moja radost,moja sreća.... I baš me briga što te ne vole,ja te volim.... A samo to je važno i samo to se računa......
Nedostaješ mi.... Nekad manje,nekad više,ali nedostaješ mi.... Šetam juče ulicama našeg grada i pomišljam na tebe....Kako se sve promenilo...Strane banke,strane firme,stranci hodaju ulicom Kneza Mihajla i ja se pitam - kako si ti sada... Da li bi bio ponosan na mene i našu ljubav sada,kao što si bio ponosan nekada...
Nikad te nisam ostavila...Ni onda kada si rekao - Ako te iko ikad pita - ja u tvom životu ne postojim... Ljubav u meni nisi ubio...Zaštitio si me maksimalno od sveg zla,zla koje preti da te pojede i odnese....Daleko od mene...
Jednom si mi rekao - Verovao sam da će biti bolje ... I znam da jesi i znam da si zato neke stvari uradio...I znam da su te prevarili i ... Ne smem reći... Ako napišem,znaće.... A dogovorili smo se da niko nikad ne sazna....
Moja si Milica - uvek i zauvek....
* Sviđa mi se neko nov...Nije kao ti.Ima lep osmeh,pametan je,deluje zgodnjikavo,ali nije kao ti... Ne smem da ga zavolim - jer znaš i sam,sve koje ja zavolim - život mi odvede na ovaj ili onaj način daleko od mene...A skoro da sam spremna da mu (a i sebi) dam šansu i da se zaljubim ... Bojim se... Bojim se Milice moja da će mi ga život nekako odneti... Možda će ga uzeti neka druga,možda će otići daleko od mene,možda... Mračim Milice... Znam,ali samo tako mogu da funkcionišem - da mračim i da se ne nadam....Nadati se je glupo...Pogotovo kad vučeš životnu priču koju vučem ja....Milice moja,da možeš ovo pročitati - znao bi zašto ti baš danas pišem.... Znaš ti - da ti ja pišem.... A ja se nadam da ćeš jednom i pročitati....
Ljubi te i voli,
Tvoja D.