Što je čovjek, a mora biti čovjek

sophisticated_babe RSS / 20.03.2009. u 18:13

 A jeste li se ikada zapitali ko ste vi? Zašto ste rođeni ? Šta je svrha vašeg života? Njegove težnje? Potrebe? Jeste li rođeni kao parazit ili samosvesna samostalna jedinka?
Sigurno jeste, bar jednom u životu, i to u trenucima sete, tuge ili nekih sličnih mračnih osećanja kada ste bili okrenuti sami sebi, rešavanju problema, pronalaženju odgovora na milione pitanja, izlaza iz bezizlaznog naizgled tunela jer srećan čovek nije okrenut sebi u tom pravcu i dubokoumnim mislima zašto je tu, zašto baš on i sl., već je okrenut proživljavanju te sreće, što je i logično i prirodno. Dejstvo adrenalina fizički uslovljava tu pojavu a mentalno svest da je svaki srećan trenutak samo jednom tu i da ga tada treba i iskoristiti.
Ali i ako niste nikada sebi postavili to pitanje, verujte mi ja jesam, milione puta, možda čak isuviše često... I došla sam do naizgled banalnog i očiglednog odgovora na pitanje: Ko smo mi?- Ljudi. Ko sam ja? - Pa čovek. Deluje smešno, zar ne?
Ali čovek može da preživi samo kao čovek, ne može ni da postane biljka, ni životinja, ni predmet, ni ameba, niti bilo koji drugi mikroorganizam iako bi želeo. Želeo bi često da pobegne iz svoje kože ali mu nešto ne da, za početak prepotentnost, svest da je od svakog drugog organizma u nečemu bolji. Kod biljke mu ne odgovara što ne može da bira svoje postupke. Njena htenja je pokosila priroda koja joj je odredila ciljeve u životu. Ishrana, sunceva energija, voda su prioriteti koje ona automatski, po defaultu prirodno sledi.
Ovi mikroorganizmi mu se ne svidjaju uopšte, zašto da bude tako nevidljiv, pa još i najmanji od svih... Kakva će onda biti pojava?! Tu ideju o transformaciji u mikroorganizam je odmah eliminisao. Najviše mu odgovaraju životinje, ali opet, imaju mozak, imaju potrebe, imaju osećanja, imaju zakone po kojima žive, razvijaju se, razmnožavaju, umiru ali sve na nižem stupnju razvijenosti nego kod čoveka.
I šta će, jadan čovek ostade samo čovek...
Eh, a da li je tako lako biti čovek? Pa, da je tako lako biti čovek ne bi on izmislio još jednu kategorizaciju, veštački napravio novu vrstu zvanu "nečovek". A šta je to, nije čovek a ima izgled čoveka, nije biljka a ima trnje, nije mikroorganizam a duša mu je mizerna, životinji je još najsličniji. Životinja da bi opstala ubija, razdire, ali u koju grubu je onda svrstati. Riba? Pliva dobro u mutnim vodama ali se u bistrim davi. Ptica nije, ptice vole nebo, širinu, let, jato, a ovima treba kopno, puno rupa da se sakriju, puno krivina, puno društva koje će zatrovati... Pa to liči na gmizavca, zar ne? Šta je to, mutant čoveka sa srcem zmije i sposobnošću mimikrije kameleona? Možda... E, a koliko li je teško biti čovek kad si u stanju da pretrpiš takvu modifikaciju ličnog opisa? Mnogo, izgleda...
Čoveku je na zemlji kvantitativno dato malo a kvalitativno dato puno. Dati su mu potencijal i sredstva kojim će taj potencijal uobličiti. Potencijal je zapravo njegova svest. Čovek je misaono biće koje za opstanak koristi svoj um. Odlučuje da li nešto hoće ili neće, da li će sada, sutra ili nikad i ima slobodu da napravi kiks, pogrešan izbor. Ali odmah biva kažnjen, posledica ga stiže kao stampedo. Može i da beži od realnosti ali ne može da izbegne ponor u koji pada. A sredstva su zapravo ceo svet, njegova širina sa svojim blagodetima.
Eh, ma znala sam da postoji tu neka zvrčka. Zapravo, čovek je kao država. Anarhija uma dovodi do raskola a sloga i uskladjenost racionalizma sa ostalim faktorima do blagostanja. A opet nije država, već samo čovek.
I taj njegov život, kakav god da je, mora da teži nečemu, mora da zna u kom pravcu će da teče, da se razvija. Zato čovek sebi postavlja neke ciljeve, neke vrednosti koje će njegov život voditi u "pravom" pravcu i učiniti "korisnim". Šta je pravi pravac i šta je korisno i šta su uopšte vrednosti je veoma diskutabilno i individualno. Ali globalno, recimo da su vrednosti ono što je dobro, što unapredjuje njegov život a loše ono što ga iscrpljuje i ugrožava..
I onda kada sebi postavimo neke ciljeve i ostvarimo ih a pritom ispoštujemo i taj kodeks vredosti, ne pobijemo stotine ljudi da bismo ostvarili tu želju, imaginaciju pretvorili u stvarnost, jesmo li onda čovek? Ili životinja sa malo kultivisanijim životom? Mikroorganizam u gigantskom obliku? "Eh, a što je čovjek, a mora biti čovjek..."



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana