Zoran Livaja je čovek kome je dosadila loša priča o Srbiji pa je rešio da konkretno učini nešto po tom pitanju. On je član Kluba ekstremnih sportova '' Hrabro srce - Soko ''. Sa svojim prijateljima iz ovog udruženja obišao je svet na motociklima kruzerima za svega 78 dana. Iz Beograda, preko Budimpešte, Kijeva, Moskve, Urala, Omska, Novosibirska, Vladivostoka, Koreje stigli su čak do Havaja. U mnogim mestima gde su boravili ovi ljudi bili su gosti lokalnih tv stanica a opsedali su ih i brojni novinari pisanih medija.
U Sibiru su se susreli sa gradovima za koje nikad nisu čuli a imaju po milion stanovnika. Želeli su da vide i spomenik dostojevskom u Omsku. A tamo, Dostojevski
zaustavljen u pola koraka u kaputu sa knjigom u ruci u mirnoj uličici oivičenoj jablanima.Put za Koreju su nastavili brodom, na kome se isključivo jelo štapićima što je u njihovom slučaju značilo prstima.
Na kraju su stigli i do predvorja raja - do Havaja. Motore su transportovali kargo letom do tog odredišta.
Na tom putešestviju podelili su ukupno pedeset srpskih zastava mnogim dobrim ljudima koje su na putu sreli.
Zoran Livaja je kao motiv ove jedinstvene ekspedicije naveo želju da pokuša da na bolje promeni postojeći imidž Srbije.
Ovaj poduhvat je uspešno obavljen pre dve godine. Oni koji su znali za ovaj poduhvat će se podsetiti, a oni koji nisu znali sad će prvi put saznati.
Malo je onoga što je ovim ljudima neizvodiv izazov. Jadran znaju napamet. Skokovi padobranima iznad Srbije - obavljeno na hiljade puta. Let paraglajderima - pod konac uvežbana praksa. Susret sa ajkulama u dubinama Crvenog mora - već viđeno. A put oko sveta za menje od 80 dana - i to je urađeno i to kao promocija naše države sa porukom: '' Srbija naša zemlja ''
Da li je ovaj čovek ksenofobičan ako je putovao sa svojim prijateljima bajkerima i delio srpske zastave na svom putu?
Cilj im je bio da svet upozna Srbe uživo, i da vidi da mi nismo genocidni divljaci kako nas svetski i neki domaći mediji često prikazuju već normalni, kulturni ljudi, koji su u najmanju ruku na ravnoj nozi sa ostalim narodima sveta. U tome su i uspeli - njihovo putešestvije pratilo je 24 000 Amerikanaca preko moto sajta ADV Rajder, i više od tri hiljade naših građana ovde, na BJBikers.com.
Mnogo se preteruje sa upotrebom izraza '' ksenofobija '' , '' diskriminacija '' i dr.
Ovim tekstom želim da naglasim da nisam ksenofobična ako pomenem hrišćanstvo.
Nisam ksenofobična ako pomenem pravoslavlje.
I nisam ksenofobična ako pomenem Srbe i Srbiju.