drzim oci otvorene, vec zadnja, okvirno 4 dana nisam spavao kako treba, najduze sto sam spavao bez prekida je 48 zlatnih minuta ispod tenka u Bujanovcu.

To je malo tesko objasniti ljudima ali ako spavate 10 sati vi ste odmorni, ali ako vas neko budi na svakih 10-20min mozete tako da "spavate" godinama i da budete toliko umorni da krenete svasta da vidite i cujete.

I da se vratim, sedim ja tako, i krenu da stizu ovi nasi pajseri, Legija me je opet razocarala, trebalo je samo da malo naciljaju ovu grobnicu i sve je gotovo idem kuci ali eto, silno su me razocarali.

Sedim ja na mojoj stolici od horsa za mojim stolom od horsa, i razmisljam kako je glupo, sto sam ostavio iglu ovako mlad, sto sam ostavio familiju na drugom kraju drzave, sto sam dosao u ovu vukojebinu, sto su ovi idioti odlucili da se usance na 200m iznad nas, sto sam zaboravio makazice za nokte, sto sam opet poneo Sonetov oklop koji me zulja...jos jedino da poginem nervozan, ma nista nije kako treba.

Al eto...

Uostalom sad ce da pocne, ovi nasi se skupljaju, polako bude jedni druge, grobovi u kojima spavaju su jedan iznad drugog i kad gledate iz profila izgleda kao da izlaze iz zidova, ma trip, opet ovaj iz drugog voda trazi slem, nateze se sa ovim oklopom pola sata na, ja mu ne pomazem iz cisto zlobe, prosto mi nekako lepo da gledam coveka kako se muci, Tama je zaj***** stvar.

Ali eto oni su vec otisli u prednji rov ispred naseg, sad ce da pocne.

Moji se jos nisu skupili, i ja sam, opet sam u rovu/zemunici, nesto mi odjednom doslo, da me to bas smorilo, u to se budi moj kolega, nekad brat po igli, sad jase sam, sa divnim osmehom...

"Dobro jutro, duso, kako smo danas"...

"Evo resavam vazna ekonomsko-politicka pitanja"

"O zanimljivo, zanimljivo, evo i ja se bavim stolarijom" i polako izvadi noz sa ramena, zasece sto, i lagano izvuce dve crte preko te iste cigle koju je zasekao, odradi ih i naravno flash...

Posle par minuta, dodje sebi manje vise i pita...

"Duso znas ti za'sto sam ja ovde ?"

"Ne znam brate, zbog muzike i drustva ?"

"Ne brate"

"Prva ljubav zaborava nema"

I naravno krenemo da se smejemo, ko ludaci, uvek sam to voleo kod njega, koliko god da je stvar zeznuta uvek uspe da nasmeje sve i svakog.

Retka svetlost u toj sarenoj tami.

Ali eto i on se spremio i otisao u rov ispred, cudno svi su vec otisli, osim mene, eto prvi put, nisam bio prvi, uvek kod oblacenje prvi sve zavrsim, nemam pojma sto, jednostavno nevolim da kasnim.Ali eto tad sve je bilo usporeno.

Ceo rat do tad nisam nikad imao priliku da se uplasim, nije da se k*****, ali jednostavno nisam stigao, uvek mi je bila veca frka dal cu na postrojavanje izaci obrijan kako treba nego dal ce me sastaviti protivnicki kolega.

Ali tad, prvi put u zivotu sam se bas ono sto kazu u****, i to bas onako skroz, sve sto se ikad desilo do tog momenta je doslo u taj rov da vidi sta radim, od razredne koja me je pitala sta ce mi ta puska, do moje profesorice fizike koja mi je izbila hors iz glave, svi su me pitali sta ce mi ta puska, zasto mi je taj noz na desnom ramenu.

Moj desetar iz Pozarevca me je pitao dal sam pricvrstio oklop, devojka me je pitala jel mi trebaju cigare, deda mi je polako objasnio kako su ga ranili na ulazu u Rajhstag pa da pazim na ukrstanje vatre, prodavacica mi je opet vratila zvaku koju volim umesto kusura.

Sedim ja tako u tom rovu koji bi da bude zemunica kad poraste, skroz sam, svi koje znam su bili otisli, svi su u rovu ispred, sad ce da pocne.

I skapiram da preko puta mene sedi, devojka, u crnom koznom mantilu, kao SS-ovac, sa uniformom ispod i na stolu od kristalnih cigala crni dugacki SVDK, iza njega i dalje devojka, sa nekim uvrnutim osmehom, nije bas pravi osmeh, iza osmeha nema nista, nema srece, nema onog osecaja koji daje smejanje, da stvar bude gora, devojka svetli.

Sedim tako dobrih 3-4 minuta, u to pored mene prolazi moj Vodnik, i govori da se spremim, ja ga pitam jel vidi on nesto, on mi lagano odgovara da ga ne podjebavam, i dalje ne znam dal sam prolupao, ili je stvarno tu.

Opet se okrecem, devojka i dalje gleda u mene.

Sranje puko sam, e u k****, ako ovo Bog zeli da mi kaze da je ovo poslednja zurka za mene, izabrao je veoma glup nacin, mogao je da posalje e-mail.Nije da kritikujem, samo predlazem, da mozda slati tipu koji se lupao belim, halucinicije i nije najbolja ideja za komunikaciju.

U to ja krenem opet da lutam.I devojka najzad svoju desnu ruku podigne sa puske, prinese je na nekih 2-3cm od mojih ociju i "pukne"prstima, moj mozak se resetuje.

"Jesi ziv?"

"Nisam siguran"

"Odlicno"

"Znas bice magle, kad pocne, kod njih, cucni glavu, vazi?"

Nista je nisam razumeo, ali klimnuh glavom gore dole kao da znam o cemu se radi.

"Ej mali, volis vatromet ?"

Tad sam vec odlucio da necu da udostojim svoju halucinaciju odgovora sto nju nije sprecilo da to shvati kao potvrdan odgovor.

Dodji nesto da vidis, polako me uzela za ruku, i izvela napolje, i ja gledam u nju i dalje belo, nemam pojma sta se dogadja.Pokaze prstom gore, i ja pogledam, a iznad nas nebo gori, svetli kao ona, prekriveno linijama koje sijaju, loptama svetlosti koje lete na sve strane, celo nebo je osvetljeno, kao rejv zurka, svetlost koja se rasipa na sve strane.Ja se polako vrtim u mestu i stvar postaje sve lepsa i lepsa, ludilo.

"Cucni glavu, obecao si"

I dok sam se okrenuo nje tu nije bilo.Stojim sad sa mojim vodom, scena kao iz prvog svetskog rata, treba da predjemo preko tih rovovava i da idemo uzbrdo nekih 200m do prvih rovova i onda da osvojimo jos oko 100-200m rovova.

Odjednom sam tu opet sa mojom ekipom, govore mi sta da radim, kuda prilazimo, kako trcimo, ko nas tamo ceka, krece zajebancija na temu Alahha i Smrti, moj brat sa stola, stavlja sluske u usi, on me i navukao na Skunk Anansie, i onda posle par sekundi tisine pocinje.

Stravican urlik, poklic koji na trenutak zaglusuje cepanje zvuka koji proizvode sve puske i mitraljezi koji su to vece drzali impozantan koncert, pevali su celu noc.

Samo je bila fora, da nestajes, urlici vodnika i oficira, oni pucaju na nas, mi na njih, zemlja po kojoj hodas prsti od municije, od bombi i tromblona se odavno nista necuje, ispred mene tipa sastavlja verovatno metak od 12mm, presekao ga bukvalno na pola, kod njega ostavljam prvi paketic, kod svakog ranjenog se ostavlja morfijum, i aktivirana defanzivna bomba, morfijum za njega, bomba za "turke" jer bolje je otici kuci uz muziku nego da ziv padnes "turcima" u ruke.

Uzasno je ustati posle toga i nastaviti sa trcanjem, tu sam negde pred njihovim rovovima, dokacio prvog, pa drugog, treci je bacio, pusku i pobegao, uzivotu se nisam tako osmehnuo, od srece.


Sa moje desne strane je na mene naleteo tip koji je uspeo da me preturi, posle par minuta, sam skapirao da sam jaci od njega, ali sam se nadao da ce da pobegne, onda sam video da nece i taman kad sam odlucio da cu noz sa ramena da iskoristim na njemu, moj vodnik je dotrcao i razbio mu glavu kundakom puske, nije ni stao da vidi dal sam ziv, nastavio je bez stajanja, uleteo je u prvi bunker, neki tip ga je dokacio bajonetom, u levo rame, on je izvadio svoj pistolj isprazio ga u coveka.

Iz nekih vrata sa strane je izleteo par, jedan sa PK drugi samo sa nozem u rukama, tipa sa PK sam pogodio lezeci, a kad je tip krenuo da napadne mog Vodnika, on je bacio pusku, apsolutno sretan je potegao bajonet, i krenuo prema klincu koji nije imao vise od 19 godina, klinac se uplasio ispustio noz, i krenuo da bezi.Vodnik ga je stigao negde na izlazu, uhvatio za vrat i zabio noz u ledja, ostavio ga je tako da padne dole, krenuo je po pusku, neko je rucnim bacacem pogodio bunker i to je bila poslednja zurka za Vodnika.

Mi smo nastavili da cistimo, posle par minuta smo ocistili sve rovove, oficir iz drugog voda je viknuo "zamnom braco" i sve se ponovilo, novi red rovova, nova simfonija krika.Na nase "zamnom braco" kolege su uzvratile "tekbir, alahhu akhbar" i opet smo se sudarili u punom trku negde kod treceg reda rovova, i jedni i drugi bez milosti, umorni od blata i grobnica, onaj ko je tu poginiuo od metka a ne od bajoneta ili kundaka imao je srece.

Spustila se magla, ja sam pokusavao da ocistim krv iz desnog dzepa iz kog je lila, rov je bio prepun leseva, od svih u njemu je bilo najmanje nasih "turaka" pola placenici, pola mudzahedini, sav olos koji je zemlja nasla, nismo ni mi bili nista bolji.

Pala je magla, i ja sam zaboravio devojku, proletelo je kao, ne znam kako da opisem, kad metak proleti blizu vas to je zvuk kao cepanje papira samo mnogo ostrije, krckanje, staticna prasina na TV ali jako bucno, pa jedan vrisak, pa drugi, pa treci, do mog dela rova su poceli da stizu "turci" ali svuda oko mene su padali bez moje pomoci, do mene je dotrcao moj narkoman, sasio ga je rucni bacac minut kasnije, jos jednog decka iz Subotica sa njim.

A oni su i dalje padali, kako bi krenuli da trce prema meni, tako bi padali, znao sam da nasi iz pozadine kose snajperima, ali ovo je bilo smesno.U jednom trenutku sve je bilo super, ako izuzmemo pakao i krv narkomana po mom licu, i taman kad sam krenuo da zamenim okvir, izleteo je tip ispred mene, i dalje sam stojao.

Stajao sam, vreme stalo kao i obicno, par sekundi, tip je ljubazno i sa dosta saosecanja progovorio "allahu inshlahh" iliti volja Alahova, nista licno, dva metka jedan u pluca i u stomak.I gotovo, pad na ledja, nikad nisam mogao da spavam na ledjima, nisam bas bio svestan, ali nisam ni odlutao, nekako nisam hteo boga da pozurujem sa alo bre ja ovde cekam ili tako nesto.

Taman kad je Bog krenuo da me usluzi, moj andjeo kao da me je maljem udario po grudima, sa puskom na ledjima, izvukla me je, do druge linije, secam se da je pored mene u neko drvo, udario Rumunski RPG koji se naravno nije aktivirao, nikad Rumuniju nisam vise voleo nego tog dana.

Negde usput sam skapirao da je devojka stvarna, na konstataciju da je stvarna, pocela je da se smeje.

"Sladak si ali je trebalo da cucnes glavu"

Mene su izvukli nazad sa linije, nju sam video kako trci napred prema rovovima.

Mene su krpili nekih 10 sati, 3 doktora, posle toga sam najzad sastavio 23 sata spavanja.

Tamo negde kasnije sam video neko telo prekriveno carsafom, pored tela crni SVDK, nisam gledao, mozda nije moj andjeo, mozda je neciji drugi.Tamo ih je puno ostalo, po tim rovovima, puno sinova, puno oceva, puno necijih andjela...

Mozda nije moj...

...i nesto za mog narkomana...


Thx margos



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 10:51 09.03.2009

...

Šta je ''SVDK'' a šta ''PK''?
eizo eizo 18:51 09.03.2009

Re: ...

SVDK

PK (PKM ako cemo da "tehnicarimo"
margos margos 19:36 09.03.2009

Re: ...

Za SVDK sam mislila da je neka vojna knjižica, nekakv dokument, ali je ovo mnogo uverljivije od bilo kog dokumenta, :)))

Je l i ti pišeš knjigu? Hoćeš li i ti u Velikog brata?
Blade Runner Blade Runner 19:23 09.03.2009

Filmski

eizo eizo 22:47 09.03.2009

...

Je l i ti pišeš knjigu? Hoćeš li i ti u Velikog brata?
Posten narod kopa,a ja ovde dzabalebarim,...doticnu emisiju nisam gledao sorry...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana