Vratio sam se iz Vasingtona pre sat vremena. Nije bio los autobus. $ 35 u oba pravca. Isla je i Kamala sa svojim deckom. On je poneo laptop pa sam mogao da proverim sta ima na netu dok smo jeli sendvice i pili kafu u Vasingtonu i cekali da nas odvezu na prezentaciju mog filma o pogromu na Kosovu, 2004.
Bacio sam pogled i na blog B92 i ostavio jedan komentar kod Vracarca i izmenio par poruka sa VIP blogerkom koja se usudila da postavi blog o pogromu na "naslovnu stranu" Bloga. Bas me tada pozvao prijatelj da mi kaze da me neko na RTS-u pominje u emisiji o pogromu. Rekoh mu da bi mozda bolje bilo da su pustili neki od moja tri filma koja su otkupili prosle godine.
Inace, dobro je proslo to u Vasingtonu. Bilo je oko 50-ak ljudi, neki mediji (Voice of America), predstavnici Ambasade Srbije, tako.....
Pricao sam malo o ovom mom projektu za Ujedinjene Nacije, onda malo o indolentnosti Srbije i sveta prema stradanju ljudi koje traje na KiM, a najvise sam pricao o ljudima koje tamo srecem i sta oni kazu da zele od Srbije i sveta.
Posle smo otisli na autobusku stanicu, stajali na ulici neko vreme i pili kafu. Popusio sam tri cigarete mada kao ne pusim vec vise od godinu dana. Onda smo se ukrcali na autobus. Kamala je spavala, Kolin je ucio za ispit koji ima sutra, a ja sam gledao kroz prozor.
Dok smo prilazili Njujorku posmatrao sam kako oooooogroomni i lepi polumesec lebdi nad vrhovima staklenih oblakodera. S leve strane neba,iz baklje koju drzi Statua Slobode, video se plamen. Razmisljao sam da mora biti da je i to neciji posao.
Sada idem da spavam (oko pola sest je ujutru, ovde).
Laku noc, tj., dobro jutro !