Jedna od prvih mojih asocijacija na proleće koje dolazi je ova pesma. Sloboda! Sloboda koju osećaš dok juriš mont bajkom niz brda, i uz brda; sloboda koju osećaš dok mirno šetaš pored raznoraznog drveća na čijim granama počinju da se pojavljuju pupoljci, sloboda koju osećaš dok sve počinje da miriše jednim novim i ponovo doživljenim mirisom, sloboda koju donosi novo proleće. Proleće koje donosi novi optimizam. Razne su definicije optimizma. Neko kažu da je optimizam sreća, pesimizam nesreća. Nije najveća sreća kad čovek ima zdravlje i bogatstvo i prijatelje, i slavu; najveća je sreća kad je čovek optimist. Niti je najveća nesreća bolest, ili nemaština, ili osamljenost i ostavljenost, ili nepravda, ili ma kakva nedaća i gubitak; najveća je nesreća za čoveka pesimizam.
'' Šta je optimizam?
Stalno verovati da je noć sa obe strane ograđena danom.
Šta je pesimizam?
Stalno verovati da je dan ograđen sa obe strane noći. ''
Optimizam ne zavisi od toga koliko smo siti ili gladni već od broja i kakvoće srećnih svetova koje dosežemo svojim vizijama.
Posle teške zime i mučnih tema, dolazi pozitivna energija i proleće, a sa njima i razdraganost, poletnost i razgaljenost.
Dolazak proleća me ozaruje; postajem neopterećujuća i za sebe i za druge.
Pokrenuti se, startovati, ako je i po ko zna koji put, neophodno je.
Sreća se nalazi u svemu. treba je samo znati izdvojiti.
Živimo kako možemo, kad već ne možemo hoćemo. Život može da razočara kao san, i zašto onda da se osvrćemo unazad? Neka ružna sećamja blede, pamtićemo samo dobre stvari; svakako, ne treba da zaboravljamo loše događaje odjednom, bolje je zaboravljati pomalo.
'' Samo se obrati lekaru , on će već da ti pronađe bolest.'' kaže vijetnamska poslovica, i zato bežimo i od lekara dokle god možemo.
I da ne ponavljamo stare greške, da ne budemo kao onaj što sanja svakog proleća hiljadu novih staza, a ujutru kad se probudi nastavi starom stazom, pogrešnom.
Bežimo i od iscrpljujućih rasprava, okružimo se ljudima koji su nosioci pozitivne energije. Postoje ljudi koji ne shvataju da se posle razgovora sa njima osećam isceđena kao limun, a postoje ljudi za koje uvek znam da će me oraspoložiti. Valjalo bi da svi možemo da prenosimo pozitivnu energiju u svako doba, ali znam da je to nemoguće. Zbog toga je svaki trenutak smeha vredan, trenuci podsmeha su bezvredni.
Proleće dolazi, budimo laki i vedri. Osmatrajmo vesnike proleća i budimo srećni; ponašajmo se kao da nam je svaki dan - nova godina. Teško? Jeste. Pokušati? Vredi. Ponoviću staru frazu - the best things in life are free. I nije svaki oblak znak nadolazeće oluje, većina ih je bezopasna i prolazna!