A meni je 11-ogodišnjica, kako sam baš u ovo vreme 1998. ušao u užasnu spiralu vremena i dogadjaja.
Sedeo sam u svojoj redakciji sa M.S., mojim saradnikom - "infomantom" iz Generalštaba tadašnje Vojske Jugoslavije. Da ne bude zabune: M.S. nije bio aktivni član GŠ VJ, već penzionisani pukovnik, počišćen iz VJ 1992 "zbog svega",kako je imao običaj da kaže, koji je ostao izuzetno blizak vojnom vrhu, maltene kao njegov "rezervni član".
U neobaveznom razgovoru o dešavanjima u VJ, mahom kadrovsko-političkog (neodvojivo, nap. Mung.) tipa, stigli smo (ponovo) i do teme Kosova i tamošnjih oružanih sukoba koji su se zahuktavali kako je gora ponovo ozelenjavala. Iskoristio sam priliku da proverim svoju višegodišnju slutnju i informaciju dobijenu u ambasadi SAD nekoliko nedelja ranije...
I M.S. mi je rekao: "Jeste, to je uvod da bi naterali ove naše glupake da krenu tenkoivima i artiljerijom na Šiptare, a onda će ovi krenuti da masovno da beže, pa će kroz "izbegličku krizu" NATO da interveniše... ..bi ga, kao što je bilo u Bosni. Isti scenario... Samo, biće gore!"
Na moje pitanje "kada?", odgovorio je "Kako sam čuo, mislim - do jeseni."
Sve se uklapalo + M.S. me NIKADA nije prevario, dao mi pogrešnu ili polusigurnu informaciju.
Čim smo se rastali, otrčao sam do svoje tadašnje urednice "političke" J.Š.J. da joj kažem da imamo sigurnu informaciju da nas sigurno očekuje udar NATO. Ona me je u neverici pogledala, mada je znala da ne trabunjam koješta. Problem je samo bio kako objaviti to, a "ostati živ". Koliko god da sam upirao i na nju i na tadašnjeg GlOdUr-a (danas "uglednog EkonAnala") da se to plasira i da je to naša, prvashodno etička dužnost, ostao sam saam sa svojom pričom i ranije razvijenom analitičkom pretpostavkom. Nekoliko dana kasnije sam otišao iz novine u užasnom stanju: sa jezivim pritiskom savesti, osećajem bespomoćnosti, porfesionalnog kraha, rešen da zauvek izadjem iz novinarske branše (nije mi uspelo, už. Mung.)
Jer, znao sam da će "ovi" žestoko da udare, da su jako precizni, ali i da nekada namerno "greše", da ćemo gledati gore scene i više monstruoznih zločina nego nakon "Oluje". A znao sam i da se najgore ipak MOŽE izbeći! Ali, oko mene su bili samo zidovi...
I, da ne tupim dalje, jer imam da još mnogo toga da kažem (tek je zanimljiva priča mog prijatelja Lj.R. bivšeg pukovnika KOS-a zaduženog za albansku extremnu emigraciju, takodje počišćenog iz VJ početkom 90-ih, kada je SM zamenjivaop vojne profesionalce na Kosovu policjskim (čast izuzecima!, izv. Mung.) pit-bulovima.
Češki film "Oteto Kosovo"- zabranjen za emitovanje u Češkoj i nekoliko EU zemalja - ipak je mnogo rečitiji od mene & SVE govori i objašnjava svakome ko ga pažljivo i nepristrasno gleda.
I nakon toga možemo da raspravljamo....