Vojvodina je lepa pred proleće ....
Dok ne odem na put - ne znam šta sve propuštam ....
Deca rastu,tetka i teča stare,moja soba još uvek je moja.... Ulicama sela šetaju neki novi klinci.... Iako se mnogo toga promenilo i u svetu,pa i u Vojvodini - još uvek se vidi da neka "zla" ipak nisu dotakla taj svet....
Kuma sam srela juče... Ispričali se... Pitao me za ljubav... Rekla sam da smo se gadno gadno posvađali i da se nećemo nikad pomiriti... I zaista mislim da je ovaj put kraj kraj i da više nemamo jedno s drugim ništa više da tražimo i pokušavamo... Mučimo i sebe i ljude oko sebe....
Kum mi je ispričao nešto što ja nisam znala... Kuma i on su u početku bili isti...Oboje tvrdoglavi,svađali se,jedno drugome govorili svašta...Jednog dana on se vratio umoran sa posla,a ona nezadovoljna stanjem kod kuće,nezadovoljna uopšte životom - koji je daleko bio od njenog maštanja počela je da ga napada verbalno... On je zamolio da ućuti,ona nije želela ... Krenuo je da je udari i na par milimetara od njenog lica zaustavio se... Ona je bila zabezeknuta,on je bio zabezeknut.... Jednostavno,nije znao šta se to desilo - nikad mu nije palo na pamet da krene da je udari,obožavao je,kao i ona njega... Oboje su to veče dugo plakali i pričali... Od tada ona pazi da ga ne provocira,a on vodi računa kada će joj šta reći i nalazi više vremena za nju,a sada i njihovo dvoje dece... Presekli su - zaboravili šta je bilo i krenuli dalje.... Zajedno. Plakala sam kad sam ga slušala.Čoveka znam od detinjstva i nikad nije bio loš ni prijatelj,ni kum...
Ja ne verujem da iz ovoga može nešto dobro da se rodi... Jer,previše ružnih reči smo jedno drugome rekli...Čačkao me je...I umesto da stane - kad je video da nisam raspoložena za igrarije,on je namerno nastavio- želeći da ja iz sebe izbacim sve negativno i izderem se kao kreten...Ni ne sećam se reči koje sam rekla... I žao mi je,jer nisam htela da ga povredim,ali morala sam zbog sebe da reagujem tako.... Jednostavno više nisam mogla da podnesem pritisak... Dve godine mučenja - rastajanja,sastajanja,razumevanja - mnogo mi je.... Ja jednostavno ne mogu više....Iscrpela sam sve atome i ljubavi i snage i želje da nešto promenim... Ni nade da će nešto biti bolje nemam....
Inače,kum je u četvrtak video Nena... Sreli su se slučajno... Pitao je kako je... Dobro je.Mene nije ni spomenuo...Nije pitao za mene...Rekao je da su devojčice dobro...Da radi puno...Tu bol vučem i vući ću dok sam živa....Srećom,neko naiđe,pa se zavaravam da će možda taj biti pravi,da ću preboleti Nena...I tako u krug... Valjda će jednog dana neko imati snage i hrabrosti - da preseče ... Ili on - možda on... Ma,neću da se zavaravam više....Da je želeo,mogao je do sada sto puta i da se javi i da se vidimo,pa i da ... Ma,neću da mislim na to ....
Ne znam šta će od mene postati - što rekao Đole Balašević ... Ja se trudim da postanem čovek - koliko-toliko,ali nekad mi baš i ne uspeva ...