Mamin sin

Jelica Greganović RSS / 10.03.2009. u 14:29

2544-baby_boy_bear.jpgDanas Prestolonaslednik puni devetnaest godina. U ovo vreme, pre tačno toliko godina, kroz post anestezijske magle vikala je iznad mene razdragana medicinska sestra »Gospođo Greganovič sina 'mate! Sina, gospa!« Nešto kasnije, kada su se halucinantne izmaglice povukle, ista vesela sestra priskakala je do mog kreveta, noseći u rukama zamotuljak. »Pubec, gospa!« kliktala je plava sestra, a ja sam u jezičkoj rupi pokušavala da se prisetim koja kartaroška igra je u toku. Umesto očekivane karte sa dva dečaka, od kojih jedan dubi na glavi, u stručno zamotanom paketu je mirno spavalo ružičasto lice. Glanc novo, nikada pre toga viđeno. Lako namršteno iako su obrve bile tek u nagoveštaju. Disao je nečujno, kroz nos veličine rukavnog dugmeta. Negde kod brade bila je spakovana i mala, zgužvana ručica.

Iako Prestolonaslednik danas gleda svet sa visine od dva metra i može shodno beogradskim poređenjima da mi jede burek s' glave, ja i dan danas, počesto pomislim na tu zgužvuljanu ručicu, tamno roza dlana i stiska majušnih prstiju, koji je uspevao da zauzme samo polovinu visine mog malog prsta na ruci.

Tek kod kuće, za nekih desetak dana, mogla sam da razmotam i konačno pregledam celo novo biće, čoveka malog, koji je tada nekako najviše ličio na tek formiranu žabicu sa trzajućim nogama i rukama i – zvončićem. Dotična žabica je dan za danom neumoljivo rasla i bivala sve glasnija u svojim zahtevima. Oči su se bistrile i polako menjale tamno plavetnilo, uskoro uspevši da suze i razjasne sliku stvari oko sebe. Shodno tome i da upute prvi, balavi, bezubi osmeh, koji je otplatio i ubuduće kupio sva noćna ustajanja i dnevna proveravanja – diše li? Da li diše?

Prestolonaslednik je disao i pokušavao da dohvati sve više slojeve vazduha. Podizao je klimavu glavu i pokušavao, gonjen ugrađenim zapisima, da je održi u vertikali. Bistre, cakleće oči su pratile sve češće osmehe ružičastih desni. Ruke i noge su izgubile izgled premreženih štapića i dobijale faltani, mekani šarm.

Tada je trajalo dugo, a sada kad pomislim, sve je nekako prebrzo prošlo. Bebe bi duže trebalo da budu male. Da što duže sačuvaju onaj neponovljivi miris tamo gde vrat kreće ka ramenima. I one rupice u laktovima, kolenima i na izvoru svakog od debeljušnih prstiju.

Prestolonaslednik je, navijen od strane Majke Prirode, uspeo sve što mu je zadato. Uz mnogo milenja, još više kotrljanja i, u početku manje uspešna ustajanja u kombinaciji sa padanjem na pelenom zaokrugljenu pozadinu, mali dečak je uspeo da se konačno postavi na teturave noge. Nije prošlo mnogo, uz pomoć nameštaja i kažišprsta naših ruku, Prestolonaslednik je napravio prve korake nestrpljivog robota. Sledio je kratki period uvežbavanja padanja u naručje, hodanje između dva zagrljaja koja su ga čekala u čučnju.

Konačno savladavanje tehnike kretanja hodanjem je očito bilo samo uvod za visinske aspiracije. Prestolonaslednik je upornošću balegara, ali i sličnom tehnikom, pokušavao da se popne na sve više od sebe, mada ni niži predmeti nisu uspeli da izbegnu njegove planinarske nagone. Zahvaljujući pomenutim avanturama, moje srce je kucalo štucanjem, preskačući troskocima otkucaje u trenucima kada je mali dečak podlezao zakonima zemljine teže. Posebnu stravu izazivala je kod mene, Prestolonaslednikova sklonost da koristi glavu za uspostavljanje kontakta sa svim stvarima koje su ga okruživale. Naročito onim tvrdim.

Moja prababa Kaja je govorila da deca uvek padaju bogorodici u naručje. Ja doduše verna nisam, ali to je za sada jedino opravdanje onolikih sinovljevih padova koji su mi život skratili, a iz kojih se on netaknut izvlačio. Da sam ja tako padala, verovatno bih i sada ležala u koritu zalivenom gipsom, sa glavom rogatom od čvoruga.

Bila su to vremena kada su bez kraja i konca rasli zubi, praćeni plačem. Vreme kada je Prestolonaslednik, gonjen neobjašnjivim porivima, sakrivao sve kašičice u kući, a posebnu satisfakciju mu je davala povremena mogućnost da ih zakopa u dvorištu. Baš bih volela da vidim teoriju arheologa koji to dvorište budu otkopali za par 'iljada godina.

Usput smo lečili prve temperature i viruse, koji su tada negde ušli u lekarsku modu. Puno tečnosti, mirovanje i skidajte temperaturu. Noći kada ti u grudima, umesto srca, čuči bolna, kao kamen tvrda lopta straha, dok mali čovek konačno spava, sa dva crvena kruga temperature, preznojenim slepoočnicama sa prilepljenom svilenom kosom i bespomoćnim pokušajima da diše kroz zapušeni nos. I dani ispunjeni molbama: »Duni, duni kao lokomotiva...«

Po kući su nam živeli automobilčići, vitezovi, kamioni, Betmeni i  svakojaki monstrumi neprebrojivog broja gadnih ekstremiteta, potkrepljeni kockama. Da smo toliko cigli kupili, već bi soliter sagradili, a i sigurno bi nas jeftinije koštao.

U međuvrmenu Prestolonaslednik je postajao sve brži, sve spretniji, a posle prve reči »Daj!«, sledilo je i konačno imenovanje unapred zahvalnih roditelja. Za time i vodopad reči koji se do dan danas nije zaustavio.

Jedno od pitanja na koje bih imala jasan odogovor je ono o proteku ovih, slovima devetnaest godina. Nije mi baš najjasnije kuda su zbrisale, ostavivši za sobom gomilu sekvenci – beba sin polazi u školu sa ogromnim ruksakom na leđima, dovoljno velikim za amazonsku ekspediciju. Beba sin slavi rođendan sa hordom drugih beba sinova, atmosfera vežbe specijalaca. Beba sin mi iz škole donosi glinenu mene, taman takvu, kao da me iz Vinče maločas iskopao. Sumnju opravdava i njegov izgled glinenog rudara. Beba sin režira školsku pozorišnu predstavu o vampirima vegeterijancima. Po sopstvenom scenariju, na jednoj šlajfni. Pod krevetom zgužvana prva ljubavna pesma, sa gramatičkim greškama shodnim prvim razredima škole i poređenjima koja se napinju da iskažu svu zaljubljenost malog čoveka. Beba sin i gimnazija. Beba sin u dupku izbacuje varjače iz matične fioke. Beba sin vodi sednicu slovenačkih vršnjaka u pravom, velikom parlamentu, a ja samo čekam kada će ogromni, porasli sin da vikne »Mammaa!«.

Beba sin u čijem se planinskom zagrljaju gubimo i Žmu i ja, prilikom noćašnjeg rođendanskog čestitanja. Beba sin posekla usnicu brijanjem, traži pomoć, a ja sve nešto mislim kako to da sam ostavila brijač tako nisko, na dosegu ruke malom sinu. Mogao je da se povredi.

Pretpostavljam da je to Mama Priroda namerno napravila tako. Bez obzira koliko su veliki ili odrasli, bez obzira šta oko kaže, a mozak podržava, očito stanje odnekud otpozadi prekidaju slike šake male kao školjka nađena na plaži, ružičaste desni sa prvim zubom, koji izgleda kao višak u pužjem osmehu, oči pokrivene sa dva prljava dlana »Nema me!« i siguran odgovor na pitanje »Gde zeka pije vodu?«, uz kikotanje konkurentno praporcima na trk dva prsta po okruglastoj trbi, uz »Buba lazi, nešto traži...«. Spavanje sa salvetom u ustima i batakom u ruci, iznemoglog malog sina, u dečijoj stolici-stolu. Sa neograničenim poverenjem i punih nade uplakanih očiju, nuđenje prvog razbijenog kolena na poljubac da prođe.

Valjda zbog toga, dvometraš gabarita osrednje planine sa osmehom razumevanja prihvata da ga i dan-danas zovem »Beba«. Beba sin. Beba mamina.

Popodne Prestolonaslednik vozi moj auto na servis. Na jesen upisuje fakultet. Na usnici ranica od sinoćnjeg brijanja.

»Pubec, gospa!«

 

 

 



Komentari (146)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vladimir petrovic vladimir petrovic 23:29 10.03.2009

Preporuka

Jelica Greganović
...Pretpostavljam da je to Mama Priroda namerno napravila tako. Bez obzira koliko su veliki ili odrasli, bez obzira šta oko kaže, a mozak podržava, očito stanje odnekud otpozadi prekidaju slike šake male kao školjka nađena na plaži, ružičaste desni sa prvim zubom, koji izgleda kao višak u pužjem osmehu, oči pokrivene sa dva prljava dlana »Nema me!« i siguran odgovor na pitanje »Gde zeka pije vodu?«, uz kikotanje konkurentno praporcima na trk dva prsta po okruglastoj trbi, uz »Buba lazi, nešto traži...«. Spavanje sa salvetom u ustima i batakom u ruci, iznemoglog malog sina, u dečijoj stolici-stolu. Sa neograničenim poverenjem i punih nade uplakanih očiju, nuđenje prvog razbijenog kolena na poljubac da prođe.
Valjda zbog toga, dvometraš gabarita osrednje planine sa osmehom razumevanja prihvata da ga i dan-danas zovem »Beba«. Beba sin. Beba mamina.


Lepo i majčinski toplo.
Baš kao što je pre nekoliko dana Milutin Milošević lepo i očinski toplo pisao o svojoj kćerci.

Neka intelektualci i filozofi pričaju šta god hoće, nema ničeg lepšeg od - radosti roditeljstva!.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:42 10.03.2009

Re: Preporuka

Tako je vladimire, hvala
Ne znam da li sam to već pisala ovde, godine su ne zameri...jedared mi je moj drug Darko Rundek rekao, "U životu ne možeš da napraviš više od novog čoveka. Deca su najviše što možeš. Čovek napravi skulpturu, pa joj se svi dive, a kamoli pravog čoveka. I to da bude čovek." I to je ono na šta mi je potsetilo to što si napisao...a radost, ta roditeljska radost je sigurno najlepša koju možeš da doživiš, potpuno se slažem sa tobom. Trešnja na šlag.

mirelarado mirelarado 00:19 11.03.2009

Престолонаследнику

срећан рођендан! Нема ничег лепшег ни важнијег од деце и њиховог одрастања. И овај твој текст, Јелице, диван је поклон сину за рођендан. Хвала што си га поделила с нама.

Jelica Greganović Jelica Greganović 09:28 11.03.2009

Re: Престолонаследнику

Hvala mirelado
Prestolonaslednik ga eno leži, u školu nije otišao, prehladila se planina, kašlje zemljotresom, vulkani se još uvek ne najavljuju...sledi kuvanje supe...a nos izduvava ko parobrod na Misisipiju...

posluži se
mirelarado mirelarado 21:38 11.03.2009

Re: Престолонаследнику

Prestolonaslednik ga eno leži, u školu nije otišao, prehladila se planina, kašlje zemljotresom, vulkani se još uvek ne najavljuju...sledi kuvanje supe...a nos izduvava ko parobrod na Misisipiju...

posluži se


Хвала на послужењу, Јелице. Ено и моја Најмилија Кћи хрипа као старац Фочо, гута неке тантум верде бомбонице и тврди да јој "није ништа", те да сада није "тренутак за изостајање из школе". Штреберка, љуби је мајка...
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:54 11.03.2009

Re: Престолонаследнику

Ne pričaj mi slatka, eno bebe, kad dune iz nosa i zakašlje, mi skupljamo zlato i dokumente i gledamo kud da begamo...navuko se maločas Princezi i meni iznad glave, imale smo praktičan čas pravljenja tiramisua sa jagodama, gleda baksuz kako bi mogao da kine u tiramisu, pa da mora sam sve da pojede...uspele smo da ga oteramo zajedničkim snagama...jedino što sam danas morala da mu objašnjavam kao da mu je 5 godina da "ne, ne možeš da ideš na trening...zašto? jer si bolestan...ne, ne možeš da ideš na trening"...neverovatno.
van mor for d roud van mor for d roud 01:28 11.03.2009

mamin sin..a tatin?

obavezno si nam stivo, a kad ubodes ovako, onda imamo citalacki cas, za nas dvoje, i nasmejemo se, za sve pare...

i sad sam mom Zmaju procitao tvoj tekst, nasmejasmo se i odosmo da pogledamo nase klince, cisto da proverimo koliko su porasli u zadnjih pola sata...

da ih zapamtimo kao ....ovakve...
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:35 11.03.2009

Re: mamin sin..a tatin?

Naravno da je i tatin sin...u stvari on je tatin Prestolonaslednik, a Mamin sin
Vatajte beleške, pamtite sve, mada ja mislim da Mama Priroda ni ne dozvoljava da se te stvari zaborave. Zato se i dešava kao sinoć...dao Žmu sinu u ime rođendana da nas vozi sa večere kući, službenim autom-planinom, a ja mu gledam u ona leđa ko zid i sve mi se pred očima vrti kako se vukao kolenima i jednim laktom po podu, orući parket nekim autićem i vikao "Brrrrm-brmmmm-brrrm"...i sad kao vozi pravi veliki auto...manemoj...
bauer. bauer. 08:05 11.03.2009

Klasika...

– diše li? Da li diše?


Rekoh, klasika. A vidi koliki su sad! I još nešto, prestolonaslednicima je uvek najteže. Ovi ostali naslednici prolaze lakše, pošto se kruna uvežba na prestolonasledniku :))

Srećan rođoš :))))
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:39 11.03.2009

Re: Klasika...

Hvala baueru, apsolutno je tačno to što kažeš, o tome počesto pričamo Žmu i ja, to kako u stvari prvo dete najgore prolazi, na njemu sve vežbamo i izvežbamo, a posle je sa idućima lakše. Zato biće kruna i pripada prvom, zaradi je itekako
bocvena bocvena 09:58 11.03.2009

majke i sinovi

Kod Milutina sam napisala da sam ljubomorna na odnos očeva i kćeri. A onda ti napišeš ovo... (šmrcam, pa šta!)

Ovaj moj ima tri godine i najsrećniji je kad sisa prst i sedi mami u krilu (nisam ja ništa kriva što je edipovac, samo ga volim) i znam da to neće dugo trajati, pa uživam.

Mogu da zamislim kakav je osećaj kad vidiš da je beba postala Čovek. Poljupci za sve vas!
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:37 11.03.2009

Re: majke i sinovi

Samo ti šmrcaj, to je zdravo, nos se pročišćava, još ako neku suzu pustiš
Uživaj što god možeš više, prebrzo prođe...meni se čini da su mi moji sad već toliki sinovi, još koliko juče sedeli u krilu...Mali sin je, umesto da sisa prst, mrljavio prstima moju ušnu resicu, to ga je nirvanski smirivalo...a ja sam bila sigurna da će mi se, dok mali ne poraste, ušna resica razvući do kolena, čime bi mi neviđeno porasla cena u par afričkih plemena. Svo troje naše dece su velike maze i ono što smatram jednim od naših najvećih uspeha je da i kad su porasli su i dalje dolazili do nas i jednostavno tražili maženje, "Mazio bih se". Jedini problem je bio što je Prestolonaslednik tako izrastao da se pojavila ozbiljna opasnost da bi mogao da nas povredi prilikom maženja, sedanje u krilo je bilo više nego nepreporučljivo. Zato smo postigli dogovor, ja sednem kod njega u krilo i mazim ga. Žmu je krepavao od smeha, ali šta sad...poraslo dete mimo očekivanog...
Hvala
A za tvog malog sina tri svećice i tortica, bez povoda, za lepši dan

I za tebe, jer si 100ta
NNN NNN 18:23 11.03.2009

Re: majke i sinovi

ono što smatram jednim od naših najvećih uspeha je da i kad su porasli su i dalje dolazili do nas i jednostavno tražili maženje

To jeste fenomenalna stvar... Brat i ja smo takođe porasli kao velike maze i uskakali matorcima u krevet kao već matori konji... I to nas je baš činilo srećnima, a i njih... Žao mi je sve dece koja porastu bez tog uživanja u bezrazložnom i bez povoda valjanju po roditeljskom krevetu (ili po roditeljima... )
BFN
bocvena bocvena 09:12 12.03.2009

Re: majke i sinovi

Ma gde ti nađeš sve ove lude fotke?
Hvala za tortice!
Isključujem se iz konverzacije, jer stalno plačem. A tema vesela.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:44 12.03.2009

Re: majke i sinovi

vila76 vila76 11:11 11.03.2009

moj prvi komentar, ever!

i meni je krenula suza...
znam i za miris, i za rupice, i za kobaje na rukama i nogama!
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:25 11.03.2009

Dobrodošla vilo,

vile su nam trebale ovde, dakle odlično da si se odlučila i pridružila

vila76 vila76 15:29 11.03.2009

Re: Dobrodošla vilo,

draga jelice, hvala na lepim rečima. znači mi mnogo s obzirom na to da sam zelena u blogovanju! toliko zelena da nisam znala ni "čokoladnu" sliku da prikačim!
veliki pozdrav!
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:46 11.03.2009

Re: Dobrodošla vilo,

Odlično ti ide, samo napred, nismo ni mi znali slike da kačimo, evo mene je nsarski učio, sve peške i polako jer ja to sporo s'vatam...i naučila...zato nsarskog i danas zovem Učitelj...dake, ništa ne brini, uživaj
vila76 vila76 15:51 11.03.2009

zato nsarskog i danas zovem Učitelj

nsarski, heeeeeeeelp!
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:32 11.03.2009

vilo, pazi ovako:

na pretraživaču, googlu, nađeš sliku koja ti se sviđa (paziš da nije veličine tapeta) i desnim delom miša klikneš, otvori ti se prozor u kome piše i copy image location, pritisneš levi deo miša i oplaviš tu rubriku pritiskom.
Onda se vratiš na komentar (najbolje da imaš dve otvorene strane istovremeno) i klikneš sličicu sa drvencetom (vidiš je u niz ikona kad otvoriš opciju pisanja komentara). Otvoriće ti se prozor u kome je kolonica u koju se upisuje adresa, klikneš desnom stranom miša i otvori se prozor sa mogućnošću paste, to klikneš levom stranom miša i adresa slike se otkuca u prozoru, pritisneš ok i to je to...ajd sad da vežbaš...čekam.

vila76 vila76 09:17 12.03.2009

...ajd sad da vežbaš...čekam

izvini što si čekala. ali, jelice, neće! ja jednostavno ne dobijam opciju copy image location, već samo- copy! sve ostalo sa prozorčićem, pa onda prvo copy, pa desnim klikom paste- mi je jasno. izvini što te davim, ali u ovom sajber svetu viline moći su nemoćne!
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:47 12.03.2009

Re: ...ajd sad da vežbaš...čekam

moraš da prvo klikneš desnom stranom miša, onda se otvara i opcija copy image location, to izabereš levom stranom miša, e onda se vratiš na komentar, klikneš drvo i u kolonicu pomoću paste dodaš adresu slike
vila76 vila76 14:56 12.03.2009

Re: ...ajd sad da vežbaš...čekam



i... stiže torta!
prestolonasledniče, srećan ti juče rođendan!
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:10 12.03.2009

Re: ...ajd sad da vežbaš...čekam

izvini, ne mogu da izdržim
vila76 vila76 15:15 12.03.2009

izvini, ne mogu da izdržim

fal, sestro! fala!
no, nema veze. kad naučim, ima da vas filujem sličicama samo tako!
do tada- lepa reč, i dalje, gvozdena vrata otvara!

pozdrav!
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:46 12.03.2009

vilo,

evo našla sam u arhivi, možda ja ne znam dobro da objasnim, ali Učitelj nsarski zna, ako je mene naučio, onda može i bojler da nauči da kači slike. Jeste ovo za korak sporije, od sadašnjeg tehnološkog napretka na blogu, ali i dalje radi. Dakle, kad savladaš ovo, onda pređi na skraćivanje procesa pomoću ikone sa drvetom. Dakle, ovako je mene nsarski učio:

OK, deco, da obnovimo gradivo:
nsarski (4 Januar, 2007 - 13:23)

Danas cemo uciti "kacenje" slika. (Jelice, ostavi taj cekic i ekser - drugo kacenje slika! Dokle cu da ponavljam?) Dobro, hvala. E, sada.
Kacenje u dva koraka:
1. Ocete da okacite sliku?. Hm, koju? Evo, meni se dopada slika ove male bele fokice sa desne strane prozora u kome ovo kucam. Treba mi onda adresa te slike. Kako do nje doci? Pa, lepo, stavim strelicu misa na malu fokicu i desno-kliknem na nju. Ooops, pojavi se cela siva povrsina sa raznim stvarima, a mene interesuje ona sto kaze "Copy image location". Na taj natpis stavim strelicu misa i on poplavi (cool!). Normalne kliknem na to sto je poplavilo, i sve nestane - kao da nisam nista uradio! Ali jesam: moj mis je zapamtio adresu slike. Kako to znam? Pa, sada u ovom prostoru sto kucam, ako stavim strelicu misa bilo gde i opet desno kliknem, pojavi se mali sivi pravougaonik u kome izmedju ostalog pise "Paste". Ako kliknem na to - mis mi ostavi adresu koju je zapamtio! Wow, znaci sada imam adresu.

2. Kako je okaciti? Uuuu, to je lakoooo! (Jelice, ostavi taj cekic!). Prvo napisem [ img] - bas tako sa zagradama, da kazem ljudima da ovde sledi slika. Zatim stavim adresu odmah za tom zagradom (secate se - ono desno-klik misom, pa "paste" ). I onda kazem da je to kraj adrese slike ovako [/img]. Gotovooo!

Da ponovimo: moram da imam adresu slike, i da bi je okacio moram da tu adresu napisem na poseban nacin (ono [ img] adresa[/img]). Za nasu fokicu

OK, Jelice, daj taj cekic, treba da okacim ovu sliku Triglava na zid.

»
vila76 vila76 16:02 12.03.2009

ako je mene naučio, onda...

mene izgleda ne može.
problem je što, kad kliknem desnim, dobijem save picture as, print picture, e-mail picture, go to my pictures, set as background, copy, add to favorites, google search, send to... ali ono magično COPY IMAGE LOCATION ne postoji. treba da skoknem večeras do prijatelja koji će mi možda malo pomoći oko ovoga.

jelice, beskrajno hvala na pomoći.
malasneki malasneki 11:23 11.03.2009

Al si matora hihi

Salim se naravno :)

Ma nek su ti svo troje srecni, i zdravi, a skorom brucosu nek je srecan rodjendan!

Tebi mama cestitke za sve prozivljeno sa Bebom :)
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:27 11.03.2009

Re: Al si matora hihi

Jašta da sam matora ali starke ne dam.
Hvala!
Branislav Kovačević Cole Branislav Kovačević Cole 11:58 11.03.2009

Cesritka, preporuka...

kao i sve sto ide uz to...NEKA JE SA SRECOM..numem da stavim adekvatnu fotku, pa je zamisli sama!
A realnost....ma nije vazzno...samo nek je veselo!
SRDACNOOOOOOO, POPI JEDNO, BAR, PICENCE U MOJE IME A....U NJEGOVO ZDRAVLJE!
BKC
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:29 11.03.2009

Re: Cesritka, preporuka...

HVALA bata Cole, biće preneto koliko odmah
Dok ne stignu tvoje trešnje, zasladi se
Kazezoze Kazezoze 18:22 11.03.2009

samo da

beba sinu od dva metra, prestolonasledniku u dinastiji greganovic, chestitam rodjendan i naravno pozhelim sve shto se u takvim situacijama radi ...:)


Jelica Greganović Jelica Greganović 18:36 11.03.2009

Dragi Kz,

fala na čestitkama i divnoj muzici
za tebe nazad na čokoladu

javi kad ti stigne poklon
Kazezoze Kazezoze 19:07 11.03.2009

Re: Dragi Kz,

cu da javim, thanks
kolach bash slavljenichki izgleda, shteta shto je virtuelan
zackk zackk 20:05 11.03.2009

Knedla

ona u grlu... Iako je devetnaestogodisnja planina u pitanju osnovna asocijacija mi je mali zamotuljak tek prvi put upakovani. Mali stranac, deo moga tela. Kao da je bilo u drugom zivotu...
Ima samo tri i frtalj al' vec nece da se mazi, samo jako zagrli pa u akciju, nema vremena za gubljenje. Cak i kad se uvuce u krevet pomenuti se odmah u gusarski brod transformise, a ko je jos video strasnog gusara da se mazi s' mamom?
A gde je devetnaest...
CESTITAMO!!!
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:24 11.03.2009

Re: Knedla

Gusari su poznati po pomanjkanju vremena baš imaju ispunjen radni dan, tako da ne postizavaju ni noću da se maze...
A, čudo kad ti donesu upakovan deo tela, a svoj, novi, novcati čovek je svaki put, ma koliko se puta desilo, neverovatno iznenađenje...znaš da si trudna, devet meseci nosiš bebu, a kad ti je daju u ruke, kao da su ti je poklonili...
Hvala
izvol'te

zackk zackk 20:30 11.03.2009

Re: Knedla

MMMMMMMM, hvala...
Odoh ja u kuhinju da vidim sta ima....
(Pavlov je bio u pravu!)
dora79 dora79 23:35 11.03.2009

rođendan

Srećan rođendan bebi i mami
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:41 12.03.2009

Re: rođendan

Hvala doro

da ne bude da smo ti najmanje parče ostavili

49 41 49 41 01:45 12.03.2009

Scena koju pamtim

Dosao sam s posla, zbacio sako sa sebe i zgrabio totalno golisavu kcerku; koju je majka upravo spremala za popodnevni pocinak.

Podignem je visoko iznad glave i napravim dve piruete nasred sobe.
Bebiron - loptasti vrisne u smeh i stane da me zaliva isprekidanim mlazevima; po kosulji, kravati, kosi.
Zabezeknut, gledajuci niz sebe kako se kosulja natapa na meni; pocinjem da je ljutito krtikujem - nasta bebirom
u jos veci smeh i duze mlazeve.

Majka s koro pada na pod od smeha i nepredvidive scene.
Jelica Greganović Jelica Greganović 08:00 12.03.2009

Re: Scena koju pamtim

Te scene nisu baš kanda tako retke, mada ne baš u piruetama, ali i naša Princeza je iskoristila poviše prilika da golišava u naručju tatinom digne vodostaj...Žmu je tada uveo pravilo, "svaki put kad me popiškiš, to je dodatnih 5 godina odlaganja da letuješ sama, bez tate"...mogu ti reći, Princeza će prema tom pravilu otići na more bez nas kad bude imala približno 65 godina...
vidomir pavlovic vidomir pavlovic 08:45 12.03.2009

Re: Scena koju pamtim


NEK MU ŽIVOT BUDE U



GENE IMA VEĆ DOBRE, NEK MU TAKVA BUDE I SUDBINA...

SRETNO KROZ ŽIVOT MLADIĆU, ČUVAJ SE ŽIVOT PUN JE PREPREKA, NAROČITO OBRATI PAŽNJU NA ONE NEVIDLJIVE, ONE SU ZAHEBANE....

Jelica Greganović Jelica Greganović 13:50 12.03.2009

Re: Scena koju pamtim

Hvala Vidomire od srca

Milutin Milošević Milutin Milošević 10:03 12.03.2009

Od prijateljice

Dobih poruku prijateljice iz Zagreba kojoj šaljem linkove na lepe tekstove:

I dalje ostajem na tvrdnji da je najljepse sto se moze desiti u zivotu jedne zene da ima kcer... najbolju prijateljicu...

Doduse ja sam malo atipicna mama, i pronasla sam se u tako velikom dijelu tvog teksta jer ja sam je kao mene moj tata ucila plivati i roniti, ja sam je ucila voziti bicikl, ja sam je ucila skijati, ja sam je ucila raditi u vrtu, ja sam joj pokazivala kako se mijenjaju osiguraci, ja sam je ucila da vozi auto po parkingu, ja sam je kako tako pripremila za Jamboree i prvo kampiranje, ugovarala diskace za rodjendanske proslave... ali i uspavljivala sam je najljepšim pričama, uživala u mirisu svježe podojene bebe, vodila u kazalište i čuvala je od strašnog vuka, pekla najljepše rođendanske torte i kolače, šminkala je za maskenbal, izrađivala novogodišnje ukrase u vrtiću, šila kostime za školske priredbe, pekla pogače za Dan kruha, bila na svim informacijama i roditeljskim sastancima, opremala je za maturalno putovanje, plakala s njom kad nas je onaj magarac ostavio...

Istina je da sam to sve radila i za sina, da i njemu glumim tatu tako da mu donosim redovno Playboy, ostavljam čisti donji dio pidžame da promjeni kad god treba i podsjećam da kod svakog tuširanja prevuče...

Ali kćerka je nešto posebno... Mozda uopce nije stvar u tome kcer/sin...
Jednostavno, ona je Prvjenac...

Jelica Greganović Jelica Greganović 13:52 12.03.2009

Re: Od prijateljice

Potpuno je u pravu tvoja prijateljica, Prvenci su prvenci, najveće iznenađenje, jer iako je svaka beba iznenađenje ispočetka, prva je čisto zaprepašćenje
prijatelju Milutine

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana