Ne, nije ovo text gde se moze prociati bilo sta sto ste znali, a ni ono sto niste znali o razumu i o emocijama. Necu da guglam ni citiram sta su na temu rekli pametniji od mene. Necu (valjda) mnogo ni da smaram sta ja o svemu tome mislim. Ja bih da malo popricamo na temu, ako ste raspolozeni...
Imam utisak da veliki broj ljudi veruje da su racio i emocije obrnuto proporcionalni. Ja ne mislim da je tako.
Imam utisak da veliki broj ljudi misli da su emocije nesto uzviseno, a da je racionalizacija (ne mislim na mehanizam odbrane, da pogresno ne protumace neki psiholozi kaji se motaju ovuda) manje "ljudska". Da mnogi misle da su racionalni ljudi-osakaceni. Ja ne mislim.
Cini mi se da ljudi cesto svoje (a i tudje) pogresne (nekad i glupe, ako cemo iskreno) poteze pravdaju emocijama. I onda to automatski postaje nesto o cemu se ne sme raspravljati i sto se mora postovati.
Takodje ne verujem da su zene emotivna bica, a muskarci-racionalna. Verujem da smo svi i racionalni i emotivni. Neki manje, neki vise. Nekad manje-nekad vise.
I verujem da hiperemotivni nisu oni koji imaju jace emocije, nego oni koji emocijama masu i kad treba i kad ne treba. Kao sto i hiperracionalni nisu oni koji su mnogo pametni, vec oni koji se previse na razum pozivaju.
I znam mnoge cije su suze izgubile tezinu, precestim prolivanjem na pogresnim mestima i pred pogresnim ljudima. Kao sto znam one u ciji razum su mnogi prestali da veruju, jer je previse puta pogresio.
Osecanja ne mogu da "pogrese" ali nekad mogu da se koriste na "pogresnom mestu". Za razum nema pogresnog mesta, ali zato nekad bas ume da pogresi.
I naravno, mnogo puta sam pogresila u zivotu i kad sam slusala razum i kad sam slusala osecanja.
A sta vi mislite?