Kako mi je stric Baja pomogao da izguram dan

bongobuddha RSS / 15.03.2009. u 12:50

Početak studiranja je stresna promjena. Jako životna a istovremeno i usamljena. Porodica ljudi sličnih tebi koji svojim izdasima težaju vazduh koji dišeš. Sve se ovdje jako osjeća, dileme i male snage, jutra, bezumni trenuci. Nosiš svoj nesklad na ramenu kao pticu, hodaš gradom, upoznaješ prijatelje, onima najdražima pokloniš  pero, a on tebi svoje. Tako, što ih više imaš sve te manje zemlja drži. Hljeb jedeš i hraniš stav. Ovdje se i mišljenje osjeća jako. Proljeće igra pod ovim zaleđenim planinama. Prije par trenutaka sam se sjetio da sam u djetinjstvu volio gledati Tri musketara. Ja, naime ne pamtim djetinjstvo. Obično konstruišem svoje slike. Uđem u neku staru fotografiju, u jedan od par snova koje pamtim. Pa kroz snove ulazim u snove. Ovih dana sam tužan jer nema mnogo prijatelja oko mene. Jer ne uspjevam da ih pustim u svoj dan. I onda najednom  ..... Jutro se osunča i ja prošetah do jedne nedelje iz dana kad  smo bili bolji. Nenadan izlet mladih partizana.

 

15. mart



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana