Svako ko postavi pitanje onih najbazičnijih nacionalnih interesa odmah bude proglašen za nacionalistu. Mislim da takve pojave nema nigde, a možda i ima, samo ja ne znam, uglavnom sve ovo što se govori u javnosti a usmereno je protiv umišljenog nacionalizma liči mi orvelovski novogovor, na junake iz knjiga Miodraga Bulatovića '' Đavoli dolaze '', '' Ljudi sa četiri prsta '' i slično. Nacionalizam i ne bi morao biti nešto loše, sam po sebi, ali se ovde interpretira na loš način i sa određenom lošom namerom.
Ministar spoljnih poslova Republike Srbije zastupa interese svoje zemlje u svetu, a njegovi verbalni istupi bivaju proglašeni nacionalističkom retorikom! Da je nekim slučajem zastupao interese susednih zemalja to bi bilo sasvim ok. I što više ministar spoljnih poslova zemlje A radi u interesu zemlje B, utoliko on svoj posao bolje obavlja. Da li je to logika kojom se rukovode pojedini analitičari ? Izvinite, to je neka naopaka logika! Do sada se ovakva logika mogla pojaviti samo u skečevima Montipajtonovaca koji svoje ime duguju engleskom pilotu iz Prvog svetskog rata koji je uništio najviše engleskih aviona! Sada je ta logika prisutna i u analizama montipajtonovske orijentacije u Srbiji.
Ova logika je možda glupa i smešna ali može biti veoma opasna i odvesti nas pravo u postmoderni holokaust. Kažu da identitet i nacija nisu bitni, da su prevaziđeni. E, pa, gospodo ako tako hoćete da bude mi ćemo biti negde zagubljeni u prostoru i prevodu i više nećemo znati ko smo. Ako je to dobro, onda ja ne znam šta je loše!
Srbima se polako ukida pravo na nacionalni interes, to se proglašava nazadnim, i da bi ukidanje tog prava prošlo bez otpora bilo je nužno da se srpski narod stigmatizuje tj. obeleži pa čak i demonizuje. Da se učini problematičnim i negativnim, nepoželjnim po sebi. Takvih slučajeva je bilo u istoriji. Jevrejski narod je stigmatizovan, a sada su Srbi izgleda prinuđeni da nose neke nevidljive žute trake; one jesu nevidljive ali bole, jako nas bole što moramo da ih nosimo. Izvinjavao se predsednik Boris Tadić, trčao u Srebrenicu ali očito nije dovoljno; tamo su mu neke muslimanke saopštile u privatnom razgovoru koji je Tadić tek sad '' ofirao '' da nije poželjan; naime, rekle su mu '' Zašto si došao, ti nemaš žrtve '', a srpski predsednik je odgovorio '' imam žrtve, i to u svojoj porodici '' Nije lako predsedniku tadiću, nimalo mu nije lako, dopao je da '' vodi '' srpski narod u najsmutnija vremena, da pokuša da udovolji mnogima, i bori se kao lav naš Boris, samo je pitanje : hoće li to biti dovoljno za svet, za '' patriote'' , za nvo, za tzv. '' izdajnike '' i koga sve ne!
Lišavanje identita unelo je zabunu i u Vojvodinu. Vojvođani se jednog jutra probudiše sa saznanjem da su oni Vojvođani, a ne Srbi. Isto onako kao što Crnogorci pobegoše od svog srpskog identiteta, a plemena Kuči, Bjelopavlići, Nikšići, Piperi i ostali srpska su plemena dok je Crna Gora samo geografski pojam a ne pojam koji određuje pripadnost nekom narodu. Nekad su se Crnogorci ljutili ako im kažeš da nisu Srbi i nazoveš ih Crnogorcima, bar mi je tako rekao moj profesor na fakultetu. Pored Crnogoraca, sad i Vojvođani neće više da budu Srbi. Još i to! Biti Srbin danas nije moderno!
Izgleda da ako sam za današnjicu živeću danas, a oni koji su za sutrašnjicu, za budućnost oni će valjda živeti sutra!
Na šta se svodi eminentno novo vojvođansko kulturno nasleđe: na lik i delo Đorđa balaševića i Mike Antića. Bez sumnje, uz svako poštovanje Balaševića i Antića to je premalo i preslabo u odnosu na duhovnu vertikalu kulturnog nasleđa Srba u Vojvodini koje započinje još sa Zaharijem Orfelinom i Dositejem, da bi preko romantičara poput Branka, Zmaja i Laze Kostića dospela u 20.vek do Isidore Sekulić i Miloša Crnjanskog. Ovo kulturno siromaštvo Vojvođani pokušavaju da kompenzuju svojim evropejstvom. Ne sporim: san svakog zagriženog nacionaliste je da ima svoju državu ALI taj vojvođanski san je potuno prevaziđen u nekim evropskim okvirima, i znak je nesnosne balkanštine vojvođanskih nacionalista a od toga oni zapravo i beže ?!!! To potvrđuje i slika Balkana na Zapadu koja se razotkriva već u jeziku : engleski glagol to balkanize može se prevesti kao '' deljenje jedne teritorije, ili regiona na više malih, često međusobno neprijateljskih jedinica '' ( http://www.answers.com.Balkanize/ . Ne država, nego jedinica, politički patuljastih objekata, a ne subjekata! Zašto? Kome? Zbog koga ili čega ? Dakle, Balkan je za Zapad prostor u kome nema stabilnih identiteta! Govoriše da je Srbija balkanski Pijemont, ali Srbiji nikad ne beše dozvoljeno da ujedini taj Balkan kao što je italijanskom Pijemontu bilo dozvoljeno da ujedini Italiju ( Đuzepe Macini i Garibaldi ) i kao što Oto fon Bizmarku bi dozvoljeno da ujedini Nemačku koja se pre toga sastojala od više nego 300 državica, slično kao i Italija pre Garibaldija. Srbija nikad nije dobila tu čast, i to pravo! Nisu nam dozvolili da postanemo celovit evropski narod kao da to nismo zaslužili! Sve nezavisnija Vojvodina bila bi rezultat upravo te balkanizacije, nove reči koju su nam osmislili da nas sa uspehom opišu. Nemamo uređenu državu čije se granice ne bi mogle i smele pocepati i preraspodeliti, ne znamo gde su nam međe i mnogi će reći : '' ma, šta me briga '' i to je ok. A Nemce jeste briga i kad to kažem mislim da se svaki narod u određenom momentu svoje istorije suoči sa pretnjom balkanizacije - na pr. Nemačka posle 1.svetskog rata - uzmite samo Minhen i Berlin, koliko je razmimoilaženja među njima, koliko bavarskog ponosa i težnji za separacijom, koliko neiskazane mržnje pred kojom čak može da izbledi i ova glupa mržnja između Srba i Hrvata, pa ipak, SAMO HLADNO, dovikuje Berlin Minhenu i SAMO HLADNO odgovara Minhen Berlinu, samo hladno, samo prisebno, samo mudro, uzvikuju udruženo, i onda kada francuske trupe posedaju rursku oblast, kad im se srce kida, u tom bolu oni bivaju jedno srce, i jedna duša. A mi? Što to mi radimo, crni nam petak, ovaj 13.i .
Zar da budemo dve državice, dve crne rupe, međusobno zavađene i jedino dobre za izvoz ljudskih resursa u inostranstvo? Drugim rečima, postaćemo slični onim afričkim zemljama čije građane viđamo u dresovima evropskih reprezentacija. I neće važiti izreka '' Lesi se uvek vraća kući '' jer u slučaju kad je Lesi iz Srbije njemu neće pasti na pamet da se vrati kući u balkanštinu da sluša bolkenizovanje. Eh, kad bi Srbi u Vojvodini hteli i umeli da obave proces debalkanizacije, da preuzmu ulogu koju su imali i u 18. i 19. veku odn. da postanu žarište i jezgro jedne nove i naprednije i ekonomski uređenije Srbije. To izgleda može da se dogodi samo u mojim naivnim snovima! Umesto novog Statuta trebalo bi imati želju da se zadrži dosadašnji stepen ekonomske autonomije Vojvodine i stepen zaštite prava nacionalnih manjina koji je na sasvim zadovoljavajućem nivou, a dislocirati organe državne vlasti, kao što su to već neki pametni ljudi predložili. Novi Sad bi trebalo da postane sedište nekoliko republičkih ministarstava. To bi bio prvi korak u raspršivanju te simboličke i ekonomske moći Beograda, i morao bi zadovoljiti i Vojvođane a i sve ostale Srve južno od dveju reka. A novac koji bi se uštedeo od novopovećavanja pokrajinske birokratije kako predviđa novi Statut da se ulože u razvoj kluba FK Vojvodina, pa neka dostigne i prestigne tu Zvezdu i taj Partizan, meni ne smeta! Bolje da imamo novog eventualnog šampiona Evrope nego vojvođanskog zadrtog nacionalistu! I čemu to insistiranje da su ljudi u Vojvodini kulturniji Srbi od nas koji nismo iz Vojvodine; i to je potpuno neshvatljivo jer kulturna riznica centralne Srbije je nepresušna; i južne i zapadne i istočne Srbije kulturno blago je ogromno, samo je zapostavljeno u ovoj opštoj inflaciji nekih valjanih mogućnosti i ikakve želje za očuvanjem i proučavanjem kulturne baštine. Jel to među nama Srbima vlada neki rivalitet; dokazati prvo ko je veći Srbin, pa onda kad se vreme okrene dokazivati ko je veći Evropljanin? Rivalitet među braćom dobro i sreću ne donosi. Naše razlike treba da nas učine bogatijim a ne da budu preduslov za neki skriveni ili sad čak i javni podsmeh.
Eh, eh, eh- samo da nam je više pameti i hladnih glava! Da ignorišemo i plakate '' Nacionalnog stroja '' koji je nacionalizam usmerio opet u pogrešnom pravcu, da ignorišemo i neke mađarske '' ispade '', a i '' ispade '' ŠUMADIJSKO SRPSKE, VOJVOĐANSKO srpske, da ne kažemo odmah: '' Eno '' Stroj '' lepi plakate, eno i LSV opet lepi neke svoje plakate, da ne odgovaramo vatrom na vatru, verbalnom paljbom na verbalnu paljbu , da ne usijavamo već usijane glave jer ćemo stići do stupidnog i posve dečjeg pitanja : '' Ko je prvi počeo ?'' i upašćemo u živo blato besmislenih prepucavanja i neutemeljenih, neodmerenih optužbi. Vreme je da se Balkan oslobodi balkanštine, da prestane sam sebe da balkanizuje, i da već jednom ljudi na Balkanu postanu punoletni, u pravom smislu te reči. Ljudi na Balkanu još nisu stigli do ozbiljnosti koje donosi punoletstvo i zato SAMO HLADNO! Već smo dobili reč u rečniku i to je ' bolkenizovanje' pa pogledajte šta znači! Ni ja nisam znala sve dok sa zakašnjenjem nisam pročitala u Blicu tekst jednog autora. Nisam znala ni da postoji ta reč. Eto, postoji, postoji i jedna takva nova reč. Kao opomena!