Знам шта сте радили 12. марта

mara92 RSS / 12.03.2009. u 21:05

Zoran.jpg

Одвратан дан...Подсетник Србији на блато у коме грца, из којег никако да се ишчупа - једном за свагда...

Црвено слово у календару срамоте и бешчашћа...

...

Спава ли Србија још увек? Земља Трнових Ружица...земља искривљених огледала...земља пропуштених прилика...

...

Да ли да изговорим: да га нисмо заслужили, да га нисмо разумели, да га нисмо пратили, јер нисмо смели, јер смо лењи, јер је много лакше да кукумавчимо него да предузмемо нешто, јер је увек неко други крив...

...

Питам се, да ли се неко од нас/вас замислио јутрос? Ја јесам...Шта сам радила, где сам била тада, а где сам данас. Шта сам то добро и корисно, ако сам ишта добро и корисно урадила за себе и оне око себе...

...

Премијер, Зоран, Шеф...увек је инсистирао да се ради на себи, на сопственом образовању, на сталној и упорној промени лоших навика сваког појединца; само тако - свесни сопствених мана и лоших навика, свесни сопствених ограничења можемо да мењамо себе и друштво и ову нашу уморну, суморну, депресивну, лењу, учмалу и успавану Србију.

...

Где смо били 12. марта? У аутобусу, тролејбусу, аутомобилу, канцеларији, кући...

Шта смо радили 12. марта? Јесмо ли спавали, као и увек? Не, поново смо изабрали од лоших, најгору опцију.

О чему смо размишљали тог поднева, тог минута док је метак зујао кроз ваздух?

...

Стиди ли се неко, бар мало? Ја се стидим, признајем.

Да ли је некога срамота, макар мало? Мене јесте и то много, признајем.

Зашто?

Зато што нисмо смели да допустимо да нам зликовци, битанге и олош стрељају премијера.

...

Овај текст је неповезан, али сам написала оно о чему размишљам и оно што осећам шест година, сваког 12. марта...

Не замерите...

 



Komentari (19)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 21:12 12.03.2009

..........



Edit:
Ovo srce je za tebe jer je pisano srcem.

Je l smem da kažem - mene nije sramota. Zbog sebe se ne stidim, a za druge ne mogu da podnosim stid.
Meni je drago da sam razumela šta govori, kome govori i zašto. Meni je drago da se pojavio čovek koji je znao i šta i kako, i koji je apsolutno znao da je najteži posao menjati sebe, svoje navike, ograničenja, predrasude. Meni je imponovao njegov lični primer. Ma koliko bila tužna (od) tog marta, ja verujem da je on imao potpunu svest o tome šta će se desiti, i da je nastavljao, ne uprkos tome, nego baš radi toga.
Vanredan u svakom smislu.
mara92 mara92 21:49 12.03.2009

Re: ..........

Хвала Марго

Стварно сам откуцала текст за минут - онако како сам осећала...ништа нисам мењала...
edi-va edi-va 21:32 12.03.2009

...

Где смо били 12. марта?


Ja ovde, gde sam i sad.
I znam dobro koji je danas dan, i secam se bezbrojnih slika koje nisam mogla da sortiram u glavi, i secam se besa, ochaja i suza ... i tuge i poraza i dugogodishnje rezignacije ...

Svesno sam danas izbegavala sve tekstove sa naslovne ... , ali otvorih VIP listu i ugledah sliku.

mara92 mara92 21:51 12.03.2009

Re: ...

Хвала Еди.
Када сам се регистровала на блогу уопште нисам имала намеру да будем аутор поста, али данас сам просто морала нешто да напишем...
edi-va edi-va 21:56 12.03.2009

Re: ...

mara92
Хвала Еди.
Када сам се регистровала на блогу уопште нисам имала намеру да будем аутор поста, али данас сам просто морала нешто да напишем...


Vidi se to iz teksta ... da si morala.

I neka si.
Unfuckable Unfuckable 21:53 12.03.2009

tišina....kao i mnogima

i meni će ostati u sećanju do kraja života svaka prokleta sekunda tog prokleto sunčanog dana pre 6 godina.
I tišina koja je zavladala u sred dana- svuda okolo i u meni, fatalno plaveći nadu da "možda ipak nije strašno"
Popravljene svetiljke, samo dan-dva kasnije, na šetalištu u bloku 70, svetlo u sred gustog mraka - i moj kiseli komentar zagušen besom, da neko mora da umre da bi nekoliko drugih bar malo počeli da rade svoj posao.
Neobična tišina u blokovima tokom Sablje, koliko šljama je samo počišćeno s ulice u kratkom roku, i opet isti moj komentar...
Besna tišina miliona koja korača ulicama u ispraćaju, posle Amfilohijevog iživljavanja za "zbogom".
I klinaca, u prolazu - koji kada vide maskirnu uniformu, spuštaju pogled uz mrmljanje - "ovo su oni što su ubili Đinđića."
A beše nam čudno kako se Amerikanci sećaju gde su se zadesili kada su stigle vesti iz Dalasa
bauer. bauer. 22:00 12.03.2009

dobrodosla maro :)

Ja sam bio ovde, i secam se svog zaprepascenja kada sam saznao za vest. I onda okrenem neke ljude da im javim vest i naidjem kod njih na izvesnu dozu ravnodusnosti. Ravnodusnosti koju nikada necu zaboraviti.
mara92 mara92 22:08 12.03.2009

Re: dobrodosla maro :)

Ravnodusnosti koju nikada necu zaboraviti.

А неки су и певали (Лукас у Бечу ако се не варам)... језа...
Unfuckable Unfuckable 22:13 12.03.2009

Re: Siročad vs Nazdravičari

čuj pevali...na Tari (beše) se pucalo i veselio baš povodom atentata, znam da sam čitao negde ispovest nekog slučajnog putnika.
Mada, i po prestonici mnogi nisu krili zluradost, to je ona ekipa koju ja zovem "Nazdravičari 12.marta" naspram Siročića 12. marta, u koje i sebe ubrajam
edi-va edi-va 22:16 12.03.2009

Re: dobrodosla maro :)

Ravnodusnosti koju nikada necu zaboraviti.


Mene je nazvala komshinica, nasha starija zena iz Obrenovca i rekla mi doslovno:

"Ubishe ti Djindjica"

Prvi put u zivotu sam izgovorila sledece rechi, jos starijoj zeni, ali mi je bilo svejedno, a i danas je:

Ma nosi se u tri lepe pizde materine.
bauer. bauer. 22:22 12.03.2009

Re: dobrodosla maro :)

Ma nosi se u tri lepe pizde materine.

Tako je nekako i kod mene bilo. Samo sam ih precrtao, a' u pm. A u zivotu su prosli tacno onako kakvi su. Da ne pricam, odma se iznerviram.
Unfuckable Unfuckable 22:01 12.03.2009

ps

ko može neka gleda na RTS1 Vejvoda upravo govori o "otvaranju vrata vojske" koje se trebalo desiti 13. marta Živkovićevim dolaskom na mesto ministra odbrane.
(a robotenko sa rts-a uporno spinuje na stranu da je Premijer bio spreman da isporuči Kosovo, samo što je naleteo na malo boljeg Igrača)
bauer. bauer. 22:24 12.03.2009

Re: ps

ko može neka gleda na RTS1

koja emisija Bro? Gledam ja to sve kod kuce preko kompa
Unfuckable Unfuckable 06:15 13.03.2009

Re: ps

'bemliga kako se zove ...počela od 21h po našem, gosti : Vejvoda, Jeremić, Čeda U, Žarković The Želim Biti Toughguy...
posle išao reprizni dokumentarac, ne tako loše urađen osim ako ne kapiramo da se u poslednjoj trećini Tijanić malo razračunava sa Bebom P.
bauer. bauer. 06:20 13.03.2009

Re: ps

...počela od 21h po našem, gosti

to je ono što mene zeza, ovde imam samo live stream, a u to vreme sam bio na poslu. znam da bi to moglo da se iskopa negde na netu, ali - čemu?
ecce-florian ecce-florian 00:09 13.03.2009

ajde

Sedeo u kafiću. Rešio da prestanem da pušim . Bio topao dan, terasa bila osunčana, nisam imao nikakve obaveze i gušterisao se sa ženom kad je "javilo".
Dok sam telefonirao otišao za prvi susedni sto , uzeo cigaretu i zapalio.
Užurbani povratak kući i dresiranje u odelo.
Pristupio.
Panika.
Obnašatelji vlasti idu u MUP po oružne listove i da zaduže pištolje ( ne bil' se pilićari odbaranili od atentatora)Svaka šuša misli da je on sledeći.
Nema zvaničnih vesti. Sedimo i vrtimo poznate po Bgd.Sve informacije nezvanične. Čeka se proglašenje.
Proglašava se.
Nezvanično
Stiže fax, mislim da ga je Šabić potpisao ako se ne varam.Zvanično.
Prvi dan, drugi dan, malo sna , mnogo telefoniranja, ne baš suvislog, informacije kontradiktorne
Nagađanja, traženje ko ima interes,........
I danas, kada su skoro svi akteri i interesi ogoljeni niko ne može da kaže da je car go. Pričaćemo o prošlosti?
Pitanje je bilo šta sam radio , zar ne? Ne šta sam osećao.
marco_de.manccini marco_de.manccini 06:14 13.03.2009

ухваћен на спавању

Линколн, Небраска. Спавао. Себе правдам временском разликом. Зашто су други тада спавали не знам, али неки још увек жмуре. То је горе и од спавања.

(Пиши чешће Маро, и кад не мораш).
adam weisphaut adam weisphaut 08:09 13.03.2009

+

земља пропуштених прилика...
rapunzel rapunzel 10:21 13.03.2009

Bila

ispred zgrade sa detetom, koje je bilo bolesno i nisam radila,
da uhvatimo malo sunca.
Izleće komšinica sa klinkom i kaže:
Ubiše nam Đinđića.
Ne želim da poverujem, tešimo se,
samo ranjen i to.
Nemoć, bes, suze, tuga, ljutnja, strah, tuga, strah, tuga, strah, tuga....
I do danas nije prestalo da se prepliće.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana