Neka mi bude dopušten ovaj moj skromni pokušaj razjašnjenja

taube RSS / 12.03.2009. u 22:43

Neka mi bude dopušten ovaj moj skromni pokušaj razjašnjenja uloge i svetosti Crkve. Vidim da mnogi obrazovani ljudi nemaju elementarna znanja o istoriji SPC, i stoga se usuđujem da napišem sledeće; naravno, unapred tražim oproštaj od onih koji će se eventualno uvrediti. No, hajde da krenem.

Crkva nije organizacija, nego ORGANIZAM, živ organizam sa ciljem i smislom.

Crkva je optužena za nasilje, laži, obmane i otvorene zločine. Zar Sveta Crkva znači da se Crkva sastoji od svetih i bezgrešnih ljudi? I zar teški gresi pojedinih predstavnika Crkve, makar oni bili i članovi jerarhije, mogu da se nazovu gresima Crkve?

TO NISU GRESI CRKVE, TO SU GRESI PREMA CRKVI.

Može li se navesti makar jedna odredba crkvenog Sabora koja bi bila grehovna, ili crkveno pravilo koje sadrži '' laž, obmanu ili zločin '' ?!

Svetost Crkve nije svetost pojedinačnih lica. Crkva je kao bolnica, koja svojom svetošću leči i isceljuje čovečje duše, zato što nju ne sačinjavaju samo savršeni i sveti, nego nemoćni i grešni ljudi.

To što mnogi nazivaju gresima Crkve jesu gresi pojedinih njenih predstavnika, koji svetu Crkvu ne mogu učiniti grešnom, zato što su oni onoliko udaljeni i razjedinjeni od Crkve, koliko se u grehu nalaze!

Probajmo da sagledamo istinski Lik Crkve.

Osećati Crkvu - znači osećati blaženstvo koje nam je otkriveno kao obećanje za budući vek, ali koje počinje već u ovom.

Svako od nas verujućih, uvek, negde, u najvećoj dubini svog srca oseća nadu da će mu Gospod oprostiti.

Postati vernik, a ostati izvan Crkve - to je isto što i biti žedan, gledati pred sobom prozirnu posudu punu čiste vode i ne poželeti da podigneš ruku da bi je uzeo i prineo svojim usnama.

Vera i Crkva primarno treba da služe spasenju, i ja ne bih ovoliko pisala o tome da nije toliko napada na SPC u poslednje vreme. Vernik treba da se spašava; zamislite čoveka koji se davi u moru-da li će on i rukama i nogama se pokretati da se spase ili će dopustiti da se udavi? Verujem da će se pokrenuti i spašavati da se ne bi udavio u moru zlobe, pakosti i nerazumevanja!

Sigurno je da se crkva i država ne mogu ujediniti, to niko i ne traži. Crkva i država su kao vatra i voda. Pokušavajući da ujedinimo crkvu i državu mi pokušavamo da ujedinimo ono što je Bog rastavio od početka sveta. Odvojiti crkvu od države ne znači, kao što mnogi misle, odvojiti dušu od tela, već odvojiti dva sasvim suprotna duha.

Živimo u smušenom svetu preopterećenom mehaničkom civilizacijom, grehom i strahom, nesigurnošću i zbunjenošću. Zbunjena sam i ja koja pokušavam da nešto napišem u ' odbranu ' Crkve i nisam dovoljno kompetentna za to, ali nisu kompetentni ni oni koji Crkvu ' napadaju ' i ' okrivljuju ' za sve i svašta.

Ja razumem potrebu ljudi za satirom, i sama sam se smejala i uživala čitajući knjigu Stevana Sremca '' Pop Ćira i pop Spira '', ali ovo što moderni satiričari rade prevazišlo je sve mere dobrog ukusa, treba imati jak želudac pa čitati to što oni pišu protiv crkve i religije. Oni će ići toliko daleko dok ne postignu da verovanje postane sinonim za ludilo, zapravo taj proces je već otpočeo i ako ne podignemo glas imaćemo društvo obezboženo i surovo. Ja neću ateistima odgovarati na isti način i dokazivati postulate vere i govoriti da su oni ludi što ne veruju, nikada to neću uraditi, ako oni žele da veruju da im je predak bio majmun slobodno neka veruju u to i neću ih smatrati ludim iako smatram da je i sam Darvin bio žrtva jedne evolucije, i to zapadnjačke evolucije ateizma. Darvinova teorijaje jednostavno jedna od teorija, ništa više, tamo gde se ne kosi sa mojom verom tu nema problema, a tamo gde je u suprotnosti sa mojom verom, neprihvatljiva je. Davno je ispravno rečeno da gde god postoji sukob između nauke i religije, to je zbog loše nauke, ili zbog loše religije, ili zbog toga što su i jedna i druga loše. Darvin je bio posmatrač tvorevine, koji je uočavao fenomene palog sveta ne prodirući u suštinu stvari, u ono što stoji iza tvorevine, već samo opažajući pojedine detalje palog sveta. Svesna sam da je moje poznavanje i ovog sveta i religije samo oskudno znanje i da ono nikad neće i ne može biti potpuno, i zbog toga postoji mogućnost da mnoge stvari pogrešno shvatam. Ipak, jedno je sigurno -   Zapadna Evropa je već postala društvo bez vere, ne dajmo da i Srbija to postane. Verovanje nije nazadno, i meni nikad nije bilo jasno zašto se srednji vek u istoriji naziva ' mračnim dobom ', za mene je srednji vek doba vere, i koliko je emancipacija i modernost donela na primer ženama toliko im je i oduzela, i to polako žene i shvataju. Hajmo da nađemo neki normalan model odnošenja prema Crkvi, ne košta ništa, a može biti od koristi.

Čim se neko odvoji od Crkve i počne samovoljno da fantazira, dolazi do najsmešnije i najluđe misli slične snovima pijanog spavača.

'' Što više slasti to manje slatko, što više gorčine to manje gorko. ''

Radoznalo ispitivanje stvari visokih, a bez truda oko popravke svog života ne donosi nikakve koristi.

'' Znanje često osiromaši dobrotu, dobrota uvek obogati znanje .''

I đavo ne bi imao šta da radi kad ga ljudi ne bi zaposlili. U to sam duboko ubeđena!

Severnoamerički narod Odžibve ima sledeće reči u jednoj svojoj molitvi:

'' Oh great spirit ...let me walk in beauty,

make me wise, so that I may understand what you have taught my people ...

I ask for wisdom and strength, Not to be superior to my brothers, but ty be able to fight my greatest enemy, MYSELF.''

Toliko od mene, i oprostite.

Atačmenti



Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana